Pratite nas

Komentar

Komentar Antuna Babića: IZBORI PUNI IZNENAĐENJA!

Objavljeno

na

Prvi krug predsjedničkih izbora završio je s dva, za mene, velika iznenađenja, koja možda i nisu toliko iznenadila ljude koji nikada nisu bili ili živjeli izvan Hrvatske. Prvo, za mene nije najveće iznenađenje rezultat koji je postigao Ivan Sinčić. S obzirom na osiromašenje hrvatskog naroda i brutalan odnos vlasti prema siromašnima, niti 30% glasova za Sinčića ne bi nikoga iznenadilo. Da se držao samo ovrha i deložacija možda bi Sinčić dobio i više glasova.

Iako sam već dovoljno dugo u Hrvatskoj, nakon povratka s raznih diplomatskih dužnosti u zadnjih 16 godina, za mene je pravo iznenađenje tako dobar rezultat Ive Josipovića. Jednostavno ne mogu vjerovati da u zemlji u kojoj više od 85% građana misli da Vlada ide u potpunom krivom smjeru, 38 posto glasača daju potporu tzv. “pravom putu” kandidata te iste Vlade. Postoji samo jedno suvislo obrazloženje. U Hrvatskoj ima daleko više jugonostalgičara, neojugoslavena i neokomunista, nego što smo mi to u hrvatskoj emigraciji mogli i sanjati. Uzorak od 47% glasača koji su izašli na izbore dovoljno je reprezentativan za takav zaključak.

Nećemo dozvoliti povratak HDZ-a na vlast

Rezultati u prvom krugu definitivno su razbili svaku moju iluziju o mojem hrvatskom narodu kao narodu koji je u cjelini patio pod komunizmom i koji je bio protiv Jugoslavije, i da je u velikoj većini bio istinski za samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. Pokazalo se da je rezultat referenduma 19. svibnja 1991. godine velikim dijelom bio samo odraz velikog straha od Miloševića i velikosrpske tj. četničke agresije. Jednostavno ne smijemo više zabijati glavu u pijesak oko nekih neospornih činjenica kad je u pitanju podjela u hrvatskom narodu na domoljube i socijalističke jugonostalgičare. Prema rezultatima u prvom krugu opravdano je zaključiti da u Hrvatskoj ima najmanje još 40% Hrvata koji bili vrlo sretni da ih sutra Ivo Josipović odvede u neku novu Jugoslaviju ili tzv. regionalnu asocijaciju.

U govoru nakon jučerašnjih izbora Ivo Josipović je poslao jasnu poruku tko može a tko ne može vladati Hrvatskom. Premda su bili protiv stvaranja samostalne hrvatske države 1990. godine i nikada nisu željeli raspad Jugoslavije, djeca komunista koja danas vladaju Hrvatskom, najavljuju kako neće dozvoliti povratak HDZ-a na vlast u Hrvatskoj, pa makar to bilo i na demokratskim izborima. Ništa manje zabrinjavajuća nije niti izjava premijera Zorana Milanovića koji je u Izbornom stožeru Ive Josipovića osudio mahanje s hrvatskim zastavama na skupu HDZ-a. Naravno, u Izbornom stožeru Ive Josipovića nije bio niti jedan državni barjak, što je nezamislivo u bilo kojoj demokratskoj ili nedemokratskoj samostalnoj državi. Nas koji se toga dobro sjećamo, to strašno podsjeća na osuđivanje donošenja hrvatskih barjaka na skup HDZ-a u Lisinskom u veljači 1990. godine, kao na izjavu predsjednika SDP-a Ivice Račana “kako je HDZ stranka opasnih namjera”. Ovdje nemam niti najmanju namjeru braniti teška i kriminalna gospodarska zlodjela i korupciju koja se dogodila u vrijeme dok je na čelu HDZ-a bio Ivo Sanader. Stalno ponavljam da je Ivo Sanader izvršio najveću moguću izdaju u povijesti samostalne hrvatske države. To, međutim, nikako ne daje za pravo danas autoritarnom a sutra totalitarnom sadašnjem predsjedniku da javno prijeti kome on neće dozvoliti da demokratskim putem dođe na vlast u Hrvatskoj.

Potrebna je totalna i potpuna mobilizacija svih domoljuba

Olakšanje nalazim u činjenici da je Kolinda Grabar Kitarović dobila dovoljan broj glasova da može tj. zbog budućnosti Hrvatske mora u drugom krugu pobijediti Ivu Josipovića. Međutim, uvjet za tu pobjedu je potpuna i totalna mobilizacija svih domoljuba u Hrvatskoj, bez obzira u kojoj se stranci ili udruzi nalaze. Svaki od nas mora pronaći bar još jednog glasača koji nije izišao na glasovanje u prvom krugu i uvjeriti ga da u drugom krugu glasa za Kolindu Grabar Kitarović. Potrebna je još veća mobilizacija branitelja i jasna poruka Kolinde Grabar Kitarović da će podržati sve njihove sadašnje zahtjeve. Iako branitelji dobivaju potporu širokih slojeva hrvatskog naroda i društva, predsjednički kandidati nisu se kristalno jasno očitovali o zahtjevima branitelja koji se smrzavaju u Savskoj 66. Rezultati su također pokazali da je potpora hrvatskog iseljeništva domoljubnim kandidatima, a posebno Kolindi Grabar Kitarović, bila 100-postotna, ali četiri milijuna Hrvata izvan domovine potpuno su isključeni u javnom diskursu kad se govori o gospodarskom i demografskom oporavku Hrvatske, što je tragično.

Moram priznati da mi je žao što Milan Kujundžić nije uzeo više glasača Ivi Josipoviću, pa i Ivanu Sinčiću, jer bi onda pobjeda Kolinde i domoljubne opcije u drugom krugu bila sigurnija. Na pojašnjenje razloga zašto je Kujundžić dobio tako malo glasova treba još pričekati.. Puno prije izbora javno sam napisao u mojim komentarima kako Milan Kujundžić nema šanse ući u drugi krug, te da nakon objavljivanja rezultata u prvom krugu treba dati jasnu potporu Kolindi Grabar Kitarović i pozvati one koji su glasovali za njega da u drugom krugu glasuju za Kolindu Grabar Kitarović. Ma koliko to malo značilo, i ja ovim putem molim sve glasače Milana Kujundžića da u drugom krugu neizostavno glasaju za Kolindu i da agitiraju kod svojih prijatelja da učine isto. No, u tom kontekstu posebno je važno istaknuti kako je Milan Kujundžić pokazao za Hrvatsku rijetko viđeno dostojanstvo i kulturu poraza u njegovom govoru nakon objave rezultata u kojem je priznao poraz i čestitao pobjednicima. Bilo je to ponašanje jednog zapadnog političara. Kujundžić je također pozvao one koji su njemu dali glas da u drugom krugu glasaju za novog predsjednika – iz čega se jasno isčitavalo da daje potporu Kolindi Grabar Kitarović i da je svjestan koliko je za Hrvatsku važno da glasači u drugom krugu izglasaju nepovjerenje čovjeku najopasnijih namjera – Ivi Josipoviću.

Počela je detronizacija Ive Josipovića. No, nemojmo njega i njegovu ogromnu medijsku i državnu mašineriju potcijeniti. Napravili bi strašnu grešku ako pomislimo da će se neokomunisti i djeca komunista u Hrvatskoj tako lako odreći vlasti koju danas imaju i obilato koriste za svoje privatne i ljevičarske ideološke ciljeve. Shvatimo ove izbore kao da je 1990. godina i da glasamo za Tuđmana i Hrvatsku. Za budućnost i opstanak Hrvatske ništa manje nije važnija pobjeda Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu. Krenimo na posao. Pokopajmo ratne sjekire i zaboravimo što je bilo i što je rečeno u predizbornoj kampanji za prvi krug. Povijest će samo zabilježiti rezultat drugog kruga i njegove dugoročne učinke na Hrvatsku i hrvatski narod.

Antun Babić

 Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: PARTIJA IMA NOVI SLOGAN: SDP – Samo Dva Promila!

Objavljeno

na

Objavio

Vojkova Vera mrtva pijana ubila je čovjeka. Crveni gradonačelnik kaže da “čeka činjenice” i da je do daljnjega njegova pročelnica suspendirana. I to je kao neka kazna…

Druže Vojko, evo ti tri činjenice i nemoj misliti da je narod glup:

1. LUĐAKINJA NA CESTI – Vera BB je vozila čak 3 km u suprotnome smjeru, zbog čega je Bina-Istra zatvorila sve ulaze na Ipsilon i tako pokušala spriječiti zlo koje se na kraju ipak dogodilo.

2. DVA PROMILA – Vojkova Vera napuhala je čak 1,81 promila, čega se ne bi posramio čak niti njezin stariji partijski drug Neđa Stazić! Ali, uz bitnu razliku – Neđa, kada malo više popije, vozi bicikl pa je opasnost uglavnom veća za njega samoga, nego za okolinu.

3. MRTAV ČOVJEK – Pijana pročelnica ubila je, vozeći u suprotnome smjeru, 41-godišnjeg Hrvata i ozlijedila dijete koje je završilo u riječkoj bolnici.

Unatoč ovim činjenicama, Vojko Obersnel nije imao snage otići u bolnicu i pogledati u oči tom djetetu i toj obitelji, nego je sućut izrazio iz udobnosti svoje fotelje, čuvajući pritom onu pročelničku za drugaricu Veru.

Inače, Vojkova Vera već je vozila pijana i izazvala prometnu – u svibnju prošle godine! Pobjegla je s mjesta nesreće i tek kasnije, nakon nekoliko sati, napuhala 0,4 promila. Rekla je da je “bila pod stresom i popila dvije da dođe k sebi”! Vojko ju je i tada štitio, a riječki ‘Novi list’ zajedno s većinom “neovisnih” medija priču je prvo zataškao, a potom je “otkrio” – tek nakon mjesec dana, jer su bili lokalni izbori i nije se smjelo ugroziti SDP i Vojka.

I sada zamislite da je u suprotnome smjeru autocestom mrtav pijan vozio neki HDZ-ovac ili još tvrđi “desničar” – i da je ubio čovjeka, ugrozio život djeteta i jedne cijele obitelji… DORH bi promptno podnio zahtjev za njegovo pritvaranje “radi opasnosti od ponavljanja djela”, a imbexovski mediji mjesecima bi ga razapinjali i gazili, ne bi silazio s naslovnica… “Velike” televizije iz dana u dan bi vrtile snimku nadzornih kamera sa autoceste… Naravno, pljuštale bi i ostavke, na koju crveni gradonačelnik niti ne pomišlja, a da je prije godinu dana smijenio svoju Veru, možda se ovaj zločin ne bi dogodio. Možda bi čovjek danas bio živ, a dijete ne bi završilo u bolnici?!

Da se razumijemo, nitko od nas nije anđeo i mnogi koji puta popiju previše, ali nismo svi toliko glupi i bahati da pijani sjedamo za volan i ugrožavamo tuđe, pa i svoj vlastiti život. No, ovi što su crveni u duši misle da smiju biti crveni i za volanom – od alkohola! Jer, crveni od srama i onako nikada nisu bili…

I na kraju, nemojte me tjerati da nabrojim koliko je SDP-ovaca vozilo pijano i koliko je toga ‘milicija’ Ostoje Rankovića zataškala, kada su bili na vlasti. Popis je dugačak, a po alkoholu smrde od glave… U Rijeci su samo malo bahatiji, jer sa vlasti nisu silazili od ‘45.

P.S. Čekamo komentar grbavog Peđe ili Aleksandra (Momčile) Đujića – pa kada se oglase, objavit ćemo u kakvim su sve situacijama oni vozili. I koga… komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Objavljeno

na

Objavio

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može? Piše Tihomir Dujmović

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednoj jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagic Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994 godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je drzao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvjjek u toj analizi protivničke strane cujemo da su tamo bili kuhari, bolnicari, eventualno strazari kad god nekoga iz tzv.. Krajjne pitate sto je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaze:” Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!
Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Dujmović: Hrvati Istre, dok Vama u Areni pjeva Bajaga mom prijatelju Ivanu previjaju rane od tog “smrskanja”

Pjevati 1994 u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karađića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja sa tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ ja nisam vaš! Moji su pobjedili 1945”!

Da ga je 1994 godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vas! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995 je nastala hrvatska, a 1945 jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi sa takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za drustvenu moralnu normu, a jest,onda se moramo dogovoriti sto je moralno. Drzanje Olivera Dragojevic koji kao goli moralni ekstrakt kaze” nikad necu svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon sto su joj cetnici srusili kucu i pred tv kamerama pokazivali sadrzaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki nacin, otisla u Beograd za bolji honorar i drzala koncert pod nazivom “ prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zasluzuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaze da je covjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije sto je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “ jedan jako dobar covjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički receno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana sutnja o Bajaginom koncertu u Kninu , to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu u sred pulske arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati izmedu ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog gradanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film vec gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski ako nikako drugačije nije stala iza Thompsona a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari