Pratite nas

Kome je bitno (ne)znanje hrvatskoga jezika?

Objavljeno

na

Vrlo je važno i puno, puno važnije od aktualnih političkih crvenopartijaških međusobnih prepucavanja u Hrvatskoj (od kojih se treba distancirati i koje treba dokraja ignorirati na sve moguće načine dok ubrzo „sami od sebe” ne padnu), našoj mladeži na sve moguće načine uputiti poruku za budućnost da je hrvatski jezik čimbenik koji nas je svih ovih stoljeća ujedinjavao.

Politike, s raznim „političkim naglascima” prolaze, međutim činjenica jest da su na hrvatskoj političkoj sceni opstajale samo osobe koje su razumijevale koliko je ljudima iz svih hrvatskih krajeva važno 

da „taj” vodeći političar – lider – ne koristi u svojim govorima bilo kakve dijalektalizme.

Eto, Milanović je najbolji pa i najsramniji primjer u povijesti Hrvatske kako takve osobe, koji se govorom ne odrede tko su i što su, pa onda ni sami ne znaju kako govore, nemaju previše uspjeha kao političari kod Hrvata.

On se diči – kad mu treba – da je podrijetlom iz sela Glavica blizu Sinja, a ni tamo nije uspio pobijediti na ovim zadnjim izborima. Ne, doživio je kao čelnik SDP-a potpuni debakl! Što je i očekivao; da će ga Sinjani podržati jer mu je otac podrijetlom iz tog mjesta. Malo sutra. Kada premijer u svojim govorima uporno koristi „zagrebačke poštapalice” čak i u državnim govorima, kada se obraća Hrvatima diljem svijeta, zar misli da će dobiti očekivanu podršku puka iz rodnog mjesta svoga ćaće?

Zar ne shvaća da je i tu tom segmentu svoga javnog ponašanja izazvao otpor i gnušanje ogromnog broja ljudi, a ne samo svojom političkom i upravljačkom nesposobnošću? I nepismena osoba razabire da je tomu tako. Svaki hrvatski najviši dužnosnik (predsjednik države, predsjednik Vlade i ministri) trebao bi u javnosti u bilo kojoj prigodi govoriti samo i isključivo standardnim hrvatskim jezikom, a svoje lokalne govore ostaviti za „kućnu uporabu”. Tko to, od političara, ne shvati na vrijeme – pregazit će ga vrijeme.

Poštapalice

Ako Karamarko s okupljenom ekipom u HDZ-u ne želi shvatiti što sam napisao i na tu će adresu vrlo brzo stizati novinarske poslanice s puno uvredljivijim tekstovima uz poruge na njegov govor, nego poruge koje sada prima Milanović i njegova klika. Karamarko naprosto treba u svojim nastupima na radiju ili televiziji izbaciti „poštapalice” na početku rečenice tipa „gledajte”, „pa, eto”, „ja mislim da”, i posebno, da mu svaka rečenica završava s „jeel!?”. No, prihvati li Milanovićev nerazumljiv način govora i ostane u okviru komunikacije s novinarima kojim se sada služi držim da mu se crno piše. Vrlo brzo nakon novih izbora. Tako mogući budući hrvatski premijer – ako bi to bio Karamarko – ne bi smio javno govoriti. I, točka.

Stoga bi mu bilo bolje, ako misli uskoro zamijeniti smušenoga Milanovića, da već sutra uzme savjetnika za razumijevanje hrvatskoga jezika. Stručni ljudi će mu kazati gdje je njegov problem u komunikaciji i da to nije nevažno ako netko hoće biti premijer Republike Hrvatske! Jer, Hrvatima je dosta „poštapalica”. I previše!

Naš narod jedino razumije jasne i razumljive rečenice, onakve kakve je izgovarao predsjednik Tuđman. Pritom, nijednog Hrvata bilo gdje na „kugli zemaljskoj” nije zasmetao predsjednikov prepoznatljiv kajkavski naglasak, ali jezik kojim je govorio bio je uvijek usklađen sa standardom hrvatskoga jezika.
(Velika zahvala za to pripada i prijatelju predsjednika Tuđmana pokojnom potpredsjedniku Republike Hrvatske 1990., jezikoslovcu, akademiku, doktoru znanosti Daliboru Brozoviću; velikom čovjeku i pedagogu kojeg je u zadnjoj emisiji „Nedjeljom u 2″ pokušala ismijati – ne imenujući ga, i ne uvažavajući njegovu ostavštinu!!! – neka priučena lingvistica koja tvrdi da su srpski i hrvatski isti jezik. I njoj se dopusti da koliko-toliko obrazovane Hrvate u nedjelju popodne poslije mise i obiteljskog ručka naprosto razbjesni! A, znadem da djeca već u drugom razredu osnovne škole znaju da govore samo standardnim hrvatskim jezikom i da im se čine smiješnim, banalnim i posebno nerazumljivim većina riječi i rečenica izgovorenih na srpskom jeziku kada ih čuju u dječjim emisijama, pogotovo crtićima, na komercijalnim televizijama. Takvi crtići im postanu dosadni pa onda potpuno priguše glasnoću na televizoru i gledaju crtić – bez tona. Za njih je srpski jezik isto što i talijanski jezik. Djeca od osam godina odmah uoče razliku između hrvatskoga i srpskoga jezika! Toliko o toj gospođi i njenoj tvrdnji. Uostalom, da je polagala ispit kod akademika i cijenjenoga profesora Brozovića znala bi o čemu pišem.)

Međutim, događa se u nas, osim provokativnih i needukativnih emisija za Hrvate u produkciji HTV-a, još zanimljivih stvari koje se tiču hrvatskoga jezika.

Primjer iz Dubrovnika

Pročitah, naime, vijest da se u Dubrovniku jedna Hrvatica požalila kako je baš u toj metropoli našega turizma zašla u trgovinu u kojoj radi prodavačica, a ne zna progovoriti niti jednu „domaću”,hrvatsku riječ. Gospođa se našla uvrijeđena pa je napustila trgovinu i to svoje iskustvo dala, što se kaže, u novine s nadom da će to postati senzacija te prekriti sve naslovnice Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije. Naravno da nije takva vijest otišla dalje od regionalnih izdanja tih tiskovina iz EPH-a produkcije. Zašto? Zato jer je to učestala pojava u primorskim gradovima kod nas, posebno u ljetno doba.

Poslodavac uzima na posao osobu za koju drži da mu najviše odgovara za obavljanje određenog posla. U toj vijesti poslodavac je samo kratko izjavio da mu zakon ne zabranjuje zaposliti bilo kojeg radnika ili radnicu iz zemlje koja je članica EU. Tako je on definitivno u pravu i sva srdžba Dubrovčanke u biti nema smisla. Nema veze to što ta radnica komunicira samo na španjolskom i engleskom jeziku, a ne zna na hrvatskom jeziku reći ni „dobar dan”. Poslodavac očito zna da od kupaca koji govore našim jezikom ne će ovo ljeto u Dubrovniku imati previše „koristi”. Logično poslovno razmišljanje.

E, ali! Svaki takav posao – prodavačice u elitnom turističkom mjestu Dubrovniku, na Stradunu, (i ne samo u tom gradu) – trebao bi, držim, podrazumijevati maksimalnu podršku poslodavca prema radnicima ili radnicama iz drugih zemalja, ako ih već zapošljavaju i ako doista, prije toga, nijednu obrazovanu Hrvaticu s završenim fakultetom (sic!), po „ukusu i mišljenju” poslodavca, ne može naći na našoj burzi rada. To predmnijeva da bi ih prije trebali educirati, barem da im kažu da bez osnovnog tečaja hrvatskoga jezika ne mogu raditi nigdje u Hrvatskoj. Uostalom tečaj hrvatskoga jezika za strance stoji oko 2500 kuna te traje oko dva i pol mjeseca. Pa tko voli neka izvoli.

Opet ću na ja na onoga neznalicu Milanovića. Zašto jedan takav prijedlog Vlada nije predložila u Sabor? Prijedlog da bilo koji inozemac ili inozemkinja ne može dobiti radno mjesto za bilo koji posao (od građevinskih radnika, trgovkinja do inženjera) ne dostavi li potvrdu o položenom tečaju „Osnove hrvatskoga jezika”. Ili kako se već to zove na raznim učilištima.

Samo ću, usput, spomenuti da nema apsolutno nikakve mogućnosti da se bilo koja Hrvatica ili Hrvat zaposle u nekoj njemačkoj ili austrijskoj najobičnijoj trgovini ili restoranu, a da ne poznaju barem osnove njemačkoga jezika. I uz to tečaj njemačkoga jezika moraju sami platiti! A, u Hrvatskoj stranac može dobiti posao bez da ne zna niti riječ hrvatskoga jezika, a tko zna koliko nezaposlenih visokoobrazovanih Hrvatica i Hrvata s poznavanjem nekoliko svjetskih jezika nema što skuhati za ručak!? To bi trebalo biti jedno od bitnih pitanja za Kukuriku Vladu. Međutim taj odgovor on njih ne ćemo dočekati! Stalno koriste poznati princip; već viđen u komunizmu. Ono što je važno u državi – važno je samo dužnosnicima, a neka narod sam rješava svoje obične svakodnevne probleme.

Zato bi, kao!, nekoga u Hrvatskoj trebalo zanimati što je Linić rekao o Milanoviću! Koga briga! Neka se šamaraju koliko ih volja. Do besvijesti ako treba. Jer to samo ide u korist hrvatskoga čovjeka!

Domagoj Zovko/hkv

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

Objavljeno

na

Objavio

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se ove godine okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, od Prevlake pa do Dunava, dostojanstveno je obilježena 26. godišnjica masakra u Škabrnji – u kojem su srpski agresori 18. studenoga 1991. likvidirali 86-ero hrvatskih civila i branitelja.

Potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić osvrnuo se na nepojmljivu činjenicu da za masovni zločin u Škabrnji još nitko nije odgovarao:

– To je jedna od tužnih stranica našeg pravosuđa. Nadam se da pravna država neće odustati i da će kad-tad biti kažnjeni monstruozni počinitelji ne samo u Škabrnji, nego i u svim ostalim mjestima gdje su počinjeni ratni zločini nad hrvatskim braniteljima i civilima. Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu zločinaca! Ne samo zbog pravde, nego i poruke mladim naraštajima da se nikada više takvo što neće ponoviti.

Ministar obrane Damir Krstičević također je poručio da zločinci moraju odgovarati, a što je zadaća našeg pravosuđa:

– S tugom i boli sjećamo se Škabrnje i Vukovara. I sva ostala stratišta govore o cijeni hrvatske slobode. Moramo čuvati istinu o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima te je upravo stoga moja odgovornost jačanje sposobnosti Hrvatske vojske, kao i izgradnja sigurnog okruženja kako se nikad više ovako što u Hrvatskoj ne bi dogodilo.

Dodao je da svi skupa moramo biti fokusirani na budućnost i stvaranje boljih uvjeta života i rada u Hrvatskoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari