Pratite nas

Komentar

Kome odgovara stanje kaosa!?

Objavljeno

na

Gledam i čitam ovih dana napade na Plenkovića isključivo sa desne strane podgrijane objavama u Jutarnjem listu o sporazumu i dijeljenu Pupovcu i njegovoj stranci silnih mjesta državnih tajnika i direktora javnih poduzeća. Taj smišljeni, dezinformirajući tekst, napravljen da izazove podjele u HDZ-i, njenom članstvu i glasačkom tijelu, odlično je sjeo nekim portalima za podgrijavanje atmosfere i stvaranje nekakve histerije na društvenim mrežama, na kojima se posebno ističu oni koji niti nisu svoj glas dali HDZ-i i Andreju Plenkoviću.

No pravo pitanje glasi – Kome je sve ovo u interesu. Kome je stalo da u Hrvatskoj imamo političku nestabilnost, samim tim i nestabilnu vladu. Tko se u stvari krije iza širenja dezinformacija, u najboljem slučaju poluistina.

Od tih silnih mjesta državnih tajnika i direktora javnih tvrtki, ispostavilo se da je „dano“ samo jedno mjesto državnog tajnika u ministarstvo Regionalnog razvitka i EU fondova, ciljano, sa razlogom i nije dano bilo kome jer Spomenka Đurić, koja je imenovana jednom od državnih tajnika u tom ministarstvu, zna raditi posao za koji je odabrana. Spomenka Đurić nije imenovana da radi na projektima vezanim za povlačenje EU novaca za Srbiju već za Hrvatsku , ali je imenovana da se posveti povlačenju novaca za prostore gdje žive pripadnici srpske nacionalne manjine, da pomogne i olakša povlačenje tih novaca lokalnoj samoupravi. Ti novci dolaziti će u Hrvatsku, od njih će imati koristi lokalna samouprava, građani Hrvatske bez obzira na nacionalnost, hrvatske tvrtke i hrvatski proračun, dakle svi mi.

Nekako smo do sada naučili da opozicija na taj način ruši poziciju, no sada u Hrvatskoj ne postoji opozicija i sve se svodi da iza teksta u JL stoji netko kome odgovara stanje kaosa. U ovoj situaciji jedini put ka stvaranju tog kaosa je udar na vlast i saborsku većinu s desnice.  Snage kojima odgovara politička nestabilnost, pokušale su izvršiti udar preko relativno slabih bokova, odnosno pokušali su za to iskoristiti suverenističku tvrdu struju u HDZ-u ali ne kao snagu već kao predmet, računajući na očekivanu reakciju desnog biračkog tijela. Mora se priznati da se taj udar dogodio i imao utjecaja, pogotovo na društvenim mrežama .

Napadi nezadovoljnih članova i simpatizera HDZ, koji bi bili na vlasti ali bez MOST-a, bez SDSS, bez Bandićevih , kalkulirajući i rastežući sve moguće i nemoguće spremne da se podrži većina a da pri tome ne razmišljaju o posljedicama koje mogu nastati ne za stranku i Plenkovića jer oni su zamjenjivi već za Republiku Hrvatsku. Pitam se kako bi razmišljali da o ta tri glasa ovisi parlamentarna većina i da oni odlučuju o vladi HDZ-a ili vladi SDP-a.

Priča o pravašima i njihovim optužbama da je HDZ na čelu sa Plenkovićem izdao Hrvatsku postaju degutantne i svode se na onu narodnu- dao Bog da komšiji crkne krava. Očito da nekim pravaškim opcijama nedostaju rasni zakoni ali na njihovu nesreću i našu sreću nisu ni blizu vlasti.

Sad nakon što sagledamo učinak teksta objavljenog u JL i prenesen na neke portale postaje očito kome treba nestabilnost i kome ne odgovara da Hrvatska na tragu rezultata vlade, smanjenju proračunskog deficita i rastu BDP-a podigne kreditni rejting i da smanji kamatu sa zaduženja sa 6,25 % na neku primjereniju situaciji u državi. Svaki postotni bod u smanjenju kamate, težak je 2 milijarde kuna , a lako je shvatiti kojem lobiju to ne odgovara.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sabor – prazno kazalište u kojem glumci igraju neku svoju igru

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

U višestoljetnim vremenima stranih gospodara, s izuzetkom starojugoslavenskog i endehazijskog razdoblja, postojao je i djelovao Hrvatski sabor, održavajući i simbolički i praktički ideju hrvatske državnosti.

Narod pamti puno zanimljivih anegdota i događaja vezanih uz Sabor, od onog krvavog križevačkog 1397., kada je kralj Žigmund dao pogubiti bana Lackovića i cjelokupno plemstvo, koji ga htjedoše svrgnuti, preko povijesnog, prvog na narodnom jeziku govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog 1843. (do tada se u Saboru, kao i u crkvama, govorilo latinski) pa do „vritnjaka“ iliti udarca nogom u zadnjicu koji je 1885. zloglasnom Karolyu Khuenu Hedervaryju plasirao Josip Grižanić.

U Saboru su se sklapale i raskidale državno-pravne sveze. Krleža je na jednom mjestu primijetio da Hrvati svakih četrdesetak godina sklope neki savez pa se onda protiv njega bune, a Vesna Parun se zapitala: ako nam je domovina majka, zašto se tako često preudaje. Matoš je Sabor puno prije Viteza nazvao kokošinjcem, u kojemu se krčme nacionalni interesi.

Da nije bilo Mira Bulja i Milorada Pupovca, u povijest Sabora bio bi upisan još jedan događaj, ovaj put fizički obračun premijera i jednog zastupnika, s tko zna kakvim ishodom. Možda bismo, ne daj Bože, opet gledali reprizu slučaja Hedervary. Bulj i Pupovac su hrabro uz osobni rizik stali između zaraćenih strana i spriječili bratoubilački rat.

A prispodoba s kokošinjcem nikako ne stoji. Kad bi barem Sabor to bio? Primjerenija je usporedba s praznim kazalištem i pozornicom na kojoj su spušteni zastori, iza kojih glumci igraju neku svoju igru koja ne zanima nikoga osim njih samih.

Tamo se donosi, prepisuje i usklađuje mali milijun zakona. Tamo caruje neodgovornost prvog reda. Dobro plaćeni zastupnici ne osjećaju čak ni prisustvovanje sjednicama kao svoju obvezu. U njihovim nastupima dominira neobrazovanost i duhovitost na razini male djece.

Dok su vladajući uvijek spremni odbiti svaki, pa i najkonstruktivniji prijedlog oporbe, dotle oporba djeluje po principu – što gore to bolje, radujući se svakom neuspjehu bez imalo interesa za opće dobro. Prema biračima zastupnici iskazuju krajnji prijezir, osjećajući kako ih je sam Bog postavio na to uzvišeno mjesto, a ne narod svojim glasovima.

Otuda trgovanje mandatima. Njihov Bog je obično šef stranke koji ih stavlja na listu po principu lojalnosti i dodvorništva i kojega su uvijek i u svemu spremni podržati. Promjena takvog stanja vodi putem radikalnih izmjena izbornog zakona, za što, međutim, nitko osim naroda nije zainteresiran.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Beljak HSS pretvorio u crvenije od svega crvenog

Objavljeno

na

Objavio

Vijest glasi: “Zakopajmo sjekire, evo vam ruka – rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na sjednici Glavnog odbora stranke pružajući ruku zastupnici HSS-a Ani-Mariji Petin, nakon čega se ona, kaže nam izvor blizak Beljaku, digla i napustila sjednicu, naravno ne uzvrativši rukovanje.

S njom je sjednicu Glavnog odbora napustilo još nekoliko HSS-ovaca, nakon čega su zatražili ostavku predsjednika HSS-a Beljaka.”

Beljakova ostavka – koja nemoguća i nelogična sintagma! Sadašnji predsjednik HSS-a čisti stranku od svih koji su u njoj nešto značili, koji su je simbolizirali i izražavali njezinu političku, pučku i kršćansku bit.

Stvara stranku kakvu želi, vrlo uspješno, a nitko ostavku ne podnosi zbog uspjeha.

Tradicijski HSS utemeljen na narodskim i narodnim vrijednostima pretvorio je u stranku liberalniju od svih liberalnih i crveniju od svih crvenih. A pri tom se služi milovanjem svojih političkih protivnika biranim riječima od kojih obuzima jeza.

Ali bar u nečemu HSS slijedi Stjepana Radića koji je rekao: “Kad je čovjek na umoru, onda je blizu Boga, a kad je u zatvoru, onda je blizu svome narodu”.

A takva bliskost s narodom živi i danas, u onima koji se bore za narod dobivajući uvjetni zatvor zbog provala u automobile.

Milan Ivkošić / VL

 

Beljak iz HSS-a izbacio Zvonka Pongraca predsjednika HSS-a OBŽ i Regije Slavonija

 

 

 

Pobuna u HSS-u: Dio članova Glavnog odbora HSS-a zatražio ostavku Beljaka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari