Pratite nas

Intervju

Kolinda Grabar Kitarović: Nije teško prepoznati tko se u RH isključivo bavi prošlošću

Objavljeno

na

Posjet turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana veliki je uspjeh za Hrvatsku, potvrđuje to predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu subotnjem izdanju Jutarnjeg lista.

O značajnim rezultatima razgovora koje je prethodna dva dana vodila sa šefom turske države Predsjednica ne krije zadovoljstvo. Na prvom mjestu ističe mogućnost gospodarske suradnje s Turskom.

[ad id=”93788″]

Sto dana Vlade premijera Oreškovića? Moramo priznati da građani polako gube strpljenje. Krajnji je čas da se s često prazne priče o promjenama napokon krene na konkretna djela

Da, posjet turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana veliki je uspjeh za Hrvatsku – potvrđuje predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović opasku kojom otvaramo intervju o mogućim izuzetno značajnim rezultatima razgovora koje je prethodna dva dana vodila sa šefom turske države. Gosti su ispraćeni, Pantovčak se rasprema, dojmovi bistre. Predsjednica ne krije zadovoljstvo. Na prvom mjestu ističe mogućnost gospodarske suradnje s Turskom. Hrvatskoj se otvaraju vrata ogromnog i za naše poljoprivredne proizvode jako zainteresiranog tržišta. Predsjednik Erdoğan, zajedno sa suprugom, bio je – doznajemo – oduševljen hrvatskim specijalitetima koji su im posluženi na svečanoj večeri. Novinarska indiskrecija, posebno im se svidjela juha od graška s mentom i romb s krostatom od pistacije.

– Hrvatskoj su odnosi s Turskom značajni i zbog utjecaja koji ta država može imati na Bosnu i Hercegovinu, njenu političku stabilnost i priključenje euroatlantskim integracijama. Predsjednik Erdoğan obećao je uložiti i osobni autoritet. Smatram da je u tom kontekstu moguće tražiti i rješenje hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini – kaže predsjednica. Kao treći razlog velike zainteresiranosti za odnose s Turskom navodi ključnu ulogu koju ta zemlja ima u nošenju s migrantskom krizom. Kolinda Grabar-Kitarović objašnjava da je otpočetka bila kritična prema dosad kaotičnom rješavanju tog pitanja. – U Europu su u izbjegličkim rutama stizali oni koji su imali novaca ili snage, dok su najveći stradalnici bliskoistočnih ratova ostajali nezbrinuti. Tema je neiscrpna, ali intervju smo planirali posvetiti prije svega unutarnjopolitičkim problemima.

Upravo se navršava sto dana od formiranja Vlade premijera Tihomira Oreškovića. Kakva je vaša ocjena?

– Izuzetno mi je drago da je konačno predstavljen Nacionalni plan reformi. Nadam se da će se trzavice, koje smo u radu Vlade povremeno mogli vidjeti, sada pretvoriti u konstruktivan dijalog i suradnju u provedbi Hrvatskoj presudno važnih reformi. Moramo priznati da građani polako gube strpljenje. Krajnji je čas da se s često prazne priče o promjenama konačno krene na konkretna djela.

Oreškovićev plan reformi u javnosti se ocjenjuje kao neambiciozan ili prepisan od prethodne Vlade?

– Riječ je o tome da se Hrvatska već duže vrijeme suočava s istim problemima. Baš kao i građani, podržavam sve reforme koje su usmjerene prije svega na kreiranje novih radnih mjesta, na zaustavljanje negativnih demografskih trendova, na zadržavanje naših mladih, obrazovanih ljudi u hrvatskoj državi, na poticanje poslovne klime i gospodarskog rasta, na pravnu sigurnost i predvidljivost Hrvatske, što znači da se iz dana u dan ne mijenjaju zakoni ili porezne politike. Ključ je provedba. Svi ćemo na koncu ocjenjivati izvršeno, a ne napisano.

Smatrate da Vladini prijedlozi idu u pravom smjeru? Sindikati tvrde da će predviđene restrikcije, odnosno bolni rezovi opet najviše pogoditi najslabije?

– Mislim da se bolni rezovi mogu odnositi samo na državu. Zalažem se za smanjenje poreznih opterećenja za građane i gospodarstvo i držim da bi se takvom politikom u perspektivi osiguralo bolje punjenje državnog proračuna. Ali, dok se to ne dogodi, država mora napraviti bolne reforme usmjerene prema sebi. Premijer Orešković je, baš kao i ja, neko vrijeme proveo izvan zemlje, pa nam je s tim iskustvom ili odmakom možda lakše shvatiti koja su to ograničenja ili krugovi u kojima se Hrvatska neprestano vrti, ne uspijevajući da ih prevlada. Citirala bih predsjednika Erdoğana koji je spomenuo birokratsku oligarhiju. Zaista, birokratska je oligarhija naša stvarnost. Čast ljudima koji profesionalno i pošteno rade u državnoj službi, ali iz mnogih razgovora s potencijalnim investitorima, domaćim i stranim, znam da je birokracija zaustavila i onemogućila mnoge vrijedne projekte u našoj državi.

Kako provesti reforme kad Vlada rapidno gubi povjerenje javnosti? Već oko 60 posto građana smatra da se zemlja vodi u krivom smjeru?

– Uvijek sam vrlo oprezna prema istraživanjima javnog raspoloženja. Puno mi je relevantnije mišljenje građana koje dobijem na terenu.

Mislite da je Vladin rejting bolji nego što ga pokazuju istraživanja?

– Ono što čujem od građana nije crno-bijelo. Najviše su kritični prema ideološkom svađanju i sukobima. Potpuno se slažem s tom ocjenom. Ideologija ne hrani ljude. Ideologija hrani samo pojedine političare koji nemaju drugih ideja i vizija za budućnost Hrvatske, pa se bave prošlošću. Ono što ljude zanima je kako dobiti posao, primaju li plaću, mogu li sebi i svojoj djeci osigurati egzistenciju… Gledam zašto mladi napuštaju Hrvatsku. Ne samo zato što nemaju posao ili stan, nego i zato što im je dosta živjeti u društvu koje još vodi bitke iz Drugog svjetskog rata. Da bismo ih zadržali, treba nam radnih mjesta, ali i drugačijeg, optimističnog i budućnosti okrenutog društvenog ozračja.

Kako gledate na priče o preslagivanju Vlade ili novim izborima?

– Hrvatski Ustav vrlo jasno definira uvjete za raspisivanje izbora. U ovom trenutku ti uvjeti nisu ispunjeni. Kao predsjednica države ne mogu ulaziti u međukoalicijske sporazume i rasprave, ali neću dopustiti da njihove razmirice utječu na izvršenje reformi. Do određene mjere razumijem frustracije gospodina Oreškovića, on zna koje probleme imamo i što bi trebalo učiniti, ali sam to ne može napraviti, treba mu politička potpora njegovih partnera. Da bi se mogao postići nekakav politički i društveni konsenzus oko potrebnih reformi i da bi se one mogle realizirati, treba nam da se prestanemo ideološki dijeliti i sukobljavati.

Kako objašnjavate takav procvat ideoloških sukoba?

– Moram reći da sam strahovito razočarana produciranjem posve nepotrebnih ideoloških ratova. Razočarana sam jer nam ukopavanje u prošlost onemogućava da se okrenemo budućnosti. A budućnost, kao što je govorio papa Ivan Pavao Drugi, počinje danas. Bojim se da razloge takve fokusiranosti na ono što je davno prošlo treba tražiti u idejnoj i političkoj nemoći, u nedostatku ideja nekih naših političkih aktera da se nose s izazovima sadašnjosti. Hrvatska nema strategiju što nakon ulaska u NATO i Europsku uniju. Nemamo strategiju razvoja u idućih pet, deset ili petnaest godina. Nitko o tome nije razmišljao. Najlakše je napraviti distrakciju na ustašama i partizanima. Strašno je da se danas pokušava proizvesti podjela na antifašiste i one koji su za Domovinski rat. To je potpuno umjetna podjela. Moja je obitelj bila antifašistička. Bili su partizani, ali su isto tako bili i antikomunisti. Velika većina moje obitelji sudjelovala je i u Domovinskom ratu. Hrvatska je utemeljena na antifašizmu, na Domovinskom ratu i na onome što smo stvarali zajedno s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i svim ljudima koji su branili Hrvatsku i koji su u njoj ostali.

Očekivalo se da će se ideološki sukobi nakon izbora početi smirivati. Međutim, ne, to se ne događa…

– Nažalost, nisu se smirili, i dalje se radikaliziraju. Razočarana sam takvim razvojem situacije, ali nisam obeshrabrena. Ne smijem ni biti. Građani su me izabrali da budem njihov glas. U razgovorima s njima vidim da su siti ideoloških podjela. Kažu mi: ‘Recite tim političarima da prestanu govoriti o Drugom svjetskom ratu. To nas ne zanima niti nam je potrebno’.

Možemo li malo konkretnije, tko producira takve sukobe?

– Nije teško prepoznati tko se u Hrvatskoj isključivo bavi prošlošću, crno-crvenim ideologijama, tko stalno druge optužuje za ovo ili ono. Time se ne želim baviti. Ali u jednom trenutku kad je došlo pitanje Jasenovca osjetila sam potrebu to prelomiti i sa svoje pozicije predsjednice države vrlo jasno reći neke činjenice o tzv. NDH i današnjoj Hrvatskoj.

Imate li sada nakon tri komemoracije u Jasenovcu potrebu još nešto dodati?

– Ne, rekla sam sve što sam mislila da treba reći o Jasenovcu. Ali, odlučila sam da ove godine neću ići ni u Jasenovac, ni u Bleiburg. Neću, jer više ne želim sudjelovati u tim ideološkim podjelama. Ne želim kao predsjednica participirati u njihovu daljnjem intenziviranju. Želim to završiti. Držim da politizacija, a pogotovo politikantstvo oko Jasenovca i Bleiburga predstavljaju ponovnu viktimizaciju tamošnjih žrtava. Žrtve zaslužuju dostojanstvo, pijetet i mir. Prestanimo manipulirati njima u političke svrhe. Jer to ne vodi ničemu. Može samo pogoršati situaciju u Hrvatskoj i cijeloj državi donijeti negativan imidž u međunarodnoj zajednici. Ali ono što je gore, zakopat ćemo se u prošlosti i nikada nećemo imati snage i hrabrosti zakoračiti u budućnost.

Nećete sudjelovati u sukobima, ali možete li sa svoje strane učiniti nešto da se tenzije počnu smirivati?

– Pokrenula sam inicijativu za dijalog. U razgovoru s predstavnicima manjina apelirala sam da sjednemo, dogovorimo se te napravimo nekakav plan za promicanje dijaloga i tolerancije. Nikako mi se ne sviđa karakter političke retorike u Hrvatskoj. Živjela sam u drugim zemljama, gdje također ima ideoloških podjela, ali ovdje smo u javnoj komunikaciji spali na vrlo niske grane ne samo osobnog vrijeđanja, nego i stvaranja vrlo dubokih rascjepa u narodu, između većinskih Hrvata i manjina. Ne niječem da manjine imaju problema, imaju, ali u razgovoru, uz međusobno uvažavanje, sve je moguće dogovoriti. Ne treba nam nitko izvana govoriti što trebamo raditi. Znam da se neki problemi rješavaju teško i dugo, ali neću odustati. Vjerujem da na svojoj strani imam hrvatske građane. Oni će podržati inicijativu da civilizirano i kulturno, u dijalogu tražimo kompromis u našim razlikama i svima prihvatljiva rješenja. Hrvatska se u tom pogledu ima na što pozivati. Naša pomirba nakon Domovinskog rata u svijetu se ističe kao izuzetno pozitivan primjer. Ovih smo dana proslavili stogodišnjicu priznavanja islama kao jedne od službenih religija u Hrvatskoj. Nakon Austrije mi smo druga država u Europi koja je to učinila. Integriranost naše islamske zajednice danas je primjer i uzor zanimljiv i na širem međunarodnom planu.

Zašto je ta tradicija vjerske i nacionalne tolerancije danas zanemarena? U zadnje smo vrijeme zbog odnosa prema manjinama došli na zao glas u međunarodnoj zajednici?

– Nismo. Ne bih se složila s tom ocjenom. Da, pojavilo se nekoliko tekstova u inozemnim medijima, ali jedna-dvije laste ne čine proljeće. Ima nekih kritika, ali Hrvatskoj se jako uvažava držanje u migrantskoj krizi, gdje se pokazala kao izrazito tolerantna država. Ovdje se nije javljala nekakva radikalna, protuizbjeglička desnica. Valjda zato što imamo iskustva iz rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Mi znamo što znači bježati od rata. U cijelom tom migrantskom kaosu Hrvatska je pokazala srce.

Može li se reći da je trenutno najviše netrpeljivosti, sukoba i govora mržnje unutar hrvatskog naroda? Nerijetko se spominje da Hrvatska klizi u stanje verbalnog ili mentalnog građanskog rata?

– Ne, ne i ne! Jako puno vremena provodim u razgovoru s građanima po cijeloj Hrvatskoj. Oni su mi pravo mjerilo duhovnog i svakog drugog stanja u državi. Njih takvi ratovi ne zanimaju. Nažalost, dio političara pokušava manipulacijama Hrvatsku prikazati kao državu koja je odjednom zaplovila u nekakav ustašluk. Reći ću vam iskreno: vjerujem da onu svastiku na Poljudu, za koju počinitelj još nije pronađen, nije iscrtao nikakav desničar, nego je to učinio netko s namjerom da Hrvatsku pokaže u negativnom svjetlu, kao zemlju povampirenog fašizma. Neću reći da nema takvih primjera, ali to su individualni slučajevi koje duboko osuđujem. Tražim od svakoga da dobro promisli za što se zalaže. Ponavljam, tzv. NDH nije bila nezavisna niti je bila u interesu hrvatskog naroda. Osim toga, kakva je to hrvatska država bez Dalmacije, Istre, Rijeke, Međimurja i Baranje. Te stvari moraju biti jasne. Isto tako tražim da se razjasni što se događalo nakon Drugog svjetskog rata, da se suočimo sa svim totalitarizmima. Moja je nona bila u talijanskom fašističkom zatvoru u Trstu i preživjela je zahvaljujući jednom svećeniku s Grobnika koji je spriječio da je strijeljaju. Moj nono je ranjen oslobađajući Rijeku. Moji su se baka i djed borili za hrvatsku državu, pod petokrakom. Ali odgajali su me istinom. Govorili su mi i o zločinima koje su, nažalost, počinili i partizani i komunisti. S tim se naslijeđem moramo suočiti, ali bez svađa, bez uveličavanja ili umanjivanja broja žrtava. Jer, svaka je žrtva bitna. Svaka je žrtva ljudsko biće.

Kako biste onda komentirali ocjene da je Hrvatska sve sličnija Mađarskoj i Poljskoj, državama u zadnje vrijeme poznatim po autoritarnim i protudemokratskim iščašenjima?

– Ne bih uopće uspoređivala stanje u Hrvatskoj s bilo kojom drugom državom. Mislim da mi moramo stremiti najboljem, najvišim mogućim ne samo demokratskim nego i gospodarskim, razvojnim standardima. Što se tiče Mađarske ili Poljske, to su nama prijateljske države. U njihove se unutarnje stvari ne kanim miješati, kao što ne očekujem ni da se druge države petljaju u naše odnose. Dovoljno smo zreli i sposobni da bilo koji problem sami riješimo.

Ali strani su nam diplomati nedavno dali do znanja da su zabrinuti pogoršavanjem medijskih sloboda u Hrvatskoj?

– Rekla bih da je došlo do određene manipulacije. Mediji su neke izjave inozemnih diplomata interpretirali kao kritiku, premda se više radilo o konstruktivnoj želji da zajednički nastavimo raditi na nekim pitanjima. Na razgovoru na koji smo strane veleposlanike potom pozvali ponudili smo da se obrate ili meni ili predsjedniku Vlade kad god imaju neke dvojbe ili zabrinutosti. Već neko vrijeme tražim od njih da zajednički organiziramo forume na kojima bismo razgovarali o slobodi i odgovornosti medija, pa mi je izuzetno drago da ću o tome već idući tjedan moći govoriti na panel-raspravi koju organizira američko veleposlanstvo.

Srbija? Namjeravate zaista blokirati Beograd u europskom pristupnom procesu? Nije li to greška slična onoj koju je svojedobno napravio bivši premijer Zoran Milanović kad je blokiranjem graničnog prijelaza ušao u kamionski rat sa Srbijom?

– Nije riječ o blokadi. Ono što Hrvatska traži nije nikakvo bilateralno pitanje, nego je pitanje ispunjavanja pristupnih kriterija. Istih onih koje smo i sami morali ispuniti.

Dobro, ali to je valjda moguće napraviti i u postupku pregovaranja?

– Mislim da je u ovom slučaju velika odgovornost na hrvatskoj diplomaciji. Kao da je izgubila kompas, možda zato što nekoliko godina nije imala pravih naputaka o nacionalnim ciljevima Hrvatske. Moram iskreno reći da za neke naše veleposlanike ne bih ni znala da postoje da tu i tamo o njima ponešto ne pročitam u novinama, uglavnom nevezano uz njihov diplomatski posao. Moramo sada upregnuti hrvatsku diplomaciju da Europskoj uniji objasni da nije riječ o sporu između Hrvatske i Srbije. Riječ je o tome da Srbija mora usvojiti europske standarde. Osobno sam za to da sjednemo za stol sa Srbima i da se dogovorimo kako i na koji način to riješiti. Postoji mogućnost prijelaznih mjera ili neka slična solucija. Nakon što su završili izbori u Srbiji nadam se da će to biti moguće. Predizborno je okruženje uvijek teško za takve razgovore. Ni Hrvatska, ni ja osobno sigurno ne želimo blokirati Srbiju. To nam nije u interesu. U interesu nam je da naše susjedske zemlje uđu u članstvo EU što je moguće prije.

Puno smo prostora posvetili ideološkim pitanjima…

– Da, zato što bih htjela da ovim intervjuom zatvorimo poglavlje ideoloških podjela i sukoba i stvarno se okrenemo budućnosti. Želite li pročitati knjigu, ne možete se stalno vraćati na isto poglavlje. Morate okrenuti stranicu i krenuti dalje. Isto je tako i s državom. Ne možete neprestance gledati u retrovizor. Prošlost je bitna, iz nje treba izvlačiti pouke, ali nemojmo se dati zarobiti onim što je nekad bilo. Niti bi se današnje generacije na tome smjele dijeliti. Idemo zajedno raditi za hrvatsku sadašnjost i budućnost! Uvjerena sam da to možemo. To je povijesna odgovornost sadašnje generacije hrvatskih političara.

Jutarnji list.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Jandroković za HRT: Onemogućiti politizaciju skupa u Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor sutra započinje jesenje zasjedanje, a zastupnike, koji se nakon dvomjesečne stanke ponovno vraćaju u svoje klupe, čeka obiman dnevni red na kojem je već sada 127 točaka.

Sjednica će trajati do 31. listopada, nakon čega slijedi stanka, a Sabor s radom nastavlja 14. studenoga sve do ustavne stanke 14. prosinca.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković  ističe kako zastupnike očekuje intenzivan rad, s obzirom da je iz vlade došlo dosta zakonskih prijedloga. Vjerujem da ćemo raditi dobro i konstruktivno, te da ćemo popraviti ocjene koje po istraživanju imamo od naših građana, poručio je Jandroković.

Sutra će biti 38 pitanja što vladajućih, što oporbe. Nakon toga će biti uobičajena stanka kada će klubovi zastupnika govoriti o različitim temama i onda krećemo s dnevnim redom. U ovome tjednu imat ćemo zakon o otocima, o brdsko-planinskim područjima, o fiskalnoj odgovornosti. To su uobičajeni zakoni koje nam šalje Vlada. Preko ljeta je Vlada poslala preko 30 novih zakonskih prijedloga tako da ćemo imati intezivan rad, kazao je za HRT.

Odgovarajući na pitanje postoji li mogućnost prijevremenih izbora, Jandroković je rekao kako mu se čini da uvijek prije jesenskog zasjedanja Sabora krenu priče ima li vladajuća većina dovoljno ruku. Mogu potvrditi da 77 zastupnika čvrsto stoji iza Vlade RH. Dakle postoji vladajuća većina i nema govora o prijevremenim izborima, dodao je.

Na pitanje o tome da se ipak radi o tijesnoj većini te može li takva situacija omesti provođenje zacrtanih reformi, Jandroković je rekao da nema nikakve smetnje. Pripremaju se i porezna i mirovinska reforma. Tu je i set zakona u vezi s ovrhama kako bi se pomoglo blokiranim i ovršenim građanima. Sve je to u javnoj raspravi ili je pak završilo javnu raspravu. Tijekom jeseni Vlada će poslati te zakone u Sabor.

Govoreći o najavljenim prosvjedima sindikata u vezi s mirovinskom reformom rekao je da su rasprave ponekad burne kada je riječ o uvođenju nekih reformi. Međutim, velika je odgovornost na svima nama. Ovakav mirovinski sustav nije održiv. Ovaj je prijedlog koji će biti održiv i ispraviti nepravde koje postoje i koji će pokušati osigurati više mirovine za naše umirovljenike. Treba biti stpljiv, smiriti strasti i u mirnoj i argumentiranoj raspravi tražiti rješenje, dodao je.

Potvrdio je da se ministar branitelja Tomo Medved sastao s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata. Bio je to dobar razgovor. Svi smo suglasni da treba intenzivirati napore vezane za procesuiranje i istraživanje ratnih zločina. Oko toga nema dileme. No predstavnici udruga osudili su pokušaj politizacije te teme. Mogu samo reći da kada smo uočili da kada je došlo do usporava, puno prije, te akcije kolege Penave u MUP-u je osnovana posebna komisija koja se bavi istraživanjem zločina upravo u vukovarskom kraju na Ovčari i dalo je to već određene rezultate, istaknuo je.

Naglasio je da treba nastaviti sa svime što je potrebno kako bi se procesuirali ratni zločin, ali treba onemogućiti politizaciju tog skupa u Vukovaru.

Svima koji žele profitirati na žrtvi i stradanju Vukovara poručujem da to nije dobro. To je vrlo ružno i to mogu činiti samo loši ljudi, kazao je Jandroković.

Svi oni koji zaista žele da institucije rade svoj posao neće dozvoliti politizaciju. Bit će tu nekih aktera koji će pokušati izvući za sebe možda neke političke bodove. Bit će tu i onih koji će možda željeti ugroziti vladajuću većinu u Hrvatskom saboru i pokušati srušiti Vladu, ali još jednom ponavljam da oni koji pokušavaju profitirati na žrtvi Vukovara – zaista zaslužuju svaku osudu.

Na pitanje novinarke Dajane Šošić o kojim se to ljudima radi, Jandroković je kazao da su oni već počeli pokazivati svoje namjere da skup iskoriste u političke svrhe. Vidjet ćete, što će više proticati dani, sve će se jasnije vidjeti tko su oni, dodaje.

Na razgovoru ministra Medveda s udrugama bilo je primarno započeti dijalog, nastaviti ga i informirati što je do sada učinjeno u procesuiranju ratnih zločina, kazao je.

Odgovarajući na pitanje o zahtjevu udruga da se Milorad Pupovac očituje o “Oluji” i Domovinskom ratu, rekao je da takav zahtjev branitelja još nije stigao u Sabor. No želim naglasiti da je ova vladajuća većina donijela sveobuhvatni zakon o hrvatskim braniteljima, da je donijela zakon o sustavu domovinske sigurnosti, da podupire Vladu koja je imala hrabrosti nabaviti vojne zrakplove F-16, da je ova Vlada i Ministarstvo obrane ponovno vratilo vojsku u VUkovar, Sinj, Varaždin, Ploče i vrlo skoro u Pulu, kazao je među ostalim predsjednik Hrvatskog sabora.

Oni koji nam prigovaraju da nedovoljno činimo na zaštiti državnih interesa i ne brinemo o dignitetu Domovinskog rata ili se ne brinemo o statusu hrvatskih branitelja – zlonamjerni su politikanti. Takvima nećemo dozvoliti da nas ucjenjuju. Nastavit ćemo ovim smjerom.

Kazao je i da nije dobio nikakvu obavijest o predsjedniku Kluba zastupnika SDP-a. Volio bih da se kolege i kolegice u SDP-u dogovore i da ne dovode sebe u ponižavajuću poziciju i da pošalju jedan prijedlog osobe koja će voditi Klub zastupnika SDP-a, rekao je za kraj Jandroković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: ‘Moje demoniziranje i majorizacija Hrvata mogu dovesti do ozbiljne krize’

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski član Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović: BiH je moja domovina i za nju ću se do kraja politički boriti

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović smatra da iza antihrvatske kampanje uoči listopadskih izbora stoje ne samo pojedine konkurentske političke stranke, već i nevladine organizacije, pa čak i određene obavještajne strukture.

Čović smatra da pokušaji njegove demonizacije kao nekoga tko želi “rušiti i dijeliti BiH”, kao i eventualne majorizacije hrvatskog naroda mogu dovesti do ozbiljne ustavne i političke krize.

“Već duže se propagandno djeluje da bi se na sve načine motivirali Bošnjaci da ponovo glasaju tako da u ime Hrvata biraju člana Predsjedništva BiH, odnosno nameću ishod koji apsolutno nije hrvatski izbor, već nešto protiv čega su Hrvati do sada u bezbroj navrata iskazali svoje negodovanje i protivljenje”, rekao je Čović  u intervjuu za “Dnevni avaz” kojeg prenosimo:

Povrat povjerenja

Kakva su Vaša očekivanja kao kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH od izborne utrke 7. listopada, te kakve rezultate očekuje HDZ BiH na čijem ste čelu, odnosno HNS, s kojima izlazite zajedno na izbore?

– HDZ BiH i stranke okupljene oko HNS-a, prema svim istraživanjima, uvjerljivo vode kao hrvatska politička opcija koja uživa dvotrećinsku potporu i povjerenje hrvatskoga naroda u odnosu na sve druge političke opcije s hrvatskim predznakom. Ovako značajna plebiscitarna potpora povlači i jednu ogromnu odgovornost prema Hrvatima BiH, kao ustavotvornom konstitutivnom narodu, ali i prema našoj domovini Bosni i Hercegovini i svim njezinim građanima.

Hrvati BiH kao politički narod u kontinuitetu prepoznaju značaj okupljanja snažne stranke izražene euroatlantske orijentacije, jer znaju da je to jedini način da njihovi interesi na odgovarajući način budu zastupljeni. Očekujem da ćemo sudjelovati u formiranju vlasti na svim razinama sukladno ustavnom načelu konstitutivnosti i demokratskog predstavljanja svih ustavotvornih subjekata, a to su konstitutivni narodi u zajednici s ostalim građanima BiH.

Koga u ovom trenutku doživljavate najvećim konkurentom među kandidatima i smatrate li hoće li se Bošnjaci umiješati u izbor hrvatskog člana Predsjedništva?

– Potpora hrvatskoga naroda i uvjerljivo vodstvo HDZ-a BiH i HNS-a odnosi se na sve razine vlasti, pa tako i Predsjedništvo. Time i ne sumnjam u ishod predstojećih izbora i moj uspjeh kao kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva.

Kada je riječ o mogućim manipulacijama, to, nažalost, nije ništa novo, osim, recimo to tako, upadljive javne bahatosti s kojom se ovaj put to radi. Već duže vrijeme se propagandno djeluje da se na sve načine nastoji motivirati Bošnjake da ponovno glasuju tako da u ime Hrvata biraju člana Predsjedništva, odnosno nameću ishod koji apsolutno nije hrvatski izbor, već nešto protiv čega su Hrvati do sada u bezbroj navrata iskazali svoje negodovanje i protivljenje. Ciljano populistički se gradi kampanja na onim pitanjima za koja se zna da bošnjački narod ima posebno razvijen senzibilitet.

Time ga nastoje potaknuti na ponašanje na izborima na način koji apsolutno šteti odnosu i zajedničkim interesima i Hrvata i Bošnjaka, ali i svih građana BiH. U pozadini takvih tendencija kombinacija je sitnih privatnih interesa i ciljeva određenih ideološko-političkih krugova koji žele do kraja zaoštriti situaciju u BiH, vjerojatno kalkulirajući pri tome kako na taj način mogu ostvariti neke od svojih strateških političkih ciljeva.

U čemu bi se ogledala najveća pogubnost toga?

– Upravo vrijeme i iskustva iza nas najbolji su svjedok štetnosti i pogubnosti kršenja demokratskih načela i prava svakog od konstitutivnih naroda da slobodno biraju svoje političke predstavnike na svim razinama, osobito u tijela koja imaju karakter kolektivnog predstavljanja i vežu se za sustav zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Znamo da su to članovi Predsjedništva i nacionalni klubovi u domovima naroda. Ipak, duboko sam uvjeren da je krajnje vrijeme da okrenemo novu stranicu, a ove izbore vidim kao veliku prigodu da preokrenemo sve negativne trendove iz prošlosti, da je ostavimo iza sebe, i zajednički stvorimo zdrave pretpostavke za trajnu normalizaciju i povrat izgubljenog povjerenja bošnjačko-hrvatskih odnosa. Moje je čvrsto opredjeljenje da u predstojećem razdoblju te odnose u što kraćem razdoblju uzdignem na jednu partnersku, a potom i prijateljsku razinu kako i priliči bogatoj i svijetloj tradiciji suživota i međunacionalne tolerancije u BiH. Nama i našoj djeci je živjeti skupa u našoj domovini i nema razloga da se svatko ne osjeća prihvaćen i dijelom naše društvene zajednice.

HDZ BiH i SDA godinama koaliraju u vlasti, također, Vi ste imali odlične odnose s Bakirom Izetbegovićem u Predsjedništvu, zašto onda upravo iz SDA Vaš ponovni ulazak u Predsjedništvo predstavljaju opasnošću po BiH i Bošnjake? 

– To je dio te strategije plašenja Bošnjaka i stvaranja bauka o osobi Dragana Čovića kao onoga koji je „problem“, mojim navodnim rušilačkim porivima i ciljevima. Ta je propaganda intenzivno na djelu već nekoliko godina i stvara se, očito, privid da, ukoliko se „riješimo“ njega, problem majoriziranja Hrvata će nestati. Upadljivo, to je počelo nakon što je Ustavni sud BiH kroz odluku „Ljubić“ konačno razjasnio neka pitanja vezana za legitimno predstavljanje i prava konstitutivnih naroda kada je u pitanju izbor političkih predstavnika i zastupljenost. Time se drastično suzio prostor za izigravanje tih načela, kako je to u više navrata činjeno u prošlosti kroz razne koalicijske konstrukte, platforme, alijanse, uzurpacije pozicije hrvatskog člana Predsjedništva.

U svim tim varijacijama SDA je ostajala u vlasti, što jasno upućuje da je njeno rukovodstvo imalo udjela u svim tim oblicima neustavnog pristupa kako izbornom procesu tako i primjeni izbornih rezultata u procesu formiranja vlasti. Sada, kada su relevantne pravne i ustavne norme konačno razjašnjene, one se pokušavaju na sve moguće načine izigrati, prije svega podgrijavanjem atmosfere straha kod Bošnjaka i mojom demonizacijom.

Obavještajna kampanja

Može li to onda biti uvod u ustavnu i političku krizu u BiH? 

– Zabrinjavajuće je da se djeluje na taj način iako je općepoznato da to sigurno vodi u tešku ustavnu i političku krizu. Stimulira se antikampanja kojom se nastojim prezentirati Bošnjacima kao netko tko dijeli BiH, da zagovaram antieuropske i anticivilizacijske vrijednosti, poput diskriminacije, apartheida, pa čak i fašizma, da sam protiv ljudskih prava, da inzistiram na rješavanju vitalnih pitanja za budućnost BiH samo radi svojega interesa ili interesa nekolicine ljudi oko mene, odnosno da je sve što činim podređeno mojim vlastitim interesima, da ne postoji hrvatsko pitanje u BiH, već samo pitanje moga političkog položaja i statusa, da sam neprijatelj Bosne i Bošnjaka, da radim za interese Ruske Federacije ili nekih drugih država ili međunarodnih subjekata… Naravno da je sve to apsolutna neistina, kao i eventualne druge negativnosti koje se uporno šire kroz ovdje veoma aktivnu propagandnu mašineriju, u kojoj sudjeluju čak i određene osobe i organizacije iz nevladinog sektora. Postoje saznanja da u svemu ovome sudjeluju i obavještajne strukture unutar BiH koje su uzurpirane i stavljene u funkciju određenih političkih subjekata koji upravljaju antihrvatskom kampanjom koju se kao takvu nastoji prikriti izravnim napadima na mene, HDZ BiH i HNS, ali i na sve hrvatske intelektualce i javne osobe koje se usude javno očitovati o bilo kojem važnijem pitanju na način koji je suprotan svemu onome što se propagandom želi postići.

Međutim, ništa od toga me neće obeshrabriti niti pokolebati u mojoj težnji da izgradim europsku BiH po mjeri svih njenih građana i konstitutivnih naroda. Bosna i Hercegovina je moja domovina i za nju ću se do kraja politički boriti.

Politička tradicija

Stalno potencirate da Hrvati nisu ravnopravni s druga dva naroda i da se to mora promijeniti. S druge strane Bošnjaci i Srbi, gdje su većina Hrvati, također su ugroženi. Nedavno je o tome u Stocu govorio i lider SBB-a Fahrudin Radončić. Šta ćete učiniti da svi narodi i građani u ovoj zemlji budu jednakopravni? 

– Zalagat ću se za donošenje europskog ustava onakvog kakav je primjeren, moguć i potreban za europsku BiH, s kojim ona može ući u punopravno članstvo EU. On mora biti takav da utjelovljuje političku tradiciju jednakopravnosti i slobode kako za svakog pojedinca tako i za sva tri konstitutivna naroda. Težim ustavu koji razrješava antinomiju individualnih i grupnih prava, uspješno pomiruje europsku konvenciju o ljudskim pravima s tradicionalnim odrednicama našega ustava. To je moguće samo uz dosljednu provedbu temeljnih načela našeg ustava, a to je prvenstveno konstitutivnost koju je naš Ustavni sud s razlogom nazvao natkrovljujućim načelom.

Napad na pravosuđe je napad na državu 

Koliko su napadi i prijetnje nosiocima pravosudnih funkcija u BiH opasne za cjelokupno bh. društvo?

– To je dio šire strategije da se ovdje produbi kriza i dodatno ospori autoritet naših pravosudnih institucija u vremenu kada ono treba pokazati posebnu snagu i neovisnost. Napad na pravosudne institucije, naše suce i tužitelje je napad na državu BiH. Tako to treba shvatiti i shodno zakonu oštro sankcionirati. Oni koji stoje iza tih napada su neprijatelji BiH.

Ide li Vaš odnos s Miloradom Dodikom na štetu Bošnjaka i Hrvata, ali i države BiH, i imate li „tajni plan“ s njim? 

– Taj odnos je u medijima prikazan na jedan dramatičan način, kao zavjerenički prema BiH ili pojedinim narodima. To vidim dijelom one iste propagandne strategije kojom se pokušavam trajno diskreditirati u očima Bošnjaka. Ponovno vas i javnost uvjeravam da ništa od tih insinuacija i konstrukcija nije istina. Ono što želim za svoj hrvatski narod, želim i drugima, ništa više ni manje od toga. Dakle, ne tražim nikakve privilegije i specijalni status u ime Hrvata, a na račun drugih. Nemam nikakve skrivene ili tajne planove koji su prijetnja bilo kome. Moj plan je kristalno jasan – europska BiH, suverena i cjelovita država u kojoj su njeni građani jednaki, a konstitutivni narodi ravnopravni. Suradnja s gospodinom Dodikom temelji se na činjenici da je on nositelj izvršne vlasti u entitetu Republika Srpska i predsjednik snažne parlamentarne stranke. To su važne funkcije s kojih se može utjecati na živote građana, pa tako i Hrvata povratnika koji žive u RS.

Vaša saradnja s Dodikom, vezala se i za Vašu navodnu naklonost Rusiji i utjecaju te zemlje u BiH. Koliko u tome ima istine i koliko se utjecaji velikih sila na našu zemlju reflektiraju na cjelokupno stanje u BiH ?

– To je samo još jedno u nizu podmetanja, apsolutnih besmislica i medijsko-obavještajnih konstrukcija. Hrvati BiH imaju svoju neupitnu euroatlantsku orijentaciju kao svoj strateški cilj. Od tog cilja nikada ni pod kojim uvjetima osobno neću odstupiti i spreman sam učini sve što mogu u njegovoj promidžbi. Imajući to u vidu mogu samo kazati da je teza koju ste iznijeli najbolji dokaz karaktera anti-kampanje koja se vodi protiv mene i koja je time dosegla svoj apsurd. Idejni tvorci takvih insinuacija u silnoj želji da me kompromitiraju su se do kraja zapetljali, i vjerujem da više ni oni ne znaju kako se ispetljati iz svega toga.Ono što je važno je da, bez obzira o kojim vanjskim silama bila riječ, mi se apsolutno moramo okrenuti jedni drugima u BiH i prestati tražiti sponzore i pokrovitelje izvana, tko god da je u pitanju. Daleko je važnija naša unutarnja kohezija i komunikacija, ali na tome trebamo raditi, moramo početi iskreno komunicirati. Tu će se vrlo brzo morati napraviti iskorak da bi dobili pozitivan zaokret. To možemo postići samo u dijalogu i kroz potrebne reforme. I kada te naše odnose konačno posložimo sve će biti puno jasnije, pa i ta perspektiva naših unutarnjih i vanjskih odnosa. Danas se najveće zamke komunikacije kriju u društvenim mrežama i  nekontroliranom elektronskom dezinformiranju, gdje je moguće, bez da se snose posljedice, širiti različite neistine i to činiti na jedan organiziran način do te mjere da ljudi počnu vjerovati u laži. To nas sve vraća u mračno doba totalitarizma, pa gotovo mogu reci i u srednji  vijek. Uvjeren sam da će vrijeme ispred nas raskrinkati sav besmisao takvog oblika dezinformiranja, a da će javnost naći snage oduprijeti se tome, ne samo kada sam ja u pitanju nego općenito svugdje gdje postoje tendencija da se zamagli stvarno stanje stvari ili iskrivi  slika.

Osim političkih pitanja o kojima ste govorili, šta je za Vas prioritetno riješiti u zemlji nakon izbora?

– Za mene najvažniji prioritet i pitanje svih pitanja je životni standard naših građana. Pitanje ekonomije je ključno pitanje. Otvaranje novih radnih mjesta je izazov s kojim se odmah moramo suočiti. Zaustaviti iseljavanje naših građana. Borba protiv kriminala i korupcije. Dakle, politička pitanja ne smiju biti prepreka boljem gospodarskom ambijentu i povećavanju investicija. Ja želim raditi na ekonomskoj BiH i na snažnom ekonomskom razvoju naše domovine.

Kako komentirate činjenicu da je Nikola Špirić, državni izaslanik iz SNSD-a završio na „crnoj“ američkoj listi zbog korupcije?

– Nikada ne komentiram odluke te vrste pogotovo ako su donijete od stranih administracija, isto kao što ne komentiram odluke naših pravosudnih institucija. Uvijek ću biti suzdržan u takvim stvarima iz principijelnih razloga. Ne bi bilo primjereno ni sa stanovišta javne pozicije koju  obnašam da to komentiram na bilo koji način. Indikativan je jedino trenutak njenog donošenja, praktično u jeku predizborne kampanje. Moja je osobna želja da uvijek u svim situacijama naše nadležne institucije reagiraju svugdje gdje se utvrde neki elementi neprihvatljivog ponašanja, bez obzira o kome je riječ.

Tko je kriv što zbog migrantske krize u BiH, najviše ispaštaju građani, koji su „razapeti“ između toga da budu humani i straha za svoju sigurnost. Zar nije Predsjedništvo BiH moglo učiniti više i kako riješiti ovaj problem?

– Predsjedništvo BiH je svojim zaključkom obvezalo Vijeće ministara da redovito prati ovu materiju, a njegova predsjedatelja da dostavlja informacije o stanju u području migracija u svezi s povećanim prilivom migranata u BiH. Time je ova točka postala stalna u našem radu. Osim toga u Predsjedništvo smo pozvali sve nadležne institucije kako bi kroz razgovor s njima utvrdili pravo stanje stvari, odgovarajuće odgovore i raspoloživa rješenja za ovaj problem. Ono što je kratkoročna mjera je primarno bolja zaštita naših granica i povećan napor na sprečavanju ulazaka, pogotovo jer ima indicija da se ti ulasci potiču i organiziraju iz susjednih zemalja. S druge strane, migrante koji uđu u Bosnu i Hercegovinu moramo tretirati sukladno zakonu i europskim standardima, paziti da ne dođe do povrede njihovih temeljnih ljudskih prava i da im se pomogne u egzistencijalnom minimumu do rješenja njihovog statusa. Pri tom istovremeno moramo paziti sigurnost naših građana tako što ćemo znati tko i kakav nam ulazi u zemlju te pratiti njihovo kretanje i ponašanje. I u ovim pitanjima međunarodna zajednica pomno prati svaki naš korak. Nažalost, problem je takav da ga ne možemo rješavati bez pomoći i tješnje suradnje s Europskom unijom.

Jedna od Vaših čestih izjava je ta da su cilj i misija HDZ BiH europska BiH. Kakva je  po Vašem viđenju ta europska BiH i zašto uglavnom iz HDZ-a stižu izjave da su jedino Hrvati pobornici i zagovornici evropskih vrijednosti. Smatrate li uistinu da nema drugih stranaka u zemlji kojima je stalo do europskog puta? 

– Vrlo jednostavno, europska BiH je članica Europske unije odnosno zemlja koja ispunjava i  prati europske standarde u svim relevantnim pitanjima i područjima života, prije svega  vladavine prava, unutarnje stabilnosti, efikasnih institucija, zaštite ljudskih prava i prava  manjina, gospodarskog prosperiteta, socijalne sigurnosti itd.

Potvrđujući Hrvate kao nositeljima europskih vrijednosti nikada nismo zanijekali drugima europsku orijentaciju, ali smo osjećali potrebu da jasno iskažemo svoju, i to ne treba nikoga  smetati zato što je to iskreno, bez obzira kako to netko drugi vidio ili tumačio. U tome nema nikakve razmetljivosti ili želje da se prikažemo na bilo koji način vrjednijim ili boljim od  drugih. Da su samo Hrvati opredijeljeni za EU onda cijela ta priča ne bi imala puno smisla. Naša je želja bila prije svega da ojačamo svijest unutar svog naroda o tom pitanju i da ga ohrabrimo da da svoj puni doprinos europskoj perspektivi BiH, da ostane na svojim stoljetnim  ognjištima, a onda i da pozovemo i druge koji dijele te vrijednosti i spremni su slijediti taj put. Nije dovoljno pokrenuti samo politiku, već i cjelokupno društvo i sve njegove komponente, i Srbe i Hrvate i Bošnjake, kao i sve druge građane. Zamkama prošlosti možemo izbjeći samo ukoliko sazrijemo kroz zajednički radi i unutarnji dijalog o svim bitnim pitanjima. To je nužno kako bi bili spremni za ono što se od nas kao države očekuje na EU putu, ali i ono što sami priželjkujemo za sebe i svoju djecu.

(avaz.ba)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari