Pratite nas

Hrvatska

Komentar Mire Banovića: Ideološki rat jumbo plakatima

Objavljeno

na

U tijeku je natječaj tvrte Outdoor Akzent, u kojem će objaviti 150 jumbo plakata na raznim lokacijama u Hrvatskoj.

[ad id=”93788″]

Plakati će stajati dva tjedna, što je standardno vrijeme za jedan plakat. Polovicu, dakle 75 plakata, biraju sami čitatelji. Drugu polovicu izabrat će žiri koji u javnosti slovi za svjetonazorski liberalan. Natječaj traje do nedjelje, 22. studenog 2015. Pozivam vas da se uključite i podržite poruke koje su za kulturu života, vjeru, domovinu i ljubav. Ne isplati se raditi nove plakate, jer za njih više neće biti vremena. Podržite postojeće, pogotovo one oko i ispod granice.

Ideološki rat

Prilika da netko potpuno besplatno objavi vašu poruku na jumbo plakatu zainteresirala je mnoge. Iako doista ima kreativnih i šaljivih poruka, kampanja je odmah poslužila kao još jedna platforma za djelovanje agresivnih lijevoliberalnih pokreta. Onih koji imaju neopisivu potrebu reći da nema Boga, da su vjernici glupi, da su glavni problem države glasovi dijaspore (koje po njima treba zabraniti) i „vatikanski ugovori“ (iako zapravo misle na ugovore sa Svetom Stolicom, ali ne razumiju razliku). Također su poručili da život počinje erekcijom, a neki su ponudili i uslugu profesionalnog klečanja na „prosvjedima“ pred bolnicama u kampanji „40 dana za život“ (iako nije riječ o prosvjedu nego o molitvenoj podršci majkama i životu).
Kako je vrijeme odmicalo, u kampanju su se sve više počeli uključivati domoljubi, vjernici i osobe koje pripadaju konzervativnom svjetonazoru, a nisu članovi nekih udruga. Velik broj pro-life i kršćanskih poruka probio se u prvih 75 plakata koji će biti objavljeni jer je publika tako htjela. Izuzetno je popularan citat Nikoline Nakić „Što donosi zabrana pobačaja? Život djeci!“, zatim citat iz čl.21 Ustava RH „Svako ljudsko biće ima pravo na život!“ i tradicionalni pozdrav „Hvaljen Isus i Marija!“ uz potpis „Bog i Hrvati“.

Zabranili „za dom spremni“ ali ne i poruke mržnje

Bio je objavljen i plakat „Za dom spremni – sveta dužnost, ne fašizam (Ustav RH čl.47)“. Iako je u kratko vrijeme dobio popriličan broj glasova, izbrisan je bez objašnjenja. Može se pretpostaviti da se radi o strahu od eventualnog sudskog procesa, ili o uvjerenju administratora da se radi o govoru mržnje, netolerancije, fašizma, rasizma i ostalih epiteta kojih su se političari mogli domisliti u nedostatku argumenata. Iako se pozdrav doista službeno upotrebljavao u NDH i ustaškom pokretu Ante Pavelića, također se koristio i u drugim kontekstima i nije sam po sebi zabranjen. Iz ovoga je vidljivo da autor cilja na dužnost svakog državljanina da brani Domovinu i stavi joj se na raspolaganje kada je to potrebno, te da takva spremnost ne može biti proglašena fašizmom.
S druge strane, iako svi državljani RH imaju pravo glasa (gdje god bili!), neki bi diskriminirali one koji su izvan RH. Poruka u kojoj se religije proziva da trajno spaljuju mozak vjernicima, ili se vjernike proziva glupima, također je ostala i dosta dobro stoji. Dobro stoje i poruke koje pozivaju na diskriminaciju svećenika i redovnika, tj. poručuje im se da se ne petljaju u politiku. Podsjetimo: svećenici i redovnici koji su državljani RH imaju sva prava kao i ostali hrvatski državljani. Država im ne smije zabraniti „petljanje“ tj. niti komentiranje, niti inicijative, niti sudjelovanje u radu državnih institucija – kao što uostalom nije branila ni don Grubišiću. Jedini tko smije ograničiti svoje pripadnike je sama Katolička Crkva, tj. nadležni biskup ili redovnički poglavar. Unatoč tome, plakati koji pozivaju na diskriminaciju i iz kojih pršti mržnja i netrpeljivost – stoje.

Sumnjiv broj glasova?

Na stranu što postoje načini kako jednom plakatu dati više glasova. To čak nije niti zabranjeno. Ali, primjerice trenutno vodeći plakat koji poziva na zabranu glasovanja dijaspore već nekoliko dana gubi prednost pred čl.21 Ustava RH koji ističe pravo na život. Posljednja dva dana razlika je oko 1200-1300 glasova i smanjivala se do subote u jutro. A onda je u samo par sati prednost narasla na 2000 glasova. Odmah uz njega je i plakat „protiv financiranja katoličke crkve novcem svih hrvatskih građana“. Plakat je još noćas u 2 sata zaostajao nekoliko stotina glasova i razmak se povećavao. Jutros je bio ispred čl.21 Ustava, a u posljednja 2 sata dobio je čak 1000 glasova. Da ne znam s kime imam posla, još bih pomislio da se pijani katolici trijezne i još „dolaze k sebi (iz više smjerova)“ nakon lude noći, dok siroti ateisti nisu imali što raditi u noći s petka na subotu pa žive zdrav život već od 5 u jutro. Još je više skočio plakat „Ljubav pokreće svijet“, iako ta poruka sama po sebi nije negativna.

Maštoviti odgovori koje možete podržati

plakat

Želim pozvati sve koji podržavaju kršćanske, domoljubne i pro-life poruke, da se uključe u ovaj natječaj, osobito pred ovom završnom navalom koja će očito trajati sve do završetka nedjelje – pretpostavljam posebno u zadnjim trenucima. Čeka nas puno klikanja ovaj vikend.
Kao odgovor na sve ove agresivne sekularističke provokacije pojavili su se i mnogi maštoviti prijedlozi. Tako su izuzetno naglo skočili plakati „Ni Sjeverna Koreja nema vjeronauk u školama“ i

kaa

„Ni u Sjevernoj Koreji ne financiraju Katoličku Crkvu“. Na žalost iz prvih 75 za sada je ispao citat „Brak = muškarac+žena! (volja naroda – za obitelj)“, ali i dalje ima izgleda.

Narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Ante Gugo: Pod svjetlom slobode zaliven ponosom proklijao je na obali Dunava novi život

Objavljeno

na

Objavio

Dva događaja ponukala su me da napišem ovaj tekst. Prvi je Facebook status jedne prijateljice u kojem je zamolila da u dvije tri riječi kažemo prve asocijacije na spomen Vukovara.

Bez puno razmišljanja napisao sam – smrt i bol. Možda mi je to bila prva asocijacija i zato što sam pisao samo dan prije obljetnice okupacije grada heroja, možda i stoga što sam prije dva dana bio u Rijeci na 11. danima Vukovara u Rijeci i slušao priče vukovarskih branitelja dok su gimnazijalcima na Sušaku pričali što su sve prošli i doživjeli, a možda i zato što je vukovarska tragedija postala dio kolektivnog sjećanja hrvatskog naroda.

Razmišljao sam o tome i kad sam napisao svoj komentar ispod prijateljičine objave, kad mi je kao poruka mobitelom stigla fotografija letka ispisanog ćiriličnim pismom kojim se poziva na „Koncert narodnih igara i pesama“ u Bršadinu i to 19. studenog, dan nakon obljetnice pada Vukovara, na dan kad su zarobljenici i ranjenici odvezeni na masovna stratišta i likvidirani, na dan kad još tugujemo, sjećamo se i suosjećamo s onima koji su izgubili svoje bližnje. Za trenutak sam se zapitao kakav čovjek može to napraviti, a onda sam shvatio da ne može. Čovjek to ne može napraviti isto kao što ljudi nisu mogli onako razarati Vukovar i ubijati njegove stanovnike.

Razarali su grad dugo i brutalno. Na kraju su zauzeli prostor bez kuća i ulica. Ubijali su ljude bez milosti. One koje nisu ubili nisu poštedjeli zato da bi im udijelili milost. Poštedjeli su ih zato da bi ih odveli u logore u kojima su ih mučili i iživljavali se nad njima na najgore moguće načine. Nisu to bili ljudi. Te zvijeri čak nisu bili ni plemeniti predatori. Bila su to bića s dna evolucijskog lanca, lešinari i hijene, bez imalo časti. Razarali su grad i ubijali su ljude, ali ga nisu razorili i nisu pobili Vukovarce.

Odvozili su ih kamionima na stratišta, pucali su u bespomoćne i zarobljene i kosti im zatrpali hladom i vlažnom slavonskom zemljom nad kojom se tih dana vukla gusta magla. Oluja je rastjerala i tu maglu iznad grobova hrabrih Vukovaraca. Pod svjetlom slobode zaliven ponosom proklijao je na obali Dunava novi život, prkosan i postojan.

Svojim „Koncertom narodnih igara i pesama“ pokušavaju pljunuti na grobove naših junaka, ali ne mogu. Oni nas mogu ugristi, kao što zvijer potajice ugrize podvijena repa, ali svi naši ožiljci od njihovih ranijih ugriza toliko su tvrdi na našoj koži da će baš na njima slomiti zube. Njihova je kazna baš to što jesu, jadnici bez časti i ponosa. Njihova je kazna što svakog jutra, kad pogledaju je li se pojavilo sunce na obzoru moraju pogledati vukovarski vodotoranj na kojem naše se barjak vije. Njihova je bol to što svaki put kad pogledaju prema Srbiji, zemlji koju su sanjali onako velikom kakva nikad neće biti, što im pogled do tamo zaklanja taj naš barjak rođen na stratištima naših junaka. Zato nek im bude. Neka uživaju u vlastitoj patnji ako ih to veseli, piše Ante Gugo/vecernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Predsjednica odala počast žrtvama Škabrnje

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović odala je počast stradalim braniteljima i civilima Škabrnje polaganjem vijenaca kod Spomenika masovne grobnice poginulim hrvatskim braniteljima i civilima te ispred Križa poginulim hrvatskim braniteljima na Groblju sv. Luke u Škabrnji.

‘Ovo su teški dani, ali i dani ponosa. Ovih dana 1991. godine zaustavljena je agresija, unatoč padu Škabrnje i Vukovara Hrvatska se uspjela obraniti’, kazala je predsjednica u Škabrnji. ‘Koliko god je tužno kad odajete pijetet žrtvama, ne možete ne biti ponosni kad vidite da ovdje danas život cvjeta’, dodala je.

Podsjetimo, nakon topničkog napada 17. studenog 1991. JNA i srpske paravojne postrojbe ušle su u Škabrnju te uništile kuće, gospodarske objekte, crkvu. Žene, djeca i starci ubijani su dok su izlazili iz skloništa. Prvi dan srpske okupacije ubijena su 43 škabrnjska civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije pa do oslobođenja u Oluji 1995. broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. U Škabrnji nema nijedne obitelji u kojoj netko od najmilijih nije stradao.

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić: Nikome se ne sudi za Škabrnju

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari