Pratite nas

Kolumne

Kolinda po svijetu sramoti Jugoslaviju

Objavljeno

na

Ovoga smo tjedna doživjeli jednu od najvećih uvreda. Naime, predsjednica nas je uvrijedila tvrdnjom da u Jugoslaviji nije bilo jogurta. Neki su je pokušali obraniti da je to bila samo metafora za odsustvo slobode izbora, ali svi znamo da je to laž.

Jugoslavija je bila zemlja slobode i napretka, u kojoj smo svi bili dinarski milijunaši. Ne smijemo zaboraviti da je ona u svojim mladim danima otišla u Ameriku. Tamo su je sigurno mučili viškom ponude, školovali i obučili kako da sramoti samoupravni socijalizam, piše Borislav Ristić / Večernji list

Ona je zaboravila da je u Jugoslaviji, ako je ičega bilo, bilo jogurta. Jogurtom su se pokretale i revolucije. Zato je potpuna laž da se nismo mogli odlučiti između dvije vrste jogurta. Bilo ga je u izobilju i svi smo ga pili.

Odrasli smo na jogurtu. Prežderavali smo se jogurtom. Jedini problem nastajao je kada bismo se zaboravili prijaviti za kruh pa smo bili prisiljeni jesti jogurt s kukuruznom “purom”. A pogledajte kako je danas kad odete u trgovinu, a ono 20 vrsta jogurta, da ti se smuči. Pa čitaj deklaraciju, pa da ne bude previše masno, pa ugljikohidrati, pa šećeri… Prava drama. Danas nikako ne možeš biti siguran da si ispravno odabrao. Zato je prije bilo bolje, pa si umjesto biranja između 20 vrsta mogao izabrati samo jednu. Kad ti je ponuđena samo jedna stvar na polici, onda znaš da je tvoj izbor ispravan.

Kada biraš između njih 20-ak, uvijek imaš onaj osjećaj da si možda pogriješio. Jugoslavija nas je oslobađala te nesigurnosti. Danas moramo birati između HDZ-a i SDP-a, a kako je bilo lijepo dok su oni bili jedna partija pa si bio siguran da ne možeš pogriješiti.

U čemu je uopće vrijednost slobode izbora? U čemu je smisao sveg tog današnjeg mahanja šarenilom kad su ljudi svejedno nezadovoljni i nesigurni? Prije nismo znali što sve možemo imati pa smo zato imali sve. Tada se svemu znala vrijednost i cijena, a ne kao danas, kada nitko ništa ne cijeni i sve nam je bezvrijedno.

To je bilo vrijeme zajedništva, bratstva i jedinstva, gdje se strpljivo čekalo u redu za kruh. Narod nije bio razmažen, nego naučen na čekanje. Ako je povremeno nečega i nedostajalo, nitko nije pravio dramu i bio nezadovoljan zbog toga, jer nije smio. “Kad nečega nema, bez toga se može”, govorila je partijska mudrost.

Vlast je tada čuvala narod od pohlepe. Svi su bili jednaki i svi jednako nisu imali. Osim čuvara. Ono što smo imali teško je i usporediti s ovim što imamo danas. Ovi današnji samo se bogate, a što je jadni Tito imao, osim deset jahti, 20 vila, 30 automobila i nekoliko pari bijelih rukavica? I ništa mu nije ostalo. A danas svaka šuša smije kritizirati predsjednika. Prije se kritika nagrađivala s nekoliko godina ljetovanja na Golom otoku i zatvaralo se Hrvate zbog izjašnjavanja, a ovi danas kradu, pa nitko da ih zatvori.

Dopuštena je prekomjerna sloboda. Zbog toga je danas teško živjeti kao dosljedan socijalist. Sve i kad bi se htio pobuniti, ne možeš jer su migranti zauzeli šume. A ako bi i otišao, kako kad znaš da bi ti odmah oteli status zaštićenog najmoprimca? Dok ovi danas odbacuju migrante, Tito ih je primao, obučavao i naoružane slao na Zapad.

Jugoslavija je uopće bila svjetlosnim godinama ispred svijeta. Žene su među prvima dobile pravo glasa i izbora, gdje im je ponuđen jedan i siguran kandidat. Dok danas ekolozi pozivaju na brigu o energetskoj učinkovitosti, u Jugi su isključenja struje bila standard.

Htjelo se biti ispred svih i u borbi protiv globalnog zagrijavanja, pa je uvedena vožnja par – nepar. Jugoslavija je bila i jedan od pionira makrobiotičke prehrane. Brzo se uvidjelo da kava štetno djeluje na omladinu, koja se danas besposleno izležava po kafićima, pa se pržio korijen cikorije i pila divka.

Svega što nam danas nedostaje tada je bilo u izobilju. Svakog dana malo stegneš remen i komunizam ti je sve bliži. Onaj koji bi se danas toga držao, može kao nekada sa svojim stojadinom, boje koja ga zapadne, na odmor u sindikalno odmorište. To je baš hipsterski.

Potrebno je samo “vjerodostojno” živjeti ono što se propovijeda i bolja prošlost ti je osigurana. Jer, svi znaju da je Jugoslavija propala u obilju i zbog obilja. Da je prije bilo bolje jer smo imali više volje!

Zato je nevjerojatno da su jugomili svojim glasom izabrali hrvatsku predsjednicu koja im po svijetu sramoti Jugoslaviju. Kao da im nije bilo dovoljno stresno razdoblje onih pobjeda u Rusiji, finala i dočeka, sveg tog domoljubnog nadimanja, sad još i ovo. Ali kada si dovoljno ustrajan, dođeš na svoje. Dobiješ jedinstvenu priliku istoga dana uz jogurt podrugljivo se radovati porazu Hrvatske i braniti Jugoslaviju od Kolinde.

Borislav Ristić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Europski strah od ‘umjerenog’ islamskog terorizma

Objavljeno

na

Objavio

Interesni Zapad koji će i štrik prodati s kojim će ga kupci objesiti, pokaže strah od islamista samo onda kada im u vlastitoj kući gori, i tek tada izlaze malo vani da vide  tko to potpaljuje, vatru raspaljuje i pokušava graničare i čuvare, svog nezasluženog mira, kao i kolonijalizmom stečenog bogatstva, malo ohrabriti i gurnuti ih da i dalje ginu za njih.

Na tom tragu je i Süddeutsche Zeitung objavio 28.12.2018. članak o džamijama u Bosni i Hercegovini i utjecaju ekstremnog islama iz zemalja Arapskog poluotoka, na beha muslimane. Bio je to pokušaj da se pisanjem o nekoj, nepostoječoj, umjerenosti bosanskog islama, utječe na Njemce kako bi slobodnije, i bezbrižnije, bez straha od islamskog terorizma proslavili Novu godinu. Pisali su to poslije Božića jer islamisti su već zabranili Njemcima da slave Božić.

I ne samo da ga slave, već su im zabranili svaki njegov spomen. Više se ne smije čestitati Božić, već zimski praznici, jer eto domaćini kršćani ne smiju vrijeđati vjerske osjećaje islamskih migranata i radnika. Ne smiju Njemci čestitati Božić ni između se jedni drugima, jer u njihovoj  blizini može biti neki „umjereni” musliman koji bi tom čestitkom, kad je čuje, bio uvrijeđen.

Ali za to te „umjerene“ muslimane u Njemačkoj ne vrijeđa uzimanje socijalne pomoći iz ruku kršćana koji krvavo rade, i porez plaćaju da bi  kao migrant  invazionist živio udobno, i u  zemlji iz koje je umarširao uzdržavao još dvije tri žene s  dvadesetero i više djece.

Njemačko istraživanje beha islama dolazi vrlo kasno, dolazi u vrijeme kad se može tvrditi da između muslimana iz radikalnih zemalja i onih u Bosni i Hercegovini  nema nikakve razlike kad je u pitanju prakticiranje vjere.. Da su Njemci, ali i ostatak Europe, beha islam poznavali prije građansko vjerskog sukoba, do rata ne bi došlo, no i ako bi i došlo današnje uređenje zemlje bi bilo zasigurno sasvim drugačije, pravednije i za sva tri naroda prihvatljivo. Bosna i Hercegovina ne bi bila utočište radikalnih islamista, i fundamentalisticka vjerska baza najradikalnijij muslimaskih zemalja.

Puno prije Njemaca i Europe u Bosnu i Hercegovinu  su ušle radikalne islamske zemlje, i uspjele u svojoj vrlo opasnoj namjeri, radikalizacija radikaliziranih beha muslimana. Piše Süddeutsche Zeitung, „Još i prije nego što su se u toj opustošenoj zemlji obnovile kuće, na mnogim mjestima su iz tla nicale džamije financirane petro-dolarima.

Rat je uopće doveo povrat u vjeri i iz džamije Kraja Fahda i iz stotina drugih poklonjenih džamija se trebalo  širiti strogo učenje vehabitskog islama, objašnjava članak u minhenskim novinama”. Ne trebalo se širiti,  već se u gotovo svim izgrađenim, koje su nicale kao gljive poslije kiše, i koje i dalje se grade, gotovo jedan vjernik jedna džamija, ali i starim džamijama se uči i širi strogi islam. Ne može se nikako govoriti  o umjerenom beha islamu, koji je u građansko vjerskom sukobu očistio sve prostore od  kršćana, kroz koje je prošla njihova armija, koju su u mnogim slučajevima vodile hodže. Daje bilo umjerenog islama ne bi Muslimani ubijali fratre, Fojnica, ne bi bilo osnivanja  konclogora, Gluha Bukovica, za svećenike i časne sestre, ne bi se rušile crkve, Dolac, Putićevo, ne bi se granatirale crkve u Vitezu, Novoj Biloj, Brajkovićima,,,.

Ne bi se gučogorski samostan opljačkao i obesčastio i u njemu, nakon što su izrešetali kip Svetog Frane, Bibliju, i počeli je spaljivati smjestili komandu svoje isilovske abih. Nadalje njemački novinar piše: „Doduše ima nekoliko selefističkih sela u brdima Bosne i u nekim džamijama sve do danas se čuje vehabitsko gledište”. Ili dotični svemoćni Nijemac ne smije pisati pravu istinu ili je ne poznaje.

A ona glasi da u svim novoizgrađenim, i onim od vehabija okupiranim, džamijama se propovijeda radikalni islam, i da u njih ne smije zaći nitko osim učitelja i učenika, sponzora i graditelja, te  bivšeg poglavara Islamske Zajednice BiH Mustafe Cerića, kao glavnog uvoznika radikalnog islama.  Tih i takvih bogomolja je toliko u Bosni i Hercegovini, u  federacijskom entitetu, da su ograđene nekim svojim, trećim, entitetom u kojem ne vladaju ni beha, ni euro zakoni.

To je slika suvremene Bosne i Hercegovine, federalnog dijela o kojoj ne smiju pisati ni njemački novinari, kako se ne bi vrijeđali muslimani u Njemačkoj, i zbog straha od „umjerenog“ islamskog terorizma koji ruši tu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i Europu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Dah i zadah beogradskog proljeća

Objavljeno

na

Objavio

U Parizu se već mjesecima, uz velike nerede i sukobe na ulicama, “žuti prsluci” bune protiv liberalne Macronove politike, u Bruxellesu svako malo demonstriraju antiglobalisti, a u Njemačkoj protivnici nekontroliranih imigracija.

Svugdje u Europi jačaju desni pokreti, seizmografi bilježe krupne tektonske promjene, pripadnici establišmenta galame protiv populizma u strahu da bi ti populistički vjetrovi mogli i njih pomesti.

I u našem susjedstvu se odvijaju zanimljivi događaji. U Srbiji se traži odlazak Aleksandra Vučića, u Crnoj Gori Mila Đukanovića, što može biti i povezano, u Tirani promjena aktualne vlasti. Različiti su motivi i sudionici prosvjeda, zajednička im je samo izvanjska slika.

Praško proljeće 1968. nagovijestilo je slom sovjetskog bloka, a hrvatsko proljeće 71. slom Jugoslavije, a i jedan i drugi lom dogodit će se dva desetljeća kasnije.

Danas je definitivno najzanimljivije beogradsko proljeće, gdje već tri mjeseca traju prosvjedi upereni protiv aktualnog predsjednika, koji glumi stabilnost i hrabrost, ispod čega vire nervoza i strah. U jednom je trenutku bio zatočen u zgradi Predsjedništva, podsjetivši na nesretnu sudbinu rumunjskog diktatora Ceausescua.

I nitko ne zna što se iza brda valja i na što će sve to izići. Uvijek to počne zahtjevima za većim slobodama te protiv nasilja i korupcije. Zapreteno opće nezadovoljstvo zapali jedna mala iskra, u ovom slučaju napad na oporbenog političara Borka Stefanovića.

Najprije progovore pjesnici revolucije, koji polako nestaju sa scene, a onda na koncu vrhnje poberu oni politički ambiciozni.

Nema više glumaca, braće Trifunović, sada je uzde u svoje ruke preuzeo Boško Obradović. On još ne govori o svom političkom programu, ali se zna kako je sklon Rusiji i nesklon NATO-u i EU-u, protivi se odvajanju Kosova, Vučića naziva izdajnikom i čak ustašom.

U svemu tome ne treba isključiti ni utjecaj izvana. Tako je nekako bilo i s “arapskim proljećem”, nesumnjivo iniciranom od stranih obavještajnih službi, koje su kao htjele više demokracije i ljudskih prava. Legalne su vlasti svrgnute, a pojavilo se muslimansko bratstvo pa onda još građanski ratovi, islamski kalifati te emigrantski val prema Europi.

Hrvatska je mirna. Ni izigrani inicijatori referenduma nisu pozivali na demonstracije. Tek prosvjed protiv nasilja u obitelji, koji je u potrazi za slavom i opterećena vlastitim bračnim nevoljama povela glumica Jelena Veljača, vrativši se iz Beograda i donijevši sa sobom dah beogradskog proljeća. To je gruda koja bi se mogla zakotrljati.

Samo nije jasno je li to bio prosvjed protiv nasilja, protiv obitelji ili protiv države. Lukavi Andrej i sam se pridružio prosvjedu protiv samoga sebe, otupivši tako ionako slabašni glumičin glasić.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari