Pratite nas

Komentar

Komentar Antuna Babića: IZBORI PUNI IZNENAĐENJA!

Objavljeno

na

Prvi krug predsjedničkih izbora završio je s dva, za mene, velika iznenađenja, koja možda i nisu toliko iznenadila ljude koji nikada nisu bili ili živjeli izvan Hrvatske. Prvo, za mene nije najveće iznenađenje rezultat koji je postigao Ivan Sinčić. S obzirom na osiromašenje hrvatskog naroda i brutalan odnos vlasti prema siromašnima, niti 30% glasova za Sinčića ne bi nikoga iznenadilo. Da se držao samo ovrha i deložacija možda bi Sinčić dobio i više glasova.

Iako sam već dovoljno dugo u Hrvatskoj, nakon povratka s raznih diplomatskih dužnosti u zadnjih 16 godina, za mene je pravo iznenađenje tako dobar rezultat Ive Josipovića. Jednostavno ne mogu vjerovati da u zemlji u kojoj više od 85% građana misli da Vlada ide u potpunom krivom smjeru, 38 posto glasača daju potporu tzv. “pravom putu” kandidata te iste Vlade. Postoji samo jedno suvislo obrazloženje. U Hrvatskoj ima daleko više jugonostalgičara, neojugoslavena i neokomunista, nego što smo mi to u hrvatskoj emigraciji mogli i sanjati. Uzorak od 47% glasača koji su izašli na izbore dovoljno je reprezentativan za takav zaključak.

Nećemo dozvoliti povratak HDZ-a na vlast

Rezultati u prvom krugu definitivno su razbili svaku moju iluziju o mojem hrvatskom narodu kao narodu koji je u cjelini patio pod komunizmom i koji je bio protiv Jugoslavije, i da je u velikoj većini bio istinski za samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. Pokazalo se da je rezultat referenduma 19. svibnja 1991. godine velikim dijelom bio samo odraz velikog straha od Miloševića i velikosrpske tj. četničke agresije. Jednostavno ne smijemo više zabijati glavu u pijesak oko nekih neospornih činjenica kad je u pitanju podjela u hrvatskom narodu na domoljube i socijalističke jugonostalgičare. Prema rezultatima u prvom krugu opravdano je zaključiti da u Hrvatskoj ima najmanje još 40% Hrvata koji bili vrlo sretni da ih sutra Ivo Josipović odvede u neku novu Jugoslaviju ili tzv. regionalnu asocijaciju.

U govoru nakon jučerašnjih izbora Ivo Josipović je poslao jasnu poruku tko može a tko ne može vladati Hrvatskom. Premda su bili protiv stvaranja samostalne hrvatske države 1990. godine i nikada nisu željeli raspad Jugoslavije, djeca komunista koja danas vladaju Hrvatskom, najavljuju kako neće dozvoliti povratak HDZ-a na vlast u Hrvatskoj, pa makar to bilo i na demokratskim izborima. Ništa manje zabrinjavajuća nije niti izjava premijera Zorana Milanovića koji je u Izbornom stožeru Ive Josipovića osudio mahanje s hrvatskim zastavama na skupu HDZ-a. Naravno, u Izbornom stožeru Ive Josipovića nije bio niti jedan državni barjak, što je nezamislivo u bilo kojoj demokratskoj ili nedemokratskoj samostalnoj državi. Nas koji se toga dobro sjećamo, to strašno podsjeća na osuđivanje donošenja hrvatskih barjaka na skup HDZ-a u Lisinskom u veljači 1990. godine, kao na izjavu predsjednika SDP-a Ivice Račana “kako je HDZ stranka opasnih namjera”. Ovdje nemam niti najmanju namjeru braniti teška i kriminalna gospodarska zlodjela i korupciju koja se dogodila u vrijeme dok je na čelu HDZ-a bio Ivo Sanader. Stalno ponavljam da je Ivo Sanader izvršio najveću moguću izdaju u povijesti samostalne hrvatske države. To, međutim, nikako ne daje za pravo danas autoritarnom a sutra totalitarnom sadašnjem predsjedniku da javno prijeti kome on neće dozvoliti da demokratskim putem dođe na vlast u Hrvatskoj.

Potrebna je totalna i potpuna mobilizacija svih domoljuba

Olakšanje nalazim u činjenici da je Kolinda Grabar Kitarović dobila dovoljan broj glasova da može tj. zbog budućnosti Hrvatske mora u drugom krugu pobijediti Ivu Josipovića. Međutim, uvjet za tu pobjedu je potpuna i totalna mobilizacija svih domoljuba u Hrvatskoj, bez obzira u kojoj se stranci ili udruzi nalaze. Svaki od nas mora pronaći bar još jednog glasača koji nije izišao na glasovanje u prvom krugu i uvjeriti ga da u drugom krugu glasa za Kolindu Grabar Kitarović. Potrebna je još veća mobilizacija branitelja i jasna poruka Kolinde Grabar Kitarović da će podržati sve njihove sadašnje zahtjeve. Iako branitelji dobivaju potporu širokih slojeva hrvatskog naroda i društva, predsjednički kandidati nisu se kristalno jasno očitovali o zahtjevima branitelja koji se smrzavaju u Savskoj 66. Rezultati su također pokazali da je potpora hrvatskog iseljeništva domoljubnim kandidatima, a posebno Kolindi Grabar Kitarović, bila 100-postotna, ali četiri milijuna Hrvata izvan domovine potpuno su isključeni u javnom diskursu kad se govori o gospodarskom i demografskom oporavku Hrvatske, što je tragično.

Moram priznati da mi je žao što Milan Kujundžić nije uzeo više glasača Ivi Josipoviću, pa i Ivanu Sinčiću, jer bi onda pobjeda Kolinde i domoljubne opcije u drugom krugu bila sigurnija. Na pojašnjenje razloga zašto je Kujundžić dobio tako malo glasova treba još pričekati.. Puno prije izbora javno sam napisao u mojim komentarima kako Milan Kujundžić nema šanse ući u drugi krug, te da nakon objavljivanja rezultata u prvom krugu treba dati jasnu potporu Kolindi Grabar Kitarović i pozvati one koji su glasovali za njega da u drugom krugu glasuju za Kolindu Grabar Kitarović. Ma koliko to malo značilo, i ja ovim putem molim sve glasače Milana Kujundžića da u drugom krugu neizostavno glasaju za Kolindu i da agitiraju kod svojih prijatelja da učine isto. No, u tom kontekstu posebno je važno istaknuti kako je Milan Kujundžić pokazao za Hrvatsku rijetko viđeno dostojanstvo i kulturu poraza u njegovom govoru nakon objave rezultata u kojem je priznao poraz i čestitao pobjednicima. Bilo je to ponašanje jednog zapadnog političara. Kujundžić je također pozvao one koji su njemu dali glas da u drugom krugu glasaju za novog predsjednika – iz čega se jasno isčitavalo da daje potporu Kolindi Grabar Kitarović i da je svjestan koliko je za Hrvatsku važno da glasači u drugom krugu izglasaju nepovjerenje čovjeku najopasnijih namjera – Ivi Josipoviću.

Počela je detronizacija Ive Josipovića. No, nemojmo njega i njegovu ogromnu medijsku i državnu mašineriju potcijeniti. Napravili bi strašnu grešku ako pomislimo da će se neokomunisti i djeca komunista u Hrvatskoj tako lako odreći vlasti koju danas imaju i obilato koriste za svoje privatne i ljevičarske ideološke ciljeve. Shvatimo ove izbore kao da je 1990. godina i da glasamo za Tuđmana i Hrvatsku. Za budućnost i opstanak Hrvatske ništa manje nije važnija pobjeda Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu. Krenimo na posao. Pokopajmo ratne sjekire i zaboravimo što je bilo i što je rečeno u predizbornoj kampanji za prvi krug. Povijest će samo zabilježiti rezultat drugog kruga i njegove dugoročne učinke na Hrvatsku i hrvatski narod.

Antun Babić

 Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Plenković: Odluka o nabavi borbenih zrakoplova za nekoliko tjedana

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Andrej Plenković u četvrtak se u Bruxellesu sastao s glavnim tajnikom NATO saveza Jensom Stoltenbergom.

“Činjenica je da je Hrvatska počela povećavati svoja izdavanja kao što smo se svi dogovorili 2015. Cijenimo ono što Hrvatska čini kad je riječ o pomaganju svim nejzinim susjedima na Balkanu na njihovom putu prema euroatlantskim integracijama”, rekao je nakon sastanka Stoltenberg.

Plenković je kazao kako je ovo bio plodan i konstruktivan razgovor te još jednom naglasio koliko Hrvatska želi sudjelovati u Savezu.

“Pokazali smo jasnu solidarsnost, prisutni smo u misijama Saveza već niz godina. Moramo se složiti oko načina kako postići cilj od 2 posto izdvajanja BDP-a na obranu. U godinu i četiri, pet mjeseci vlasti jasno smo pokazali proračunima za 2017. i 2018. da je Hrvatska povećala svoja izdvajanja. Želimo povećati svoju sposobnost”, rekao je Plenković.

Plenković je kazao da će odluka o nabavi borbenih zrakoplova biti objavljena u narednih nekoliko tjedana.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Amerikanci i „Bojna Čavoglave“ u Sarajevu

Objavljeno

na

Objavio

Što se treba dogoditi da se danas u Sarajevu, na nekom javnom mjestu, čuje pjesma Marka Perkovića Thompsona „Bojna Čavoglave“? Dakako, trebaju doći Amerikanci. Pa makar to bilo i u filmu… i otkriti nam još štošta.

Vjerojatno se mnogi sjećaju što se sve pisalo i kakvo je ozračje stvoreno kada je Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo u proljeće 2007. pokušalo organizirati koncert Marka Perkovića Thompsona u sarajevskoj Zetri. Iako je mnogo toga već bilo spremno i ulaznice dobrano rasprodane, događaj je otkazan zbog „sigurnosti posjetitelja i stvorene atmosfere linča“. Povijesna pozadina tomu je što se dotičnoga pjevača povezuje s ustaštvom, a Bošnjaci su – kako svatko nedvojbeno treba znati – u Drugom svjetskom ratu, svi odreda i bez iznimke, bili partizani. Pa odatle i protivljenja. No, Thompsonova se „najustaškija“ pjesma, i to ove godine, začula u Gradu podno Trebevića.

Odmetnici se odmetnuli

Dakako, i u ovom slučaju potvrdilo se da ako nam itko može donijeti „suživot i demokraciju“  onda su to Amerikanci. I to oni sjeverni, naravno. Jer oni znaju što komu u svijetu treba, a ne ona „latinska“ sirotinja koja se ne može ni sama o sebi pobrinuti…

Naime, u bh. kina je u veljači stigao „visokobudžetni“ film Odmetnici ili kako bi oni rekli „Renegades“, redatelja Stevena Qualea. I u po ovoga „bajkovitoga“ uratka, akciona družina – nakon što „razvali pola Sarajeva“ u diverzantskoj akciji protiv „jugo-četnika“ – zalazi negdje u nekakav kafić Korzo gdje se sluša ni manje ni više nego Thompson. I to Bojna Čavoglave. A Ameri pritom uživaju s ostalom „pozitivnom rajom“, koja brani svoju državu od srpskih negativaca. Dakle, branitelji Sarajeva opuštaju se uz nekog „ustaškog pjevača“. Doduše, sjetit ćemo se kako su stvarno „teritorijalci“ početkom rata 1992. kod sarajevskog glazbenog meštra Marina Meštrovića, naručili da se na podlozi Čavoglava uradi pjesma Hej, junaci branitelji koju je ispjevao Alen Mustafić. Vjerojatno su tada još uvijek bile svježe slike, kako je na humorističan način rečeno i u Audiciji, da su ustaše bile i babo, i amidža, i daidža…, a ne samo „anam oni“. Štoviše, Pavelićev doglavnik Ademaga Mešić bi decidirano kazao: „Muslimane ne možemo drugačije nazivati nego po našem jeziku kojim su govorili naši pradjedovi, djedovi i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam šira i uža domovina Hrvatska. Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine šire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom.“ No, to su neke druge teme… A očito je da su se Odmetnici malo odmetnuli od onoga što bi sadašnjoj dominantnoj političkoj misli u Sarajevu odgovaralo pa pustili Thompsona.

Gdje se sve „kuhalo“?

U ovom slučaju filmskoga ostvarenja, Amerikanci (i njihovi saveznici) predstavili su nam što znaju o nama, našem zemljopisu i našoj povijesti. A i sadašnjosti, koja je by the way u znatnoj mjeri – barem „glavno jelo“ – skuhana u njihovoj kuhinji ili bi bilo bolje reći u fast food straćari.

Tako se kroz 105 minuta radnje, čiji scenarij potpisuje čuveni francuski režiser i scenarist Luc Besson (šira javnost ga pozna po filmovima: Veliko plavetnilo, Nikita, Léon, Peti element, Ivana Orleanska…), gledatelj suočava s događajima iz 1944. kada Nijemci kradu umjetnine, novac i zlatne poluge iz Francuske te ih smještaju u Grahovo koje će u međuvremenu potopiti partizani srušivši neku branu (!). Samo će se spasiti jedan dječak koji će priču, između ostaloga, ispričati svojoj unuci Lari – koja je ratne 1995. konobarica u onom „Thompsonovu“ Korzu, a ona će to prenijeti kao ideju petorici pripadnika Američke mornarice smještenih u Sarajevu. I odatle će krenuti akcija izvlačenja zlata u vrijednosti 300 milijuna US dolara. A da sve bude bajkovitije, nakon raspleta radnje – pri čemu, dakako, Amerikanci bez žrtava u vlastitim redovima, pobiju srpske zlikovce – Lara dobije polovicu novca za svoju fondaciju koja će pomoći obnovi u ratu porušene zemlje.

Bez obzira što je film, osim u Njemačkoj i na Malti, 44 dana sniman i u Hrvatskoj kada je angažirano bilo 190 filmskih djelatnika i više od 1 100 statista, ovi se „junaci“ nisu potrudili saznati logičnu pozadinu moguće radnje.

Sve isto, samo prosperiteta nema

Zapravo, i na ovaj je način predočeno kako ovdašnje podneblje tretiraju stranci. Njima je to „sve isto“ – sva imena, a poglavito prezimena na „ić“ zvuče jednako; tko se s kime i protiv koga borio – opet sve isto, s naglaskom da su Srbi nešto poput Vijetnamaca u njima poznatom scenariju; gdje su neka mjesta, rijeke i planine – i to im je nevažno; a o povijesti da i ne govorimo… Njima se sve vrti oko novca. Kako u filmu tako i u stvarnosti! No, baš zato Odmetnici, koji zasigurno kao filmsko ostvarenje neće puno zaraditi, predstavljaju strance kao velike humaniste i dobrotvore. Istina je, međutim, da spas ovoj zemlji i njezin prosperitet ne dolaze od njih. Za to se narodi koji su „zavoljeli ovu mrtvaju pa neće iz nje“ moraju sami potruditi – ali na način da oni koji se istinski zalažu na tom polju, ne budu tretirani kao odmetnici.

Josip Vajdner / Nedjelja.ba

Thompsonov hit stigao do Hollywooda: Bojna Čavoglave u novom hit filmu

facebook komentari

Nastavi čitati