Pratite nas

Magazin

Komesar Lasić je s pravom zaustavio migrante na Ivan sedlu, slično se događa u Bihaću

Objavljeno

na

U “Dobar, loš, zao” gost je bio čovjek koji je pokušao dati odgovore na mnoga goruća pitanja koja ne možemo samo tako ostaviti za neka ‘bolja vremena’. Ovoga puta na tapeti su bile teme sigurnosti i sustava koji se brine za nju, kriminala, migranata te drugih pravnih (ne)zakonitosti. Rođeni Tuzlak, Sandi Dizdarević je doktor sigurnosnih znanosti te istražitelj Županijskog tužiteljstva u Mostaru (Odjel za ratne zločine).

U slojevitoj državi kao što je BiH u kontinuitetu ste pod povećalom kada govorimo o istraživanju najtežih kaznenih djela, pogotovo što istražujete retroaktivno zločine koji su se dogodili prije više od 20 godina, ali tko poštuje procedure i zakon ne treba se bojati, kaže Dizdarević.

Pored komplicirane procedure te samim time dugotrajnosti suđanja za ratne zločine prvo što mnogima smeta je nepravedna praksa suđenja po dva različita zakona (bivši/preuzeti SFRJ i BiH) za koje Dizdarević tvrdi bi se zakoni svakako trebali primjenjivati podjednako prema svima, prenosi nasatv.ba

“Pojedini tajminzi koji su se koristili prilikom uhićenja su utjecali na stvaranje političke klime, ali stojim kod stajališta da se ratni zločini ne mogu imputirati ni jednoj etničkoj skupini ni narodu već isključivo pojedincu i tu priča treba završiti”, dodaje.

Knjiga koju je pisao o ulozi svjedoka u procesima, njihovim klasifikacijama i instruiranim iskazima koji mogu biti posebno opasni, Dizdarević kaže da se kvalitetnim pripremama takvi svjedoci mogu detektirati, a na kraju većinom propjevaju, kao što bi se reklo. Jedan od lažnih svjedoka kojega se sjećamo je svjedočio u slučaju ubojstva Joze Leutara za što mu je FBiH isplatila pola milijuna maraka. Dizdarević nije protiv plaćanja informacije, ali se mora znati kada se to čini tijekom postupka.

“BiH ima nekvalitetno uspostavljen sustav sigurnosti, ali što je po mom mišljenju najveći problem jest znanje tj. (ne)stručnost osoba koje vode policiju. Ne možete očekivati od policajca da se bavi bilo kojim fenomenom ako nije zaštićen, ako zadužuje uniformu na dvije godine itd.” kaže Dizdarević.

Nakon nedavnog tragičnog slučaja ubojstva dva policajca u Sarajevu otvorilo se mnogo tema; od sve slobodnijih kriminalaca do obučenosti policije. Dizdarević smatra da su je puno lakše kvalitetnog operativca stvoriti od ljudi koji su se godinama školovali u kriminalistici koji će teorijska znanja brzo usvojiti kada dođe u doticaj s praksom nego naknadno obučeni kadrovi. Kroz svoja istraživanja došao je do zapanjujućih podataka da smo u razdoblju 2006.-2012. u svim županijama imali 633 nezaposlena kriminalista, oni koji su zaposleni često nisu unutar strukture za koju su izučeni, a zaposlenih je bilo 237.

Uglavnom, jako je malo kriminalista na svim razinama i od toga polaze mnogi problemi, pa i oni tužiteljstva na koje često neopravdano pada krivnja zbog loše obavljene policijske istrage, dodaje. Također, pojavljuje nam se problem kada se često ne možemo dogovoriti što nam je goruća točka koju treba rješavati. Npr. jeli to radikalizacija unutar nekih potencijalno terorističkih skupina ili nešto drugo, a dodatno stvari kompliciraju kvalifikacije koje daju dijelovi javnosti koji za to nisu stručni.

Potrebno je sektor MUP-a što više odvojiti od političke mreže, smatra naš gost, ali tu je i kriminalna mreža koja se zna nadviti nad policajcima koji često moraju surađivati upravo s kriminalcima da dođu do informacija, ali ne može potvrditi kako postoje koruptivne radnje po tome pitanju, dok se slaže da su visine kazni apsolutno stimulativne tj. preblage za one koji su ušli u svijet kriminala.

Točke kretanja, rute i sve ostalo ukazuju na organizirali sustav prebacivanja migranata, a u tome su najviše koristi dobili opet domaći i strani krijumčari i ostali koji krše zakon, prepričava Dizdarević. “Jedan od problema je što mi ne znamo tko su ti ljudi. Imali smo vapaj policijskog komesara i ljudi iz USŽ-a koji su uhitili čovjeka za kojega su tek privatnim vezama utvrdili da je počinio nekoliko ubojstava u drugoj državi.”

Iako nastoji biti optimističan i zalaže se za daljnje proučavanja ovog fenomena, Dizdarević konstatira da smo trenutno kapitulirali pred ovim valom migranata. Ne može teret pasti na dvije županije.

Kod čina policijskog komesara MUP-a HNŽ-a koji je polovicom ove godine odbio pustiti autobuse s migrantima unutar županije, što je državni ministar sigurnosti nazvao državnim udarom, Dizdarević kaže kako je Lasić imao pravo na takav čin, jer je po ustavu zadužen za sigurnost na svome teritoriju. Nitko ne spori provođenje odluke s državne razine, ali u tim odlukama se moraju uzeti u obzir sigurnosni, ekonomski i drugi faktori.

O zloupotrebi religije, informatičkih sredstava i obavještajnih koncepata u terorizmu, nedostatku policijskih službenika u HNŽ-u, skraćivanju protoka informacija u policijskoj strukturi i brojnih drugim zanimljivim i prije svega važnim temama pogledajte u video prilogu cjelovite emisije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

dr. sc. Dubravko Ljubić: Abolirani a nelojalni Srbi ne mogu imati status manjine u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U razgovoru s jednim od najprominentnijih ustavno-pravnih eksperata u Hrvatskoj, dr.sc. Dubravkom Ljubićem donosimo:

♦ Prava nacionalnih manjina ne potpadaju pod ljudska prava i pogrješno ih je tako tretirati.
♦ Pojam stečenih prava se ne može odnositi na kolektivitete, tako ni na nacionalne manjine, pa je netočno da država i suvereni narod ne smiju intervenirati u predmetu ostvarivanja prava na svome području i pod svojom jurisdikcijom zbog navodne međunarodne obveze. Takve obveze nema.

♦ Obrazloženje o nastojanju Srbije da silom proširi svoj državni teritorij pri čemu se služila genocidnim radnjama iz presude ICJ,  jest pravni temelj za zahtjev Srbiji za naknadu štete zbog agresije, ali uspjeh toga zahtjeva ovisi o političkoj volji i snazi Republike Hrvatske.
♦ U Hrvatskoj ne može niti smije postojati politička afirmacija manjinskih političkih kolektiviteta, niti na temelju manjinske pripadnosti smije biti zajamčenih pozicija u državno-političkom poretku zemlje, jer se svi državljani Hrvatske moraju ponašati kao politički Hrvati.
♦ Hrvatski izborni sustav je u suprotnosti s temeljnim vrjednotama hrvatskog Ustava. Tragom toga, izbori i vlasti izabrane po ovakvom izbornom zakonodavstvu su nelegalni, ili u najmanju ruku s jako upitnom legitimnošću.

♦ Hrvati izvan Republike Hrvatske nisu nikakva dijaspora. Oni su hrvatski državljani i moraju imati posve ista prava kao i svi ostali hrvatski državljani. Iseljeni Hrvati mogu se tretirati kao ranjiva skupina hrvatskog naroda i Republika Hrvatska je morala od prvoga dana primjeniti tu međunarodno-pravnu formulu i integrirati ih poptuno u politički poredak zemlje, te tako ispraviti ljudske i političke nepravde koje su im nanijeli antihrvatski režimi.
♦ Izborno pravo i pravo na državljanstvo temeljni su stupci hrvatske državnosti i temeljna ljudska prava.
♦ Temeljni preduvjet za ostvarivanje manjinskog prava u Republici Hrvatskoj mora biti lojalnost svakoga pripadnika manjine većinskom narodu i njegovoj slobodnoj državi, pa abolirani a nelojalni pripadnici okupacijske vojske i paradržave ne mogu imati manjinska prava.
♦ Istanbulska konvencija je neustavna, kao i svi zakoni i zakonska rješenja koja koriste pojam roda, jer hrvatski Ustav ne poznaje taj pojam. U temeljnim odredbama hrvatskoga ustava se jamči spolna ravnopravnost, pa je suspektno donositi rješenja o jamstvima pripadnicima samo jednoga spola.

♦ Postoje jasna međunarodna pravila i škole tumačenja Ustava. Na žalost, u Hrvatskoj se čitanje i tumačenje Ustava prilagođava potrebama vladajućih garnitura, što kompletan državno-politički poredak čini često nelegalnim i stvara ustavno-pravni kaos i nesigurnost u zemlji.
♦ Čitav niz rješenja u hrvatskom Ustavu u suprotnosti je s temljnim vrjednotama ustavnoga poretka.

♦ Smiješno je isticati da je Marakeški sporazum ili bilo koja međunarodna konvencija jamstvo bilo čega u suverenoj državi, pa tako i obrane granica od neželjenih migracija. Međuanrodni akti i konvencije koje Hrvatska potpisuje ne smiju biti – neustavni, pogotovo jer potpisivanjem postižu nadzakonski status. Obrana teritorijalnog suvereniteta zemlje je prirodno, ustavno i međunarodno priznato pravo od trenutka priznanja zemlje i pripada samo i isključivo hrvatskom narodu i njegovoj državi. Zato je smiješno raspravljati smije li se koristiti Hrvatsku vojsku za obranu granica!

♦ Kako je Bugarska riješila problem nasrataja nelegalnih migranata na svoje granice?
♦ U Hrvatskoj nemamo  problem s tzv. globalistima, jer je temeljno pitanje i prijepor između onih koji su za suverenu Hrvatsku i onih drugih koji su oduvijek bili protiv hrvatske samostalnosti i suverenosti.
♦ Antifašizam kao povijesna kategorija je čak i u povijesnom kontekstu vrlo sporna, a danas je to potpuni anakronizam i besmislica putem koje se pokušava zadržati utjecaj pripadnika i struktura bivšega totalitarnog režima.

O tome i čitavom nizu pitanja koja opterećuju hrvatsku javnost i politiku, poslušajte u razgovoru Marka Ljubića i dr. sc. Dubravka Ljubića u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

‘Tjeraju me grijesi mog naroda. Ja nisam ubijao u Vukovaru…’

Objavljeno

na

Objavio

Znam šta je radio dio mog naroda i osjećao sam potrebu da se distanciram od toga. Izjavljujem saučešće jednom od najljepših gradova, Vukovaru, kazao je Čedomir Petrović

Čedomir Petrović, sin srpskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje u Centralnom dnevniku na FaceTV govorio je otvoreno poput svoga oca. O ocu Petrović je rekao: ‘Nije teško biti sin velikog čovjeka ako ideš svojim putem. Ipak, više mi je odmogao nego pomogao zbog svoje otvorenosti i istine koju je govorio. Kad je otišao u penziju pritisak je prešao na nas, njegovu unuku i mene. Plaćamo cijenu njegove otvorenosti, ali se ne kajemo. Uvijek su pretjerivali o njegovom životu, nije živio loše, ali nije imao ni ušteđevinu. Volio je trošiti, a nikada nije popio kap alkohola’.

Čkalja je bio glumac jednog drugog, dalekog vremena u kojem je glumio pred Titom.

– Telefonski razgovori na Novakove tekstove postali su toliko poznati da je dogurao do Skupštine, da pred Titom telefonira, imao je veliku tremu, ali Tito je bio zadovoljan. Često ga je zvao u Karađorđevo i u ponoć čak. Tito je ocu dao zlatan sat – kazao je Petrović, javlja FaceTV.

Što ga tjera da se oglasi teškim, istinitim rečenicama o Bosni i bivšim vremenima, pojasnio je: ‘Tjeraju me grijesi mog naroda. Pripadam tom narodu i to je ono što me tjera. Dodika je izabrao narod koji zna kakve nevolje može donijeti. Znam što je radio dio mog naroda i osjećao sam potrebu da se distanciram od toga. Da objasnim ljudima da ja nisam ubijao u Srebrenici i Vukovaru. Ja ne pripadam takvom narodu. Sa ovog mjesta izjavljujem saučešće jednom od najljepših gradova, Vukovaru. Ja se sjećam ovoga jer to je ono što udara u glavu i ostaje kao pečat. Kao rana koja stalno boli’.

Ljubav prema Bosni i Hercegovini posebna je za ovog čovjeka.

– Kako da ne volim Bosnu i Hercegovinu. Moj otac je išao po cijeloj Jugoslaviji u svojim turnejama u kojima sam prešao Bosnu uzduž i poprijeko. Uvijek mi je tu bilo najljepše. Mislio sam da je Bosanac neko iz Bosne, a rekli su mi da to ne postoji. Saznao sam da je Bosanac: Hrvat, Bošnjak i Srbin. Kad je došlo do strašnog zla doživio sam veliko razočarenje zbog kojeg bi volio da se vrati vrijeme i ona trojica postanu ponovo Bosanci – kazao je Petrović.

‘Genocid je nešto što se ne negira’

O srpskoj premijerki i greški koju je napravila u razgovoru sa Sebastijanom, rekao je: ‘Nije se raspitala s kim razgovara. Ona nije političar, nego stručnjak svoje struke. Genocid je nešto što se ne negira. Je li trebalo da pobiju sve muslimane da ona kaže da se desio genocid. Osam i po hiljada muškaraca govori o tome da se znalo što se radi. To je genocid. Ono što je Mladić rekao uživo na televiziji je kontinuitet vlasti. To javljanje je strašno i ne dešava se slučajno. Zločinci se vraćaju da predaju kako se ubija. Tako je godinama. Vulin, Dačić i svi čekaju da Vučić posrne da svi skoče na njega da ga sruše. To je taj kontinuitet’.
‘Srbija treba priznati Kosovo. Mali smo mi, nećemo dalje ići’

Upitan je što bi Srbija trebala napraviti u situaciji sa Kosovom.

– Srbija treba priznati Kosovo. Mali smo mi, nećemo dalje ići. Brnabić je izjavom unazadila Srbiju, mnoga pitanja zbog toga neće biti otvorena. Ne priznaju Kosovo jer se plaše gubitka vlasti, položaja. Htjeli bi da se na Kosovu vlada onako kako oni u Beogradu hoće. Ako Vučić ne može priznati Kosovo neka ovlasti mene. Potpisat ću priznanje. To je ono što donosi dobro našem narodu – kazao je Čedomir, pa onda dodao: ‘Da bi ušli u EU prvo se ulazi u NATO, a NATO je Srbiji važan kad su elementarne nepogodne u pitanju. A puno ih je. Kultura je vrlo važna, obična kultura ponašanja, a mi je nemamo’.

‘Srbi moraju priznati što su radili. Kakve zločine su činili’

Srbi moraju priznati zločine, rekao je i dodao: ‘Srbi moraju priznati što su radili. Kakve zločine su činili. Ja govorim o svojima, zločine su činili svi, a neka ih priznaju svi, neki drugi glumci kao što to je radim. Moraš prijeći u to vrijeme da bi razumio, shvatio što se desilo. Sigurno da zločinaca ima i među Hrvatima i Bošnjacima, ali nas je najviše. Mi smo prvi počeli. Hajde da se uhvatimo za ruke, Vučić sa svima, da se vratimo na Kosovsku bitku od koje kreće sve zlo. Historija je strašno kriva. I Crkva je kriva jer je blagosiljala one koji su išli da ubijaju. Narod najbolje shvaća ako govorite direktno.Postoje pitanja koja se moraju otvarati. Pitanja o Bulatu, Tepiću, Sinđeliću.Pitanja zbog kojih se Srbija boji da Kosovo neće čuvati njihovo blago, a čuvalo bi ga bolje od Srbije.’

portal.braniteljski-forum.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari