Pratite nas

Događaji

Kolinda Grabar-Kitarović: Pripadnice i pripadnici oružanih snaga su naša najveća vrijednost

Objavljeno

na

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u subotu je prisustvovala svečanoj promociji polaznika vojnih škola Hrvatskoga vojnog učilišta (HVU) “Dr. Franjo Tuđman” gdje je istaknula kako je promocija prilika u kojoj može upoznati upravo takve zapovjednike i vođe.

“Novi netradicionalni oblici sigurnosnih prijetnji i ugroza kojima svjedočimo, potražuju zapovjednike i vođe osposobljene za djelovanje u specifičnim i visoko rizičnim okvirima u domicilnom i međunarodnom okružju zahtjevnih obrambenih i sigurnosnih struktura”, rekla je predsjednica Republike i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Kolinda Grabar-Kitarović.

Čestitavši na svečanoj promociji u Vukovaru polaznicima vojnih škola Hrvatskoga vojnog učilišta (HVU) “Dr. Franjo Tuđman” – Visoke dočasničke izobrazbe, Temeljne časničke izobrazbe i pilota, Zapovjedno-stožerne škole “Blago Zadro” te Ratne škole “Ban Josip Jelačić” za potrebe OS RH – na uspješno završenoj još jednoj razini vojnog školovanja, hrvatska predsjednica je kazala kako je promocija prilika u kojoj se prepoznaje njihov trud da unaprijede sebe i cijele Oružane snage RH.

Pohvalu je uputila i Učilištu koje se, kazala je, potvrdilo se ne samo u vojno-akademskoj nego i sveučilišnoj zajednici putem uspostave preddiplomskih sveučilišnih studijskih programa. “Visoka razina profesionalnosti te prilagodljivost novim zahtjevima i izazovima znak su kakvoće Učilišta koje je temelj izgradnje suvremenih Oružanih snaga osposobljenih, opremljenih i pripravnih odgovoriti na vojne i sigurnosne izazove”, kazala je.

“Brzo narastanje novih, netradicionalnih oblika sigurnosnih prijetnji i ugroza, kao posljedica širenja luka nestabilnosti od Bliskog istoka do istočne Europe poglavito netradicionalnih i asimetričnih prijetnji kibernetičkog i hibridnog oblika”, upozorila je predsjednica, generiraju sigurnosne izazove s kojima se danas suočavaju mnoge države.

Prisutnost političkih nestabilnosti u našem bliskom okružju i povećanje terorističkih prijetnji i napada diljem Europe potvrđuju opravdanost u izgradnju sustava domovinske sigurnosti kao težišnog nacionalnog prioriteta koji je potrebno ostvariti u što kraćem razdoblju”, ustvrdila je.

Stoga je izrazila posebno zadovoljstvo jer je završen proces izrade Strategije nacionalne sigurnosti i Zakona o domovinskoj sigurnosti čime će se, kazala je, ostvariti regulatorni okvir za suvremenija i djelotvornija organizacijska načela te razvoja dodatnih sposobnosti hrvatskog sustava sigurnosti i obrane.

“Očekujem i što skorije donošenje prijedloga plana za postizanje ciljane veličine od dva posto BDP-a za potrebe obrane. Ne samo zbog preuzetih međunarodnih obveza, već prije svega radi potrebe ukupnog jačanja sustava domovinske sigurnosti. Ulaganje u obranu i sigurnost naš je trajni imperativ, a ako se provodi racionalno i optimalno ono je ujedno i ulaganje u znanost, istraživanje, gospodarstvo te ukupan društveni boljitak””, poručila je.

Ciljevi i zadaće, naglasila je, koji se postavljaju pred OS “potražuju zapovjednike i vođe osposobljene za djelovanje u specifičnim i visoko rizičnim okvirima u domicilnom i međunarodnom okružju zahtjevnih obrambenih i sigurnosnih struktura, a uz djelotvorno korištenje suvremenih tehnologija”, a drži da je današnja promocija prilika u kojoj mogu upoznati upravo takve zapovjednike i vođe.

“Vjerujem da mogu računati na vas da me učinite ponosnom, kako ste i do sad činili”, poručila je promoviranim polaznicima HVU-a te im čestitala i sutrašnji Dan državnosti.

Istaknula je i da su pripadnice i pripadnici OS “naša najveća vrijednost” te da su se svojim postignućima, požrtvovnošću i predanošću potvrdili kao ključan čimbenik “u svim našim vojnim uspjesima, kako u operacijama tijekom Domovinskog rata, tako i u brojnim mirnodopskim misijama i operacija u zemlji i inozemstvu”.

Krstičević: Paradigma sigurnosti se promijenila – potreban je novi pristup

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević također je izrazio zadovoljstvo jer je HVU prepoznato kao mjesto izvrsnosti u školovanju kadrova za hrvatske Oružane snage i snage partnerskih i savezničkih zemalja. Vjeruje da će znanja koja su stekli tijekom školovanja njegovi polaznici znati primijeniti na svojim dužnostima u OS.

Fokusiranost na zadaću, odgovoran odnos prema dužnostima i humanost, rekao je, ono je što jača sposobnost i spremnost za odgovor na suvremene ugroze i izazove.

“Događaji oko nas pokazuju nam da se paradigma sigurnosti promijenila.Novi izazovi traže suvremeni pristup – a takav smo pristup ugradili u Strategiju nacionalne sigurnosti i Zakon o domovinskoj sigurnosti”, istaknuo je i Krstičević te izrazio uvjerenost da će oboje s ogromnom većinom idući tjedan biti usvojeni u Saboru.

Sustav domovinske sigurnosti, ističe ministar obrane, bit će ključan mehanizam hrvatske države u odgovoru hrvatske države na suvremene izazove i prijetnje, a za učinkovitu provedbu sustava trebamo ljude poput vas, otvorene za usvajanje novih znanja i sposobnosti, poručio je promoviranim polaznicima HVU-a. “Vi ste nasljednici hrvatskih branitelja i jamci da će pobjednički hrvatski duh zajedništva i dalje ostvarivati ciljeve i jamčiti sigurnost, stabilnost i blagostanje svim ljudima u Hrvatskoj”, rekao je.

Ponosan je i zbog toga što će se do kraja godine u Vukovar u vojarnu “slavne 204. vukovarske brigade” vraća postrojba hrvatske vojske. “To je višestruki dobitak – povećava se kvaliteta života i rada pripadnika vojske, doprinosi se sigurnosti područja te izravno gospodarski potiče razvoj grada Vukovara”, naglasio je.

Čestitavši promoviranima, poručio je da se nikada ne smije zaboraviti da je temelj naše sadašnjosti Domovinski rat. “Čuvajmo uspomenu na naša postignuća i junake, ali budimo okrenuti budućnosti. Gradimo svojim znanjima i energijom i domoljubljem jedinu domovinu Hrvatsku. Neka nas vodi težnja prema izvrsnosti i boljitku svakog našeg čovjeka”, kazao je.

Promoviranim polaznicima HVU-a čestitali su i načelnik Glavnoga stožera OS RH, general zbora Mirko Šundov te zapovjednik Učilišta, general-pukovnik Slavko Barić.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

ZAŠTO ZAPADNIM ZEMLJAMA TREBA SUD U HAAGU!?

Objavljeno

na

Objavio

GOVOR NA PREDSTAVLJANJU KNJIGE “GENERAL PRALJAK”

Dopustite mi na početku da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim vam se što ste došli u ovako velikom broju. Posebna zahvalnosti obitelji našeg generala….

Zahvaljujem se Ministarstvu branitelja što je pomoglo tiskanju knjige, kao i g. Branku Hrkaču koji je napravio korice.

Predstavljačima akademiku Dubravku Jelčiću i Mati Kovačeviću, koji je napisao i Predgovor knjige, što su izvrsno predstavili knjigu.

Biskup dr. Vlado Košić vas je sve pozdravio iz bolnice. Nije ništa strašno i sutra izlazi, ali nam je poslao poruku:

„Najprije vam obojici čestitam na knjizi!

Čestitam i na lijepim riječima potpore gospođe Predsjednice Republike!

Podsjetio bih samo da sam još u funkciji predsjednika komisije HBK Justitia et pax pozvao naše vjernike i hrvatsku javnost na molitvu za oslobađajću presudu našoj hrvatskoj šestorki u Haagu. Bilo je to prije prvostupanjske presude. Krajem prošlog mjeseca uputio sam pismo župnicima i samostanima moje Sisačke biskupije da u nedjelje 5.,12.,19. i 26. studenoga na misama s vjernicima mole za oslobađajuću presudu hrvatskim uznicima u Haagu. General Slobodan Praljak bio je i zapovjednik obrane moje župe Sunje te prema njemu mi gajimo osobitu zahvalnost. Nadam se da će Bog uslišiti naše molitve te će nekad zloglasni dan 29. studenoga 2017., kao što je to postao 16. studenoga 2012. po oslobođenju generala Ante Gotovine i Mladena Markača, za sve nas Hrvate, i u RH i u BIH, biti pobjednosni dan istine i pravde. Za to se molim i želim svima Božji blagoslov.

S poštovanjem

+Vlado Košić“

Pozivam vas da pljeskom pozdravimo biskupa.

Veliki HRVATSKI biskup nije slučajno spomenuo riječi potpore Predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Te riječi su obilježile ovo predstavljanje pa ih ponovimo:

„Doprinos generala Slobodana Praljka obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije te obrani opstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata od velike je važnosti. Ovih dana, kada se nadamo pravednom sudskom pravorijeku i njegovu oslobađanju, kao i oslobađanju drugih hrvatskih uznika, ova knjiga izlazi kao doprinos istini o njemu i o tom povijesnom razdoblju borbe hrvatskog naroda za slobodu, istini koju je on nakon rata na mnoge načine ustrajno branio svojom riječju. Ujedno je ova knjiga svojevrsna zahvalnica za sve što je učinio za svoj narod.“

Predsjednica jasno poručuje da je jedina ispravna odluka suda u Haagu oslobađanje nepravedno optuženog generala Praljka i drugih hrvatskih uznika. Svaka drugačija odluka je zapravo presuda tom sudu! A zapravo to i jeste poruka koju smo željeli odaslati kada smo predlagali da se generala Praljka predloži za Nobelovu nagradu za mir!

Bilo kako bilo čini mi se kako je najbolje pročitati Uvod u moju prvu knjigu o tom sudu: SRAMOTNI SUD U HAAGU iz 2001. godine:

ZAŠTO ZAPADNIM ZEMLJAMA TREBA SUD U HAAGU

Zašto Zapadne zemlje daju stopedeset milijuna dolara godišnje za rad međunarodnog suda u Haagu? Je li im toliko stalo do pravde i mira? Ili su im neki drugi razlozi posrijedi?

Jugoslavija je opstojala, uz raznoliku potporu Zapada, kao komunistička diktatura i tamnica naroda. Zapadu je odgovarala opstojnost te opskurne zemlje zato jer su imali interese koji su uvelike nadilazili pitanja o političkim, ljudskim i narodnim pravima u toj zemlji. Tako je uostalom i danas s mnogim drugim zemljama diljem globusa, zemljama čija sudbina jest ovisna ne o gromoglasno proklamiranim ciljevima Zapada, nego o njegovim prije svega globalnim ekonomskim interesima. Imperijalistički se um, u tom pogledu, nije mnogo promijenio, što se, naravno, može redovito i pročitati kod mnogih koji su se u ime tih razvijenih demokratskih zemalja motali po ovim prostorima -Zimmerman, Holbrooke, Petritsch …. Jugoslavija se raspadala po svim svojim sastavnicama usprkos dvjema moćnim željama, želji međunarodne zajednice i želji srpskog naroda i njegova rukovodstva.

Zapad je bio spreman prihvatiti izdvajanje Slovenije, ali je ostatak Jugoslavije želio vidjeti u jednom loncu iz mnogih razloga. Pitanja koja se mogu postaviti, kao npr. – s kojim pravom netko može tako misliti, a gradi se demokrat, i kako mu ne pada ni na pamet zapitati nešto narode o kojima tako misli, pristaju li na ono što trećerazredna politička liga Zapada misli da bi njima bilo dobro, ili bi, možda, oni sami znali odabrati svoju sudbinu bez nametanja. U današnjem političkom svijetu nije poželjna takva prosudba moralnog postupanja međunarodne zajednice.

Nije se mogla spriječiti propast Jugoslavije, ali se mogla spriječiti agresija Srbije na Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu. Zapad je to, da je htio, mogao učiniti. Priželjkivali su poraz Hrvatske, a ona se obranila od četničkog napadaja usprkos svim proračunima zapadnih stratega. Krvave posljedice tog ataka nisu se mogle sakriti od vlastitih gledatelja, a večerati u tihim američkim, i posebice europskim domovima, bilo je sve teže, jer se sve to događa tu, u blizini, zapravo suviše blizu.

Sve se teže sakrivala i jadnost i jalovost europske politike i spram raspada Jugoslavije i spram razvoja rata koji su Srbi počeli.

Nije se mogla sakriti ni duboka podijeljenost politika pojedinih europskih zemalja, mahom prosrpski orijentiranih. Sve to rezultiralo je politikom koja s moralnim načelima proklamiranim u tim zemljama na ovim prostorima kao eksportna roba nije imalo ništa zajedničko. Upravo suprotno, bila je to jalova, nedefinirana, amoralna, podijeljena i neusklađena politika, a rezultati takvog djelovanja bili su za Hrvatsku I Bosnu i Hercegovinu genocidni.

Puštanje Srbije da napadne, točnije ohrabrivanje Srbije da napadne, embargo na uvoz oružja za napadnute zemlje (svakom razumu i moralu suprotna odluka s genocidnim posljedicama), kasno priznanje Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine (svakog su prezira dostojne izjave onih diplomata iz Engleske i Francuske koji govore o tome da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina priznate prerano)…,

sudjelovanje i pomaganje JNA i četnicima da se domognu ranjenika u vukovarskoj bolnici (većina ih je poslije ubijena);

šutnja nad Vukovarom i zločinima koji su poslije počinjeni;

šutnja nad granatiranjem Šibenika, Zadra, Zagreba, Dubrovnika;

šutnja nad Škabrnjom i drugim pokoljima na okupiranom području;

prisiljavanje hrvatskih vlasti da puste naoružanje JNA iz hrvatskih vojarni u Bosnu i Hercegovinu, a time i sudjelovanje u genocidu koji je u toj državi nad Hrvatima i Muslimanima počinila srpska vojska tim oružjem;

šutnja nad ubijanjem Sarajeva, Bihaća, Mostara;

proglašenje ratnih zaštićenih zona u dijelovima BiH-a, a iza toga apsolutno nečinjenje bilo i najmanje vojne ili ljudske geste da se spriječi masovno klanje u tim, od međunarodne zajednice, zaštićenim zonama;

potpomaganje Srba u “Krajini”, uz zadnji pokušaj da se toj tvorevini prizna državnost u okviru Hrvatske …

Stranice i stranice bi se mogle ispisati navodeći sve ono što se u svakom civiliziranom društvu može smatrati zločinom, a europska je zajednica u tom zločinu sudjelovala. Amerika je šutjela o svemu puštajući svoje europske saveznike da pokažu svoju nesposobnost, uključila se prekasno, vulgarno pragmatički privela stvar kraju ostavljajući neriješenim golem broj problema.

Koje god zemlje uključili u pojam “međunarodna zajednica” ili posebno u pojam “europska zajednica”, jasno je da je takav projekt izgradnje zajedništva vrlo skup i da je u njega uloženo puno energije i novca (da li i morala?) da bi se smjelo dopustiti oštrije moralno propitivanje njegove eksportne politike u bivšoj Jugoslaviji. Projekt bi mogao postati upitan, mogao bi izgubiti nešto od svoje propagandne uvjerljivosti.

I zbog toga krivci ne mogu biti u Europi, krivci za ono što se dogodilo moraju biti samo na Balkanu. 1 svi moraju biti krivi podjednako, “mi za njihove balkanske finese nemamo smisla”. Tamo neki nacionalisti zavadili su narode, poklali se između sebe, sve to treba na sudu politički i moralno utemeljiti, vođe strpati u zatvor i riješili smo problem. Takvo je mišljenje jeftinije od kolodvorske kurve, ali funkcionira.

To je razlog ovakvog suda u Haagu, suda u kojem se sudi po zakonima koji se ne odnose na one koji sude. A tu moral prestaje.

Posve je drugi problem i tema razmotriti potrebnost međunarodnog suda za ratne zločine čiji bi zakoni i način funkcioniranja bili jasni i moralni i pravedni, odnosili se na sve zemlje i na sve vrijeme u kojemu žive ljudi koji su počinili ratni zločin.

Sve ovdje nabrojano i mnoge druge upite oko haaškog tribunala razmatra u svojoj knjizi akademik Pečarić, jedan od rijetkih na hrvatskoj intelektualnoj sceni koji se “drznuo” propitivati stvarni smisao te institucije. Knjiga nije znanstveno djelo, ali je utoliko više strasno razmatranje “problema” oko Haaga i pitanja koja nas duboko prožimaju a tiču se današnje hrvatske pozicije – kako je naime moguće da se tako lako odreknemo pravne suverenosti (a koja druga još postoji?) države koja je pobijedila u nametnutom ratu – mnogima usprkos.

Ovaj Predgovor knjige Sramotni sud u Haagu napisao je general Slobodan Praljak!

A kada je već naš general pisao zašto zapadnim zemljama treba sud u Haagu, završit ću ovo predstavljanje s molbom mom suautoru dr. Međimorcu da snimi najmanje  film u kome bi sam Praljak govorio o svojim doživljajima i da svakako naš general ispriča o tome kako su tekli pregovori kada ga je Predsjednik Tuđman koji je imao s jednim francuskim generalom  koji je predstsavljao te zapadne moćnike.

Francuz je počeo “razgovor” osorno zapovijedajući što Hrvatska mora učiniti. General Praljak je na to počeo glumiti majmuna. Francuz priča li priča i u jednom momentu shvati da govori “majmunu”. Stane i upita našeg generala o čemu se radi.

Sada mu hrvatski general odgovori:

-Pa mi se prvo moramo upoznati. Ako sam dobro razumio Vi dolazite iz Francuske.

-Da, odgovori Francuz.

I onda ga je general Praljak počeo ispitivati o francuskoj književnosti, umjetnosti.

Pokazalo se da baš ne zna puno o tome i da mu general Praljak može bti professor iz francuske kulture.

Dogovorili su novi sastanak uz večeru i onda doista pregovarali!

To je general Praljak čiji je doprinos obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije te obrani opstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata od velike je važnosti, kako je sjajno konstatirala naša Predsjednica.

HVALA!

Josip Pečarić

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari