Pratite nas

Komentar

Kome odgovara da Vijeće ne raspravlja o cijelome 20. stoljeću i o sva tri totalitarizma?

Objavljeno

na

Akademik Zvonko Kusić, predsjednik „Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“ izjavio je da je “zadaća Vijeća ograničena na razdoblje od početka Drugoga svjetskog rata do Domovinskog rata“.

Preskočeno je razdoblje od 1918. do 1941. kad je Hrvatska bila izložena velikosrpskom totalitarizmu. Osnovni dokumenti EU govore o potrebi suočavanja s posljedicama totalitarnih, a ne nedemokratskih režima, jer i demokratski izabrana vlast može se ponašati nedemokratski, no to još ne znači da je u pitanju totalitarni režim.

K tomu europske rezolucije govore o cijelom 20. stoljeću, a ne o skraćenome. U 20. stoljeću Hrvatsku su poharala tri, a ne dva, „nedemokratska režima“.

Kome odgovara da Vijeće ne raspravlja o cijelome 20. stoljeću i o sva tri totalitarizma? Zašto je službena Hrvatska ovu veliku europsku temu i cijelo 20. stoljeće svela samo na razdoblje od početka Drugoga svjetskoga rata pa do početka Domovinskoga rata? Nije li time onemogućila suočavanje države i nacije s posljedicama velikosrpskoga totalitarizma? U pitanju je krnje razdoblje, pa će i zaključci Vijeća nužno biti krnji. Nepotpuni.

Bez velikosrpskoga, nemoguće je razumjeti druga dva „nedemokratska režima“

Skraćivanjem prošloga stoljeća oslobođen je od suočavanja s posljedicama velikosrpski totalitarni/nedemokratski režim. I otvoren je prostor za njegovu neometanu rehabilitaciju i obnovu. Velikosrpski nedemokratski režim je ključan za razumijevanje druga dva „nedemokratska režima“, ustaški i jugokomunistički. Oni nisu pali s neba, već svoju podlogu imaju upravo u velikosrpskom totalitarnom režimu. Prvi nasuprot velikosrpskom totalitarizmu, drugi s njim u tijesnoj suradnji.

Bez suočavanja s velikosrpskim totalitarnim režimom nije moguće shvatiti razlog zbog kojega je nastao ustaški pokret, posljedično i ustaški „nedemokratski“ režim. On je, naime, bio reakcijom na velikosrpski totalitarni režim. Jedan od svojih vrhunaca doživio je ubojstvom Radića i haesesovaca u beogradskoj Skupštini. O velikosrpskom totalitarnom režimu postoji opsežna povijesna građa. Nedvojbeno je da je on postojao i iza sebe ostavio tragične posljedice za hrvatski narod i državu i da se s njegovim posljedicama trebamo suočiti.

Bez suočavanja s velikosrpskim totalitarnim režimom nije moguće razumjeti ni jugokomunistički „nedemokratski“ režim. Upravo su metodom kopiraj-zalijepi maršal Tito i njegova totalitarna KPJ/SKH primijenili starojugoslavenski velikosrpski totalitarni odnos prema Hrvatima: Bleiburg, masovne egzekucije, politička ubojstva, raseljavanje, gospodarsko iscrpljivanje, krađa teritorija, jednoumlje, cenzura… Ponavljanje gradiva s nekim novim totalitarnim inovacijama.

Čija je odluka o aboliranju velikosrpskoga totalitarizma

Bez suočavanja s posljedicama velikosrpskoga totalitarnoga režima iz prve polovice 20. stoljeća, teško je razumjeti i temelj suvremene hrvatske države. Domovinski rat je temelj hrvatske države zato što je raskinuo s totalitarizmima i uspostavio demokratsku državu. On je bio reakcija na velikosrpski i jugokomunistički totalitarizam, koji su djelovali u sinergiji još od masovnoga prelaska četnika u partizane, pa sve do zajedničke im agresije na Hrvatsku 1991. Previše je razloga koji govore o potrebi suočavanja s velikosrpskim totalitarizmom. Bilo bi dobro čuti argumente o tome zašto je zaobiđen.

Karakteristike velikosrpskoga totalitarizma mogle su se zorno vidjeti na okupiranim područjima Hrvatske: etničko čišćenje, masovne grobnice, sveopća pljačka, kulturocid, urbocid, memoricid, Vukovar, Škabrnja… Međutim, Vijeće ni o tom razdoblju ne će raspravljati, premda agresija i velikosrpski režim uspostavljen na okupiranim područjima spadaju u 20. stoljeće. Raspravljat će se samo o vremenu „do Domovinskoga rata“. Time je Vijeće iz 20. stoljeća u cijelosti izbacilo jedan nevjerojatno brutalan i teškim zločinima obilježen totalitarizam. S obzirom na porast četničkoga i velikosrpskoga ekstremizma na koji kontinuirano upozoravaju mjerodavne službe (a političari ne reagiraju) odgovorno je pretpostaviti da će taj totalitarizam, ako se s njime i njegovim posljedicama ne suočimo, u povoljnim političkim okolnostima opet podivljati.

Bilo bi žalosno da se „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“ pretvori u zaštitnika velikosrpskoga „nedemokratskog režima“. Kako sada stvari stoje velikosrpski totalitarni nedemokratski režim u Hrvatskoj je nečijom političkom odlukom na poštedi, dijelom i povlašten. Vjerojatno dotle dok se ne oporavi od „historijskih“ poraza u Domovinskom ratu, kako bi ohrabren hrvatskim nesuočavanjem s njegovim zločinačkim posljedicama ponovo pokušao uspostaviti svoj „nedemokratski“ režim u Hrvatskoj. Tko je, kad i gdje donio političku odluku o aboliranju jednoga totalitarizma?

Vijeće za Domovinsku sigurnost, pa i SOA, morale bi argumentirano upozoriti Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima o tome koliko je važno velikosrpski totalitarizam tretirati i valorizirati jednako kao i druga dva „nedemokratska režima“.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Carl Bildt sipa paljbu po Hrvatskoj iz raskošne vile na Korčuli

Objavljeno

na

Objavio

Visoki predstavnici niskih pobuda

Vijest kaže – bivši visoki predstavnici u BiH Christian Schwarz-Schilling, Paddy Ashdown i Carl Bildt u pismu povjerenici EU Mogherini ističu da su duboko zabrinuti što se, kako kažu, Hrvatska neprestano miješa u političke poslove BiH (naravno, podupire ih bivši predsjednik Mesić).

Primjer im je nedavno nijekanje legitimnosti izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Jako logično!

Oni su svojedobno palili i žarili u BiH, upletali se u politiku u BiH i poslije, pa i ovim pismom, ali legitimni, ustavni zaštitnik interesa Hrvata u toj državi, potpisnica Daytonskog i drugih sporazuma koji su trebali odlučivati o sudbini te države, Hrvatska, mora šutjeti! Ministarstvo vanjskih poslova i Plenković odlučno su im odgovorili.

Ali velik dio Hrvata već godinama vrijeđa činjenica da švedski “četnik” Bildt, koji je sve činio da zaustavi Oluju i za ratne zločine optuživao Tuđmana, i dandanas moči stražnjicu ispred raskošne vile na Korčuli.

Tuđman mu je nastojao uskratiti boravak u Hrvatskoj, švedske su ga vlasti sumnjičile za utaju poreza pri kupnji te vile, ali nitko nije imao hrabrosti da protjerati iz naše zemlje koju mrzi i optužuje kad god za to ima prigodu, kao i Schwarz-Schilling i Ashdown. Visoki predstavnici niskih pobuda.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

 

Velika pljuska Mesiću: Pismo trojice bivših visokih predstavnika nije imalo nikakva učinka

 

 

Dragan Čović: Bosna i Hercegovina je unakažena odlukama koje su donosili visoki predstavnici

 

 

 

Bezočne laži vanjskih suradnika velikobošnjačke politike

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvatska ima ‘stručnjaka’ za zrakoplovstvo na izvoz, samo što ih nitko neće

Objavljeno

na

Objavio

Od nasrtljivih reporterskih perjanica RTL-a i N1, preko vozača tramvaja do piskarala iz žutih medija, polupismenih saborskih zastupnika, dokonih umirovljenika i bakica s placa, svi žestoko raspravljaju o aktualnoj nabavi izraelskih zrakoplova…važu, procjenjuju, gataju, nagađaju, žeste se, savjetuju što i kako bi se moralo (i što i kako se nikako ne bi smjelo), a ima bogme i takvih koji traže ostavku ministra obrane Krstičevića – ne znaju, doduše, još uvijek zašto, ali traže ostavku.

Njihovo je demokratsko pravo, uostalom, da traže što god hoće, pa i ostavke svih i svakoga. Nitko im to ne spori. Njihovo je pravo i da budu bedasti i da tu svoju bedastoću javno podastiru kad god i koliko žele (što mnogi od njih i čine) jer to im jamči demokracija.

Pitam se, međutim, imamo li mi koji nismo uključeni u tu ujdurmu (i živimo u uvjerenju kako smo za razliku od njih normalni), pravo na mir i pravodobnu informaciju (bez žuči, strasti, agresivnosti i senzacionalističke histerije) ili moramo u nedogled svjedočiti medijskom ludilu, halabuci koja se svako malo diže oko svega i svačega i već je odavno prešla sve moguće granice podnošljivog i probavljivog.

Ludnica je ostala otključana – i to ne jedna, nego više njih. I to (što je još gore), čini se, nikoga ne brine! Uzima se pod normalno. Sudeći prema onomu što nam prezentira većina medija, mi smo već zagazili u kolektivnu shizofreniju.

Mislite li da je to prejak izraz? Ne, ni slučajno! Osvrnite se oko sebe, uključite televizore, idite na Internet i pročitajte ponešto, posjetite ponekad društvene mreže, otvorite stranice dnevnika ili tjednika, poslušajte radio…

Ova atmosfera shizofrenije ogleda se u brojnim aspektima i segmentima našeg društvenog i političkog života, pa i u pojavi da očito potpuno nekompetentne individue sebi daju za pravo raspravljati i donositi svoj sud i o najsloženijim pojavama, problemima i pitanjima o kojima ništa, ama baš ništa ne znaju. I to se u javnosti prihvaća kao sasvim normalna pojava (ili se tako barem čini)!?

Tko sve zadnjih dva-tri mjeseca ne “ispire” usta temom nabave zrakoplova?!

I to čine po pravilu “vrla gospoda” koja teško da bi mogla zamijeniti rezervnu gumu na svom automobilu – toliko su tehnički “potkovani”, a u financije i međunarodne ugovore razumiju se jednako koliko i u nanotehnologiju ili 3D printanje – dakle, nikako.

I svi oni (od Kreše Beljaka, Gordana Marasa, Davora Bernardića, Ivana Pernara, Branimira Bunjca, Ivana Vilibora Sinčića, preko Hrvoja Krešića, Petra Štefanića, Damire Gregoret, Klauškog, Pilsela, Jelinića i plejade sličnih tragikomičnih likova), mada blage veze nemaju o vojnim sustavima i strategiji obrane države (a o zrakoplovstvu i zrakoplovima još manje), uzimaju sebi za pravo docirati ljudima iz struke i mudrovati o tomu trebaju li nam ili ne borbeni lovci, koji model i od koga ih kupiti (ako već moramo)!

I što god Vlada i MORH poduzeli po tom pitanju kod njih je tretirano kao promašaj!

Slično priči o “tamnom vilajetu” (“Uđeš li, kajat’ ćeš se, ne uđeš li jednako ćeš se kajati”). Ne postoji ni jedna jedina solucija, ni najmanja mogućnost u kojoj bi ta klika pozdravila kao dobro i korisno što god bilo tko iz vlasti – pa i ministar Krstičević poduzme. Taman na glavu da se postave svi redom – valjalo ne bi!

Jer, njima, toj bulumenti neuračunljivih likova i smutljivaca koji uporno šire histeriju javnim prostorom ne treba ni ova država i oni se s njezinim postojanjem nikad nisu pomirili. Pa kad im ne treba država, što će im vojska? Nije li to sasvim logično i razumljivo?

No, isto je tako logično i razumljivo da velika većina naroda i građana Republike Hrvatske znade kako su oružane snage temelj neovisnosti, samostalnosti i sigurnosti i da bez toga nema mira, stabilnosti ni bilo kakvoga razvoja. Uzalud ekonomija, gospodarstvo, standard, tehnologija, BDP, informatizacija, kurikulumi, demografska obnova, ako nisi svoj i nemaš slobodu odlučivanja o vlastitoj sudbini.

Informacija koja je dodatno uzdrmala hrvatsku javnu i medijsku scenu posljednjih dana, a tiče se navodne zabrane realizacije potpisanog izraelsko-hrvatskog ugovora o prodaji zrakoplova od strane SAD-a, još je više uzburkala duhove, pogotovu u lijevo-liberalno-anarhističkom miljeu. Mada su tek načuli o čemu je riječ i nitko od njih pojma nema kako stoji stvar, vijest su dočekali kao zapete puške i naprečac i bez ikakvih dvojbi zaključili kako je za sve kriv ministar obrane Krstičević.

Uzalud se ministar obrane pravda nasrtljivim novinarima (koji su već odavno prešli sve granice pristojnog ponašanja) i dokazuje “svoju” istinu. Niti ga tko čuje, niti je koga iz tog društva briga za argumente i činjenice.

Ministar Krstičević već je nekoliko puta jasno i glasno ustvrdio kako MORH raspolaže dokumentom koji potvrđuje kako su SAD dopustile Izraelu ponudu zrakoplova F16 Barak Hrvatskoj, u onoj verziji kako je to dogovoreno ugovorom. U međuvremenu su iskrsnule neke nesuglasice na relaciji SAD-Izrael, ali što Republika Hrvatska i MORH imaju s time – ako je sve onako kako su ministar obrane , načelnih Glavnog stožera OS RH i drugi najodgovorniji ljudi iz vrha države i obrambenog sustava javno iznijeli?

Može li Hrvatska i kako utjecati na spor u kojemu lome koplja SAD i Izrael oko nekih svojih interesa, ili propusta što su ih napravile njihove administracije u procesu koji je prethodio izraelskoj ponudi borbenih lovaca F-16 Barak? Naravno da ne može. I samo budale, oni koji su zlonamjerni ili totalno neobaviješteni mogu tražiti bilo čiju krivnju u našem državnom vrhu ili MORH-u, uključujući samoga ministra Krstičevića.

Našim “stručnjacima opće prakse” koji se služe metodologijom “što gore to bolje”, kako već rekoh, odgovara samo situacija u kojoj sve ide naopako. Zato svaki povod – o bilo čemu da je riječ – koriste kako bi stvorili izopačenu sliku stvarnosti, prilagodili je svome bolesnom svijetu i uvjerili što više građana u tu svoju “istinu”.

Već neko vrijeme u Hrvatskoj nema “ustaša” – jeste li primijetili? Gotovo ih nitko ne spominje (osim Milorada Pupovca i njegove ekipe iz SDSS-a, čak su i oni nešto prorijedili), “afera Borg” se ofucala i izlizala (samoj još nesretni i smušeni Bernardić ponekad “zajaši” na nju), “afera SMS” je na izdisaju, nova optužnica protiv Milana Bandića nikoga više niti iznenađuje niti zanima, Luku Modrića su oslobodili optužbi, Zdravko Mamić je stara priča na koju ne trzaju ni oni koji redovito gledaju RTL, N1 i čitaju srpske ‘Novosti’, sliježe se i prašina oko ministra financija Zdravka Marića kojega se očito ne može izbaciti iz sedla – što je već izvor ozbiljnih frustracija i za oporbu ali i za njezinu logistiku u medijima, udrugama “civilnog društva” i lijevo-liberalno-anarhističkom dijelu javnosti…

I sad se, u nedostatku aktualnih afera koje bi digle temperaturu i histeriju u javnosti “uzjahalo” na F-16.

Bojim se da će u ovom slučaju (kad je u pitanju aktualna rasprava o nabavi zrakoplova F-16 Barak) biti uzaludne sve riječi što su ih izrekli najodgovorniji ljudi u ovoj zemlji – počevši od premijera, do ministra obrane, načelnika Glavnog stožera OS i pilota i stručnjaka za zrakoplovstvo u OS RH (pa i prije par dana u emisiji “Otvoreno” – kad su konačno dobili prostor i pravo na riječ o stvarima koje spadaju u njihovu domenu).

Sve se to uglavnom odbija o neki nevidljivi zid i gubi u kakofoniji što ju planski, smišljeno i sustavno stvaraju samozvani “stručnjaci” za sve i svašta, pa i za zrakoplovstvo, kojih imamo toliko da bi ih mogli izvoziti – samo kad bi ih tko htio.

Važno je praviti histeriju i ludnicu u ovoj zemlji, producirati stanje kaosa, pa i onda kad nema nikakvoga povoda i razloga za takvo što.

The show mast go on (kako se ono kaže), ili (parafrazirano) po domaći: CIRKUS IDE DALJE.

Do kada, vidjet ćemo…

Zlatko Pinter

 

Zašto je F-16 Barak jedini izbor za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari