Pratite nas

Komentar

Komentar Antuna Babića: IZBORI PUNI IZNENAĐENJA!

Objavljeno

na

Prvi krug predsjedničkih izbora završio je s dva, za mene, velika iznenađenja, koja možda i nisu toliko iznenadila ljude koji nikada nisu bili ili živjeli izvan Hrvatske. Prvo, za mene nije najveće iznenađenje rezultat koji je postigao Ivan Sinčić. S obzirom na osiromašenje hrvatskog naroda i brutalan odnos vlasti prema siromašnima, niti 30% glasova za Sinčića ne bi nikoga iznenadilo. Da se držao samo ovrha i deložacija možda bi Sinčić dobio i više glasova.

Iako sam već dovoljno dugo u Hrvatskoj, nakon povratka s raznih diplomatskih dužnosti u zadnjih 16 godina, za mene je pravo iznenađenje tako dobar rezultat Ive Josipovića. Jednostavno ne mogu vjerovati da u zemlji u kojoj više od 85% građana misli da Vlada ide u potpunom krivom smjeru, 38 posto glasača daju potporu tzv. “pravom putu” kandidata te iste Vlade. Postoji samo jedno suvislo obrazloženje. U Hrvatskoj ima daleko više jugonostalgičara, neojugoslavena i neokomunista, nego što smo mi to u hrvatskoj emigraciji mogli i sanjati. Uzorak od 47% glasača koji su izašli na izbore dovoljno je reprezentativan za takav zaključak.

Nećemo dozvoliti povratak HDZ-a na vlast

Rezultati u prvom krugu definitivno su razbili svaku moju iluziju o mojem hrvatskom narodu kao narodu koji je u cjelini patio pod komunizmom i koji je bio protiv Jugoslavije, i da je u velikoj većini bio istinski za samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. Pokazalo se da je rezultat referenduma 19. svibnja 1991. godine velikim dijelom bio samo odraz velikog straha od Miloševića i velikosrpske tj. četničke agresije. Jednostavno ne smijemo više zabijati glavu u pijesak oko nekih neospornih činjenica kad je u pitanju podjela u hrvatskom narodu na domoljube i socijalističke jugonostalgičare. Prema rezultatima u prvom krugu opravdano je zaključiti da u Hrvatskoj ima najmanje još 40% Hrvata koji bili vrlo sretni da ih sutra Ivo Josipović odvede u neku novu Jugoslaviju ili tzv. regionalnu asocijaciju.

U govoru nakon jučerašnjih izbora Ivo Josipović je poslao jasnu poruku tko može a tko ne može vladati Hrvatskom. Premda su bili protiv stvaranja samostalne hrvatske države 1990. godine i nikada nisu željeli raspad Jugoslavije, djeca komunista koja danas vladaju Hrvatskom, najavljuju kako neće dozvoliti povratak HDZ-a na vlast u Hrvatskoj, pa makar to bilo i na demokratskim izborima. Ništa manje zabrinjavajuća nije niti izjava premijera Zorana Milanovića koji je u Izbornom stožeru Ive Josipovića osudio mahanje s hrvatskim zastavama na skupu HDZ-a. Naravno, u Izbornom stožeru Ive Josipovića nije bio niti jedan državni barjak, što je nezamislivo u bilo kojoj demokratskoj ili nedemokratskoj samostalnoj državi. Nas koji se toga dobro sjećamo, to strašno podsjeća na osuđivanje donošenja hrvatskih barjaka na skup HDZ-a u Lisinskom u veljači 1990. godine, kao na izjavu predsjednika SDP-a Ivice Račana “kako je HDZ stranka opasnih namjera”. Ovdje nemam niti najmanju namjeru braniti teška i kriminalna gospodarska zlodjela i korupciju koja se dogodila u vrijeme dok je na čelu HDZ-a bio Ivo Sanader. Stalno ponavljam da je Ivo Sanader izvršio najveću moguću izdaju u povijesti samostalne hrvatske države. To, međutim, nikako ne daje za pravo danas autoritarnom a sutra totalitarnom sadašnjem predsjedniku da javno prijeti kome on neće dozvoliti da demokratskim putem dođe na vlast u Hrvatskoj.

Potrebna je totalna i potpuna mobilizacija svih domoljuba

Olakšanje nalazim u činjenici da je Kolinda Grabar Kitarović dobila dovoljan broj glasova da može tj. zbog budućnosti Hrvatske mora u drugom krugu pobijediti Ivu Josipovića. Međutim, uvjet za tu pobjedu je potpuna i totalna mobilizacija svih domoljuba u Hrvatskoj, bez obzira u kojoj se stranci ili udruzi nalaze. Svaki od nas mora pronaći bar još jednog glasača koji nije izišao na glasovanje u prvom krugu i uvjeriti ga da u drugom krugu glasa za Kolindu Grabar Kitarović. Potrebna je još veća mobilizacija branitelja i jasna poruka Kolinde Grabar Kitarović da će podržati sve njihove sadašnje zahtjeve. Iako branitelji dobivaju potporu širokih slojeva hrvatskog naroda i društva, predsjednički kandidati nisu se kristalno jasno očitovali o zahtjevima branitelja koji se smrzavaju u Savskoj 66. Rezultati su također pokazali da je potpora hrvatskog iseljeništva domoljubnim kandidatima, a posebno Kolindi Grabar Kitarović, bila 100-postotna, ali četiri milijuna Hrvata izvan domovine potpuno su isključeni u javnom diskursu kad se govori o gospodarskom i demografskom oporavku Hrvatske, što je tragično.

Moram priznati da mi je žao što Milan Kujundžić nije uzeo više glasača Ivi Josipoviću, pa i Ivanu Sinčiću, jer bi onda pobjeda Kolinde i domoljubne opcije u drugom krugu bila sigurnija. Na pojašnjenje razloga zašto je Kujundžić dobio tako malo glasova treba još pričekati.. Puno prije izbora javno sam napisao u mojim komentarima kako Milan Kujundžić nema šanse ući u drugi krug, te da nakon objavljivanja rezultata u prvom krugu treba dati jasnu potporu Kolindi Grabar Kitarović i pozvati one koji su glasovali za njega da u drugom krugu glasuju za Kolindu Grabar Kitarović. Ma koliko to malo značilo, i ja ovim putem molim sve glasače Milana Kujundžića da u drugom krugu neizostavno glasaju za Kolindu i da agitiraju kod svojih prijatelja da učine isto. No, u tom kontekstu posebno je važno istaknuti kako je Milan Kujundžić pokazao za Hrvatsku rijetko viđeno dostojanstvo i kulturu poraza u njegovom govoru nakon objave rezultata u kojem je priznao poraz i čestitao pobjednicima. Bilo je to ponašanje jednog zapadnog političara. Kujundžić je također pozvao one koji su njemu dali glas da u drugom krugu glasaju za novog predsjednika – iz čega se jasno isčitavalo da daje potporu Kolindi Grabar Kitarović i da je svjestan koliko je za Hrvatsku važno da glasači u drugom krugu izglasaju nepovjerenje čovjeku najopasnijih namjera – Ivi Josipoviću.

Počela je detronizacija Ive Josipovića. No, nemojmo njega i njegovu ogromnu medijsku i državnu mašineriju potcijeniti. Napravili bi strašnu grešku ako pomislimo da će se neokomunisti i djeca komunista u Hrvatskoj tako lako odreći vlasti koju danas imaju i obilato koriste za svoje privatne i ljevičarske ideološke ciljeve. Shvatimo ove izbore kao da je 1990. godina i da glasamo za Tuđmana i Hrvatsku. Za budućnost i opstanak Hrvatske ništa manje nije važnija pobjeda Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu. Krenimo na posao. Pokopajmo ratne sjekire i zaboravimo što je bilo i što je rečeno u predizbornoj kampanji za prvi krug. Povijest će samo zabilježiti rezultat drugog kruga i njegove dugoročne učinke na Hrvatsku i hrvatski narod.

Antun Babić

 Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Prof. dr. sc. Zdravko TOMAC: Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje

Objavljeno

na

Objavio

Slobodan Praljak već danas se može reći da je trajno ušao kao velikan u povijest hrvatskog naroda ali isto tako da će prijepori oko Slobodana Praljka bitno odrediti budućnost hrvatskog naroda. Svojom smrću Praljak je jasno poručio da kao častan čovjek ne može živjeti pod stigmom da je ratni zločinac. Da bi obranio svoju slobodu i svoju čast popio je čašu otrova i poslao jasne poruke svom hrvatskom narodu.

Jasno je rekao da ne želi imati ni grob ni spomenike, da ne želi da se njegov život i junačko djelo zloporabi. Ispunjena mu je želja i njegov prah rasut je po Mirogoju.

Međutim, Praljak je cijelim svojim životom i djelom, a posebno birajući slobodu i dostojanstvo i s prezirom odbijajući lažnu presudu da je ratni zločinac, poslao i jasne poruke svom hrvatskom narodu. Ta poruka je: Borite se za slobodu! Borite se za čast! Nemojte kapitulirati! Nemojte prihvatiti lažne presude, lažnu krivnju! Borite se za istinu i nikad ne odustajte!

Nema nikakve dvojbe da će ta borba biti teška, mukotrpna i dugotrajna jer postoje moćne snage u međunarodnoj zajednici ali i u hrvatskom narodu koje represijom, pritiskom, lažnim optužbama traže da hrvatski narod i hrvatska država padne na koljena i da pod tim pritiskom svoga heroja i ljudinu prihvati kao ratnog zločinca kojem treba oduzeti generalski čin i sva odličja.

Znači veliki je pritisak na većinu hrvatskog naroda koji se nedvojbeno izjasnio da je general Praljak nepravedno osuđen, da je Hrvatska nepravedno optužena i da je Praljak častan čovjek koji je u ratu često dovodio u pitanje i vlastiti život da bi spašavao živote muslimanske djece i srpskih žena, da se borio protiv zločina s hrvatske strane. Dakle, radi se o čovjeku koji po svom životu i djelu zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za humanost i mir a ne ratni zločinac.

To dugo vremena već pišem i zastupam i prije ovog, istovremeno tragičnog i junačnog, čina generala Praljka i prije ove sramotne presude Haškog suda.

Bio sam na komemoraciji koja je bila veličanstvena, emocionalna, ljudska. Na kojoj su se mnogi “tvrdi muževi” rasplakali. Užasnut sam što je dio medija, političara, nevladinih udruga pa i dio međunarodne zajednice taj veličanstveni ljudski oproštaj od velikog čovjeka nazvao slavljenjem presuđenog ratnog zločinca. Svi ti ljudi koji su došli bili su potreseni, bili su uvjereni a tako se i govorilo o Praljku, da se radi o ljudini, humanisti, velikom domoljubu a ne ratnom zločincu i kriminalcu.

Kao i svi mi koji smo bili na toj komemoraciji smatram da je potrebno nastaviti borbu za istinu, da je to naš dug, ne samo prema generalu Praljku nego i svim braniteljima, dug prema našoj domovini, koja se i dalje lažno optužuje.

Moram reći da sam uznemiren, da sam zgrožen ponašanjem jednog dijela hrvatskih političara i medija koji usprkos činjenicama pokušavaju zabraniti nama koji govorimo istinu o Praljku i Haškom sudu javno djelovanje.

Kažu da je veća nepravda ako jedan nevini čovjek bude osuđen nego ako kaznu izbjegne deset zločinaca.

Nema nikakve dvojbe, a o tome sam napisao cijelu knjigu, puno članaka, da je Haški sud politički sud, da je prema hrvatskom narodu nepravedan, da su presude iskonstruirane na temelju izmišljenog i nedokazanog udruženog zločinačkog pothvata. Dogodio se paradoks, haški suci su najprije jasno rekli da nema udruženog zločinačkog pothvata, da se ne sudi državama nego pojedincima ali su onda cijelu osudu upravo temeljili na tom udruženom zločinačkom pothvatu, za koji su sami rekli da ga nema.

Istina o životu i djelovanju Slobodana Praljka je dokazana, čak se to i ne osporava, ali ga se nepravedno optužuje za zločine drugih. Praljak je na djelu pokazao kako je bio spreman žrtvovati vlastiti život da spasi muslimanku djecu i srpske žene. Praljak je na djelu pokazao kako se vodi častan rat i to mu nitko ne osporava. Ali su osporili svjedocima da to na sudu kažu. Na sudu su naveli niz novih činjenica koje pokazuju da Praljak nije kriv za ono za što ga optužuju ali su ga usprkos toga osudili kao ratnog zločinca.

I sad je pitanje svih pitanja, kako se odnositi prema toj nepravdi? Neki kažu, točno je Praljak nije kriv ali zbog širih interesa i zbog pritiska međunarodne zajednice i zbog činjenice da ga je osudio sud Ujedinjenih naroda treba tu presudu prihvatiti bez obzira što je nepravedna, jer ako se tome opiremo nanijet ćemo nove štete hrvatskom narodu.

Oni koji su cijelo vrijeme željeli da se osudi Hrvatska i hrvatski narod trijumfiraju i vesele se i traže ne samo da se prihvati Praljkova nepravedna presuda nego da ga se tretira na djelu kao nemoralnog zločinca da mu se izbriše sve ono veliko što je napravio za hrvatski narod, da mu se uzmu odličja i čin generala.

Taj pritisak raste iz dana u dan a on se pokazuje i na primjeru da se nacionalni portali brišu s Facebooka, da su se mnogi ljudi uplašili i pod pritiskom odustali od dolaska na komemoraciju i od borbe za istinu.

Treći, a to je većina hrvatskog naroda ne želi baciti “koplje u trnje”, nastavlja se boriti za istinu i neće se prestati boriti dok se istina ne utvrdi i skine stigma s generala Praljka kao navodnog ratnog zločinca.

To nije prvi slučaj u povijesti, da časni ljudi, koji imaju savjest, osporavaju zakonite presude i ne prihvaćaju presude nevinim ljudima, ako su uvjereni da su presude nepravedne. Veliki pisac Emil Zola proslavio se kao moralni velikan u poznatoj Dreyfussovoj aferi, kada je branio nevinost jednog francuskog časnika i kada je na njega izvršen strahoviti pritisak da ruši pravni sustav.

Hrvatski narod je branio i istinu o Alojziju Stepincu godinama, usprkos presude suda, i nije odustao od borbe za istinu.
Uostalom koliko je nevinih ljudi pogubljeno na bazi zakonskih presuda u staljinističkim sustavima, pa i u Jugoslaviji. Koliko ljudi je izgubilo život po presudama fašističkih režima?

Dakle, ogroman je broj u povijesti nevino osuđenih ljudi. Danas navodno živimo u demokratskom svijetu kada bi jedno od temeljnih prava trebalo biti da nema ničega nedodirljivog, da građani po svojoj savjesti imaju pravo suprotstaviti se i presudama koje su formalno donešene po zakonu ali su posljedica pogrešnih odluka i krivotvorina.

Dakle, Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje. Ne radi se samo o generalu Praljku, on je samo ključna točka na kojoj će hrvatski narod odlučivati kojim će putem ići. Vodit će se teška borba između onih koji su spremni prihvatiti reviziju naše povijesti, nametnute krivotvorine o krivnji hrvatskog naroda, koji su spremni prihvatiti da bez sumnje veliki heroj, humanist, general Praljak bude ne samo tretiran kao ratni zločinac nego i traže niz mjera da mu se oduzme svaka čast, odličja i generalski čin.

Savjest čovjeka je najvažnija. Svaki čovjek mora postupati u skladu sa svojom savjesti. Najmanje cijenim one ljude koji znaju da je Praljak velikan i humanist a ne zločinac ali koji zbog svoje karijere i nekih interesa spremni su prihvatiti laži i lažne optužbe. Ne samo to nego su i spremni optuživati sve one Hrvate koji postupaju u skladu sa svojom savješću i koji kažu: ne prihvaćamo lažne optužbe, ne prihvaćamo diktate, borit ćemo se i izboriti za slobodu i istinu.

Preporučam svima koji su u dvojbi o čemu se tu radi da pažljivo pročitaju sjajan i istiniti govor prof. dr. Miroslava Tuđmana na komemoraciji generalu Slobodanu Praljku. U skladu s tim govorom svi Hrvati koji su domoljubi, koji postupaju po svojoj savjesti trebaju djelovati i nastaviti se boriti za istinu.

Ne bih si oprostio da nisam bio na komemoraciji. Ta komemoracija vratila mi je vjeru u moralnu snagu hrvatskog naroda.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/Hrvatska Danas

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh

Objavljeno

na

Objavio

Predstavka s potpisima više od 6 000 građana je predana.

Idući korak je informiranje studentske populacije iz cijele EU o najvećem gaženju prava u Europi, degradiranja Hrvata u BiH. Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh.

Hvala i Indexu na live prijenosu i medijskom praćenju. Ipak nam je žao njihovog cijenjenog novinara koji je od šoka jer je sve prošlo dostojanstveno i časno zaboravio nadodati jednu nulu kada je pisao o odazivu. Mi studenti mu to nećemo zamjeriti! Poslije kiše dolazi sunce. 

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

 

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari