Pratite nas

Komentar

Kome odgovara da Vijeće ne raspravlja o cijelome 20. stoljeću i o sva tri totalitarizma?

Objavljeno

na

Akademik Zvonko Kusić, predsjednik „Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“ izjavio je da je “zadaća Vijeća ograničena na razdoblje od početka Drugoga svjetskog rata do Domovinskog rata“.

Preskočeno je razdoblje od 1918. do 1941. kad je Hrvatska bila izložena velikosrpskom totalitarizmu. Osnovni dokumenti EU govore o potrebi suočavanja s posljedicama totalitarnih, a ne nedemokratskih režima, jer i demokratski izabrana vlast može se ponašati nedemokratski, no to još ne znači da je u pitanju totalitarni režim.

K tomu europske rezolucije govore o cijelom 20. stoljeću, a ne o skraćenome. U 20. stoljeću Hrvatsku su poharala tri, a ne dva, „nedemokratska režima“.

Kome odgovara da Vijeće ne raspravlja o cijelome 20. stoljeću i o sva tri totalitarizma? Zašto je službena Hrvatska ovu veliku europsku temu i cijelo 20. stoljeće svela samo na razdoblje od početka Drugoga svjetskoga rata pa do početka Domovinskoga rata? Nije li time onemogućila suočavanje države i nacije s posljedicama velikosrpskoga totalitarizma? U pitanju je krnje razdoblje, pa će i zaključci Vijeća nužno biti krnji. Nepotpuni.

Bez velikosrpskoga, nemoguće je razumjeti druga dva „nedemokratska režima“

Skraćivanjem prošloga stoljeća oslobođen je od suočavanja s posljedicama velikosrpski totalitarni/nedemokratski režim. I otvoren je prostor za njegovu neometanu rehabilitaciju i obnovu. Velikosrpski nedemokratski režim je ključan za razumijevanje druga dva „nedemokratska režima“, ustaški i jugokomunistički. Oni nisu pali s neba, već svoju podlogu imaju upravo u velikosrpskom totalitarnom režimu. Prvi nasuprot velikosrpskom totalitarizmu, drugi s njim u tijesnoj suradnji.

Bez suočavanja s velikosrpskim totalitarnim režimom nije moguće shvatiti razlog zbog kojega je nastao ustaški pokret, posljedično i ustaški „nedemokratski“ režim. On je, naime, bio reakcijom na velikosrpski totalitarni režim. Jedan od svojih vrhunaca doživio je ubojstvom Radića i haesesovaca u beogradskoj Skupštini. O velikosrpskom totalitarnom režimu postoji opsežna povijesna građa. Nedvojbeno je da je on postojao i iza sebe ostavio tragične posljedice za hrvatski narod i državu i da se s njegovim posljedicama trebamo suočiti.

Bez suočavanja s velikosrpskim totalitarnim režimom nije moguće razumjeti ni jugokomunistički „nedemokratski“ režim. Upravo su metodom kopiraj-zalijepi maršal Tito i njegova totalitarna KPJ/SKH primijenili starojugoslavenski velikosrpski totalitarni odnos prema Hrvatima: Bleiburg, masovne egzekucije, politička ubojstva, raseljavanje, gospodarsko iscrpljivanje, krađa teritorija, jednoumlje, cenzura… Ponavljanje gradiva s nekim novim totalitarnim inovacijama.

Čija je odluka o aboliranju velikosrpskoga totalitarizma

Bez suočavanja s posljedicama velikosrpskoga totalitarnoga režima iz prve polovice 20. stoljeća, teško je razumjeti i temelj suvremene hrvatske države. Domovinski rat je temelj hrvatske države zato što je raskinuo s totalitarizmima i uspostavio demokratsku državu. On je bio reakcija na velikosrpski i jugokomunistički totalitarizam, koji su djelovali u sinergiji još od masovnoga prelaska četnika u partizane, pa sve do zajedničke im agresije na Hrvatsku 1991. Previše je razloga koji govore o potrebi suočavanja s velikosrpskim totalitarizmom. Bilo bi dobro čuti argumente o tome zašto je zaobiđen.

Karakteristike velikosrpskoga totalitarizma mogle su se zorno vidjeti na okupiranim područjima Hrvatske: etničko čišćenje, masovne grobnice, sveopća pljačka, kulturocid, urbocid, memoricid, Vukovar, Škabrnja… Međutim, Vijeće ni o tom razdoblju ne će raspravljati, premda agresija i velikosrpski režim uspostavljen na okupiranim područjima spadaju u 20. stoljeće. Raspravljat će se samo o vremenu „do Domovinskoga rata“. Time je Vijeće iz 20. stoljeća u cijelosti izbacilo jedan nevjerojatno brutalan i teškim zločinima obilježen totalitarizam. S obzirom na porast četničkoga i velikosrpskoga ekstremizma na koji kontinuirano upozoravaju mjerodavne službe (a političari ne reagiraju) odgovorno je pretpostaviti da će taj totalitarizam, ako se s njime i njegovim posljedicama ne suočimo, u povoljnim političkim okolnostima opet podivljati.

Bilo bi žalosno da se „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“ pretvori u zaštitnika velikosrpskoga „nedemokratskog režima“. Kako sada stvari stoje velikosrpski totalitarni nedemokratski režim u Hrvatskoj je nečijom političkom odlukom na poštedi, dijelom i povlašten. Vjerojatno dotle dok se ne oporavi od „historijskih“ poraza u Domovinskom ratu, kako bi ohrabren hrvatskim nesuočavanjem s njegovim zločinačkim posljedicama ponovo pokušao uspostaviti svoj „nedemokratski“ režim u Hrvatskoj. Tko je, kad i gdje donio političku odluku o aboliranju jednoga totalitarizma?

Vijeće za Domovinsku sigurnost, pa i SOA, morale bi argumentirano upozoriti Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima o tome koliko je važno velikosrpski totalitarizam tretirati i valorizirati jednako kao i druga dva „nedemokratska režima“.

Nenad Piskač/HKV

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Miljenko Stojić: Umjesto opravdanog nezadovoljstva prema nekim Vučićevim potezima, nastoji se optužiti nositelje vlasti u Republici Hrvatskoj!

Objavljeno

na

Objavio

bljesak.info

Franjevac, književnik, novinar i publicist, Miljenko Stojić, žali što se umjesto opravdanog nezadovoljstva prema nekim Vučićevim potezima, nastoji optužiti nositelje ključnih ovlasti u Republici Hrvatskoj. Ujedno upozorava kako je u tijeku uspostava geopolitičkih odnosa za duže vremensko razdoblje te ističe da hrvatske institucije nemaju izbora, nego, zbog nacionalnih interesa, moraju u tome sudjelovati.

-Žao mi je da je zbog Vučićevog dolaska nastao prijepor u našem društvu. Žao mi je što se umjesto opravdanog nezadovoljstva prema nekim Vučićevim potezima, nastoji optužiti nositelje ključnih ovlasti u Republici Hrvatskoj. Nagomilane probleme treba rješavati, osim razgovora ne vidim boljeg načina. A problema zaista ima i vuku se desetljećima. Izmiješala se nažalost pragmatična politika s potpuno opravdanim osjećajima, ali i nekim političkim, što unutarnjim – što vanjskim, igrokazima. Treba tu biti mudar i oprezan. Opravdano je imati svoje mišljenje, osjećaje, ali netko mora preuzeti i odgovornost. A tko drugi nego osobe koje su na izborima dobile naš mandat!? – istaknuo je Miljenko Stojić komentirajući najnoviji razvoj događaja za portal Hrvatskog kulturnog vijeća.

Upozorava kako je u tijeku uspostava novih geopolitičkih odnosa za duže vremensko razdoblje.

-Danas je složeno vrijeme. Uspostavljaju se geopolitički odnosi za duže vremensko razdoblje. Moramo se odgovorno ponijeti, ne budemo li u igri, kako mislimo pobijediti ili biti uz pobjednike? Čini mi se da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović razmišljala upravo u tom pravcu. Srbijanski predsjednik je gledao postrojenu hrvatsku vojsku, čuo je riječi: »Mi smo garda hrvatska…«. Nastupili smo kao država, a i on je predstavljao svoju državu, ne ugrožavajući više našu. Nema više posrednika, barem vidljivo na djelu. Ili bismo više voljeli da ih je pozvala Angela Merkel i izdiktirala što trebamo učiniti? A trenutno to zacijelo ne bi bilo prema hrvatskom ukusu – upozorava Stojić.

Ne propušta ukazati niti na medijske manipulacije iz hibridnog spektra koje, prema njegovom mišljenju, kreiraju ključni igrači u geopolitičkom obzorju, navodeći različit odnos određenih domaćih središta moći prema Borisu Tadiću i Aleksandru Vučiću.

-Tu su i medijske manipulacije iz hibridnog spektra koje kreiraju ključni igrači u geopolitičkom obzorju. Predsjednicu se optužuje da je prosvjednike nazvala »marginalcima«, što kako se čini uopće nije točno. Skloniji sam vjerovanju da su to manipulacije onih skupina koje se ni danas ne mogu pomiriti s činjenicom da je njihov gojenac Ivo Josipović ostao »kratkih rukava«. U ovakav zaključak ili razmišljanje još me više uvjeravaju postupci naših ljevorukih, počevši od Bojana Glavaševića pa nadalje koji su s obožavanjem dočekivali Borisa Tadića. A Aleksandar Vučić im kao manje odgovara? Ključno se upitati – zašto? Na oprezu sam kad ti ljevoruki krugovi svoje riječi odjedanput počnu oblačiti u domoljublje i braniti nam jedinu državu. Stoga, budimo oprezni! – ocijenjuje Stojić.

Podsjeća da se u vrijeme Vučićevog posjeta Hrvatskoj događalo, ili događa još toga, međutim, zbog ciljane buke koju stvaraju mediji, to ne dolazi do javnosti.

-Dok se odigravalo ovo s Vučićevom posjetom Hrvatskoj, u Hercegovini se nastavljaju obilježavati obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 franjevaca i mnoštva članova puka Božjega – ističe Stojić.

Osvrnuo se i na ciljane pokušaje da se odgovornost za mnogobrojne zločine, pa tako i za ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, s Komunističke partije Jugoslavije, prebaci na Srbe, a pdgovornost JNA na četnike. Sve to vidi u kontekstu različitog pristupa prema Tadiću i Vučiću.

-U zločinima su prije dosta desetljeća sudjelovali Srbi, ali i Hrvati, i Bošnjaci, i pripadnici drugih »naroda i narodnosti«. Ali, tko ih je zapravo pobio? Svi koji znaju da je jugoslavenski komunistički pokret bio anacionalni, razumiju da to s nacionalnom pripadnošću nema previše zajedničkoga. Stava sam da je to bila jugoslavenska i komunistička namisao, čime ne želim reći da su nevini oni koji su to planirali, zapovjedili i izveli. Ta namisao ubila je i mnoštvo Srba, Bošnjaka, Slovenaca, Albanaca te drugih za koje je držala da joj stoje na putu stvaranja jugoslavenskog »besklasnog društva«, kao dijela međunarodnog projekta od »Vladivostoka do Trsta« u kome su trebali odumrijeti obitelj, vjera i nacija. Jedino je razlika u tome što se ta ideologija prema Srbima nešto drukčije odnosila. Nije važno gdje si bio jučer, prigrli komunizam, a jugoslavenstvo kao oblik velike Srbije dotični su već bili prigrlili, i sve će biti drukčije.

Hrvate se, pak, nemilosrdno kažnjavalo zbog čvrstih uvjerenja u nacionalnu državu i višestoljetne odanosti Crkvi. Nekoliko desetljeća kasnije, zbog različitih gledišta na ustroj države, pokušaše isto. Dogodi se Domovinski rat. Bilo bi opet isto da nismo pobijedili. Ali jesmo. Imamo svoju državu – poručuje Stojić.

Ukazuje na činjenicu kako se posljednjih godina, po potpuno istoj matrici, događaju procesi u postdaytonskoj BiH. S jedinom razlikom što je umjesto nekadašnjeg jugoslavenskog “temeljnog naroda” na političkoj sceni nalazi projekt “bosanskog temeljnog naroda”.

-Učvršćivanje i izgradnja države je na djelu. Protivnici se još nisu umorili, još misle da nešto mogu napraviti. Proces kakvom smo bili izloženi devedesetih, sada se događa na prostoru BiH. Zbog gledišta na budućnost BiH, dosta oprečnim gledištima naroda koji sebe smatra »matičnim«, Hrvati u BiH su izloženi pritiscima i prijetnjama kakvim smo svjedočili pred raspad Jugoslavije – zaklkjučuje Stojić.

M. Jurković

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Gledaj Kako moje Zenge Torontom gaze (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Popularni duhovnik mladih i studenata p. Ivan Ike Mandurić objavio na svom facebook profilu snimku u kojoj svoje  prijatelje pozdravlja iz Kanade. U popularnim Zengama je prehodao je snježni Toronto.

Gledaj Kako moje Zenge Torontom gaze.
Ove čizme je prije rata Borovo radilo upravo za kanadsku vojsku.
Stvarmo se dobro snalaze.
Ah, kad bi kanadska vojska znala što su Zenge.

Pater Ike Mandurić: Srce mi kuca za našu dijasporu

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari