Pratite nas

Intervju

Kolinda Grabar Kitarović: Ono što je važno jest da imamo isti cilj – bolju Hrvatsku

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu za subotnji Večernji list političku situaciju u Hrvatskoj ocijenila je stabilnom, ističući kako vjeruje da nakon sto dana konsolidacije, slijede hrabri i odlučni potezi Vlade, a ono što je “važno jest da imamo isti cilj – bolju Hrvatsku”.

[ad id=”93788″]

Hrvatske građane pozivala je da imaju još malo strpljenja i daju Vladi vremena da počne s hrabrim i odlučnim mjerama, a tvrdnje da je Vlada nestabilnost smatra senzacionalističkima. “Nakon sto dana konsolidacije i pripreme, slijede, vjerujem, hrabri i odlučni potezi. Želim vjerovati da će Vlada ovih sto dana iskoristiti za pripremu takvih odluka. Ono što je važno jest da imamo isti cilj – bolju Hrvatsku. Naravno, pritom nipošto ne trebamo misliti isto. Ponekad će biti drukčijih mišljenja o rješenjima pojedinih problema. No, u tome i jest vrijednost demokracije”, naglasila je predsjednica Republike.

Ističe da je za sada zadovoljna sve boljom komunikacijom, i s predsjednikom Hrvatskog sabora, i s predsjednikom Vlade i potpredsjednicima Vlade te ministrima. “Pozitivan pomak zabilježen je i na konzultacijama vezanima za sastavljanje Vlade, za kojih sam se uvjerila da u hrvatskoj politici ipak ima ljudi kojima je nacionalni interes ispred funkcija. To je pokazatelj političke zrelosti, ali i osobne snage političara”, ocijenila je Grabar-Kitarović.

Na konstataciju novinara da je dosta ljudi razočarano sporošću konsolidacije izvršnih vlasti, predsjednica je rekla kako je “to i zato što smo se prvi put suočili s novim procesom oblikovanja vladajuće koalicije i Vlade”.

“U razgovoru sa članovima Vlade stekla sam dojam da oni imaju jasne ciljeve i ideje. Uskoro, kada ih, nadam se, počnu snažnije i aktivnije približavati javnosti, moći ćemo dati ocjenu u kojem smjeru ide Vlada. Vjerojatno će biti nekih područja gdje će grabiti brže i uspješnije, a negdje će, zbog objektivnih elemenata i stanja koje su zatekli, biti nešto sporija. Ne bih rekla da se dogodio pad raspoloženja kod građana, nego bih to nazvala prilično niskim pragom tolerancije hrvatskih građana s obzirom na dugogodišnju stagnaciju”, ocijenila je predsjednica Republike.

S jedne strane, objasnila je, zbog stanja gospodarstva, s obzirom na to da smo šest godina bili u krizi i recesiji, a s druge strane suočavali smo se s puno problema i u političkom životu, osobito zbog niske kulture dijaloga. “Građani su predugo čekali na promjene i razumljivo je da je njihovo strpljenje gotovo iscrpljeno”, naglasila je.

Predsjednica Grabar-Kitarović također je ocijenila da se kod hrvatskih građana osjeća spremnost na reforme, te zaključila da “nam ne trebaju bolni rezovi, nego rezovi koji će napokon olakšati bol”. Pad kreditnog rejtinga zbog dugotrajne loše gospodarske politike; ova Vlada ima povijesnu priliku “Hrvatska je politički stabilna država”, ocijenila je predsjednica Republike, istaknuvši kako je dobro poznato da do pada kreditnog rejtinga nije došlo zbog političke “nestabilnosti”, nego zbog dugotrajne loše gospodarske politike i kontinuiranog odgađanja reformi. “Zato ova Vlada ima povijesnu priliku da krene stvarati okvire za predvidljiv i održiv sustav, kao i za ozračje koje je pogodno za investicije i za rad”, dodala je.

Podsjetila je da je i prošloj Vladi pružila ruku suradnje, ali, naglasila je, “nije bilo spremnosti i razumijevanja s druge strane”. “Danas je situacija drukčija i imamo zajedničku odgovornost i obvezu da tu suradnju upregnemo u ciljeve koje dijelimo”, rekla je Grabar-Kitarović. Istaknula je kako nema ničeg neobičnog u tome što se redovito susreće s premijerom, potpredsjednicima i ministrima. “Neobično je bilo ono stanje kad razgovora s Vladom nije bilo”, podsjetila je.

Predsjednica je napomenula da su ona i predsjednik Vlade Orešković od početka mandata nove Vlade imali kvalitetan odnos i volju za usklađenim djelovanjem. “Možda ćemo imati i različita mišljenja, različite pristupe rješavanju problema i suočavanju s izazovima, ali ponavlja, moramo raditi za isti cilj – unapređenje života u Hrvatskoj”, poručila je, odbacivši medijska nagađanja da je između nje i premijera bilo zategnutosti i negativnih osjećaja. “Gospodin Orešković i ja imamo slična razmišljanja kada je riječ o stanju u Hrvatskoj i koracima koje treba poduzeti. Ne razgovaraju o ideologijama”, naglasila je predsjednica Republike.

Potvrdila je i da je prihvatila premijerov prijedlog za postavljanjem Daniela Markića za ravnatelja SOA-e. “Ja sam s njim obavila razgovor i uvjerila se u njegovu stručnost, što su mi potvrdile i njegove referencije. Potom sam, bez odgode i u dobroj vjeri, prihvatila prijedlog predsjednika Vlade”, kazala je. Istaknula je i da je predložila Pjera Šimunovića za predstojnika Ureda VNS-a jer je “objektivna osoba koja ima iskustvo u području nacionalne sigurnosti i koja neće politizirati svoj rad”.

“Sukoba među nama nema”, istaknula je predsjednica na novinarsku konstataciju kako se čini da Tomislav Karamarko nije dobro podnio njezin dogovor s premijerom o imenovanju Markića. Podsjetila je na proceduru – predsjednik Vlade je taj koji njoj predlaže potencijalne kandidate. “Ako je pak postojalo nesuglasje unutar Vlade, onda je to pitanje za njih”, dodala je.

Odgovorila je da je za premijera i pitanje hoće li bivši ravnatelj SOA-e Dragan Lozančić nastaviti raditi za neku državnu instituciju te da će se nju u vezi s Lozančićem dalje pitati samo ako on eventualno poželi ići u diplomaciju a da za to, koliko zna, nije zainteresiran.

Predsjednica Republika je istaknula kako je posebno zainteresirana za pitanja nacionalne sigurnosti i ponovila da će inzistirati na puno ambicioznijoj i asertivnijoj vanjskoj politici. “Mislim da to Hrvatska može jer se ne smijemo zaključati u područje jugoistoka Europe, možemo puno više što sam i i osobno dokazala”, dodala je. Istaknula je kako ima puno povjerenje u ministra obrane te načelnika Glavnog stožera i drži da će zajedno raditi na razvoju koncepta domovinske sigurnosti

Glede budućnosti Inicijative Baltik-Jadran-Crno more predsjednica Republike najavila je da će u Hrvatskoj, krajem kolovoza, bit održan sastanak svih predsjednika i predstavnika država Inicijative te da dolaze i predstavnici gospodarstava i Poslovnih anđela. “Posebno smo zainteresirani za startup industriju, a temeljna su područja suradnje gradnja infrastrukture, od digitalizacije, prometne infrastrukture, intermodalnog prometa do energetske infrastrukture s ciljem energetske neovisnost”; naglasila je .

Grabar-Kitarović je istaknula da se i premijer Orešković zalaže za izgradnju LNG termionala na Krku, te se slažu da je tu plutajući terminal puno bolje i brže rješenje, a može biti dobar uvod za kasniju mogućnost gradnje i na kopnu. “Važno je upisati se na energetsku kartu Europe. To je preduvjet da počenemo razgovarati i o nižim cijenama energenata u Hrvatskoj i o energetskoj neovisnosti te snažnom povezivanju u tom segmentu”, ocijenila je.

Dodala je da će suradnja poduzeća biti idući temelj te inicijative.

Na pitanje o izborima u HDZ-u, rekla je kako je, bez miješanja u unutarnje pitanje bilo koje stranke, bolje za demokraciju kada ima više kandidata, ali da ne možete u demokratskom sustavu nekoga natjerati da se kandidira. Smatra kako bi to mogao biti znak da članstvo HDZ-a Karamarka doživljava kao nekoga kome je pozicija stabilna. Podsjetila je kako treba imati na umu u kakvom je izrazito lošem stanju bila stranka kad ju je Karamarko preuzeo, te na činjenicu da je HDZ pod njegovim vodstvom ostvario nekoliko izbornih pobjeda u nizu. Zoranu Milanoviću čestitala je na ponovnom izboru za predsjednika SDP-a. “Moja ruka je i dalje ispružena, bez obzira na sve. Dapače, važna su mi stajališta oporbe o svemu što bude predstavljala ova Vlada. Nipošto se neću oglušiti na njihove prijedloge, posebice budu li konstruktivni”, rekla je, uz ostalo, Grabar-Kitarović.

Predsjednica Republike najavila je da namjerava pokrenuti inicijativu za kulturu dijaloga i okupiti u različitim sredinama ljude iz raznih područja, kako bi se razgovaralo o međusobnom poštovanju i na koji način preuzeti odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ. Ocijenila je da je sveopćim padom praga tolerancije došlo i do pada tolerancije kod nacionalnih manjina pa su oni nezadovoljni, kao što su nezadovoljni i pripadnici većinskoga hrvatskoga naroda.

Slaže se s onim što se često može čuti u Hrvatskoj da bismo željeli i da Hrvati u Srbiji imaju jednaka prava kao i Srbi u RH. “Tu se slažem i ne sviđa mi se ono što čujem od nekih političara iz Srbije da je Srbija ispunila sve svoje obaveze te da kritiziraju našeg ministra Miru Kovača zbog inizistiranja na poštivanju Sporazuma o međusobnomj zaštiti nacionalnih manjina i na ukidanju tzv. univerzalne jurisdikcije”, dodala je.

Predsjednica Republike je rekla da Hrvatskoj nije namjera postavljati nikakve ultimatume Srbiji, no očekuje da Srbija ispuni svoje obveze za članstvo u EU Ističe da ne bi to nazvala hrvatskom blokadom pregovora Srbije s EU. Riječ je jednostavno o ispunjavanju preduvjeta, naglasila je predsjednica Grabar Kitarović, dodavši da je to u konačnici dobro i za samu Srbiju.

Glede oslobađajuće presude Vojislavu Šešelju na Haaškom sudu, rekla je da pravda mora niti zadovoljena. Uvjereni smo da pravda neće zakazati i Republika Hrvatska će inzistirati i ustrajati da pravda bude i postignuta, zaključila je hrvatska predsjednica.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Paddy Ashdown: Pogriješio sam po pitanju Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Paddy Ashdown, bivši visoki predstavnik u BiH, kazao je u intervjuu za Voice of America da misli kako je pogriješio po pitanju Hrvata u BiH jer nije uvidio na vrijeme da je Bosna i Hercegovina kao tronožac i da bez jedne noge ne funkcionira. Kompleksnot situacije u BiH usporedio je sa Sjevernom Irskom i Ciprom, a o Izbornom zakonu je rekao da je nužna reforma jer je to i zahtjev EU.

Je li Lord Paddy Ashdown, kada je napuštao BiH prije 12 godina, mogao zamisliti da će 2018. u Washingtonu i dalje govoriti o toj zemlji i njenim problemima.

Da, mogao sam zamisliti. Jer potrebno je dugo vremena da se izgradi mir. Ne možete ga izgraditi preko noći. Da vam dam primjer: ja sam umarširao u svoj rodni grad Belfast kao britanski vojnik u nastojanju da održim mir u vlastitoj zajednici 1969. I još uvijek nismo tamo osigurali mir. Treba puno vremena da se isperu neprijateljstva rata, da se riješite stare nomenklature i političkog sistema, kako u sjevernoj Irskoj, tako i u Bosni. Da, mogao sam zamisliti da ću biti ovdje, ali nisam mogao zamisliti da će se dozvoliti da toliko napretka kojeg smo postigli sve do 2006. bude poništeno. Umjesto da se kreće naprijed ka održivom miru kao dio EU, Bosna se počela kretati unazad. I to je veoma opasno, kaže Paddy Ashdown.

Jedan od njegovih projekata tijekom mandata u BiH je bila reforma policije – tadašnja kriza – koja se, kako sam kaže, ipak nije riješila. Kriza danas – izborni zakon.

“Projekt nije uspio jer je međunarodna zajednica okrenula leđa, ali ima dosta drugih stvari koje smo postigli: jedinstvena vojska, jedinstvena carinska kontrola, obavještajna služba, služba za indirektno oporezivanje. Da, za sve te stvari izvršen je pritisak međunarodne zajednice, ali je ponuđena i konstruktivna pomoć. Ali nažalost međunarodna zajednica je okrenula leđa policijskoj reformi. Ponekad kada pogledam unazad, upitam se da li sam možda trebao ostati još 5 ili 6 mjeseci da tu reformu učvrstim. Kada je u pitanju reforma izbornog zakona, činjenica je da se BiH sama mora pokrenuti po tom pitanju.

Ona može biti funkcionalna država i postati članica EU koja na učinkovit način služi svojim građanima i pruža im pristojan život jedino ako bude funkcionalna država. Onda kada to ne uspije uraditi, bilo sa policijskom ili izbornom reformom, BiH sama sebe sprječava da ima jedinu budućnost koju može dati svojim građanima, a to je sigurna i dolična budućnost.

BiH sada mora udovoljavati europskim standardima, a jedan od njih je izborni standard. Ako to ne uradi, ne može se pridružiti Europi. Moj stav je uvijek bio: Nemojte se miješati u unutarnju bh. politiku. Ja prihvaćam onoga koga su oni izabrali. Možda oni sebe zovu nacionalistima, ali ja ih prosuđujem po onome što rade, a ne po onome kako sebe zovu. Smatram to ispravnom politikom. Smatram da Zapad često griješi u biranju svojih miljenika, u BiH i drugim zemljama”, kazao je Ashdown.

Paddy Ashdown je prije 13 godina izjavio da ne vjeruje da nacionalističke stranke mogu dovesti Bosnu u EU. Smatra li i danas smatra isto?

“Da, nažalost vjerujem da nacionalizam raste. Ne kažem da neke nacionalističke stranke to ne bi mogle uraditi, ali generalno govoreći ako vjerujete u podsticanje nacionalizma, biće vam teže da vodite zemlju ka multietničkoj budućnosti koju podržava Evropa. Sa druge strane, pogledajte dobrog prijatelja Dragana Čavića, kojeg smatram izuzetno hrabrim političarem iz jedne od nacionalnih stranaka, koji je shvatio da bh. budućnost leži u uspostavi europske politike i standarda. Stoga ne isključujem nekog samo jer je iz nacionalističke stranke, sve ovisi o tome što oni rade, a ne kako sebe nazivaju”, kaže Lord Ashdown.

Pa ipak, čini se da u političkom životu Bosne i Hercegovine danas nedostaju održive alternative. Kako na to gleda?

“To mi je teško za objasniti i to smatram veoma zabrinjavajućim. To je zapravo vjerojatno najozbiljniji problem danas u BiH. Ako pogledate sjevernu Irsku i Cipar, vidjet ćete isto. Ako imate takozvani zamrznuti konflikt, za razliku od onog u kojem je jedna strana pobjednik, onda se nomenklatura iz rata prenosi na politiku kako bi se političkim sredstvima slijedile iste podjele i akcije zasnovane na etničkoj pripadnosti, upravo kao i tijekom rata. Sve dok se toga ne riješite, dok se ne riješite te generacije i zamijenite je s generacijom koja će više gledati u budućnost, postkonfliktna društva ne mogu imati budućnost. To se dogodilo u Sjevernoj Irskoj, i u drugim zemljama koje su se pokrenula od rata ka održivom miru. Ali ono što me brine u BiH nije to što obitelji iz vremena rata još uvijek vladaju održavanjem mira, već što još uvijek nema naznake o istinskoj novoj generaciji koja gleda u budućnost, a ne u prošlost. Možda ona postoji, ali ja nažalost još uvijek ne mogu vidjeti naznake njenog izrastanja.

VOA: Gledajući iz današnje prespektive, da bi ste li promijenili ijednu od svojih odluka iz prošlosti?

“Ah, da, naravno. Ako kao stranac sa velikim ovlastima dođete u tako kompleksnu zemlju kao što je Bosna i Hercegovina, naravno da ćete napraviti greške. Uveliko su mi pomagali i vodili me prijatelji među bosanskim narodom, kojeg zaista volim, i političarima koji su bili uz mene: Dragan Čavić, Adnan Terzić i donekle Mladen Ivanić. Oni su me vodili i prihvaćali su greške koje sam pravio.

Jesam li pravio greške? Da. Vjerujem da sam napustio BiH šest mjeseci prerano. Vjerujem da smo policijsku reformu doveli do točke s koje je trebala ići naprijed, vjerovao sam da se postignuto ne može poništiti, ali nisam bio u pravu. Nažalost vjerujem da je to bio početak urušavanja institucija koje smo imali. Krivim sebe za to, ali krivim i međunarodnu zajednicu jer nije nastavila taj proces. Također, gledajući unazad, bio sam toliko fokusiran na odnos između Sarajeva i Banja Luke, jer je to za mene u to vrijeme bio izvor prijetnje, da nisam dovoljno pažnje obraćao na poziciju Hrvata. BiH je ,uvijek bila kao tronožac, ako izvučete jednu nogu, onda se sve sruši. Vjerojatno nisam shvaćao i proveo dovoljno vremena razmišljajući zbog čega bi Hrvati mogli ostati u BiH”, rekao je on u intervjuu za Voice of America.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

RAZGOVOR S MARKOM RADOŠEM MAROM

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od „stupova“ Udruge Hrvatska zvona je Marko Radoš Mara, stopostotni hrvatski ratni vojni invalid iz Tomislavgrada. Marko Radoš je rođen u Kongori 1965. godine. Na relaciji Kongora-Zagreb-Kongora živi već gotovo 40 godina. Teško je ranjen u ljeto 1993. godine na dužnosti zapovjednika MTD Brigade „Kralj Tomislav“ iz Tomislavgrada i pomoćnika načelnika topništva ZP SZH. Na liječenju i rehabilitaciji uz 14 raznih operacija provodi više od 6 godina. Predsjednik je Udruge za zaštitu prirode i održivi razvoj „Naša baština“ Zagreb, tajnik Udruge 100%-tnih HRVI I. skupine, udruge koja od svog osnivanja za članove ima najteže stradalnike HV i HVO – a. Član je Predsjedništva političke stranke Neovisni za Hrvatsku i jedan od utemeljitelja Udruge Hrvatska zvona u RH.
Danas donosimo intervju upravo s ovim čovjekom.

1. Zašto Hrvatska zvona? Što je bio glavni razlog da ste se sa svojim istomišljenicima upustili u jednu ovakvu priču?

U ovoj, kako vi kažete, priči oko Hrvatskih zvona nisam se slučajno našao, kao što nisam slučajno niti u drugim inicijativama u kojima sudjelujem i za koje smatram da vode borbu za opstanak i boljitak hrvatskog naroda i općenito za bolje i pravednije društvo.
Moj sami život se preokrenuo prije 25 godina kada sam teško ranjen u ratu koji je vođen za goli opstanak mog hrvatskog naroda i taj rat i ta borba je nastavljena i dan danas, samo sada se vodi drugim sredstvima.
Svi smo svjedoci u kakvom je trenutnom položaju hrvatski narod u BiH i nitko od nas nema pravo promatrati kako njegov narod nestaje, iseljava se i umire, a ne činiti ništa da se to zaustavi, jer ovo što se događa nije više samo politička borba, ovo je pitanje i biološkog opstanka hrvatskog naroda na prostoru BiH.
Najmanje pravo gledati umiranje i nestanak svoga naroda imamo mi koji smo 90-tih godina spriječili fizičko uništavanje tog istog naroda, tako da sam ja osobno tu borbu odlučio voditi dokle god mogu i koliko mi dopušta moje zdravstveno stanje.

I sama pojava Udruge Hrvatska zvona i ljudi koji su me pozvali da se priključim toj inicijativi je nekako prirodni slijed mojih dugogodišnjih promišljanja o načinu kako bi se trebalo jednom širom idejom boriti za svoj narod kako u BiH, tako i u Republici Hrvatskoj.

2. „Časna imena Zlatana Mije Jelića, Željka Glasnovića, Marka Tokića, Marka Radoša, Zdenka Jurića Majora, Ranka Radoša, moje malenkosti i mnogih drugih djelovat će poput ledolomca koji će krčiti put stotinama mladih intelektualaca, radnika, studenata, djece branitelja HVO-a u zaustavljanju guranja hrvatskog naroda u ponor“, to je, pored ostalog, izjavio Dario Kordić kada je stao uz Udrugu Hrvatska zvona. Kakvo je Vaše promišljanje o rečenom?

Sama ova izjava Darija Kordića je obvezujuća i za mene i za ostale navedene, ali i za sve one koji su se uključili u rad Hrvatskih zvona. O Dariju Kordiću ne treba trošiti riječi, jer svi znamo kroz što je prošao on i njegova obitelj, a isto tako znamo da je mogao biti pošteđen svoje kalvarije da je samo upro prstom i označio kao krivce političko vodstvo RH i Franju Tuđmana i Gojka Šuška za nešto što nije napravio, a niti zapovjedio ni on, a niti oni. I kroz taj sudski proces je Repubika Hrvatska trebala biti proglašena agresorom na BiH, no budući da je ostao čvrst u obrani sebe i povijesne istine, Dario Kordić je platio svojim životom političke igre svjetskih moćnika koje su se provodile preko Haškog tribunala.

Ja trenutno od živih ljudi ne vidim čovjeka koji je za svoj narod dao više od Darija Kordića.
Svi gore spomenuti ljudi su moji prijatelji i suborci koji svojim životima svjedoče borbu za hrvatski narod i čast mi je opet biti zajedno s njima kako bismo pokušali mladim ljudima vratiti vjeru u borbu za politički, kulturni i na kraju i biološki opstanak hrvatskog naroda u BiH.
Nitko od nas ne želi i ne traži nikakve političke ili bilo kakve funkcije u BiH, ali imamo moralnu i svaku drugu obvezu idejom Hrvatskih zvona ukazati ne sve loše stvari koje se događaju hrvatskom narodu u BiH.
Naša obveza je ta da ukazujemo na sve moguće anomalije koje se zadnjih godina događaju unutar našeg društva, a ujedno ne želimo biti samo kritičari i suhoparni komentatori takvog stanja, dok hrvatski narod nestaje pred našim očima.
Mi jednostavno moramo shvatiti da je ovo sada naše vrijeme te da nećemo živjeti niti prije niti nakon ovog vremena i jedino ga sada možemo iskoristiti.
Hoćemo i možemo kroz ideju uključivanja mladih ljudi u društveni život ponuditi i konkretna rješenja za probleme koji pritišću hrvatski narod.

3. Jedan ste od istaknutijih boraca za prava branitelja. Podsjetit ćemo da ste cijelo vrijeme bili u Savskoj 66 u Zagrebu za vrijeme prosvjeda prije par godina. Zanima me Vaš komentar odnosa prema braniteljima u Republici Hrvatskoj u ovom trenutku?

Da, bio sam jedan od aktivnijih u prosvjedu branitelja u Savskoj ulici u Zagrebu koji je trajao punih 555 dana i na svaki od tih dana sam ponosan kao i na svakog branitelja koji je sudjelovao na tom prosvjedu.
Promjenom vlasti u Republici Hrvatskoj, i na Pantovčaku i u Banskim dvorima, kojoj je uvelike doprinio i prosvjed u Savskoj, a posebno odlaskom Predraga Matića s mjesta ministra hrvatskih branitelja i dolaskom Tome Medveda, poboljšao se odnos same vlasti prema hrvatskim braniteljima.

Najviše zahvaljujući samom ministru Tomi Medvedu i njegovom otvorenom pristupu prema svakom branitelju i pokušavanju rješavanja problema koji su se nakupili u zadnjih 20 godina. Veliki uspjeh je i donošenje Jedinstvenog zakona o hrvatskim braniteljima kroz koji će biti riješeni mnogi dosadašnji problemi hrvatskih branitelja i njihovih obitelji.
Na žalost ni taj zakon na kraju nije u potpunosti obuhvatio sva potrebna riješenja da bi se eliminirali svi problemi koji su se nagomilali od završetka Domovinskog rata. Tu je veliku ulogu odigrala dnevna politika kojoj je po tko zna koji put dan prioritet u odnosu na rješavanje problema hrvatskih branitelja i njihovih obitelji.
Posebno me boli to što pripadnicima HVO – a nije kroz ovaj zakon priznat barem moralni status hrvatskog branitelja, u čemu je opet najveću ulogu imala dnevna politika.
Iako sve vlade od nastanka Hrvatske tvrde da su branitelji temelj moderne hrvatske države i kunu se prigodom obljetnica u te branitelje, malo njih istinski drži do ljudi koji su dali sve, od svojih života do dijelova svog tijela, da bi ta hrvatska država bila stvorena. Hrvatski branitelji zaslužuju puno bolji odnos nego što ga sada imaju.

4. Kako komentirate progon koji doživljavaju hrvatski branitelji u BiH i koji će se, očito je, i nastaviti? U isto vrijeme kako komentirate razjedinjenost među hrvatskim braniteljima u BiH, koja je očita s obzirom na golemi broj braniteljskih udruga?

Na žalost, progon hrvatskih branitelja je počeo odmah nakon završetka Domovinskog rata i to je krenulo iz centara koji nam nikada neće oprostiti rušenje Jugoslavije, kako centara u bivšoj državi, tako i centara bivših mentora iz europskih saveznica bivše države.
Kulminacija progona se dogodila s presudom političkom i vojnom vodstvu HR HB u Hagu na, opet znakovit datum 29.11., i tragičnom smrću generala Slobodana Praljka.

Tom presudom je otvorena mogućnost sudskog progona svakog pripadnika HVO – a i to ne na osnovu mogućeg djela koje je on počinio, već se otvara mogućnost konstruiranja političke optužnice za bilo koga od nas koji je nosio odoru HVO – a i mogu sa sigurnošću tvrditi da će se progoni pripadnika HVO – a nastaviti dokle god adekvatno ne reagira RH i političko vodstvo Hrvata u BiH, a takve reakciju čekamo više od 20 godina.
Presuda u Hagu nije bila presuda našoj prošlosti već presuda našoj budućnosti kojom će se pokušati nametnuti zločinačka hipoteka hrvatskom narodu kao što se to radi s Jasenovcem već više od 70 godina.
I ovo o čemu govorim je još jedan od razloga osnivanja Udruge Hrvatska zvona, jer je potrebno ukazati na razičite kriterije suđenja pripadnicima HVO – a i pripadnicima drugih vojski u BiH.

Političko vodstvo Hrvata u BiH je učinilo jako malo ili skoro ništa da bi pomoglo našim ljudima protiv kojih su se vodili ili se i dalje vode sudski procesi pred Međunarodnim sudom u Hagu ili u BiH.
Veliki problem kako u RH tako i u BiH je razjedinjenost branitelja i braniteljskih udruga što nije slučajno napravljeno, jer ujedinjeni branitelji bi bili jedna snaga koja ne bi dopustila veći dio negativnih procesa koji pogubno djeluju na hrvatski narod i tu snagu treba rascjepiti da bi se moglo upravljati njome.
Dogodilo se i to da su braniteljske udruge u službi politike i političara, a to se nikako nije smjelo dopustiti, jer samo hrvatski narod i njegov interes je trebao i mogao biti iznad braniteljskih udruga. Upravo to vidim kao najveći problem braniteljske populacije, ali se ne nadam da bi se nešto moglo promijeniti na bolje po tome pitanju.

5. Hrvati u Bosni i Hercegovini suočavaju se brojnim problemima, od ustavne nejednakopravnosti do masovnog iseljavanja. Je li to moglo drugačije? Tko snosi odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo i što je potrebno napraviti da se stvari počnu mijenjati, u korist naroda?

Na stanje u kojem se sada nalazi hrvatski narod u BiH utjecaj je imalo dosta čimbenika, od samoga rata, potpisivanja i provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma do mnogih drugih ugovora i sporazuma koji su išli na štetu hrvatskog naroda.
Uzmimo u obzir sami završetak rata i činjenicu da smo s oružjem obranili fizičku opstojnost hrvatskom narodu na velikom dijelu BiH što na žalost nismo uspjeli u Posavini i dijelovima Središnje Bosne. Kada je politički trebalo kapitalizirati tadašnje stanje, dolazi do potpisa mirovnog sporazuma u Daytonu.
Taj sporazum je mijenjan kroz stotine zakonskih i ustavnih promjena da bi svim tim silnim izmjenama hrvatski narod kao i najmalobrojniji narod u BiH bio doveden u potpuno nezavidan položaj.
Za ovo trenutno nezavidno stanje hrvatskog naroda u BiH najveću odgovornost snose politike koje su vođene u zadnjih 20 i nešto godina. Odgovornost snosi vanjska politika Republike Hrvatske koja je supotpisnica Daytonskog sporazuma i koja ima ustavnu i zakonsku obvezu brinuti se o dijelu svog naroda u BiH. Veliku odgovornost imaju i hrvatski političari u BiH koji nisu posvetili dovoljnu brigu prema svome narodu i teško se oteti dojmu da većina političara puno više brine za svoje osobne interes nego li za interese svog naroda.
Mi kao Hrvati i kao najmalobrojniji konstutivni narod u BiH da bi opstali moramo biti jedinstveni sa svojim strateškim programom u kojem se mora podvući crta ispod koje se ne ide, neovisno o tome kojoj političkoj stranci ili opciji pripadamo.

Iskreno bih volio i više uključivanje katoličke crkve kao temeljne institucije hrvatskog naroda, ne u politiku, nego u društveni i socijalni život naroda te da bude aktivni moralni korektiv koji bi ukazivao na sve anomalije i nepravde koje se događaju unutar hrvatskog naroda.
I nama Hrvatima, da bi biološki opstali kao narod, potrebno je JEDINSTVO, a ne JEDNOUMLJE. Na sve pozicije koje predstavljaju Hrvate u bilo koje institucije i na bilo kojim razinama vlasti moramo birati samo stručne i sposobne, a nikako samo poslušne i podobne i u tome vidim spas i opstanak hrvatskog naroda. U protivnom, kroz idućih nekoliko desetljeća više nas neće biti u mnogim dijelovima BiH.
I to su neke od ideja Hrvatskih zvona koje ćemo širiti i za koje ćemo se zalagati.

6. Hrvatska zvona okupljaju veliki broj mladih intelektualaca koji imaju želje i volje mijenjati društvo u kojem živimo. Neke od njih već smo predstavili kroz intervju, no zanima me Vaše mišljenje, jeste li zadovoljni odazivom i angažmanom mladih?

Kako sam već nekoliko puta i spomenuo, osnovna ideja Hrvatskih zvona je okupljanje mladih koji žele ostati i boriti se za sebe i svoj narod i u Republici Hrvatskoj i u BiH, a obveza i zadaća nas starijih koji imamo više životnog iskustva je da njima otvorimo put i budemo svojevrsni ledolomci u tim nastojanjima, kako je to jednom prigodom rekao i Dario Kordić.
Jednostavno želimo omogućiti djeci i našim mladima ostanak i opstanak, a i drugima povratak i u BiH i u Hrvatsku, jer ne možemo biti slijepi i ne vidjeti koji se politički i demografski procesi događaju u cijeloj Europi zadnjih godina.
I na prostorima BiH i Hrvatske se može i treba kvalitetno i dostojanstveno živjeti i od svoga rada, a mi želimo da ovdje žive naša djeca i djeca njihove djece, a ne netko drugi.

Do sada sam osobno zadovoljan brojem, kvalitetom i karakterom mladih ljudi koji pristupaju ideji Hrvatskih zvona i na nama je da niti jednog trenutka ne smijemo razočarati tu mladost koja prema nama iskazuje vjeru i povjerenje.

7. Hoće li Hrvatska zvona uspjeti napraviti ono što su sebi stavila pred cilj?

Hrvatska zvona su relativno mlada udruga koja postoji manje od godinu dana, ali njihovi članovi, barem ovi relativno stariji imaju toliko životnog iskustva koji daleko premašuje našu životnu dob i u sebi još uvijek, unatoč svemu, imamo pozitivne životne energije i optimizma da bi jednostavno bio grijeh ne prenijeti sve to na mlade ljude u kojima vidimo sebe prije 25-30 godina u vrijeme početaka borbe za opstanak hrvatskog naroda i stvaranja hrvatske države.
Ciljevi Hrvatskih zvona nikako nisu i ne smiju biti jednokratni i kratkoročni. Ja prije svega vjerujem u ljude, a ne u napisana slova bilo kakvih programa i projekata.

Ovdje imamo ljude čiji su sami životi jači od bilo čijih programa, govora ili proglasa, zato i vjerujem da će Hrvatska zvona još dugo biti pozitivni zvon i snaga hrvatskog naroda čiji je glavni cilj s našim mladim ljudima sačuvati Hrvatski Dom i u BiH i u Hrvatskoj na mjestima gdje su ga podigli naši pradjedovi.

Hrvatska zvona

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati