Pratite nas

Intervju

Kolinda Grabar Kitarović: Želim pokazati da sam predsjednica svih hrvatskih državljana

Objavljeno

na

Uopće se ne čini da je hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar-Kitarović “smanjila tempo”, kao što su joj bili naložili liječnici, nakon što su joj dijagnosticirali herniju diska u vratnoj, ali i u donjem dijelu kralježnice. I sama to donekle priznaje jer u ovom razgovoru za Večernji list kaže kako tempo neće usporavati “te ću do kraja mandata nastaviti s aktivnostima kao i do sada”. I još kaže kako je “disciplinirana pacijentica”.

Naša je predsjednica, jednostavno intenzivna i takvog je karaktera da to pokazuje i u fizikalnoj terapiji kojoj je sada podvrgnuta – na nju, naime odlazi dva puta dnevno. No, kada bi predsjednica i željela poslušati u svemu liječničke savjete, to sada baš i ne bi moglo do kraja funkcionirati.

Kriza oko objave za Hrvatsku nelegalne arbitraže oko razgraničenja sa Slovenijom, međunarodni summit o sigurnosti u Dubrovniku, priprema za summit u Varšavi i tamošnji službeni susret s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom sve su to krupni politički događaji u kojima Grabar-Kitarović očito neće “usporavati”. Naprotiv.

Kako komentirate rezultate arbitraže sa Slovenijom? 

Najvažnije da ne dođe ni do jednog unilateralnog akta ili pokušaja implementacije arbitraže slovenske strane te da se i dalje poštuju svi sporazumi i aranžmani koje su potpisali Hrvatska i Slovenije i koji su na snazi. Tu prije svega mislim na malogranični promet, ribarenje, brodski promet itd. Hrvatsko je stajalište vrlo jasno, a potvrđeno je jednoglasnom odlukom Sabora Republike Hrvatske.

U arbitražni postupak ušli smo u dobroj vjeri, a tu je dobru vjeru uništilo razotkriveno djelovanje arbitra kojega je imenovala slovenska strana i njihove ovlaštene predstavnice, ali što je najvažnije, i predsjednika Suda. Njihovo postupanje u potpunoj je suprotnosti sa samim načelima arbitraže. Slovenija je izravno uključena i odgovorna za navedeno protupravno djelovanje, što će sigurno ostati u analima, na žalost onima negativnim, prakse međunarodne arbitraže. Na rješavanje ovog pitanja u bilateralnim odnosima i međusobnim dogovorom uvijek smo bili spremni, zato smo i predlagali izlazak pred Međunarodni sud u Haagu ili pred Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu.

Dijalog sa Slovenijom mora se nastaviti. Ovo je bilateralno pitanje, a Hrvatska je suverena država. Zajedno s Vladom RH i Ministarstvom vanjskih i europskih poslova te svim političkim čimbenicima pozicije i opozicije i nadalje ćemo sve naše prijatelje u svijetu detaljno informirati o svim razlozima zbog kojih je proces nepopravljivo kompromitiran. Za to imamo i snage i kapaciteta. Sretna je okolnost što, osim rijetkih ekshibicionista, građani s obje strane granice žive u međusobnom poštovanju, suradnji i dobrosusjedskim odnosima, a željela bih da to tako i ostane.

Što vas je motiviralo da predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću pošaljete dopis o problemima ovršenih, odnosno blokiranih građana? Jeste li bili zgroženi obujmom problema, jeste li htjeli potaknuti Vladu na činjenje i akciju ili ste sada već na polovici mandata, zapravo odlučili da ćete se kandidirati za drugi predsjednički mandat?

Da, točno je. Šokirana sam obujmom problema blokiranih i ovršenih građana te neodgovarajućih zakona, a pogotovo podatkom da se od 40 milijardi kuna dugova blokiranih, osam milijardi odnosi na njihove izvorne dugove, a čak 32 milijarde iznose kamate i troškovi ovrha. Moj je stav da je sadašnji ovršni zakon nepravedan i da ga treba mijenjati novim zakonodavnim okvirom koji će uzeti u obzir ove činjenice te rezultirati razduživanjem građana.

Kao što sam naglasila i u kampanji za predsjedničke izbore i u inauguracijskom govoru, želim biti glas svih građana Republike Hrvatske, posebice onih najugroženijih, a to blokirani građani koji žive na rubu egzistencije zasigurno jesu. Smatram pozitivnim i ohrabrujućim to što su na tom okruglom stolu sjedila i dva predstavnika Vlade. To daje nadu i vjeru da će se ovaj teški problem rješavati. Ovo je bilo prvi put da su svi dionici – od blokiranih, banaka, pravnika, revizora te predstavnika Vlade – zajedno sjeli za stol. Uvijek ću otvarati teška i zahtjevna pitanja te inzistiranjem na zajedništvu pokušati potaknuti njihovo rješavanje. Što se odluke o kandidaturi tiče, o njoj ću na vrijeme obavijestiti javnost.

Nakon godinu i pol dana velike političke nestabilnosti u Hrvatskoj, u kojoj su se uz iznimne teškoće odvijali ciklusi i pokušaji formiranja vlada, čini li vam se da smo sada ipak uplovili u malo mirnije vode? Kako ste vi doživjeli zadnje “rekonfiguriranje” Vlade i jeste li vi tu vidjeli elemente političke trgovine, odnosno čak i prostitucije, ili se dogodilo ono, Hrvatskoj prijeko potrebno političko stabiliziranje? 

Sve što se u Saboru dogovori dio je demokracije. Sve što se događalo oko izbora i poslijeizbornih konzultacija i koalicija, pa uključujući pad Vlade, dio je političkog i demokratskog sazrijevanja. Pokazali smo da i u tim trenucima možemo očuvati stabilnost države, a to je najvažnije.

Glavni problem i ono što frustrira jest što smo izgubili puno vremena za provođenje reformi i rješavanje gorućih društvenih problema. Razdoblje političke nestabilnosti vrijeme je i nedonošenja odluka i nečinjenja, što kratkoročno rezultira povećanjem prihoda, no dugoročno padom investicija i usporavanjem razvoja.

Prvi put nakon dugo vremena sve tri glavne poluge vlasti drži jedna politička opcija; vi ste bili kandidat HDZ-a, premijer je iz HDZ-a, kao i predsjednik Hrvatskog sabora. U ovom političkom trenutku je li to plus ili minus za Hrvatsku? 

Pa ako hoćete, ne samo da potječemo iz iste stranke nego i iz istog ministarstva. No, svatko od nas ima svoju ustavnu odgovornost i svatko od nas ima svoj izborni legitimitet, a time i svoju obvezu prema građanima. Ja osobno, obnašanjem predsjedničke dužnosti, želim pokazati da sam predsjednica svih hrvatskih državljana.

Zbog toga se od početka mandata zalažem za zajedništvo u rješavanju ključnih strateških nacionalnih pitanja kao što su: demografska obnova, gospodarski razvoj, reforma obrazovanja, decentralizacija, rješavanje problema blokiranih, vanjska i sigurnosna politika.

Osim što se vlast teško stabilizira, primjetno je u posljednje vrijeme da mnogo nestabilnosti ima i u redovima hrvatske oporbe. Je li i vaš dojam da je lijevo političko krilo jako oslabjelo, što nije dobro ni za ukupnu političku stabilnost u zemlji? 

Već je to rečeno, no ponovit ću da Hrvatska, kako bi uzletjela i sigurno letjela, treba imati oba krila. Oba krila moraju mahati u istom smjeru kada su posrijedi nacionalni ciljevi i interesi. A u odnose na političkoj sceni ne želim se miješati.

Kako gledate uopće na taj termin stabilnost države s obzirom na to da ima mnogo kritičara koji ismijavaju tezu o važnosti stabilnosti i podupiru ambicije koje izlaz vide u stalnim, pa makar i kaotičnim promjenama? 

Samo stabilna država može jamčiti investicije i dugoročni razvoj, sve ostalo je politički ekshibicionizam i jeftini populizam.

Od početka svojeg mandata puno ste se trudili u vanjskopolitičkom pozicioniranju Hrvatske, u tom često niste nailazili na razumijevanje, ni politike ni nekih medija. Je li u ove dvije i pol godine vanjskopolitička pozicija Hrvatske ojačala? 

U ove dvije i pol godine nastojala sam, kroz sve svoje aktivnosti, repozicionirati Hrvatsku. Na Hrvatsku se danas gleda kao na srednjoeuropsku i sredozemnu državu, koja je među inicijatorima povezivanja država na prostoru između triju mora, a ta inicijative danas uživa zanimanje niza država, onih Zaljeva, Kine ili SAD-a, što potvrđuje i dolazak predsjednika Trumpa na skorašnji sastanak na vrhu u Varšavi. Razvijamo suradnju s državama na prostoru Sredozemlja i Višegradskom skupinom.

Uz jačanje suradnje i gospodarskih aktivnosti s državama Zaljeva i Središnje Azije, planiram i jačanje naše suradnje i s državama u Južnoj Americi, Africi i Aziji, koje za nas predstavljaju nekonvencionalna tržišta, a istodobno pružaju velike potencijale. I u odnosu na susjedne države vodimo puno asertivniju politiku. Sa svima surađujemo i imamo dobre osnove za napredak u odnosima sa svim državama, no prije svega štiteći nacionalne interese.

Jedan od ključnih nacionalnih interesa jest očuvanje opstojnosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, a na tome intenzivno radim. Potpisivanjem Subotičke deklaracije započeli smo razgovore o rješavanju otvorenih pitanja sa Srbijom, a vjerujem kako će se u novoj konstelaciji ti razgovori intenzivirati. Nadalje, snažno smo poduprli ulazak Crne Gore u NATO, relaksirali odnose s Mađarskom, a želja nam je riješiti i otvorena pitanja sa Slovenijom. Kazala sam kako je svaka država onoliko velika koliko su velike njezine ambicije. Mi svoje, složit ćete se, napokon jasno pokazujemo.

Ministar obrane Damir Krstičević jako je ambiciozno pristupio poslu jačanja hrvatske vojske. Je li on preambiciozan ili baš takav ministar obrane kakvog trebamo? Dijelite li mišljenje oko nabavke borbene eskadrile jer bez vaše potpore on to neće uspjeti? 

Otpočetka upozoravam na nove globalne sigurnosne izazove i na nužnost modernizacije naših Oružanih snaga. U sklopu toga, u potpunosti podržavam važnost očuvanja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a time i nabavu nove borbene eskadrile. Ministar Krstičević u tome ima moju punu potporu i naša suradnja je odlična.

Cijeli intervju pročitajte u Večernjem listu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

ANTON KIKAŠ: JNA je znala da dolazimo, ali nisu znali kada

Objavljeno

na

Objavio

Anton Kikaš, Ivan Ban, Rijeka - Pula

Hrvatski iseljenik, poduzetnik i pjesnik Anton Kikaš ovih dana obilazi Istru i Primorje. Prenio je dojmove i pozitivne reakcije publike na njegov film ”Nisam se bojao umrijeti”, koji govori o njegovom hrabrom pokušaju dovođenja aviona s 18 tona oružja u Hrvatsku 31. kolovoza 1991. godine. Isto tako, ovdje je i zbog filma “Hrvatske sportske legende – 120 godina hrvatskog sporta”, čiji je producent. Riječ je o filmu koji prikazuje najslavnije trenutke hrvatskog sporta. Oba filma u režiji su Jakova Sedlara, piše direktno.hr

Anton Kikaš za vrijeme Domovinskog rata pomagao je Hrvatskoj na razne načine. Prije svega, za obranu Hrvatske prikupio je milijune dolara, a svojim i novcem hrvatskih iseljenika kupio je oružje za obranu domovine.

Riječ je o čovjeku koji je za svoj doprinos Kanadi 2012. godine dobio Dijamantnu jubilarnu medalju Kraljice Elizabete II. Na pitanje oprašta li ljudima koji su mu činili zlo u vojnom zatvoru u Beogradu, u jednom dahu govori kako ih ni u jednom trenutku tih tri mjeseca nije mrzio jer njegovo srce… I zastaje. Hrabro nastavlja kako ga batine i prijetnje nisu slomile.

Za što su vas teretili i gdje ste nalazili svoj mir? Što vas je očuvalo da ne klonete?

Pripisivali su mi da radim po nalogu dr. Franje Tuđmana, da se hrvatski bojovnici obučavaju na mojoj farmi blizu Toronta, da rušim Jugoslaviju i tome slično. Međutim, uporno sam tvrdio da sam organizirao dobrotvorne večere za osnivanje hrvatskih katedri na američkim sveučilištima, da sam prikupljao i davao novac za gradnju hrvatskih crkvi, uključujući i izgradnju nove velebne crkve Kraljice Mira u Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu pokraj Toronta, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu itd. Pisao sam pjesme i čitao pravnu literaturu. To me držalo.

Imali ste najbolju namjeru, no želja se pretvorila u noćnu moru. Kao što vidimo u filmu, plan je bio da se ide u Trst, no greškom pilota ruta je promijenjena?

Na upit kontrole leta iz Beograda, umjesto da kaže da zrakoplov ide u Trst, pilot je rekao da ide za Ljubljanu, nakon čega su se digla dva MIG-a JNA iz Pule i prisilila nas da sletimo na Pleso. Znalo se da dolazimo, ali nisu znali kada jer ni ja nisam točno znao kada do zadnjeg trenutka. Ubrzo sam uhićen i helikopterom odveden u Bihać, a potom avionom u Beograd na Batajnicu. Iako je hrvatska dijaspora nudila novac za puštanje, nakon torture od tri mjeseca na kraju sam ipak razmijenjen za generala JNA Milana Aksentijevića i nekoliko oficira, uz, naravno, posredstvo hrvatske Vlade i tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Nakon povratka u Kanadu, održao sam tiskovnu konferenciju i na kraju sam rekao novinarima: ”Ne daj Bože, kad bi moja nova domovina Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja Hrvatska, ja bih za Kanadu učinio isto što i za svoju domovinu Hrvatsku”. Tek su s takvim objašnjenjem Kanađani shvatili dubinu moje akcije i domoljublja. No, unatoč neuspjehu, sve bih ponovio bez razmišljanja. Žao mi je samo što smo bili nadomak cilju.

Kako gledate na današnju situaciju u Hrvatskoj i kakav je osjećaj domoljublja u inozemstvu?

Nisam sasvim zadovoljan. Kao narod znamo, možemo i moramo bolje, jer naši potencijali su u svakom spektru društva ogromni. Svatko pojedinačno mora dati sve od sebe i truditi se da bude bolje. Imamo svoju zajednicu i državu i potrebno ju je uređivati. Moj životni moto uvijek je bio: ”Res non verba – Djela, a ne riječi”. Mi Hrvati diljem svijeta itekako pratimo situaciju u domovini. U mom biću spojila su se dva podneblja, ono iz Hrvatske i BiH, te ono iz Kanade, moje druge domovine. Ovo je moj sedmi dolazak u Lijepu našu u posljednjih godinu dana, što samo po sebi govori kako se lijepo osjećam, kao da nikad nisam ni otišao, a bilo je to prije 50 godina. O potvrdi snažnih veza govori i činjenica da postoje direktne avionske linije Toronto-Zagreb.

Mislite li da dijaspora mora biti više uključena u hrvatska zbivanja?

Dijaspora ne smije biti ni zanemarena ni favorizirana. Domovina nam leži u srcu i uvijek smo spremni pomoći. Istini na volju, druga domovina živi u inozemstvu. Pitanje je, čini li druga strana ono što bi morala činiti djelima? Hrvatska mora privući investitore, a ne da ih koči birokracija i nedostatak povlastica kojima ih druge države privlače.

Mislite li se aktivnije uključiti u razvoj Hrvatske? Koja je vaša vizija?

Hrvatsku sanjam u najljepšim bojama. Sanjam je kao što smo je sanjali 15. siječnja 1992., kada je priznata kao neovisna i suverena država. Odgojen sam u duhu koji njeguje obitelj, ljubav, vjeru i domoljublje. Sve je na nama. Imamo bogomdan geografski položaj, imamo pamet i sve je na nama. Vrijeme ne treba gubiti.

Bili ste zapaženi sportski djelatnik u Kanadi. Godine 1988. bili ste predsjednik nogometnog kluba Croatia Toronto, jednog od najstarijih i najtrofejnijih klubova u dijaspori. Što nam možete reći o tom razdoblju?

Davne 1982. godine poklonio sam Nogometnom klubu Dinamo američku turneju. Bio sam organizator gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta, hrvatskih glazbenika, projekcije velikog broja hrvatskih filmova, predavanja i promocije novih knjiga iz Hrvatske, a što činim i danas. Vodim i uređujem hrvatski televizijski program CROATICA TV. Mladi se kroz sport povezuju i poistovjećuju s Hrvatskom. Bio bih najsretniji čovjek kada bi naši Vatreni došli na turneju među jaku hrvatsku zajednicu u SAD-u i Kanadi. To bi bio najljepši dar nama iseljenim Hrvatima. Trofeji i trenuci slavlja, to je ono meni najsvetije, ono što nas spaja.

Vaša su ljubav također pjesma i poezija? Koji motivi dominiraju u Vašim pjesmama?

Tako je. Pisao sam pjesme za Đuku Čaića, Tomislava Ivčića i Mladena Grdovića, Krunoslava Cigoja, Veru Svobodu i druge glazbenike. Ponosan sam na svoj hrvatski narod što se najbolje oslikava u mojim stihovima. Objavio sam zbirku pjesama i omogućio izdavanje nekoliko knjiga na engleskom jeziku s hrvatskom tematikom. I dozvolite mi još nešto, inertnost ustanova i institucija prema povijesnom filmu “Hrvatske sportske legende” motivirala me da se aktivno uključim kako bi film ugledao svjetlost dana, jer kroz njega promoviramo i potvrđujemo da je Hrvatska u sportu svjetska velesila. Nemjerljiv je doprinos hrvatskih sportaša i pjevača bio u promociji zemlje 90-tih.

Priredio: Ivan Ban

Izvor: direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Milanović u RTL Danas: ‘Dobit ću izbore. Borit ću se do kapi zadnjeg znoja, energije.’

Objavljeno

na

Objavio

Službeno je, šesti predsjednički izbori u Hrvatskoj održat će se 22. prosinca, tri dana prije Božića. Ako tada nitko ne osvoji većinu odnosno više od 50 posto glasova, drugi krug izbora bit će dva tjedna poslije, odnosno 5. siječnja.

Ovaj datum izbora, koji je upravo Na RTL-u u emisiji prvi put najavio šef izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović, zasmetao je Zoranu Milanoviću koji ga je nazvao lopovlukom i sramotom.

A o tome, kao i o predizbornoj kampanji, svojim protukandidatima i aktualnim političkim temama s Milanovićem je u RTL-u Danas razgovarala Damira Gregoret.

Čuli ste premijera, rekao je da “malo previše plačete za kandidata s karakterom” zbog toga jer vam se ne sviđa datum izbora, 22. prosinca.

“Meni čudi da ga vaš kolega Šprajc nije pitao Plenkovića jedino bitno pitanje, on (Plenković) je nešto mudrovao o tome kad je umro Franjo Tuđman. Nitko nije rekao da je ovaj datum nezakonit, on je nemoralan. Drugi datum na raspolaganju bio je 29. prosinca.”

Radi se o tjedan dana, zašto vas to toliko smeta? I zašto to nazivate lopovlukom i sramotom.

“Zato jer to je lopovluk i sramota.”

To su teške riječi.

“Ne, to su fine riječi. 29. prosinca se vraća puno veći broj ljudi koji se vraćaju iz inozemstva, iz Irske, tamo gdje su otišli za vrijeme HDZ-a. Jednostavno će 22. prosinca manje ljudi glasati. 5. siječnja će se ići na skijanje. To nisu samo moji birači.”

Želite reći da HDZ želi da što manje ljudi glasuje?

“Očito. To je apsolutno očito. Kada bi prvi krug bio 29. prosinca i drugo 12. siječnja, izašlo bi ukupno više ljudi.”

Idu i HDZ-ovi birači na skijanje.

“Niste me slušali, govorio sam o građanima i mogućnosti da što više građana izađe na izbore. Plenković laže, a vaš kolega je šutio. Izbori moraju biti sada radi se o mogućnosti dva datuma datuma i Vlada je odabrala onaj koji garantira da će manje ljudi glasati.

Tjedan dana radi ogromnu razliku, 130.000 građana neće biti u mogućnosti glasati jer kuhaju sarmu, gledaju čekove koje su platili i neće se zadržati u Hrv radi mene, Kolakušića, Škore i Kolinde. To je šteta za demokraciju. Stvarni motivi HDZ-a su jasni svakom normalnom čovjeku, da smanje broj birača računajući da će pomoći kandidatkinji čiji je glasnogovornik Plenković.

Zašto ste odabrali slogan “normalno”? Kakav je to slogan?

“Jer želim da zemlja uđe u jedan normalan tok.”

Što je sada nenormalno?

“Puno toga je nenormalno. Recimo ovakvo ponašanje je nenormalno.. Ovakvo ponašanje nije normalno jer je cinično. Dakle, gledam te u oči, nestajem u noći. Lažem te, prodajem ti priču da je to što radim zakonito, pričam o nečijoj nervozi. Nema nikakve nervoze, ja ću pobijediti na tim izborima.”

Kako možete promijeniti te nenormalne stvari s pozicije predsjednika države, a sami ste za nju govorili da je ceremonijalna? Rekli ste da vam nije jasno zašto Kolinda Grabar-Kitarović želi ceremonijalnu, a ne izvršnu funkciju.

“Prvo, ja sam prije toga bio predsjednik Vlade i to ne znači da mi je to prednost, bit će onih koji mi to zamjeraju. S razlogom ili bez razloga.”

Čak ste govorili i da se predsjednik treba birati u Saboru…

“Pazite, vi me sad možete prekidati u svakoj rečenici, ja na to neću reagirati, kao što bi Plenković reagirao da izađe i potuče se u Saboru.”

Nismo vidjeli da se potukao.

“Ni to niste vidjeli? Ok. U redu. Dakle, ja sam rekao što sam rekao i iza toga stojim. Rekao sam da je ceremonijalna dužnost. Jest. Da je simbolička, jest. Ali simbolika se može popunjavati na ovaj ili onaj način. I u Ustavu ima puno simboličkih fraza.”

Zašto onda želite takvu funkciju?

“Rekao sam već 20 puta u zadnjih nekoliko mjeseci…”

Ja i dalje ne razumijem.

“Dobro, ja razgovaram i s vama i s građanima. Naprosto smatram da je Hrvatska u kandžama jedne stranke, jedne političke klijentele i kartela, da to Hrvatsku umara i šteti i moji motivi su da se to promijeni. Da živimo normalnije, da nema jezika mržnje, da nema manipulacije od strane političara HDZ-a.”

Imali ste i vi situacija u svojoj vladi. Ljudi koji su bili s vama sada drže većinu HDZ-u. No vratimo se na kampanju.

“Čekajte, gospođo Gregoret, optužili ste me da sam isti kao i HDZ. Nisam isti, razlika je enormna. Pozvali ste me očito ovdje da što manje objasnim. To što ste vi nanijeli kao primjer nema veze. Ljudi koji su digli ruke nisu protjerani iz vlade zbog korupcijskih afera. To je njihova savjest, njhov teret. Ja sam kao predsjendik vlade ovako-onako omogućio nekim ljudima neke stvari i normalno je da među toliko puno ljudi ima onih koji odaberu krivo. Moja poruka, ako se sjećate, bila je vratite mandate. Ali oni nisu otišli jer su imali vile, parkirane Mercedese u šorovima, to su greške, to su nezgodne situacije…”

Dobro, bilo je tu svega, ajmo na kampanju.

“Gledajte, načelno imam problema s tim relativiziranjem ‘bilo ju tu svega’. Nije bilo ničeg koruptivnog, radi se o ljudskim greškama, radi se o neusporedivim stvarima. Gledajte, u kampanji ću potrošiti malo novaca.”

Koliko? Osam milijuna?

“Ne, mi nemamo toliko. Otkud vam to?”

Hoćete li imati donatore?

“Malo ih je, to nisu veliki novci. Ima nekih privatnih i nekih korporativnih. Malo ih je, u granicama zakona. No vidite i do sada koji su to troškovi. Internet, to us mali novci, plakati s kojima smo krenuli i tu ćemo vjerojatno i stati jer zašto da polijepim Hrvatsku plakatima gdje se smijem.”

To je novac iz stranke?

“Iz stranke i donacija pojedinaca, to je mali novac. Mislim da svatko tko dosad gleda koliko je to koštalo, imat će problema da nađe ozbiljnije torškove. Ono što me čeka u kampanji u sljedećim tjednima su malo skuplji oblici oglašavanja, što je recimo televizija. Imat ćemo tu specifičan plan tu. Nema među donatorima nikoga iz javnog sektora.”

Ima nekoga s kime ste radili?

“Ima i to je već objavljeno, čudno mi je da ne znate. Ima ljudi za koje je radila moja firma, oglasio se jedan iz Njemačke koji mi je donirao. To su javni podaci.”

Izgleda da vam je Andrej Plenković češća meta od Kolinde Grabar-Kitarović, a Miroslava Škoru koji je, vidimo i po našim anketama, treći uopće ne komentirate.

“To je vaša anketa i ja ju respektiram, kao i tvrtku koja radi tu anketu, mada s anketama nikad ne znaš. Teško je raspravljati, a ovo je posao u kojem treba raspravljati, s osobom koja stalno bježi, koja stalno vrda, dakle nema je nigdje kad treba uči u debatu. Ne želi se sučeljavati u debati prije samog kraja.”

Ali vi Plenkoviću šaljete poruku i on vam odgovara.

“On je u ovom trenutku gospodar kartela. Vi ste vidjeli na predstavljanju u ponedjeljak, kada je nekoliko stotina ljudi došlo na predstavljanje programa Kolinde Grabar-Kitarović, koliko ih radi u javnom sektoru, očito imaju puo slobodnog vremena. Ja sam morao imate predstavljanje u subotu jer su mi došli ljudi koji rade. Vidjeli ste da tamo nije govorila ona, nego ona i Plenković. Na mom skupu sam samo ja govorio. Uz dužno poštovanje svima koji me podržavaju i prije svega SDP-u.”

Možda SDP nema dovoljno povjerenja u vas?

“Možda imaju puno povjerenja u mene.”

Škoru ne spominjete?

“Pa on nije predsjednik. Ja se borim da saniram štetu koju su napravili aktualna predsjednica i njezina stranka. Od koje se ‘predsjednica svih hrvatskih građana’ ne može odmaknuti. Statusno, egzistencijalno, u svakom smislu je ovisna. Bez HDZ-a karijera gospođe Grabar-Kistarović ne postoji. Od 1992. do danas.”

Zašto vi danas niste bez SDP-a?

“Jer mi je važan. Ja sam skoro 10 godina vodio tu stranku i bila je moćna i jaka, ostvarivala velike stranke. Odreži se stranke koja se nije odrekla mene bilo bi jadno. Pogledajte bivše predsjednike HDZ-a, navedite jednog il ijednu, a da je živ ili nije u zatvoru, a da se smije pojaviti u središnjici stranke. Nitko, izbačeni su. Ja sam drugi predsjednik SDP-a, sada je to Davor.

Kako ocjenjujete poteze Davora Bernardića, 260.000 kuna za stipendiju?

“Mislim da je htio još jednu titulu, a od tog nikakve koristi neće imati. Osim što to nije trebao napraviti, potpuno je bezvrijedno nekome tko je javna osoba. On se nigdje neće moći zaposliti jer će donijeti i tu diplomu. To je potpuno besmisleno što je napravio i ne vidim nikakvu materijalnu korist.”

Jeste li mu to rekli?

“Jesam, razgovarali smo o tome. Mi razgovarramo. Bivši predsjednik SDP-a sa sadašnjim, s kojim nekad nije bio u ljubavi, normalno razgovara i druži se. Mi smo moderna, ja bih rekao normalna, stranka. U HDZ-u kad te nema briše te se sa slika. To je hrvatski problem. HDZ je politički i socijalni zlostavljač hrvatskog naroda već 30 godina. Meni je krivo što mi je to jedan od motivacijskih faktora.”

Ako pobijedite, morat ćete surađivati s premijerom.

“Bit ću mu super suradnik.”

To se ne čini realnim. Rekli ste da ćete se zalagati da zemlje iz uđu u EU. Predsjednica kaže da Srbiju treba blokirati dok ne preda dokumente o nestalima. Kako biste se vi postavili?

“Mislim da je sad već svima jasno da predsjednica ne može dva sata držati isto stajalište.”

Kako biste vi postupili prema Srbiji?

“Pitate tako da citirate nju, dopustite neka prvo komentiram nju. Čuli smo 50 stavova, ona nema stav. Bio bih korektan. Nama Srbija uz određene ekonomske interese koje imamo nije u fokusu. Ja nisam zvao Vučića, dopustio da nas tu blamira, to je bilo neodgovorno.”

Što ako izgubite, hoćete li natrag u privatni sektor?

“Dobit ću izbore. Pobijedit ću voljom hrvatskih građana. Borit ću se do kapi zadnjeg znoja, energije. Radio sam, činjenica je, važniji psoao, vidim s pozicije godina i iskustva stvari koje nisam ranije vidio. Isti sam u principu, nisam se bitno promijenio, promijenio sam se sazrijevši. Tu su znanje. iskustvo i prokleti karakter. Hoće li to biti dovoljno, vidjet ćemo.”

Postanete li predsjednik, hoćete li ostati na Pantovčaku?

“Mislim da ne treba lagati, nemam obraza lagati i govoriti o preseljenju. Ja želim da se ured makne s tog meglomanskog ambijenta, on lupi u glavu predsjednicima i osjećaju se kao carevi. Najjači alat predsjednika je govor. Nisam rekao da ću ići Visoku, dobro znajući kakva je i da je neadekvatan prodstor. Tamo smo radili zajedno Kolidna Grabar-Kitarović i ja, tamo smo se upoznali. Moj je prijedlog da se makne predsjednika s Pantovčaka, no o tome odlučuje onaj koji upravlja novcem.”

Biste li vratili Titovu bistu?

“Ja uopće ne znam čije su sve gore. O tome ne razmišljam, a i to uopće nije bista nego reljef. Moje opredjeljenje je poznato, antifašističko. Tito je bio prepoznat kao velik državnik u svijetu, ne po navijanju na stadionima, nego nekim drugim stvarima. Bilo je svega, ali mi bolje u tim razdobljima nismo imali. Slično, ali na drugoj razini dalo bi se reći za Tuđmana. To su naši ponajbolji sinovi. Tuđman do 1995. na neki način, nakon toga… Nakon toga je bila politika koja je Hrvatsku držala od Europe, to je pet ukradenih godina. To su stvari koje traumatiziraju Hrvatsku i danas.”

Plenković o Milanoviću: Malo mi je to za ‘kandidata s karakterom’ previše plakanja na prvu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari