Pratite nas

Intervju

Kolinda Grabar Kitarović: ‘Slike koje sam vidjela, koje dolaze s Markova trga, nisu dobre za Hrvatsku’

Objavljeno

na

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović povodom sto dana na Pantovčaku dala je veliki intervju za Dnevnik Nove TV.

U ekskluzivnom razgovoru otkrila je kako će joj poseban savjetnik za gospodarstvo biti Nikica Valentić, ali i zašto je čekala sto dana za odabir tako važnog suradnika. Rekla je da se povremeno čuje s Tomislavom Karamarkom, no i kako misli da češće nego s njim razgovara s Mirelom Holy. Komentirajući aktualnu situaciju s nezakonitim prosvjedom branitelja, rekla je kako nitko, pa ni branitelji, ne može biti iznad zakona, no i da treba uzeti u obzir činjenicu da oni imaju svoje zahtjeve. S Predsjednicom je razgovarala reporterka Sabina Tandara Knezović.

100 dana je iza Vas. Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

Prije svega, zadovoljna sam činjenicom da sam uspjela uspostaviti dijalog s čelnicima parlamentarnih stranaka, ali i mnogim drugim dionicima gospodarskog, političkog i društvenog života u Hrvatskoj. I drago mi je da se uopće slažemo u činjenici da svi želimo raditi za Hrvatsku i služiti Hrvatskoj. Nadalje moramo raditi na jačanju institucija i odgovornosti državne uprave prema građanima. Pozivam neprestance na zajedništvo. U ovih sto dana sam zadovoljna reakcijama ljudi na terenu. Doista ne želim zvučati pretenciozno, ali mislim ipak da se budi nekakav optimizam. Ako na bilo koji način sebi mogu prisvojiti barem dio toga, da sam uspjela pokrenuti to samopouzdanje, vjeru među hrvatskim narodom i građanima, bit ću iznimno zadovoljna.

[ad id=”68099″]

Rekli ste da ste uspostavili dijalog s čelnicima parlamentarnih stranaka, no niste s premijerom Milanovićem. Zašto je vaš odnos tako loš?

Da, točno je da sam pokušala uspostaviti dijalog s premijerom Milanovićem i to i dalje nastojim i pokušavam. Pružala sam i pružam ruku suradnje. Nažalost, premijer tu ruku nije prihvatio. Nažalost, ova Vlada je pokazala da u njihov program ne ulazi uključivanje onih drugih koji isto tako žele dobro Hrvatskoj.

Zašto smatrate da je odnos tako loš?

Ja u to ne bih ulazila. Pokušavam sve što je moguće s moje strane.

Je li karakter u pitanju, taština?

Ma ne bih o tome spekulirala. To me u konačnici ne zanima. Međutim, mene to neće smesti. Ovo je predizborna godina, imamo još nekoliko mjeseci. Inzistirala sam na zajedničkoj sjednici Vlade i neću dalje na tome inzistirati jer vidim da je to jednostavno neplodno. I pronašla sam druge načine kako mijenjati trendove u društvu, kako upozoravati na ona bitna pitanja.

Kažete, razgovarali ste s čelnicima stranaka. I sami znate da, ukoliko nešto od ideja želite provesti, morate imati suradnju s Vladom. Dakle, to nije u Vašoj ovlasti. Ne možete provoditi reforme.

To nije nužno. Naravno, ne mogu provoditi reforme, one su u domeni Vlade i ja se nadam da će ih Vlada konačno krenuti provoditi. Međutim, ima puno toga što mogu učiniti – pokrenuti različite trendove koji su potrebni. Mi prije svega moramo podići imidž Hrvatske i nastavit ćemo 3.6. konferencijom koja će pokrenuti jedan proces koji nazivam „Zaposlimo Hrvatsku“ i u tome ćemo upregnuti znanje i iskustvo, kako naših komora i institucija, HAZU-a, do svih ostalih čimbenika društvenog života i jednostavno ponuditi Vladi rješenje.

I sami ističete gospodarstvo kao gorući problem. Zašto onda još uvijek nakon sto dana nemate savjetnika za gospodarstvo?

Mogu danas reći vama da sam danas potpisala imenovanje savjetnika za gospodarstvo. Nisam htjela brzati. Nisam htjela u konačnici ulaziti s nekim vlastitim predrasudama i mišljenjima koja se ne poklapaju sa stvarnošću. Zato sam htjela prije svega dobiti mišljenja drugih. Poseban savjetnik za gospodarstvo bit će gospodin Nikica Valentić, koji je jedan od najuspješnijih hrvatskih premijera, u čije vrijeme je stabilizirana država u gospodarskom smislu. Doista sam zahvalna što je gospodin Valentić prihvatio biti mojim posebnim savjetnikom za gospodarstvo. U uredu će, pak, svakodnevno sjediti i raditi jedan mladi gospodarski stručnjak, Marko Jurčić, koji ima iskustvo i u državnoj upravi i u privatnom sektoru. A gospodarsko vijeće bit će sastavljeno ne kao do sada od pojedinaca, nego od predstavnika udruga, komora, izvoznika, poslodavaca. Naravno, u svemu tome bitni su mi i sindikati.

Ukoliko HDZ pobijedi na izborima, imate li garanciju da će gospodin Valentić ostati uz vas?

Naravno, gospodin Valentić je slobodan čovjek i meni će biti iznimno drago da na bilo koji način doprinese razvoju hrvatskog gospodarstva i svojim iskustvom, koje je u međuvremenu stekao i u privatnom sektoru, pridonese rješavanju problema koje imamo.

Upravlja li Vama jednim dijelom HDZ?

Apsolutno ne. Kao što znate, želim doista imati izvrsne odnose sa svim političkim strankama. Želim ih saslušati, želim održavati dijalog s njima.

Čujete li se s Tomislavom Karamarkom?

Čujem se povremeno. Ali ne znam, možda se čak češće čujem s gospođom Holy ili s drugima iz nekih drugih stranaka.

Branitelji su okupirali Markov trg, traže razgovor s premijerom. Imaju li oni Vašu podršku?

Moju podršku imaju apsolutno svi građani u Hrvatskoj. Sinoć sam otišla iz ureda negdje oko 2 sata u noći jer jednostavno slike koje sam vidjela, koje dolaze s Markova trga, nisu dobre za Hrvatsku. Nisu dobre ni za unutarnje stanje ni za naše zajedništvo niti za naš međunarodni ugled i upravo zbog toga sam sinoć pozvala sve odgovorne na dostojanstveno ponašanje, na mir, na dijalog i na rješavanje otvorenih pitanja kroz dijalog.

Tko je odgovoran za to?

Ne bih se svrstavala tko je odgovoran. To nije moja uloga i moja pozicija. Ja sam odgovorna za stabilnost državnih institucija i moja je zadaća posredovati između svih strana da se nađe zajedničko rješenje.

Branitelji traže svoja prava, no isto tako krše zakon. Nisu prijavili skup, ostali su tamo iza 22 sata. Je li to u redu?

Pozivam sve na poštivanje zakona, ustavnopravnog poretka. Dakle, i branitelje i državu. Ali da bi se to moglo riješiti, poanta je razgovor i dijalog.

Mogu li branitelji biti iznad zakona?

Ne može nitko biti iznad zakona u Hrvatskoj. Ali svakako treba uzeti u obzir da ti ljudi imaju svoje zahtjeve.

Imaju zahtjeve i radnici Imunološkog koji ne primaju svoju plaću. A braniteljima će mirovina sjesti.

Upravo tako. Ali znate, ne bavim se ja samo o braniteljima, i dalje se zalažem za pitanja blokiranih. Za rješenje pitanja građana koji imaju kredite u švicarskim francima, podržavam ove inicijative. Dakle, da ne moraju pojedinačno ići na sudove jer to košta i državu i jako dugo traje, nego da se to riješi zakonski. A isto tako da se riješi i pitanje konverzije tih kredita u neku drugu valutu.

Što očekujete, kako će ova situacija završiti?

Gospodin Deur, moj savjetnik za branitelje, je taj koji me neprestance izvješćuje što se događa i on je taj kojeg sam zapravo poslala da na licu mjesta vidi što se događa i da pokuša posredovati, da se prije svega smiri stanje.

Jeste li predložili svom savjetniku da kaže braniteljima da okončaju prosvjed? Jer, budimo realni, on je protuzakonit.

Ja svakako moram brinuti o stabilnosti državnog poretka i poštivanju zakona, ali izravno…njihova je odluka. Oni imaju svoje stavove. Ja mislim da bi te sve prosvjede trebalo u konačnici ukinuti, ali da bi se to učinilo, treba prvo poslušati, razgovarati. Ali ja ne vjerujem da bi stopostotni invalidi sjedili mjesecima na ulicama da za to nemaju razloga. Ili da barem oni ne vjeruju da imaju za to razloga. Saslušajmo ih, idemo to probati riješiti na civiliziran, miran i dostojanstven način.

Susreli ste se s brojnim državnicima, između ostalog s kancelarkom Merkel, obitelji Clinton. Hoće li Hrvatska imati neke konkretne koristi od toga?

Naravno da hoće. U ovih prvih sto dana doista smo počeli provoditi jednu asertivniju i odlučniju vanjsku politiku, gdje se Hrvatska doista puno više nameće kao sugovornik i netko tko može sudjelovati u kreiranju politika i davanju rješenja. Njemačka može biti veliki ulagač u Hrvatsku. Zato je, naravno, potrebno da napravimo puno posla i s naše strane, kako bismo postali puno predvidljiviji i kako bismo ispunili one uvjete koje zapravo traže i domaći i strani ulagači.

Što ste Vi konkretno napravili po pitanju gospodarske diplomacije?

Trenutno sam se usredotočila na uspravnicu Baltik-Jadran za koju držim da je prirodno okruženje u kojem možemo naći zajedničke sigurnosne i političke interese, ali i gospodarske, počevši od prometne infrastrukture do energetike i energetske neovisnosti koja je iznimno bitna za gospodarski razvoj. Međutim, sad ćemo intenzivno krenuti i u razvoj odnosa i s Velikom Britanijom, Francuskom, SAD-om.

Što ćete konkretno učiniti da se ubrza rješavanje otvorenih pitanja, primjerice sa Srbijom i ključno pitanje nestalih?

Apsolutno ću nastaviti razgovore sa svim sugovornicima, i ja i moji suradnici, i raditi na tome u domenama otvorene, ali isto tako zatvorene diplomacije, iza zatvorenih vrata, kako bismo ubrzali rješavanje tih pitanja koja stoje već nekoliko godina. Međutim, mislim da je trajno i konačno rješenje upravo u integraciji u EU.

Planirate li se susresti s predsjednikom Nikolićem?

Naravno.

Uskoro?

Željela bih da prije toga budu ispunjene neke pretpostavke, da to ne bude samo kurtoazni susret, nego da se dogovorimo što je to što i kako rješavamo. Razgovori su u tijeku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Davor Marijan: Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Alija Izetbegović

Objavljeno

na

Objavio

Specijalist za ratove 1990-ih objavio je 12. knjigu: “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.”, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi

Davor Marijan, znanstvenik iz Hrvatskog instituta za povijest, specijalist za ratove 1990-ih u Hrvatskoj i BiH, upravo je izdao 12. knjigu: „Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.“, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi. A da bi je iznjedrio, Marijan je istražio golem broj dokumenata. „Nisam ih brojio, no pročitao sam ih mnogo. Samo na web-stranici Slobodana Praljka bilo ih je više od 100 tisuća, a i Haaški sud objavio je više od 60 tisuća dokumenata koji se odnose na rat u BiH“, kaže taj vrsni istraživač povijesne građe koji već 20 godina istražuje rat u BiH, a rat Hrvata i Muslimana (od 1994. Bošnjaka) smatra najkompleksnijim dijelom cijelog Domovinskog rata, pa i svih ratnih zbivanja koja se na Zapadu nazivaju i ratovima za jugoslavensko nasljeđe, piše Žarko Ivković/VečernjiList

U BiH jedni protiv drugih ratovala su sva tri naroda koja tvore tu državu. Srbi smatraju da je to bio građanski rat, Bošnjaci kažu da je riječ o agresiji, Hrvati govore o obrambenom, tj. Domovinskom ratu. Što je istina?

I ja smatram da je to bio ponajprije građanski rat jer je najvećim dijelom bio sukob triju naroda. Miješanja sa strane je bilo pa razumijem bošnjačku stranu kad optužuje Hrvatsku i Srbiju za agresiju, no što s dragovoljcima sa Sandžaka ili vjerskim ratnicima na muslimanskoj strani? Njihov angažman, pri čemu su se međusobno trpjeli šijiti i suniti, pokazuje iznimno visok stupanj organiziranosti, što je, osim u odnosu prema Izraelu, jedinstven slučaj u svijetu. Tokove novca iz muslimanskog svijeta da i ne spominjemo.

Što je uzrok rata u BiH?

On se ne može gledati izvan projekta svi Srbi u jednoj državi. Rat u BiH samo je nastavak rata u Hrvatskoj koji je privremeno okončan u siječnju 1992.

Zašto je svaki narod imao svoju vojsku?

Zato što se zajednička nije mogla stvoriti jer nije bilo ni minimuma suglasja o položaju i uređenju BiH. Navodno savezna JNA transformirala se u tri srpske vojske, premda ima „stručnjaka“ koji svako malo ustvrde da se ona nacionalno podijelila. Ne sjećam se da je ijedna postrojba JNA prešla na hrvatsku ili muslimansku stranu. U takvim okolnostima, nastanak triju oružanih sila bio je logičan. Kažem tri, premda ih je u nekim trenutcima bilo i više, primjerice HOS i Narodna obrana Fikreta Abdića u zapadnoj Bosni. Srbi su preuzeli JNA i dio Teritorijalne obrane, Hrvati su se organizirali gotovo od nule, a Muslimani su posljednji završili ustroj vojske jer je Izetbegović pokušavao dogovoriti nekakav aranžmana s JNA, pri čemu je potpuno ignorirao hrvatske interese. To je propalo jer Srbi nisu bili za takvu opciju.

Opišite nam ukratko ciljeve svake pojedine vojske, naroda.

Srpski ciljevi dani su u jednom fascinantnom dokumentu koji se zove “Odluka Narodne skupštine Republike srpskog naroda u BiH o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH” usvojenom 12. svibnja 1992. u Domu JNA u Banjoj Luci. To su bili: razgraničenje od druga dva naroda, tj. država, dio Sarajeva, koridor kroz Bosansku Posavinu, granice na rijekama Neretvi i Uni, eliminiranje Muslimana iz doline Drine i izlazak na more. Cilj Bošnjaka bio je sukladan stajalištu politike o građanskoj državi, a to je cijela BiH pod njihovim nadzorom. Kod Hrvata se nastojalo obraniti teritorij na kojem su bili većinski i uz to se sanjalo o obuhvaćanju većine hrvatskog naroda u jednoj državi kao što je to bilo u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.

Jesu li VRS i HVO bile agresorske vojske, a Armija BiH oslobodilačka?

Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.

Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.

Definiciju agresorstva nije lako utvrditi. Uzmimo slučaj Vareša, gradića s većinskim hrvatskim stanovništvom. Je li njega u studenom 1993. ABiH oslobodila ili zauzela? Čini mi se primjerenim da se svako mjesto razmatra od slučaja do slučaja. HVO i VRS bile su hrvatska i srpska vojska, a ABiH muslimanska (od 1994. bošnjačka), to je jedino neosporivo. Ne treba zaboraviti da su Hrvati i Srbi u golemoj većini bili za entitetsko organiziranje, što znači da su zastupali većinsku opciju na razini BiH i da je već zbog toga jako teško primjenjivati formule agresije i oslobodilaštva.

Što je uzrok hrvatsko-muslimanskog rata i tko ga je počeo, tko je krivac?

Uzrok su suprotstavljene politike. Hrvati su smatrali da trebaju dobiti dio teritorija za svoj entitet, a Bošnjaci su imali koncept centralizirane, unitarne, odnosno svoje nacionalne države koja je trebala nastati kao prividno „građanska“ država u kojoj bi nemuslimansko stanovništvo bilo majorizirano. Rat je bio neminovan. Počeo je kada je ABiH velikim dijelom preko teritorija Hrvatske i područja koje je nadzirao HVO nabavila dostatnu količinu oružja i streljiva i kada je agresivnije nastupila prema HVO-u u središnjoj Bosni, gdje je rat i počeo u siječnju 1993. U HVO-u su tek 14. travnja 1993., kad ih je ABiH napala u Konjicu, prihvatili da nije riječ o povremenim incidentima, već o otvorenom ratu. Do tada su iz Zagreba dolazili nalozi da se smire i pregovaraju s Muslimanima.

Može li se iz dokumenata vidjeti tko je vojno bio bolje osposobljen: HVO ili Armija BiH? Odnosno što je bilo presudno za vojne pobjede u tom ratu?

Rat u BiH bio je rat naoružanog naroda. U nizu stvari pokazalo se da je jugoslavenska obrambena koncepcija iznjedrila narodne vojske koje su patile od velikih problema. JNA je nesumnjivo bila jedna od lošijih vojski u novijoj povijesti Europe. ABiH kopirala je koncept JNA, imala je osjetno više kadrova iz nje i na koncu je preuzela njezin sustav organiziranja. HVO je najmanje dugovao JNA i najbliži je miliciji. Naravno da ne mislim na miliciju iz socijalističkog razdoblja. Uz to su im ciljevi bili sasvim drugačiji. HVO je izrazito obrambena organizacija, za razliku od ABiH, koja je 1993. imala više uspjeha u nacionalno miješanim područjima s izrazitom bošnjačkom većinom. U sukobima s jasno definiranom crtom i bez višestruke nadmoći, ABiH nije postizala uspjehe vrijedne spomena. To se najbolje vidi u slučajevima Lašvanske doline i doline Lepenice. O Žepču da ne govorimo. Uz to ne treba zaboraviti da je ABiH imala odriješene ruke za rat, za razliku od HVO-a, na koji su u nekoliko presudnih slučajeva nepovoljno utjecali politika i interes Republike Hrvatske.

Kakve su posljedice toga rata: jesu li Bošnjaci njime ostvarili svoje strateške ciljeve?

Nisu postigli ni izbliza koliko su željeli, a HVO se uz velike gubitke održao u središnjoj Bosni. General Rasim Delić u veljači 1994. sažeo je bit i učinak rata konstatacijom da je „HVO eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku”. Delićeva samohvala ogoljuje do srži svrhu rata koji je ABiH povela protiv HVO-a. Armija BiH ratovala je za teritorij, koji je najvećim dijelom i etnički očistila. Pobijedila je u etnički miješanim područjima, na kojima je prije izbijanja otvorenog sukoba demografska slika drastično promijenjena u korist Muslimana. Muslimani su ratovali za teritorij koji nisu bili u stanju uzeti Srbima zbog njihove tehničko-taktičke nadmoći. S HVO-om su bili izmiješani i iskoristili su pogodan trenutak da na račun te prednosti protjeraju Hrvate.

Mnogi danas smatraju da se taj rat trebao i mogao izbjeći, odnosno da je trebalo očuvati savezništvo Hrvata i Bošnjaka u ratu protiv Srba. Jesu li u pravu?

Takva mišljenja pokazuju loše poznavanje rata i prilika u BiH. Svako malo razni kavanski tumači prozivaju Hrvatsku što nije očuvala savezništvo, a njega uopće nije bilo do srpnja 1995. Postojala je suradnja na nekim područjima 1992. kad su Hrvati i Muslimani bili ugroženi od Srba. U toj suradnji daleko su bolje prošli Muslimani jer su im Hrvati dali vrijeme da se organiziraju i ustroje vojsku. Kad neki Bošnjaci danas govore o “čudu bosanskog otpora”, ignoriraju da je ono doslovno nastalo na krvi hrvatskih vojnika u proljeće 1992. Hrvati bez borbe nisu prepustili nijedno područje na kojem su bili većina ili ih je bilo u znatnijem broju. S druge strane, Srbi su u travnju i svibnju zauzeli najveći dio teritorija na kojem su Muslimani bili većina, često bez borbe. Hrvatima se Donji Vakuf, Doboj ili Bijeljina nisu mogli dogoditi.

Kakva je uloga Alije Izetbegovića u ratu u BiH, a posebice u hrvatsko-muslimanskom ratu?

Smatram da je on glavni krivac za rat Hrvata i Muslimana, a ima i veliku odgovornost za izbijanje otvorenog rata u BiH 1992. jer je odbacio Cutileirov plan. On je već u predizbornoj kampanji u rujnu 1990. elaborirao da alternative za „ideal građanske republike” nema. Ili „građanska republika” ili „građanski rat”. Izetbegović je prvi čelnik jedne od nacionalnih stranaka u BiH koji je prije rata prijetio ratom ako se ne prihvati koncept države koji je Muslimanima trebao jamčiti političku prevagu. Početkom 1991. u Skupštini SR BiH izjavio je da bi zbog suverene Bosne „žrtvovao mir”, ali da ne bi zbog mira u Bosni „žrtvovao suverenu Bosnu”. Nije sporno to što ga Bošnjaci slave, sporno je to što ga neki iz okruženja također smatraju čovjekom mira, suživota i tolerancije – svime onim što nije bio.

Želite reći da se nije borio za državu triju ravnopravnih naroda?

Izetbegović je bio islamist koji je u izbornu utrku ušao s pedigreom robijaša za islam i s Islamskom deklaracijom, koja se konstantno relativizira tvrdnjom da je napisana 20 godina prije, no objavljena je u izbornoj 1990. te su u pravu oni koji u njoj vide politički program. Kao osoba predmodernog shvaćanja, Izetbegović je zajednicu shvaćao po kriteriju islamske vjere i ponašao se kao da se ništa nije promijenilo nakon što je Austro-Ugarska 1878. okupirala Bosanski pašaluk. On nije prihvaćao da je BiH zemlja triju ravnopravnih naroda. Svrha koncepta građanske države za koji se zalagao bila je majorizacija manjina, a ne izgradnja države u zapadnjačkom smislu.

Izetbegović je potpisao brojne sporazume, no redovito ih nije poštovao. Zašto?

On je od početka djelovao po načelu da cilj opravdava sredstvo, što je uključivalo i laž. Uostalom, u jednom intervjuu 2000. priznao je da je za njega laž nužan taktički potez na putu do strategijskog cilja. Riječ je teško davao, ali ju je lako kršio.

Je li Franjo Tuđman možda podcijenio Izetbegovića kao pregovarača?

Mislim da jest. Tuđman je živio u miljeu u kojem nije bilo orijentalizma ili bizantizma. On nije dvojio da je Izetbegović islamist, no pokazat će se da je i njega iznenadila lakoća kojom je izbjegavao obveze i dogovore. Zbog međunarodnih obzira i interesa Republike Hrvatske uglavnom je prelazio preko Izetbegovićevih izvrdavanja.

Kakva je bila uloga Hrvatske i Franje Tuđmana u ratu Bošnjaka i Hrvata u BiH?

Kompleksna je ta uloga, a često se razmatra izvan konteksta. Godine 1991. BiH je s velikim dijelom te ritorija i nekoliko desetaka tisuća vojnika u JNA i Teritorijalnoj obrani sudjelovala u ratu protiv Hrvatske. Hrvatska je 1992. vraćala svoj okupirani teritorij preko dijela BiH. Posebice je bio važan operacijski ciklus iz Livanjskog polja 1994.–1995. koji je doveo do sloma države pobunjenih Srba u Hrvatskoj. U tom se procesu zbio i rat Hrvata i Muslimana. I tu su paradoksi: iz Hrvatske i preko njezina teritorija naoružavane su obje strane. Slučaj 17. krajiške brigade ABiH najupečatljivije ilustrira taj paradoks. Ona je nastala od dviju postrojba koje su naoružane i opremljene u Hrvatskoj, dio vojnika u toj brigadi bili su i pripadnici HV-a. To je bila možda i najbolja brigada ABiH i ključna u protjerivanju Hrvata iz Travnika u lipnju 1993. Hrvatska je sukladno tome bila involvirana, ali na način kojim prosječan Hrvat iz BiH teško može biti zadovoljan.

U knjizi pišete da se Tuđman u ljeto 1993. opredijelio za pomaganje HVO-u dragovoljačkim skupinama i minimalnim angažmanom vojnika umjesto da je intervenirao jačim snagama i pokušao u što kraćem vremenu spojiti doline Vrbasa i Lašve. Što bi se time dobilo?

Legitimno je postaviti tezu da je mirotvorna Tuđmanova politika u BiH sredinom, a posebice u jesen 1993. doživjela slom, što je izravno štetilo HVO-u i Hrvatima u BiH. Mislim da je bio dužan jačim snagama u kratkom vremenu popraviti štetu nanesenu HVO-u, no on to nije učinio. Na kraju je rezultat bio isti, samo što je takav odnos trajao osjetno duže i s većim ljudskim gubicima. Ovdje moram dodati da je tvrdnja o tisućama pripadnika HV-a u ratu protiv ABiH, za koju je uvelike odgovoran general Martin Špegelj, lažna. Ono što sam napisao prije gotovo dvadeset godina i dalje stoji: radilo se o malim snagama ekvivalenta lake brigade ojačane tenkovima i topništvom podijeljenim u manje sastave duž cijelog ratišta. Premda su te snage u nekim trenutcima igrale važnu ulogu, najvažnija je njihova psihološka uloga. I ta mala skupina bila je dobrim dijelom rodom iz BiH, a u većini su bili iz pričuvnih sastava. O tome detaljno pišem u knjizi. Nasuprot njima bili su brojniji mudžahedini i dragovoljci sa Sandžaka i iz Crne Gore.

Kakva je bila uloga međunarodne zajednice u hrvatsko-muslimanskom ratu?

To je također kompleksna tema, s mnogo nepoznanica zbog nedostupnih dokumenata. No nema nikakve dvojbe da je međunarodna zajednica bila osjetno sklonija Muslimanima. Nije daleko od istine ni tvrdnja da su oni bili četvrta strana u ratu.

Zašto je međunarodna zajednica stala uz Bošnjake i Armiju BiH, koja je činila zločine i u svojim redovima imala mudžahedine?

Dio velikih sila dokazivao je na BiH da njihova politika nije protumuslimanska i na BiH i dalje gleda kao na Jugoslaviju u malom i nukleus nekog novog okupljanja. Hrvatskoj je stavljen krimen jer je tobože kriva za raspad Jugoslavije. Glavni su krivci Slobodan Milošević i Veljko Kadijević, odnosno Srbija i JNA, no međunarodni krugovi koji su stvarali obje Jugoslavije to ipak zamjeraju Hrvatskoj. Dodajte tome i čudnu zapadnu liberalnu ljevicu koja je „proizvela“ tone literature o ratu, znanstveno pretežno bezvrijedne, no poslužila je svrsi da se dobije željena slika. „Stručnjak“ poput Johna B. Allcocka, koji je bio i ekspert na Haaškom sudu, bez imalo znanstvene nelagode tvrdi da su razgovori Tuđmana i Miloševića u „Karađorđevu o podjeli BiH i kasniji pregovori u Grazu” dobro „dokumentirani i više se ne smatraju spornim”. To nije znanost, to je stopostotna politička angažiranost. Haaški sud samo je nastavak takve politike „pravnim sredstvima“. U spoju s potpunom servilnošću hrvatske politike nakon 2000. Hrvati su još dobro i prošli.

Zašto su Daytonskim sporazumom Amerikanci nagradili Srbe, a nametnuli zajednički hrvatsko-bošnjački entitet?

Američka politika najbolje pokazuje da se velike sile vode interesima, a ne moralnim imperativom. Amerika je zapravo minirala europske mirovne planove iz 1992. i 1993. o unutarnjoj podjeli BiH. Ima ozbiljnih naznaka da je njihov veleposlanik Warren Zimmermann odlučujuće utjecao na Izetbegovića da odbaci Cutileirov plan s proljeća 1992. No kad je EU na djelu pokazala da još nije došlo „vrijeme Europe“, kako je bahato obećavano (ako ikad i dođe), tada su se umiješali Amerikanci i u Daytonu podjelom BiH okončali rat. Supersila kao što je Amerika očito si može dopustiti bezobzirnu politiku ne samo prema „malim igračima“ već i prema saveznicima u Zapadnoj Europi.

Oružane snage BiH danas čine tri komponente: bošnjačka, srpska i hrvatska. Možete li zamisliti tu vojsku kako zajednički brani suverenitet BiH?

Ne mogu. To je očito nužna politička forma za koju sumnjam da bi izdržala prvu ozbiljniju krizu.

Žarko Ivković/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Kardinal Vinko Puljić: ‘Oni koji nas nisu uspjeli oružjem istjerati sada perfidno rade da napuštamo ono za što smo živote polagali

Objavljeno

na

Objavio

U duhu iščekivanja, nade, budnosti i čežnje, simbola četiriju nedjelja došašća, nadbiskup metropolit i vrhbosanski kardinal Vinko Puljić za Večernji list otvoreno je govorio o položaju Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, izborima i sve većem odlasku mladih.

Kardinal Vinko Puljić: Bog nas je pozvao na zajednički suživot u lijepoj domovini BiH

U BiH traje vladavina podobnih, a ne sposobnih

Od rata je prošlo 23 godine, no u medijima i dalje traje sumorna atmosfera koja ne doprinosi rješavanju problema što primjećuje kardinal i dodaje: “Pristup vladavine prava je vrlo pristran. Ljudima je dosadilo u ovoj borbi gdje uvijek imaju prednost podobni.”

Da u BiH vlada zakon jačega, jasno je i kardinalu koji dodaje: “Nije slučajno jedan veleposlanik meni rekao: “Ili ćete se seliti ili asimilirati.” To je strategija moćnika.”

Unatoč problemima, kardinal Vinko Puljić zahvalan je na snazi koju je do sada dobio. “Zahvaljujem Bogu na molitvi koja me krijepi, a i tolikim dobrim dušama koje me prate molitvom da ne klonem duhom.”

odlasku mladih u bolji život, kardinal Vinko Puljić stavlja odgovornost na političku, više nego na ekonomsku situaciju te dodaje: “Najveću odgovornost snose nositelji vlasti i mediji, ali i oni koji nas nisu uspjeli oružjem istjerati te sada perfidno rade da napuštamo ono za što smo živote polagali.”

Poticaj na zajedništvo

Kardinal Vinko Puljić svjestan je i oprezan ozbiljnosti situacije i zalaže se za dijalog i zajedništvo.

“Ne možemo samo druge kriviti, moramo i sami shvatiti vlastitu odgovornost za razjedinjenost. Treba staviti narod na prvo mjesto, a ne utrku za vlast i stranačku podobnost. To su vrlo uspješno koristili oni kojima je stalo da među nama bude što veća podijeljenost. Mi, nažalost, (Hrvati op.a.) nismo zbili redove i ne radimo na većoj povezanosti i poštovanju svih.”

Izbori u BiH – negiranje izborne volje hrvatskog naroda 

“Kreatori Daytonskog mirovnog sporazuma taj su sporazum proglasili Ustavom u BiH. Po njemu su tri naroda u ovoj zemlji konstitutivna. Neke su sudili u Haagu jer su željeli podijeliti BiH, a zapravo su je oni podijelili i time ozakonili etničko čišćenje. Kakva je to perfidija svjetskih sila? To su napravili jer su obećali ratnicima da će tako napraviti. Svjedok sam tih zbivanja. Aneks koji govori o povratku nisu proveli jer su novac davali vladajućima, a vladajući su vrlo uspješno igrali igru da se Hrvatima ne dodijeli potpora za povratak. Sada, po zakonu, idu za tim da nam oduzmu identitet i politički subjektivitet.”

O službenom uplitanju Hrvatske i optužbama za lobiranje za svoje sunarodnjake kardinal ne pridaje važnost. “Neki to nazivaju uplitanjem u unutarnje stvari BiH. Hrvatska je prekasno shvatila svoju dužnost da stoji iza svog potpisa u Daytonu, kao i obveze u Ustavu. Ne treba se mnogo obazirati na provokacije jer isto to i oni rade, a nitko ih nije prozivao kada su dopuštali da ova zemlja postane ostavština nekog prošlog imperija.”

Kardinal se približava svom zlatnom jubileju – 50 godina svećenstva, 30 godina biskupstva, četvrt stoljeća otkako je kardinal i 75 godina života. Skromno i ponizno dodaje: “Ne trebam čekati jubileje, nego već sada iskreno zahvaljujem Gospodinu što me pratio i krijepio tolikim milostima.”

VecernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari