Pratite nas

Komentar

KOMENTAR IVANA HRSTIĆA: Zašto (ne)će Kujundžićev glasač svoj glas dati Kolindi

Objavljeno

na

Zanimljivo je da na ovim izborima nije bilo tako mnogo nevažećih listića. Oni birači koji bi inače na svoje glasačke listiće dopisivali uvredljive dosjetke i crtali spolovila kao poruku političarima svih boja, na ovim izborima nisu se morali truditi, jer im je dovoljno bilo zaokružiti već ponuđeno ime – Ivana Sinčića.

Premda je mlađahni frontmen Živog zida tijekom kampanje prosuo neviđeno mnoštvo bisera, premda je njegova ekonomska teorija, unatoč vjerojatno dobrim namjerama samo još ubrzaniji put u pakao, to nije igralo nikakvu ulogu, birači su nagradili njegov drčan stav, svjesni da on ionako nema šanse postati predsjednik, te da je upravo idealan kako bi pokazali srednjak vladajućim kastama.

U tom smislu, rezultat Milana Kujundžića nije toliko porazan zbog stvarno niskog postotka glasova, već i zato što je jedan takav kandidat dobio višestruko više glasova od njega. I nije rezultat toliko razarajući zbog neke sramote nanesene njemu samome, koliko zbog očitog dokaza da je čuvstveno stanje nacije potonulo još daleko dublje no što smo zamišljali, te da je demokracija na još nižim granama.

Oni koji žive izvan interesnih skupina SDP-a i HDZ-a očito ne vjeruju više nikome te u većini radije ostaju doma, dok manji dio njih zaokružuje imena ovakvim kandidata čiji se cjelokupni program sastoji u usmjeravanju bijesa i očaja kojem svakodnevno svjedočimo u pravcu onih koji su nedvojbeno odgovorni za to – političkih i financijskih elita.

Bojim se da bi i Malnarov Ševa u takvom odnosu snaga zabilježio zamjetan uspjeh sa svojom “konstruktivnom” porukom: “J… ja vama svima mater!”

No, i takav rezultat treba u potpunosti poštovati, birači su rekli svoje, a oni barem po definiciji nisu nikada u krivu. I u Kujundžićevom stožeru svjesni su da su uvijek daleko više krivi oni koji nisu uspjeli privući pažnju svojim idejama i programima, odmah do onih koji u potpunosti kontroliraju medije trudeći se svim silama da im to onemoguće.

Sinčića im u ovom trenutku u medijima predstavljaju kao hrvatskog Robina Hooda, zanemarujući u potpunosti Savez za promjene i Ivana Pernara koji viri iza njegovih leđa te činjenicu da su njihove akcije u prvom redu politička kampanja za dobro poznate revolucionarne snove o rušenju svjetskog neoliberalnog gospodarskog poretka, te da javno odbijaju pomoći bilo kome tko se ne odrekne svoje stranke.

Njihova ekonomska teorija unaprijed se raduje mogućnosti da će sve završiti u prahu i pepelu, čime će se izbrisati postojeća zaduženja i ljudi ponovno krenuti od početka, s jednakim startnim pozicijama. Naravno, ako revolucija, kao nebrojeno puta do sada, prije toga ne pojede svoju djecu. No, u tom slučaju, Hrvatskoj ne bi prijetio grčki scenarij, već venezuelanski, kubanski, ili zimbabveanski, a njihova planirana hiperinflacija bi preko noći pojela i ovo malo novca što je ostalo (nekim) hrvatskim građanima.

Jedina tvornica koja bi pod njima radila bila bi tiskara novca. Hej, pa Sinčić bi čak i nove borbene zrakoplove, kako je bubnuo tijekom sučeljavanja, platio iz primarne emisije! Jedini je problem što ne možemo tiskati ni dolare ni eure – već samo kune.

Nažalost, jedno im moram priznati, budemo li imali još jednog ovakvog predsjednika i još jednu ovakvu vladu, kojeg god ona predznaka bila, sve će ionako završiti u prahu i pepelu, pa njihova vizija možda i ostane jedini mogući put. To ili odlučna intervencija sa Zapada.

Sinčićeva nirvana trajat će još dva tjedna, dok još nije sigurno kome idu njegovi glasovi, a tek onda će ga režimski novinari pokopati, premećući po svemu, od njegovog intimnog stanja do načina na koji je prikupio potpise. U međuvremenu, traje lov na njegove birače, njih gotovo 300.000, a predsjednički kandidati, kako veli i sam Sinčić, gotovo neukusno mu se ulizuju, nadajući se njegovoj preporuci, ili barem da neće podržati onog drugog kandidata. Za sada im ide dobro, jer Sinčić je svojim biračima preporučio da na glasačkim listićima dopišu i zaokruže njegovo ime te ih tako učine nevažećim.

Naravno, to sve imat će smisla samo ako Sinčić doista ima neku moć nad svojim biračima, a ne oni nad njim. Jasno je da je to ipak prilično heterogena skupina, od onih koji razmišljaju kao i on do prosvjednih birača s vrlo različitim motivima. Lako je moguće da dobar dio njih neće ni izići na drugi krug, no nije isključeno ni da će se pojaviti i neki koji uopće nisu glasali u prvom krugu, prepoznavajući svoju priliku da pošalju poruku.

Milan Kujundžić je pak još u izbornoj noći dao jasno do znanja da je on htio mnogo temeljitiju promjenu na Pantovčaku, no da ipak mora konstatirati da je raspoloženje nacije takvo da će Hrvatska za dva tjedna dobiti novog predsjednika.

No, to još uvijek ne znači i da će on sam dati preporuku svojim glasačima u tom smislu. Jer, iako je mnogima od njih prioritet bio smijeniti Ivu Josipovića, pa su unaprijed bili spremni u drugom krugu svoj glas u slučaju potrebe dati Kolindi Grabar Kitarović, mnogi su glasali za Kujundžića ne htijući ni pod koju cijenu glas dati ni Josipoviću ni njoj. Dvojbeno je bi li oni poslušali Kujundžićev ili bilo čiji naputak za drugi krug.

Dakle, možemo očekivati da će najveći dio Sinčićevih i manji dio Kujundžićevih glasača apstinirati ako njih dvojica ne ulože neki poseban trud – a možda čak ni tad. Neki bi sasvim sigurno smatrali da je izdaja kad bi Kujundžić na takav način nedvosmisleno podržao bilo kojeg od dva finalista, pa čak i kad bi među njima izabrao manje zlo.

Jesu li mu birači opalili pljusku? Svakako jesu, ali isto tako treba biti svjestan da je dobar dio onih koji su glas dali Kolindi Grabar Kitarović do samog kraja dvojio, pa onda ipak dao glas onoj za koju su ih mjesecima uvjeravali da ima najviše šanse smijeniti Josipovića. Za razliku od Sinčića, Kujundžić je ipak imao mnogo složeniju zadaću, jer nije samo promovirao sebe, nego je morao računati i na to da ne pomogne usput Josipoviću.

A obavio je itekako veliki posao umjesto Kolinde Grabar Kitarović i da on nije udarao po Josipoviću, malo je vjerojatno da bi ona to napravila. Isto tako, Kujundžićeva prijetnja prisilila je Vasu i Karamarka da konačno upotrijebe sve snage i pruže punu podršku Kolindi u prvom krugu. No, to još uvijek ne znači da će imati jednako uvjerljivu podršku u drugom krugu.

Što se mene tiče, ja sam u ovu političku avanturu ušao velikim dijelom ponajviše zato što sam kao novinar bio oštro svjestan koliko je gusto Ivo Josipović isprepleo svoje pipke po hrvatskim medijima te da je i on sam značajni faktor u sve težem položaju hrvatskih medijskih djelatnika, i to ne samo onih u javnom medijskom servisu.

Za jedan “fikus”, koji se sam brani tvrdnjom da nema ovlasti i da ne može ništa promijeniti, uložio je izvanredno velik trud u stvaranje nedemokratski ekstenzivnog sustava paravlasti u hrvatskim medijima, onog koji mu je trebao osigurati drugi mandat. No, hrvatski građani više se ne daju tako lako zavarati, usprkos medijskoj mašineriji koja melje političke protivnike i naručenim anketama mjesecima prije izbora pokušavaju ne tek prezentirati, već zapravo oblikovati javno mnijenje.

Za mene osobno pak nema nikakve dvojbe da Ivo Josipović mora otići. Takav predsjednik ne smije biti nagrađen. Nijedan dužnosnik ne smije ponovno biti izabran ako je mu je rezultat okrugla nula, pa zatim unosi podjele samo kako bi se održao na vlasti. Sljedeća dva tjedna bit će vrhunac te paranoje i straha od opasne najezde s desnice konstruiranog kako bi se iz letargije probudilo spavače na ljevici.

Josipoviću neće biti lako udariti po Kolindi, a da mu se ne vrati u lice. Zato će je pokušati dohvatiti preko Vase i Karamarka, s namjerom da uplaši cijelu naciju od perspektive u kojoj i na Pantovčaku i na Trgu svetog Marka vlast u potpunosti drži “zločinački” HDZ.

Tu će svakako imati moćne argumente, no, pri tome je već na prvom koraku teško pogriješio i u svojem “pobjedničkom” govoru gotovo pozvao na lustraciju cijele desnice, koja prema njegovom mišljenju “nema pravo” upravljati ovom državom.

To je nešto što će mu Kolinda itekako s punim pravom predbaciti. Jednako kao i latentni seksizam koji izvire iz njegovih poruka, od “plana Barbika”, koji je upravo on lansirao u medije, preko “ima sliku nema ton” pa do “lutke na koncu” na jednom od sučeljavanja. Za razliku od njega, ona je i bez stvarne većine u rukama u nedjelju bez blesimetra održala iznenađujuće uvjerljiv pobjednički govor, a i dan poslije bila mnogo uvjerljivija od njega u nastupima na NovojTV.

Nasuprot njoj, Josipović je grčevito pokušavao navući otimistični osmijeh, ali je zračio gotovo opipljivim strahom od poraza. Dva tjedna teško da će biti dovoljno za novi zaokret, sve i da otvoreno napadne Zorana Milanovića, koji mu je u izbornoj noći zajedno s Milankom Opačić svojim izjavama odsjekao noge.

“Svaka riječ koju Ivo Josipović izgovori o predsjedničkoj kandidaturi Kolinde Grabar Kitarović otkriva da u njemu buja strah. … da je Josipović uvjeren da je njegov mandat bio dobar, da je bio kvalitetan predsjednik i da njegov program nove pravednosti nije ostao samo isprazna floskula, ne bi se toliko bojao vlastite riječi i ne bi zauzdao jezik. Predsjednik države trebao bi voditi računa o biračima, o građanima, a ne o strankama i njihovoj taštini. Kao zagovornik nove pravednosti trebao je stalno biti prvi na barikadi na kojoj se ta pravednost brani. No, Josipović zna da je to bila fraza i da iza marketinški osmišljene kovanice, kojom je osvojio prvi mandat, nema ničega. Prazna misao”, napisala je još ovog ljeta o njemu njegova današnja glasnogovornica, a te njezine riječi i dalje stoje daleko uvjerljivije od onih koje je izgovorila u ”pobjedničkoj“ noći (Vidi u http://dalje.com/hr-hrvatska/josipovicev-strah/514426).

Tu prazninu Ivo Josipović nema čime ispuniti. Može ga spasiti samo neka veća Kolindina greška, koju ona može izbjeći nastavljajući stilom NATO-ove tajnice iz Bruxellesa, pod uvjetom da Karamarko za to vrijeme ostane duboko u sjeni i da odoli provokacijama kojih će biti napretek. Ona će u tom slučaju nastaviti svoju taktiku retoričke pomirljivosti i povezivanja zavađene nacije, u dubokom kontrastu s Josipovićem, koji je čak i novogodišnju poruku iskoristio za potcrtavanje razlika i sijanje straha, a ne samo blagdanskog ozračja.

Za tu očitu predizbornu poruku, televizije bi mu trebale poslati račun. Ako neće one, građani sigurno hoće.

Autor: Ivan Hrstić, glasnogovornik Milana Kujundžića

Izvor: predsjednicki-izbori.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvoje Zekanović: Demokalipsa

Objavljeno

na

Objavio

Svi smo već dugo vremena svjesni demografske katastrofe (apokalipse) koja se događa u Hrvatskoj, međutim je li ovo isključivo hrvatski problem? Suočavaju li se ostale europske zemlje s ovim problemom?

U Europi je 2016. bilo 742 milijuna stanovnika, a 2050. godine se očekuje da će Europa imati tek 717 milijuna stanovnika. U 2016. godini Hrvatska je imala prirodni pad od -3.4 ‰, Bugarska -6.0‰, Srbija -5.1‰, Mađarska -3.2‰, Grčka -2.4‰, Italija -2.3‰, Njemačka -1.8‰…. Neke zemlje su imale prirodni rast, među kojima prednjače: Francuska, 3.0‰, Norveška 3.5‰, Irska 7.1‰, Turska 11.2‰.

Hrvatska je nažalost među zemljama s najlošijom demografskom slikom, a moramo biti svjesni da su nam zemlje u koje se Hrvati odseljavaju zapravo prostori najveće konkurencije. Te zemlje upravo i imaju prirodni rast zahvaljujući imigrantima iz zemalja koje imaju najveći pad, poput Hrvatske. Zanimljivo je da danas u EU živi oko 25.8 milijuna muslimana, a prema nekim predviđanjima 2050. će ih biti 75 milijuna.

Pitamo se kako zaustaviti ove demokaliptične trendove? Ono o čemu uvijek govorimo kao o glavnim demografskim mjerama, a radi se o poboljšanju gospodarske situacije odnosno o boljem standardu, očito nije dovoljno jer zašto pada prirodni prirast u Njemačkoj i Italiji koje su visoko razvijene? Zašto su stope prirodnog prirasta kod muslimanskog stanovništva koje uglavnom radi najslabije plaćene poslove u EU i dalje visoke?

Naravno, potrebno je i dalje osmišljavati i provoditi populacijsku politiku koja će za jedan od prioriteta imati poboljšanje standarda ali uz ovo usudit ću se reći još je važnije raditi na izgradnji vrijednosnog sustava kod mladih u Hrvatskoj jer nitko nije stvarao djecu radi dječjeg doplatka, zar ne?

Tek kada u našem društvu stvorimo ozračje da obiteljski život i djeca imperativ svakog pojednica pa tako države možemo se nadati budućnosti, a u suprotnom nam prijeti DEMOKALIPSA!

 

Hrvoje Zekanović

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Pupovac misli da su ugrožena prava Srba ako on ne sudjeluje u vlasti

Objavljeno

na

Objavio

Nisu prošla niti dva mjeseca otkako su me “nacionalni” kvazimedijski jurišnici učinili bogatim čovjekom i nekretninskim magnatom, a nove otrovne strelice krenule su prema meni, i to, ne prvi put, od Milorada Pupovca.

Kad bi nekim slučajem Dalija Orešković ostala na mjestu predsjednice Povjerenstva koje se diči politički montiranim procesom protiv mene, u kojemu nisu bile važne ni činjenice ni istina, vjerojatno bi nakon Pupovčeve sarajevske izjave, u kojoj tvrdi kako sam ja najveći krivac za urušavanje srpskih prava u Hrvatskoj, pokrenula proces protiv mene za sukob interesa s Ustavom RH.

Isti taj Pupovac i oslobađajuću presudu generalima Markaču i Gotovini smatra događajem koji je bitno ugrozio manjinska srpska prava i slobode. Što se to točno dogodilo sa srpskom manjinom u Hrvatskoj nakon te presude osim što presuda nije u skladu s njegovim snovima?

Bilo bi dobro čuti od dotičnog koja su to konkretno prava i slobode ugrožene mojim vođenjem HDZ-a i oslobađanjem naših generala. Naravno, Pupovac na to ne može odgovoriti jer je svjestan da su Hrvati, Srbi i svi ostali građani RH izloženi istoj ugrozi: nezaposlenosti, malim prihodima, niskom standardu, dužničkom ropstvu, iseljavanju mladih, itd.

Vlada u kojoj sam sudjelovao nije koristila “usluge” Milorada Pupovca pa on vjerojatno misli kako su ugrožena srpska manjinska prava ako on ne vlada Hrvatskom ili ako ucjenama značajno ne sudjeluje u vlasti.

Štošta se još moglo čuti u Sarajevu, poput izjave “čuvamo ono što smo postigli i nastojimo ići dalje”… Ovo u najmanju ruku zaslužuje objašnjenje hrvatskoj javnosti. Ili “mudri” Pupovčev zaključak da je školski sustav u Hrvatskoj kroatocentričan. Zamislite, misli li on da bi u Hrvatskoj školski sustav trebao biti srbocentričan!?

No, od Milorada Pupovca, kao ni od njegova vožda u Beogradu, još nismo čuli nedvosmislenu osudu velikosrpske Miloševićeve agresije na našu, a i njegovu domovinu Hrvatsku. Nismo čuli njegovu poruku svima koji se još zanose idejom velike Srbije da od srpskog čovjeka iz Hrvatske za tu i takvu ideju neće dobiti potporu. Kad bismo to čuli, bio bi to njegov doprinos pravima hrvatskog naroda u suverenoj i neovisnoj Hrvatskoj.

Na kraju, moram poručiti Pupovcu da sam ponosan na svoj mandat i pobjede koje sam ostvario kao predsjednik HDZ-a bez njegove koalicijske potpore.

Tomislav Karamarko

UCJENA U TRINAEST TOČAKA

facebook komentari

Nastavi čitati