Connect with us

Religija i Vjera

Komercijalizirani ili duhovno molitveni pristup adventu

Objavljeno

-

Dva različita pristupa adventskom vremenu

U Hrvatskoj, već duži niz godina, ruku pod ruku, zajedno nastupaju komercijalizacija i profanacija adventa. Jeli to moguće u zemlji u kojoj se većina građana smatra kršćanima ili katolicima? Dakako da je moguće! Profanirati znači imati nemaran odnos prema onome što je od neupitne vrijednosti i što je vrijedno svakog poštovanja. A komercijalizacija je uvođenje komercijalnih metoda u neki posao sa ciljem da dobijete, zaradite što više. Prilagođavanje svega raspoloživog uvjetima dobre prodaje. Da se u Hrvatskoj stvarno dogodila profanacija i komercijalizacija adventa vjerujem da je svakome jasno. U prilog toj tezi ide niz argumenata. Jedan je dakako najveći. A to je da se ne poštuje vremensko razdoblje, trajanje došašća od četiri nedjelje prije Božića. Tako smo svjedoci da u nekim gradovima voditelji turističkih zajednica određuju vrijeme trajanja došašća.

Prošle godine je na televiziji javno izjavila predsjednica jedne turističke zajednice da će zbog dobre posjećenosti adventa u njihovom gradiću produžiti trajanje adventa kroz čitav siječanj. To je paradoksalno! Pravo proturječje zdravom razumu i zdravoj logici. Ne može vrijeme adventa produžiti ili skratiti neka voditeljica turističke zajednice, ili neka udruga trgovaca. Zna se koliko traje, kada počinje i završava advent. Po osobnoj logici takvih, zbog dobre zarade, uspješne komercijalizacije crkvenog vremena, oni mogu produžiti advent preko cijelog božićnog vremena i zagrabiti čak u liturgijsko vrijeme kroz godinu. Nažalost nitko ne reagira na te nelogične i nebulozne odluke. To je čista profanacija i komercijalizacija. Podcjenjivanje i omalovažavanje crkvenog vremena i iskorištavanje svega da bi se dobro zaradilo. Za katolike je došašće ili advent sveto vrijeme, vrijeme od neupitne duhovne vrijednosti. Zato bi konačno trebalo reagirati i odrediti prave gabarite trajanja adventskih sajmova, događanja vezanih uz advent. Ne zato što bi željeli nekome nešto nametati. Sačuvaj Bože, da tako postupamo. Ali, zapitajmo se, nije li smiješno da se u zagrebačkim, splitskim, istarskim, i drugim župnim crkvama slavi rođenje Isusa Krista i pjevaju božićne pjesme, a vani na trgu, na ulicama traju još uvijek adventska okupljanja. „ Djed ide šumom, a baba drumom.“ Smiješno i tragikomično, zar ne?

Vjerujem da je gradskim vlastima i turističkim zajednicama u Hrvatskoj stalo da imaju lijepa događanja na svojim trgovima i ulicama. Ali gdje je nestala inventivnost da te iste prostore na kojima nelogično produžuju trajanje adventa ne iskoriste u božićnom vremenu za nastupe raznih klapa, zborova, udruga, koje bi mogle pjevati božićne pjesme, govoriti o lijepim hrvatskim običajima kroz božićno vrijeme. Hrvatski narod se može pohvaliti, da za razliku od drugih europskih naroda ima prekrasne božićne pjesme. Nije li uloga turističkih zajednica osim želje za dobrom zaradom i da promiče kulturu i običaje svog vlastitog naroda? Nije li u cilju gradskih vlasti, makar one bile neoliberalne, da žive s narodom, za narod, i za njegov duhovno kulturološki prosperitet. Mali smo narod na vjetrometini globalizma koji sa sobom nosi pozitivne i negativne utjecaje. I baš zato bismo mogli postati još atraktivnija zemlja iz koje još na veliku sreću nisu nestali izvorni kršćanski običaji, te lijepe božićne pjesme. Ako želimo postati dobra turistička destinacija, proširimo tu turističku ponudu i tijekom božićnog vremena. Neka nam osim dobre posjećenosti i zarade bude cilj kulturološko predstavljanje naše hrvatske i crkvene baštine. Uostalom nije li nam sveta dužnost, da sve ono što smo od predaka primili da to prenosimo na sadašnje i buduće naraštaje? I to onako izvorno, oslobođeno profanacije i komercijalizacije.

Blagoslov adventskog vijenca

Svemogući Bože, radosno iščekujemo dolazak Tvoga Sina među nas.

Njegovo je svjetlo sjajilo u svakome trenutku ljudske povijesti.

Pogledaj svoju Crkvu, okupljenu na početku svetog vremena došašća;

pošalji svoga Duha i blagoslovi ove svijeće koje ćemo paliti

kao znak svoje gorljive čežnje za susret s otajstvom Rođenja Isusa Krista.

On je došao u vremenu po tijelu, da bismo živjeli u vječnosti po Duhu.

Ostao je s nama, prisutan u sakramentu ljubavi,

da bi nam darovao puninu radosti.

Daj da se – paleći ove svijeće – u svakome od nas,

u našim obiteljima i u cijeloj našoj zajednici

umnaža svjetlo vjere, život milosti i žar ljubavi,

kako bismo bili spremni za Kristov dolazak u slavi

i za ulazak u njegovo kraljevstvo svjetla.

Po Kristu Gospodinu našemu.

Došašće ili advent (lat. adventus = dolazak) je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine (osim kod istočnih vjernika, kojima počinje 1. rujna). U zapadnom kršćanstvu, došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak. U Rimokatoličkoj Crkvi, u došašću, prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije. U došašću, izrađuje se i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje u došašću. U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje. Kršćani u došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi. U pojedinim krajevima u različito vrijeme počinju prave priprave za Božić. U nekim krajevima BIH, gdje žive Hrvati, priprema počinje već na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenoga. Od tada do Božića nema više vjenčanja i većih proslava uz što postoji i izreka: “Sveta Kata zatvara vrata”. U prvome dijelu došašća (do 16. prosinca), vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom. U došašću su svakog jutra, zornice puku omiljene rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.

PADAJ S NEBA – adventska pjesma

  1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!

Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.

Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila

u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.

  1. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas

kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.

Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati

Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.

  1. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’,

Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.

Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu,

Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.

  1. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje,

Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:

Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina,

Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.

  1. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama,

Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama!

Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje,

Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi!

Povijest došašća

Proroci su u Starom zavjetu navješćivali Isusovo rođenje. Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana sv. Martina 11. studenoga. Nazvao je došašće pokorničkim vremenom, naređujući post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenoga do Božića. Ovo vrijeme posta od 40 dana, slično korizmi, izvorno se nazivalo – “Četrdesetdnevni post sv. Martina”. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena. U 6. stoljeću, papa Grgur Veliki skratio je došašće na 4 tjedna, što se zadržalo do danas te je ukinuo dotadašnje suzdržavanje od jedenja mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme došašća, makar se i danas, razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbâ. Vrijeme došašća Rimske liturgije, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja. Liturgija došašća ostala je nepromijenjena sve do Drugoga vatikanskog sabora, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog vremena i vremena došašća.

Molitva u adventu

Veliki, milostivi Bože, tvoje je budućnost naša sadašnjost,

tvoj slavni dan naš je cilj, tvoja istina naša je sigurnost,

tvoje oproštenje naš život.

Gospodine, mi ti zahvaljujemo.

Ne daj da bezbrižno živimo svoje dane, već da budemo svjesni tvojega dolaska, da se vježbamo u odgovornosti za ljude i stvari, koje si nam povjerio.

Neka u nama vlada budnost i pozornost, da surađujemo u oblikovanju tvojega svijeta, da odstranimo glad, da nadvladamo bolesti, da budemo graditelji mira.

Daj nam dobre misli za izgradnju zajednice, da se međusobno poštujemo i budemo spremni za plodnu suradnju.

Budi uz ljude koji su u našoj zajednici žalosni ili radosni, i podsjećaj nas na naše krštenje. To te molimo u pouzdanju u tvojega Svetog Duha, kojega nam obećao po svojem Sinu Isusu Kristu. Amen.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari