Pratite nas

BiH

Kolumna: Sulejman, Zrinski i suluda matrica

Objavljeno

na

Povijest mi je uvijek predstavlja samo jedan u nizu predmeta koje treba preživjeti. I ništa više. Na žalost, nisam usamljen primjer. Inače mi Hrvati vrlo lako zaboravljamo minule događaje. Kao da nas se ne tiču. Kao, to se dešavalo negdje drugdje, nekome drugome. Nemam ništa s tim, što bi rekao poznati kantautor i pjevač.

Posebno žalosno je što zaboravljavamo ne tako davno povijest ovih prostora, pa ni zadnjih stotinu godina većina ljudi nema pojma što se izdogađalo. Ne mogu se oteti dojmu kako nekima odgovara takva situacija. S neukim je lako. S toga nije čuditi naše neprestano ponavljanje grešaka.

Početak

Tek u posljednje vrijeme se bacih na istraživanje povijesti vlastitog naroda. Bolje i kasno, nego nikad, rekli bi neki. I apsolutno bih se složio. Nekako je to bilo u vrijeme kada je počeo kontroverzni Sulejman I. sa svojim haremom. Tek nešto kroz maglu, pamtio sam Siget i događaje. Pa me iskreno malo i šokiralo, ne prikazivanje od strane stranih medijskih kuća, koliko neznanje, ako mogu tako reći, naših sugrađana. Kao nekada kada sam s didom gledao Dnevnik, pa bi slijedila polusatna šutnja, tako isto sada djeca su prisiljena šutjeti i gledati s majkama, bakama ili očevima, slavnog koljača hrvatskog naroda i njegov nadasve inspirirajući harem.

To mi je možda bio i glavni poticaj za proučuvanje, jer kako ostati ravnodušan, kada vidiš ljude stisunute ispred malih ekrana dok čekaju hoće li tu noć j*bati Hurem ili neku drugu (rekao bi još neko ime, ali nijedna druga ženska osoba iz serije se ne spominje u statusima op.a.). To je nešto nalik tome kada bi za stotinjak ili više godina, Hrvati na TV-u pratili ljubavne pustolovine mladog Šljivančanina, Mladića ili pak najvećeg od svih drugova. Zato, ne trebamo se čuditi kada se povijest ponovi, po tko zna koji put.

Možda osobe koje sustavno proučavaju povijest, ne primjete toliko matricu, koliko kampanjci koji se zalete, pa se trude u jednoj godini biti hodajuće enciklopedije. Naime, povijest Hrvata na ovom predivnom komadu zemlje, neprestano se ponavlja. Poput neke matrice. Intervali su ponekad duži, nekad kraći. Ali se ponavlja, iznova i iznova. To je naprostno nevjerovatno, pamet da ti stane čovječe. Dok čitaš, misliš se, da li bi se smijao ili pak plakao?! Iz jednog lošeg saveza u još gori savez, od lošeg gospodara k još gorem. Vječno rascjepkana, vječno gažena, nikad zgažena.

Neće gledanje TV serije koja je sama po sebi bezazlena dovesti do ponovne uspostave Osmanlijskog carstva, iako bi to neki katstrofičari voljeli tako prikazati. Ali sasvim sigurno ukazuje na naše ne poznavanje vlastite povijesti. Kako drugačije objasniti toliko obožavanje Osmanlija, od kojih se čak i Turska nastoji ograditi zbog silnih zločina koje su počinili, za razliku od pojedinih političara u Sarajevu koji se njima diče.

Tko je doista bio Sulejman „Veličanstveni“?

Sulejman I., sin Selima I., naslijedio očevu krunu u svojoj 26. godini, nakon smrti oca. Nakon dolaska na vlast, obznanio je svoju namjeru ulaganja u znanost i kako će biti pošten i pravičan vladar. Vrlo zanimljivo, prvi potez mu je bio napad na Beograd, najbolju utvrdu tadašnje Ugarsko-Hrvatske države. Vrlo brzo je uništio Ugarsku koja je ostala racjepkana. Ništa bolje nije prošla ni Hrvatska, koja stoljećima kasnije neće povratiti svoje povijesne teritorije. Više puta je čak i sami Beč strepio od čizme Sulejmana I. To mu nije uspjelo, ali su mu ipak dugo godina plaćali danak, kako ne bi krenuo na njih.

Posebno zanimljiv je njegov posljedni pohod na Beč. 1566. godine krenuo je sa svojih 100 000 vojnika i 300 topova u osvajanje Beča. Iako to nije bio primarni cilj, ali zbog glavobolja koje je zadavao on i njegova obitelj, Sulejman je odlučio usput ubiti i Nikolu Šubića Zrinskog, kasnije poznatog i kao Nikola Sigetski, upravo zbog te bitke. Kretanje tako velike vojske je otežano, i iako nije najvaljen napad, Nikola saznaje o kretanju turske vojske i 2 500 vojnika koje zatiče u svojoj utvrdi, zatražio je zakletvu kako će se boriti s njim do smrti. Omjer vojnika je naprostno frapantan. 1:40. Svaki oblik pomoći je bio isključen, jer nije postala vojska koja bi mogla stati nasuprot Turaka.

Ali svejedno nije zapisan podatak ni o jednom odbjeglom ili pak prebjeglom vojniku na stranu brojnijeg neprijatelja. Što je sasvim sigurno zasluga i Nikole koji je uvijek u boj išao na čelu vojske i time svima davao primjer.

Sigetski kapetan i njegova mala utvrda sa bedemima od drveta i zemlje će se u narednim danima pokazati kao iznimno tvrd orah daleko mnogobrojnijim Osmanlijama. Kako je bitka tekla, tako su sve više Turci imali gubitaka, nesrazmjerno velikih hrvatskima.

Zato su mu Nikoli ponudili vlast nad cijelom Hrvatskom ukoliko položi oružje. Nakon što to nije upalilo, poslali su europskim vladarima pisma u kojima traže da ga razuvjere, što je bila i izvjesna garancija pogodbi ukoliko položi oružje. Čak su mu i sina Jurja zarobili, i zaprijetili kako će ga ubiti ukoliko se ne preda. Ali ništa ga nije moglo spriječiti u obranu domovine. Nekoliko dana prije pada, vjerovatno od starosti, umire i Sulejman I. To vojnicima nisu smjeli priopćiti, pa je vezir Sokolović to krio do završetka opsade kako ne bi već potonuli moral, dodatno pao. Nakon provale zidina, Zrinski sa svojih preostalih 300-njak vojnika u jurišu istrčava na tursku vojsku. Nakon što je oboren, njegovi časnici su ga okružili kako ne bi oskvrnuli njegovo tijelo. Uspjeli su zarobiti samo 4 vojnika, koji su kasnije otkupljeni, a jedan od njih, komornik Franjo Črnko, napisao je na hrvatskom, njemačkom i latinskom do u detalje sve što je doživio u mjesec dana opsade Sigeta.

Zbog gubitka 30 000 vojnika i smrti Sulejmana, Turci se povlače. Gubitak na hrvatskoj strani je bio 2500 vojnika i nepoznat broj civila u okolici, nitko osim 4 zarobljena nije preživio. Sve koje su zatekli u blizini, nabili su na kolac. Posebno su okrutni bili prema trudnicama, jer su čupali iz njih nerođenu djecu kako bi ih nabili na kolac. Ali sasvim sigurno to nećete vidjeti u serijama. Od tada, Nikolu nazivaju i Nikola Sigetski. Vijest o hrabroj smrti sigetskog kapetana, uskoro je odjeknula europom, jer su svi vladari bili zabrinuti zbog prodora islama na zapad, a Hrvatska je smatrana bedemom kršćanstva.

Kraj

Činjenice su nevjerojatne. No, ono što je još nevjerovatnije je činjenica kako ne postoji film, tv serija, niti roman o slavnom djelu Nikole Sigetskog. Ako krenete tražiti materijale o tom događaju ostat ćete vrlo vjerovatno na wikipediji ili nekom udžbeniku povijesti, s par redaka. A literatura o takvim junacima trebala bi biti dostupna na svakom koraku. Kako bi nam bio na prmjer, u borbi za više ciljeve. I dok se diljem zemaljske kugle, na sveučilištima proučava strateško djelovanje Zrinskog u bitci za Siget, pola nas ne zna stoljeće u kojem je živio.

Pitam se, kako uopće nazvati čovjeka poput Nikole, kojim imenom?! Spreman je žrtvovati svoj, sinov, živote svojih vojnika, a sve to za vjeru i domovinu. Vjerovatno ta riječ u našem jeziku ne postoji. Jer nije bilo velike potrebe, malo nam je takvih u tisućljetnoj povijesti. A naprosto su nam potrebni, danas možda više nego ikad.

Stipan Zovko | www.jabuka.tv

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari