Pratite nas

Pregled

Kolinda Grabar Kitarović: Ne smije biti kolektivne krivnje Hrvata za zločine u BiH

Objavljeno

na

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović održala je govor na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a na kojoj je glavna tema rad Haškog suda.

Govor predsjednice Gabar Kitarović prenosimo u cijelosti:

Poštovani predsjedniče,

prije 25 godina Hrvatska je bila jedna od država koja je zagovarala formiranje Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Njegovo osnivanje dalo je nadu tisućama Hrvata izloženih okrutnom agresoru. Hrvatska se uzdala u MKSJ da će zaštititi njezine građane od teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava te da će kazniti počinitelje i organizatore.

Hrvatska dijeli mišljenje da je MKSJ u velikoj mjeri opravdao očekivanja međunarodne zajednice, odigravši važnu ulogu u borbi protiv kulture nekažnjavanja i da je bio instrument u osiguranju odgovornosti za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Jednako je važna uloga Suda što je dao glas više od stotini tisuća žrtava najtežih zločina.

Sud je pokazao da zločini neće ostati nekažnjeni i da je međunarodna zajednica pronašla sredstvo s pomoću kojeg može i mora reagirati. To potvrđuje činjenica da je nakon osnivanja Suda međunarodna zajednica osnovala i druge ad hoc sudove te Međunarodni kazneni sud, uzimajući u obzir svoje iskustvo s MKSJ-om, njegovim najboljim praksama, ali i nedostacima.

Poštovani predsjedniče, četvrt stoljeća kasnije, dok Sud zatvara svoja vrata, ocjenjujemo njegov rad i ostavštinu u odnosu na njegovu očekivanu ulogu u osiguranju pravde za žrtve svih ratnih zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije, utirući tako put pomirenju i ostavljanju teške prošlosti za nama. Dopustite mi izraziti najdublje poštovanje žrtvama zločina počinjenih na svim stranama, a posebno izražavam svoju najiskreniju sućut obiteljima nestalih osoba.

U cjelokupnoj procjeni rada Suda moramo razlikovati pravnu ocjenu i političke konotacije. U tome smislu mogu govoriti samo u ime Hrvatske.

Pogledamo li rezultate MKSJ-a u privođenju pravdi počinitelja ratnih zločina počinjenih tijekom agresije na Hrvatsku, možemo biti umjereno zadovoljni njegovom ostavštinom. Dopustite mi da kao primjer navedem predmet protiv Milana Martića i Milana Babića, u kojem je Sud utvrdio postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem protjerivanja hrvatskog stanovništva s okupiranog hrvatskog teritorija kako bi se stvorila Velika Srbija. Napominjem da su na zatvorsku kaznu osuđena dva oficira takozvane JNA odgovorna za nezamisliva zvjerstva na Ovčari, gdje su srpske snage pogubile više od 260 hrvatskih zatvorenika, zakopavši ih u masovnu grobnicu. Jedan je od njih u međuvremenu u zatvoru umro, a drugi je pušten ranije. U predmetu Strugar, MKSJ je osudio još jednog oficira takozvane JNA za napade na civilno stanovništvo Dubrovnika te za uništavanje i namjernu štetu na UNESCO-vom zaštićenom lokalitetu.

S druge strane, prošli je mjesec Hrvatska obilježila tužnu obljetnicu ratnih tragedija i zvjerstava počinjenih ujesen 1991. godine.

Nakon tromjesečne opsade i potpunog razaranja Vukovara, u kojem je sravnjen sa zemljom, grad je sa svojim stanovnicima doživio sudbinu koja se u Europi ne pamti od 2. svjetskog rata. Gotovo tisuću bijelih križeva na vukovarskom groblju podsjećaju na masakr i na žrtve ekshumirane iz masovnih grobnica u gradu i oko njega. Križevi su također obilježje 86 djece ubijene tijekom opsade Vukovara, od koje je najmlađe imalo samo šest mjeseci. U Hrvatskoj se, da citiram suca Međunarodnog kaznenog suda Cancada Trinidadea, dogodila „agresija, a ne rat.”

Za te strahote tromjesečne opsade Vukovara MKSJ nažalost nije optužio nikoga.

Iako je presuda na suđenju Ratku Mladiću donijela stanovito olakšanje obiteljima njegovih brojnih žrtava genocida u Srebrenici, ovdje moram ponovno podsjetiti da je on upravo u Hrvatskoj 1991. godine započeo svoj ratni pohod, da bi ga kasnije nastavio u susjednoj Bosni i Hercegovini. Stotine njegovih žrtava u Hrvatskoj, u Škabrnji ili Nadinu, da spomenem samo najpoznatija mjesta, nikada nisu dočekali da mu se za te zločine sudi. Štoviše, oni nikada nisu ni bili uključeni u optužnicu protiv njega.

Budući da su neki od tih najstrašnijih zločina počinjeni u studenome 1991. godine, u Hrvatskoj je komemoracija bila održana samo nekoliko dana prije konačnih presuda na Međunarodnom sudu, čime je stvoreno vrlo emotivno i osjetljivo stanje.

Poštovani predsjedniče,

neke od kritika upućenih radu MKSJ-a ne umanjuju našu potporu radu ovoga Suda. Kao u svim pravosudnim sustavima u svijetu, postoje nedostaci. Napominjem da je i sam tužitelj MKSJ-a u prošlosti javno izjavljivao da je u nekim predmetima koji su završili oslobađajućom presudom optuženika on sam poštivao presude sudaca, ali se „u osnovi s njima nije slagao“.1 Slično tome, Hrvatska potpuno podupire rad Međunarodnog kaznenog suda i poštuje sve njegov presude, iako povremeno izražava neslaganje s određenim aspektima rada Suda.

U ovoj konačnoj analizi treba reći da je u više od 10 tisuća dana svojega postojanja MKSJ previše vremena potrošio na proceduralna i statusna pitanja, a nedovoljno vremena žrtvama na pružanje osjećaja zadovoljene pravde.

Više smo puta u ovoj sudnici rekli da je odgođena pravda zapravo uskraćena pravda. U prevelikom broju slučajeva, pravda je stigla prekasno ili nije uopće stigla.

Treba naglasiti da su pošteno suđenje i redoviti pravni postupak pred MKSJ-em ovisili o suradnji odgovornog rada ureda tužitelja, branitelja i sudaca.

Nadalje, jedan od rezultata otegnutog rada MKSJ-a, usmjeravanje na pomirbu i budućnost, često je usporavano zbog nekih presuda i njihovih suprotstavljenih tumačenja, pa se nije omogućilo da slojevi pijeska vremena prekriju mučnu prošlost.

Na kraju, Slobodan Milošević kao glavni kreator projekta Velike Srbije, koji je doveo do tragedije u bivšoj Jugoslaviji, izbjegao je konačnu presudu, što ostavlja veliku prazninu u ostavštini Suda.

Poštovani predsjedniče,

Sud nije osnovan kako bi utvrdio legitimitet i opravdanost ratova, nego kako bi se utvrdilo jesu li neki pojedinci djelovali u skladu sa zakonima ratovanja, uz poštivanje međunarodnog humanitarnog i kaznenog prava.

Stoga se ovaj Sud nije bavio legitimitetom rata, nego kaznenom odgovornošću pojedinaca tijekom rata. Pa ipak, bez obzira na to što je na Sudu suđeno pojedincima, brojne političke konotacije u pojedinačnim presudama te iz njih proistekle pravne i političke posljedice, uključujući i rad ovoga Suda kao cjeline, neizbježne su.

Međutim, tijekom svog rada MKSJ je dao doprinos shvaćanju da su u ratu počinjeni zločini na svim sukobljenim stranama i da su takvi nalazi olakšali proces prihvaćanja odgovornosti.

Nije lako naći snagu i priznati da su neki od vaših sunarodnjaka počinili zločine i da za njih trebaju odgovarati. S tom smo se istinom u Hrvatskoj suočili, a isto očekujemo i od drugih. Međutim, postoji razlika između pojedinačne odgovornosti i kolektivne krivnje.

Prilikom osnivanja MKSJ-a Vijeće sigurnosti dalo mu je zadatak da utvrdi pojedinačnu kaznenu odgovornost i obvezalo ga na strogo poštivanje postojećih humanitarnih i kaznenih zakona. MKSJ nije trebao donositi presedane niti novo međunarodno humanitarno i kazneno pravo. Njegova je dužnost bila potvrditi najviše standarde vezane uz tumačenje i odgovarajuću primjenu postojećeg prava. Mandat MKSJ-a jest utvrditi pojedinačnu kaznenu odgovornost za počinjena kaznena djela, tj. goniti pojedince zbog konkretnih djela koja su počinili – ni više ni manje od toga.

Posljedično, odbijamo tumačenja nedavne presude MKSJ-a u predmetu Prlića i drugih da su Hrvatska, tadašnje hrvatsko vodstvo ili hrvatski narod optuženi ili proglašeni krivima pred MKSJ-em. MKSJ se bavio pojedinačnim optuženicima koji su pred tim Sudom bili strane u postupku. Svako tumačenje ove presude izvan pravnog okvira i nepostojanje izričitih nalaza nužnih za utvrđivanje kaznene odgovornosti Hrvatske ili njena vodstva navodi na krivi trag i pogrešno je.

Važno je naglasiti da je isto Žalbeno vijeće u srpnju 2016. godine prilikom odbijanja zahtjeva Hrvatske za amicus curiae i tumačeći presudu iz 2013. jasno i nedvosmisleno navelo da nema eksplicitnih nalaza vezanih uz sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu visokih hrvatskih dužnosnika, da protiv njih nije podignuta optužnica i da nisu proglašeni krivima ni za koje zločine.

Nadalje, isto je Žalbeno vijeće potvrdilo da Sud nema ovlasti davati nalaze o odgovornosti država i da nalazi sudskog vijeća ni na koji način ne čine zaključke o odgovornosti Hrvatske.

Nedavna presuda MKSJ-a u predmetu Prlić i drugi ne smije se zlorabiti kako bi se implicirala kolektivna krivnja Hrvata u BiH ili kako bi se onemogućavali njihovi legitimni politički ciljevi kao jednog od tri konstitutivna naroda u toj zemlji. Nijedna se zajednica ondje ne smije osjećati uznemireno, a upravo to je nažalost ono čemu svjedočimo ovih dana. Hrvati se moraju osjećati sigurno u domovini koju dijele s Bošnjacima i Srbima. Pozivam sve političare u BiH da prvenstveno misle na svoju odgovornost za dobrobit obaju entiteta i BiH kao cjeline. Hrvatska kao supotpisnik i jamac Dayonskog mirovnog sporazuma ima posebnu odgovornost za stabilnost našeg susjedstva i za očuvanje Hrvata u toj njihovoj domovini. Neumorno ćemo zagovarati produktivni dijalog među konstitutivnim narodima i svim manjinama u BiH, na taj način utirati put njihovoj prosperitetnoj budućnosti u EU.

Gospodine predsjedniče,

povijesna je činjenica da je Hrvatska bila ključna u opstanku BiH kao neovisne države. Sama je bila žrtva agresije i u to vrijeme pod stalnom prijetnjom, no Hrvatska je godinama pružala utočište stotinama tisuća izbjeglica iz BiH i liječila više od deset tisuća osoba u svojim bolnicama. Velik dio humanitarne i vojne pomoći u BiH je stizao iz Hrvatske ili kroz nju. Istodobno su Hrvati u BiH bili žrtvama ratnih zločina koje je počinila Armija BiH, posebice u Srednjoj Bosni. Ti zločini još nisu kažnjeni.

Na kraju, Hrvatska je imala ključnu ulogu u porazu velikosrpske agresije. Nakon zahtjeva iz Sarajeva za pomoći te u skladu s našim bilateralnim sporazumima, Hrvatska je u Bihaću 1995. spriječila neposrednu opasnost ponavljanja genocida iz Srebrenice Hrvatska se vojska uz potporu Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH sukobila s Slobodanom Miloševićem dovodeći do njegova neizbježnog i sveukupnog vojnog poraza, natjeravši ga za pregovarački stol i na taj način privela kraju rat u BiH.

Da budem sasvim jasna: kada mi u Hrvatskoj govorimo o velikosrpskoj agresiji, koja je dovela do sukoba, razaranja imovine i gubitaka ljudskih života, ni na koji način ne pripisujemo krivnju srpskom narodu, nego naglašavamo isključivu odgovornost Slobodana Miloševića i njegova režima u to vrijeme.

Poštovani predsjedniče,

na kraju, moja je želja da rat i svu nesreću s ovih prostora ostavimo iza sebe, da iskažemo poštovanje svim žrtvama, osudimo sve zločine, ali da prvenstveno i iznad svega gledamo u budućnost.

Zatvaranjem Suda i dalje imamo odgovornost naći snagu pomiriti sve narode i ljude u ovoj regiji.

Sveti Papa Ivan Pavao II. rekao je da ˝nema mira bez pravde, nema pravde bez oprosta,… puta oprosta koji otvara vrata međusobnom razumijevanju, poštivanju i povjerenju.˝

Žrtve zločina počinjenih na svim stranama i obitelji žrtava koje još nisu nađene zaslužuju pravdu. Neki su je dobili u Haagu, mnogi nisu. Zločini se moraju razriješiti zbog naše budućnosti. Hrvatska je to učinila i nastavit će to činiti, a isto to očekuje i od drugih.

Pozivam i druge vođe u našem susjedstvu da osiguraju da se presude MKSJ-a ne tumače pogrešno niti da se zlorabe, nego da se ovaj trenutak smatra početkom novog razdoblja, razdoblja međusobnog razumijevanja, poštovanja i povjerenja.

Moja je odgovornost poboljšati odnose s našim susjedima. Moja je odgovornost usredotočiti se na budućnost. Nadam se da ćete se složiti da to nije samo moja, nego naša zajednička odgovornost.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

HRT dao otkaz Hrvoju Zovku

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Hrvatska radiotelevizija u utorak je izvijestila da je donijela odluku o prekidu radnog odnosa svom uredniku i novinaru Hrvoju Zovku.

Razlog za izvanredni prekid radnog odnosa je teška povreda Općih pravila o radu i ponašanju koja se sastojala “od niza upućenih uvreda, nedoličnog ponašanja, krajnje neprimjerenih i neprofesionalnih izjava, izvan granica onoga što se smatra kolegijalnom i pristojnom komunikacijom”.

Ispad se dogodio u službenim prostorijama HRT-a tijekom radnog vremena, navodi se u priopćenju HRT-a u kojemu se ne navodi imenom o kome je riječ, ali se iz opisa sukoba i javnih istupa zaključuje da je riječ o Zovku o čijem slučaju baš danas čelnici HND-a održavaju konferenciju za novinare.

Navodi se da je Zovko povrijedio niz odredaba Općih pravila o radu i ponašanju HRT-a koja jasno zabranjuju neprimjereno ponašanje prema kolegicama i kolegama, verbalnu ili fizičku agresivnost te bilo kakvo ponašanje kojim bi jedan ili više zaposlenika ponižavali i zlostavljali drugog zaposlenika.

“Neprimjereno verbalno nasilje potvrdilo je nekoliko svjedoka. Istanbulska konvencija nasiljem nad ženama smatra sva djela rodno utemeljenog nasilja. Nažalost, ponašanje navedenog zaposlenika potpada pod spomenutu definiciju. Riječ je o svjesnom i namjernom aktu koji je išao protiv psihološkog i fizičkog integriteta druge osobe”, navodi se u priopćenju.

Na HRT-u ne može biti mjesta bilo kakvom nasilju, bez obzira o kome je riječ.

HRT ističe, zbog nekih medijskih napisa koji insinuiraju da je postupak protiv bivšeg zaposlenika iniciran njegovom navodnom ostavkom i upozoravanjem na cenzuru u programima HRT-a, kako se ni u kojem slučaju na HRT-u ne provodi nikakva cenzura niti je u ovom slučaju bilo o tome riječi.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Diab: Od čega bježe Sirijci kada je 90% teritorija u miru?

Objavljeno

na

Objavio

Susret Ruskih i Turskih čelnika – Putina i Erdogana o demilitarizaciji provincije Ildib zadnje uporište Džihadista u Siriji otvorio je ključno pitanje može li se spriječiti krvava bitka za taj grad i pokrajinu koja može odnijeti tisuće žrtava. O stanju na Bliskom Istoku u Studiju 4 je govorio Hassan Haidar Diab novinar Večernjeg lista.

Za 15. listopada dogovoreno povlačenje teškog naoružanja i stvaranje demilitarizirane zone, za sada ide sve prema planu, nitko se nije bunio i vjerujem da se će tim dogovorom izbjeći krvava bitka, kazao je Diab. Smatra da će džihadisti biti rasformirani, no stvarat će umjerenu oporbu koja će biti pod ingerencijom Turske, no to je prvi korak ka reintegraciji u pravni poredak.

Na pitanje zašto Izraelci bombardiraju Siriju, kazao je da je najveći gubitnik rata, osim Sirije koja je izgubila jako puno stanovnika, Izrael. Diab kaže da je cilj rušenja Asada bio prekid osovine Teheran-Bagdad-Damask-Libanon. Izraelci su nedavno izjavili da im je Hezbolah najveća prijetnja, a uništenja Hezbolaha ne može biti bez uništenja Damaska jer svo naoružanje, logistička potpora i financije idu preko Damaska. Danas, nakon 7,5 godina rata, na području Sirije imate desteke tisuća pripadnika Hezbolaha, Iranske revolucionarne garde i šijitke skupine – danas da dođe do rata, Izrael neće biti napadnut s jedne fronte već iz Sirije, dodao je.

Komentirao je izraelsko kršenje dogovora između Vladimira Putina i Benjamina Netanyahua koji su prekršili Izraelci, a Rusi ne žele u frontalni sukob s njima već su ih pustili, smatra da se Izraelci ponašaju prepotentno i nikada se nisu ispričali već su samo izrazili sućut. Smatra da je to važno i da će to još dodati ulje na vatru.

Diab se osvrnuo na slušaj 5-godišnje sirijke Allse, kaže da je činjenica da nemamo detalja o tome što se dogodilo, policija tvrdi da nije imala nikakvih dojava i postoje ljudi kojima je uvijek za sve policija kriva. Postavlja pitanje – ako imate dijete i ulazite u dućan, bi li pustili dijete od 5 godina samo vani? Smatra da je odgovornost i na ocu, tu se vidi da malo fale neke rupe u priči. Bio je u Siriji prije 3 mjeseca, tamo se polako vraćaju – 90% teritorija je u miru, postavlja pitanje od čega je taj čovjek pobjegao kada se ljdui vraćaju? Ako odlazi zbog ekonomskih razloga, nije trebao viditi dijete od 5 godina sa sobom – to je pitanje za široke rasprave i ne možemo riješiti u 1 dan.

Postavlja također pitanje gdje je krivnja hrvatskih policajaca kada je 8-godišnja sirijska djevojčica pala pod vlak – što je policija tu kriva, jesu joj oni rekli da hoda po pruzi?

U BiH su uhićeni migranti s arsenalom oružja, Diab se pita kako da ih hrvatska policija pusti kada imaju namjeru izvršiti teroristički napad? Oni koji su odgovorni za teroristički napad u Parizu su došli Balkanskom rutom, kaže.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari