Pratite nas

BiH

Kolumna Miljenka Stojića: Oni se ne stide

Objavljeno

na

General Vo Nguyen Giap. Jeste li čuli za njega? Možda tek nešto ovih dana, jer su ga sa svim počastima ispratili na posljednje počivalište. Postao je poznat kad je potukao Francuze 1954. u bazi Dien Bien Phu te kasnije, 1968., Južni Vijetnam i SAD. Nije žalio ni svoje ni tuđe. Ginuli su na desetine tisuća. Tukao je i strijeljao bez milosti. Ali nikakav Haaški sud nije ga tražio. I kako bi, kad nije Hrvat. Sa zvijezdom petokrakom i mnoštvom naroda na ulicama cinično je svima odmahnuo. Jer, bio je zločinac, a oni ga nisu uspjeli takvim predstaviti. Dapače, govore da je oslobodio svoj narod, da je… Tako je to kada ti narede što ćeš govoriti. Bilo je jednako i u vrijeme Titove smrti. Jedino je on bio pošteniji. Maknuo je petokraku i obznanio što je točno bio, mason, čovjek koji je gradio vrli novi svijet. Mnoštvo je, naravno, stajalo na ulicama. Pendrek kao odgojno sredstvo svima je zvonio u ušima. Padom komunizma puno se toga rasulo, ali ipak još neki žale za tim vremenima. Čak se i ponose, ne stide se. General Giap i bravar Tito možda negdje o tome sada raspredaju. Ovisi to od toga kamo su dospjeli nakon smrti, ja se u Božje poslove ne bih miješao.

Osim nad Vijetnamcima i Hrvatima, komunisti su svoju željeznu šaku vježbali i nad Španjolcima. Danas kažu da je to bio građanski rat, tamo tridesetih godina prošloga stoljeća, iako su zapravo komunisti napali jednu državu u srcu Europe. Ta Europa je nije branila, ona se svrstala na stranu napadača kao u slučaju Hrvatske. Tamo internacionalni komunisti, ovamo velikosrbi. Koja razlika? Nikakva. Ista ruka je pokretala oba događanja, ona britanska. Nju, pak, pokreću mračne sile… o tom ćemo jednom drugom prilikom ili možda nikako, ovisi o čemu ćemo pričati. Vratimo se Španjolcima. Prije nekoliko dana proglašeno je novih 522 kršćanskih mučenika iz toga razdoblja. Prije toga papa Benedikt XVI., 2007., proglasio ih je 498. Komunizam je zaista revno obavljao svoj krvavi posao tih godina. Nemilosrdnom rukom namislio je iščupati vjeru iz ljudskih srdaca. Nije uspio, kao što to ne će uspjeti ni neki u ova vremena u Velikoj Britaniji. Tamo postaje zabranjeno prisezati na Sveto pismo. Križ su, podrazumijeva se, već uklonili iz sudnica. Što će im? Ta ionako će suditi u skladu s politički korektnim mišljenjem. Kamo je nestala sloboda izražavanja vjerskih uvjerenja, e, na to će morati odgovoriti razne nevladine udruge iako plješću ovim potezima. Ili možda ne će? Uvjeravat će nas u suprotno od onoga što smo vidjeli svojim očima. Primjer Domovinskog rata, zar ne, neprestano nam je pred očima. Kako bi bilo lijepo kriknuti da trebamo stvoriti svijet bez antikršćanstva. Tako čine u slučaju antisemitizma, zbog čega se sve ne bi proteglo i na kršćane? Zbog čega? Uskliknimo barem to.

Znano nam je iz naše povijesti da nas je revno progonila zločinačka organizacija koja se zvala UDBA. Jedan od njezinih pripadnika, Krešimir Sršen se zove, ovih dana reče da se ne stidi svoga rada u njezinom okrilju. Bio je čak i na njezinom čelu, tamo u splitskom području. Danas za sebe kaže, a kažu i drugi, da je predsjednik Zajednice udruga antifašista. Borili se, navodno, protiv nacionalsocijalizma i fašizma, pa se prozvali antifašistima. I time nastoje skriti svoju zlu ćud. Međutim, ne ide to tako lagano. Sršen napokon priznade da su u Vrgorcu 1943. njegovi ubili na pravdi Boga 33 Vrgorčana. I promrmlja ispriku. Ostalo, kako znamo, prešuti. Bit će tako dok javno mnijenje ne bude dovoljno zrelo i pritisklo njega ili slične da počnu s isprikom i za druge pobijene. Nije ih nažalost mali broj. Polako ih, jer države s obje strane granice ne pomažu, otkrivamo i identificiramo. Ljudske sudbine izlaze iz mraka povijesti. Pravdoljubci dolaze na svoje, makar sa zakašnjenjem. Ne mogu a da ne spomenem svjedočanstvo onih koji su morali nositi komunističke ranjenike, streljivo, hraniti komunističku vojsku… Čitao sam jutros svjedočanstva o tome. Jedno vrijeme poslije rata hodali su službenici njihovim selom htijući popisati tko je to radio da bi dobio mirovinu. Nitko se nije javio, bilo ih je sram priznati da su takvima pomagali, makar i pod prisilom. Tih dana, naime, da kasnije dane ne spominjemo, ubijali su komunisti njihove bližnje, njihovu braću i sestre bez obzira što nisu bili na bojišnici. Provodili su svoj naum »čišćenje neprijatelja« skovan s brda s dola. Vrijedilo je jugoslavenskim komunistima iskustvo stečeno u ratu u Španjolskoj.

Komunizmom, ili bolje rečeno naukom u njegovoj pozadini, miriše i trenutni popis pučanstva u BiH. O prijevarama se priča na svakom koraku. Nije ni čudo. Da bi se popis uopće mogao provesti, treba najprije imati koliko toliko sređenu državu. Ovo što zovu BiH nimalo ne sliči na to. Oni su to sklepali u Daytonu i sada tjeraju druge da se prave da je sve u najboljem redu. Pa onda zaprijetiše takvoj nakaradnoj državi da će je kazniti zbog toga što ne provode odluku o nekom Sejdiću i Finciju, odluku da i pripadnici manjina mogu biti predsjednici te države. Ma tko im brani. Očito nitko, ali mnogi brane Hrvatima to isto pravo. A Hrvati su konstitutivan narod. I sad treba očekivati da popis pučanstva bude u priliku točan. Da ne bi. Najjednostavnije su prijevare da svojih popišeš što više, nema veze jesu li živi ili mrtvi, odnosno gdje su, neke možeš i izmisliti, dok pripadnike drugih naroda ne popisuješ ako se slučajno nisu zatekli tu kad si naišao. Čega bi se stidio, boriš se za svoj narod. Ne znam koliko je pametan ovaj zaključak, ali na to izlazi.

U Vukovaru su se itekako borili za svoj narod, pa ipak ne doživješe da im to njegovi predstavnici priznaju. Jest prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, jesu oni koji su nastavili njegov put, nisu svi drugi. Takvi sanjaju »region« i slične trice i kučine. Zbog toga nije teško sadašnjem hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću reći da je došlo vrijeme za nove korake između Hrvatske i Srbije. Jest da malo smeta ona tužba pred međunarodnim sudom, ali riješit će se i to. Najprije je napadač, velikosrbi, uputio protutužbu pa sada pametnjakovići kažu da je najbolje da se one uzajamno povuku jer, eto, nema smisla tužakati se okolo. Zamislite situaciju da su nacionalsocijalisti uputili protutužbu kada su ih Saveznici pritiskli pred međunarodnim sudom, a onda određeni mudro zaključili da se one jednostavno trebaju ukinuti. Očito bi mu rekli da je lud. Zna to Stevo Culej pa je državi vratio svoju časničku odoru sa svim odlikovanjima na njoj. Što će mu kada se ona svesrdno trudi, ne samo u Vukovaru s onim pločama na ćirilici, izjednačiti žrtvu i napadača. Stari je to naum. Velikosrbi ne smiju biti pobijeđeni jer tko će sutra ratovati za probitke Velike Britanije. Čim se pruži prva prilika opet će oni izručiti Hrvate. Bilo je tako 1918., pa 1945., onda 1991., da ne nabrajam manja očita izručivanja. Oni se ne stide.

Dok god očekujemo bilo što od bilo koga, ništa ne ćemo postići. Radije zavrnimo rukave i nastojmo svoju sudbinu preuzeti u svoje ruke. Ne dopuštajmo da neki tamo sami prosvjeduju, prosvjedujmo i mi. Silnici su uvijek bili kukavice, popustit će, samo im to moramo reći u lice.

 

 

Miljenko Stojić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari