Connect with us

Politički rentgen

Kome je potreban grad pred klasičnim bankrotom?

Objavljeno

on

Ako, ili bolje kazano, kada Tomislav Tomašević zasjedne u fotelju zagrebačkog gradonačelnika, lako je moguće da će istog trena doživjeti pravi bal vampira s kosturima koji će na svakom koraku ispadati iz Bandićevih skrivenih ormara.

Jedan od kostura svakako je Zagrebački holding čiji je dug sa 100 milijuna kuna preko noći narastao na 200 milijuna kuna po svjedočenju Ljube Jurčića, predsjednika nadzornog odbora Holdinga. Tomašević će vrlo brzo shvatiti da mu se stečena čast što je postao gradonačelnik hrvatske metropole pretvara u noćnu moru, a pobjednički trijumfalizam u Pirovu pobjedu.

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Objektivno je moguće da će se „Možemo“ preko noći pretvoriti u „Ne možemo“ i svaki sljedeći dan Tomaševićeve vladavine gradom pretvorit će se u neizvjesnost pred mogućim novim prijevremenim izborima za gradonačelnika Zagreba. Klasičan rušiteljski aktivizam na kojemu je izrastao Tomašević kao lider platforme Možemo, nikakvim mađioničarskim trikovima preko noći se ne može pretvoriti u proaktivni pozitivizama na temeljima znanja i kompetencija, jer u njegovoj kampanji osim silne aktivističke želje i obećanja bez ikakvog pokrića, nismo vidjeli baš ništa što bi nas moglo ohrabriti u razmišljanjima da će Zagreb konačno preuzeti struka i znanje.

Trumpovskom smjenom svih gradskih pročelnika po želji Urše Raukar, smjenom njihovih pomoćnika, savjetnika i rođačko povezanih uposlenika grada Zagreba i Holdinga, a baš takvu sječu glava Tomašević je legitimno najavio u svojoj kampanji, novi poglavar izazvat će rušilački tsunami nezadovoljstva i opstrukcija na svakom centimetru grada. A tek kada dođe do imenovanja njegovih aktivističkih podobnika i uhoda kojima ne znamo ni ime, ni prezime, ni spol, ni rod, na površinu će isplivati sve kontroverze oko njegove uvjerljive pobjede koju je kreiralo tek nešta više od 15% građana Zagreba s glasačkim pravom. Rušiteljski oporbeni aktivizam koji je godio ušima protestne mladosti morat će se zamijeniti kreativnim građenjem protkanim kompetencijama i političkom mudrošću, a Tomašević i njegova bratija to jednostavno nemaju. U svojoj nemoći da uspješan aktivizam pretvore u ozbiljan stranački projekt, vrlo brzo vratit će se svojim aktivističkim korijenima pa će nam servirati zastave s duginim bojama, LGBT biciklističke staze, rodnu ravnopravnost, spalionice za nesmetano ubijenu nerođenu djecu, turbofolk kulturu s Titom na bijelom konju, Soroševo otvoreno sveučilište i sve ono što moraju ispuniti kao čvrsta programski obećanja koja su dali onima koji su ih birali i financirali. Besplatnog doručka nema, a dugovi se moraju vraćati, osobito onima koji su od jednog aktivističkog dokoličara bez dana radnog staža, koji ne vjeruje ni samom sebi, stvorili političko-estradni hit kratkog daha. Bilo je lako sijati oporbenjačku vatru, bilo je lako rušiti Cvjetno i Varšavsku, bilo je lako pljuvati po posrnulom Bandiću i gurati ga u grob, ali danas kada treba graditi i raditi 24 sata dnevno na obnovi Zagreba, na površinu će isplivati sva nemoć te lakrdijaške ekipe.

Modus operandi Tomaševićeve apsolutne pobjede u Zagrebu je poznat. Bilo je potrebno razbiti biračko tijelo od centra prema desno i pobjeda nove ljevice, ili nove zeleno-crvene falange bila je zagarantirana. U toj konstelaciji političkih odnosa ni jedan kandidat od centra prema desno nije imao nikakve izglede za pobjedu na ovim tragikomičnim izborima. I dok su Vesna Škare Ožbolt, Miroslav Škoro i Zvonimir Troskot isijavali silnu energiju i želju za političkim rastom , demonstrirajući to poglavito prljavom kampanjom protiv HDZ-ovog Davora Filipovića koji je po zakonu velikih brojeva bio najveći kandidat za drugi krug izbora, pa je po toj logici stvari i bio najveća meta, HDZ se sakrio u mišju rupu u jednoj blijedoj, nekreativnoj i jeftinoj kampanji koja je bila sve drugo samo ne pobjednička.
Zapravo, postavlja se logično pitanje, što će HDZ-u grad koji je pred klasičnim bankrotom u situaciji kada je država već potrošila preko 35 milijardi kuna za spas gospodarstva i radnih mjesta zbog pandemije koja nas je zadesila? Što će im devastirani Zagreb kao mlinski kamen oko vrata koji bi ih svakodnevno vukao prema porazu na slijedećim parlamentarnim izborima? Uostalom, bilo je kristalno jasno svakom i polupismenom analitičaru da HDZ, koji nema tradiciju pobjeda u Zagrebu, ne može nikako ostvariti dobar rezultat u srazu s čak tri kandidata desnice koji pretendiraju na isto biračko tijelo. U tom realnom odnosu političkih snaga borba protiv izrazito favoriziranog Tomislava Tomaševića bila je objektivno nemoguća misija! S toga, HDZ u Zagrebu nije poražen, jer nikada nije ni imao Zagreb, a rezultat Davora Filipovića bez obzira na ne ulazak u drugi krug dvostruko je bolji od bivših HDZ-ovih kandidata. Nakon drugog kruga HDZ će vjerojatno biti apsolutni pobjednik ovih lokalnih izbora u Hrvatskoj, a o njihovom rezultatu u Zagrebu neće više nitko ni pričati.
Pobjednici u Zagrebu su svakako Tomislav Tomašević i Miroslav Škoro koji je konačno našao put u drugi krug svojih političkih utakmica. Pobjednik Tomašević svojim je zeleno-crvenim politikama Škori i DP-u učinio ogromnu uslugu. Na sukobu s Tomaševićem i njegovim komunističko-genderističkim politikama DP i Miroslav Škoro će bez imalo sumnje politički rasti daleko više no što su to očekivali, a zajedno s njima mogla bi profitirati kompletna desna politička scena. Ukoliko se ova prigoda iskoristi za stvaranje zajedništva na desnom političkom spektru promocijom nacionalnih i demokršćanskih politika, koje su sušta suprotnost Tomaševićevim Soreševcima, umjesto raspada desnice koju su mnogi priželjkivali, moglo bi doći do stabilizacije i rasta što bi se pokazalo kao ozbiljan zalog za slijedeće parlamentarne izbore.

Desno biračko tijelo Zagreba masovno je apstiniralo na ovim izborima baš zbog činjenice što su se čak četiri kandidata i kandidatkinje borili za isto biračko tijelo nemilosrdno se međusobno napadajući. Hrvatski narod neće nikada blagosloviti razdor i svađe, a uvijek će pozdraviti zajedništvo i slogu konzervativaca i demokršćana i konačno bi ta svijest trebala postati dominantna kao poruka HDZ-u iz kojega nam dolaze pomirljivi tonovi upućeni DP-u. Ivan Anušić, najveći HDZ-ov izborni pobjednik i potpredsjednik stranke , glede toga bio je više nego konkretan!

Škori i DP-u više nije nužno potrebna konfrontacija s Plenkovićem, jer Tomašević im se svojim politikama, kojima želi duhovno opustošiti Zagreb, nudi kao na pladnju. Čini se da dolazi vrijeme za mudre i kompromisne politike, jer samo tako se Tomislava Tomaševića već za godinu dana može poslati u trajnu političku mirovinu kakvu su doživjeli anarhisti i aktivisti Živog zida , Laburista, Oraha i nekih sličnih političkih bljeskova koji su se vrlo brzo ugasili.

Kome je potreban grad pred bankrotom? Izborom Tomislava Tomaševića Zagreb će bez ikakve sumnje bankrotirati, osobito na duhovnom, moralnom i etičkom planu. Tomaševićevo „oslobođenje“ Zagreba neodoljivo me podsjeća na svibanj 1945.! Zajedništvom na političkom spektru od centra prema desno potrebno je spriječiti totalnu štetu koja prijeti hrvatskoj metropoli, a koja bi se kao spojenim posudama mogla preliti na cijelu Hrvatsku. Zato, budi svoj Zagrebe, još uvijek postoji šansa, jer Tomašević sigurno nije svoj!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari