Pratite nas

Kompletni filozofsko-sociološki osvrt na stihove novog ljetnog hita: Obožavam – Jelena Rozga

Objavljeno

na

Donosimo potpuni pregled nove Rozgine pjesme “Obožavam” pisan s filozofskog, ali i socijalnog aspekta.

“Ipak se okreće” uskliknuo je Galileo Galilei izlazeći sa suda pognute glave. Godina je 1633. i Galileo je bio prisiljen odreći se svojih uvjerenja da bi sačuvao svoj život od inkvizitorskih sudaca. Prošla su stoljeća i danas znamo koliko je Galileo bio u pravu usprkos proganjanima suvremenika. Slične torture prolazili su mnogobrojni filozofi i znanstvenici. Stihove Vjekoslave Huljić često se tretira kao trećerazredni kič, glazbeni otpad i najobičnije smeće. Upravo zbog toga naš tim eksperata kojeg sačinjavaju profesionalci na poljima filozofije, književnosti i povijesti umjetnosti analizirali su stihove novog hita Vjekoslave Huljić “Obožavam” koji izvodi muza Huljićevih, Jelena Rozga.

Pročitajte pa procijenite sami. Mi odgovorno tvrdimo: “Povijest će se ispričavati Vjekoslavi!”

Prvi donosimo potpunu socio-filozofsko-znanstvenu analizu ljetnog hita:

”Evo je pukla, pukla zora
Obožavam”

Odmah u početku Vjekoslava, svjesno ili nesvjesno, a najvjerojatnije svjesno da izgleda nesvjesno, šalje poruku o tome kako je ova pjesma nešto puno dublje od proste poskočice. Stihovi o obožavanju zore koja puca neistreniranom uhu na prvu mogu djelovati kao prosti izraz oduševljenja suncem koje se rađa, ali i budali je jasno da se ovdje radi o očitom izrazu divljenja Hrvatskom narodnom preporodu.  Mudrom igrom riječi Vjekoslava izražava posebno divljenje jednom od prvaka preporoda, pjesniku Petru Preradoviću koji je svojom pjesmom „Puca zora bit će dana“ odgojio generacije i generacije pjesnika. Ono što je on započeo svojim budnicama sredinom 19. stoljeća sada doživljava vrhunac upravo u Vjekoslavinim stihovima. Petar je slobodnu Hrvatsku sanjao, a Rozga je taj san konačno dosanjala. Preradovićeva zora tek treba puknuti, a Rozgina je već pukla i ona poručuje: ”Petre, dosanjali smo Hrvatsku, slobodnu i neovisnu, i ja je obožavam!”

”Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam”

Ako su prva dva stiha hommage Preradovićevu domoljubnom opusu, treći i četvrti stih valja gledati kao posvetu modernosti i emancipiranosti. Vjekoslava na sebi svojstven način izrazito vješto povezuje razdoblja – tradicionalno i konzervativno doba preporoditelja s modernim i liberalnim vremenom u kojem žena može slobodno polugola skakutati po pozornici. Upravo to je poruka skrivena u naizgled običnom stihu Od noćas si ljubav, ljubav nova’. „Samo je promjena stalna“ i „Panta rei“ odnosno „Sve teče“, dakle sve se mijenja. Davno su to primijetili grčki filozofi, ali konačna potvrda istinitosti ovog izraza ipak se morala dogoditi tamo gdje se sve nepobitne istine otkrivaju – u stihovima Vjekoslave Huljić. Iako je žena, Rozga večeras ima ljubav novu, ali se da naslutiti da će iduću subotu imati neku još noviju ljubav upravo prateći onu staru „Sve teče“. Ona to radi jer to smije, dakle ona je emancipirana žena 21. stoljeća.

”Treća putna, tko još broji”


Vrlo vjerojatno dio s najviše poetske kvalitete u cijeloj pjesmi. Nakon slavenske antiteze („Što se bijeli u gori zelenoj/il su snijezi il su labudovi/ Nit’ su snijezi nit’ su labudovi…) stih „Treća putna, tko još broji“ u povijest svjetske književnosti mogao bi ući kao pravi primjer tzv. Rozgine anti-antiteze – ona prvo daje odgovor, a zatim postavlja retoričko pitanje na koje se odgovor ne očekuje, iako je već ponuđen! Pročitajte ovu rečenicu još jednom. Upijte Vjekoslavinu mudrost, osjetite kako vam se tijelo puni toplinom, a mozak raste od samog razmišljanja o ovom stihu.

O poetskoj kvaliteti stiha najbolje svjedoči i činjenica da se može protumačiti i kao dokaz samosvjesnosti akterice i njene ženske snage. Iako prema vani ostavlja dojam pijane osobe ona je potpuno svjesna svega što se oko nje događa. Rozgina anti-antiteza nije samo poetska figura – to je i stanje duha i tijela (pijana sam, a svjesna!).

 

”Jutro je i svi smo svoji”

Stih koji se može tumačiti dvojako, ali od Vjekoslavinih tekstova ni ne očekujemo ništa manje. „Jutro je i svi smo svoji“ s jedne strane može izgledati kao izraz zajedništva proizašlog iz pijanstva, odnosno može izgledati da smo svi naši – bliski, uzajamno priznati i poznati. S druge strane, ovaj stih vuče na čisti egzistencijalizam – iako smo zajedno mi smo ipak svi svoji, sami, otuđeni! Kad se slegne dim i upale svjetla mi ćemo ipak krenuti svojim putem, svako sa svojim bremenom misli na ramenima. Štoviše, trenutno smo zajedno jer nas je povezala ne želja za zajedništvom nego puki egoizam i potreba da se družimo sa sličnima sebi. Vjekoslavino vizionarstvo u ovom stihu blista u svom punom sjaju. Ona zna da ne postoje dvije osobe koje na isti način vide umjetnost. Ona također zna da puni doživljaj umjetničkog djela, što ova pjesma nedvojbeno jest, ovisi i o raspoloženju samog slušatelja. U tom smislu ‘jutro je i svi smo svoji” u isto vrijeme je izraz i zajedništva i otuđenosti. Pitanje je samo svijesti i duhovnog stanja slušatelja kojoj će se interpretaciji u datom trenutku prikloniti.


”Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji“

Ako ste stih „Jutro je i svi smo svoji“ doživjeli kao odu zajedništvu vama je dobro u tom društvu. Ako vam je taj stih ipak izraz egzistencijalističkih propitkivanja prirode modernog svijeta i vaše uloge u njemu, onda je stih o tome kako „nam je dobro“ najobičniji očajnički vrisak usamljene individue koja se pretvara kako joj je dobro. Vjekoslavine pjesme možete pročitati 999 puta i one će opet onaj tisućiti put pronaći način da vas iznenade.

”Solo!”

”Op, op!”


Trenutak kad shvatite da ne slušate pjesmu, nego rajsku melodiju. Ono kad se u dvije riječi sažme sva mudrost svijeta. Iako je možda o tome prerano govoriti, postoji realna šansa da je nekoliko stotina tisuća godina evolucije ljudskog jezika i duha zapravo vodilo onom trenutku kada će Vjekoslava Huljić u stvaralačkom zanosu napisati ‘Op, op!. Op op –> opop –> popa, Vjekoslava ovom skrivenom porukom odgovara zlim jezicima koji njene tekstove nazivaju jeftinima, a glazbu Jelene Rozge šundom. Neće ići! Op, op –> pop, Vjekoslava jasno i nedvosmisleno kaže – Rozgina glazba je čisti pop, a ja sam vrhovna svećenica, ona koja mudrost sažima u Riječ. Poznato je, naime, da je u Vjekoslavinoj rodnoj Dalmaciji ”pop” uvriježeni izraz za svećenika. Budući da je žena, ona je ”popa” – žena, majka, kraljica – boginja riječi.


”Evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

Ajmo!

Idemo ruke!

Ruke, ruke!

Dobro je negdje sjesti,
Gdje ne čuju se vijesti,
Ni aaa, ni rekla – kazala”

Nakon povezivanja nepovezivog – tradicionalnih preporoditelja 19. stoljeća i modernih liberalnih trendova i emancipiranosti 21. stoljeća, te nakon povezivanja vanjskog i unutarnjeg, Vjekoslava opet okreće ploču i u maniri najboljih svjetskih pisaca radi osvrt na političko globalističke trendove modernog doba. Za razliku od prethodnih stihova u kojima dominira stanje pojedinca prema samom sebi, ovim stihom Vjekoslava otkriva stanje pojedinca prema promjenama u modernom svijetu. Dobro je negdje sjesti gdje se ne čuju vijesti izraz je nezadovoljstva suvremenim globalnim trendovima – bilo da je riječ o politici, ekonomiji, ratovima, klimatskim promjenama – Vjekoslava sve to stavlja pod isti nazivnik, a to je Negativnost! O čemu god da se radilo, bolje je to ne slušati jer se ništa pametno neće čuti.

Ovaj stih pokazuje nemoć malog čovjeka protiv društvenih sila koje svakodnevno utječu na svakoga od nas. Stih Ni aaa, ni rekla – kazala“ bijeg je od svjetskih tema i povratak pojedinca samome sebi, no nema potrebe da dodatnim opisom kvarimo jedan od najboljih trenutaka pjesme. Pročitajmo ga još jednom: ”Ni aaa, ni rekla-kazala”.

”Kažem bitno je ostat isti,
Na pašu pustit misli
Aaa, ništa mi ne smeta”

Ova kitica se nedvosmisleno nadovezuje na posljednji stih u prošloj. Nakon bijega u sebe zbog pesimističnosti i zlobe ljudi oko tebe, ovaj stih je unutarnja borba protagonistice. Jesu li oni vrijedni mijenjanja? Jesu li možda u pravu? Je li potrebno da se ja mijenjam ili da ostanem ista? Ako se promijenim jesam li to onda ja ili projekcija koju su drugi o meni stvorili? Puštanje misli na pašuiNišta mi ne smeta dokaz su da je protagonistica pobijedila u borbi sa samom sobom. Ostat će onakva kakva je bila, a zli jezici neće je pokolebati. 

”Burek i tople krafne

Za sve što noću rade
I noćare, i noćare”

I kad mislimo da je Vjekoslava napravila sve obrate koje je mogla napraviti, varamo se. Onaj pravi, kopernikanski, ona je ostavila za kraj. Nakon pobjede u borbi protiv zlih jezika na unutarnjem planu, Vjekoslava u posljednjoj kitici slavi život! Iako će se i sama počastiti burekom i toplim krafnama, koje su ovdje u službi delicije i dokaz slatke pobjede, Vjekoslava otvara novi front. Ona staje na stranu siromašnih i obespravljenih te traži socijalnu jednakost. Veća prava onima koji noću rade! Vjekoslava, iako sretna radi obnovljenog unutarnjeg optimizma i pobjede nad zlim jezicima, ne zaboravlja one koji noću rade. Stih da „noću rade“ ne treba gledati doslovno – nije tu riječ samo o onima koji noću rade nego svima onima koji se bore za svoju egzistenciju i jedva preživljavaju. Burek i tople krafne tako ne predstavljaju apel za punim želucem, kako bi se površno moglo zaključiti, nego za socijalnom pravdom: vodom žednima, hranom gladnima, oprosta grešnima, manjim bankovnim kamatama siromašnima…

Iako je počela na divljenju preporoditeljima, Vjekoslava pjesmu završava na veličanju socijalizma. Time je krug zatvoren, burek i tople krafne” najednom više nisu ni burek ni tople krafne već vapaj za socijalnom sigurnošću i pravednijom državom. ”Obožavam” u tom smislu nije ništa drugo nego kratak pregled 200 godina turbulentne hrvatske povijesti. No, kakva god da je bila i kakva god da će biti ipak se radi o Hrvatskoj, to je ono što Vjekoslava obožava, a možemo li mi, kao Hrvati, učiniti išta manje nego da joj vratimo istom mjerom?

Cijeli tekst:

Evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

Solo!

Op, op!

Evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

Ajmo!

Idemo ruke!

Ruke, ruke!

Dobro je negdje sjesti,
Gdje ne čuju se vijesti,
Ni aaa, ni rekla – kazala

Kažem bitno je ostat isti,
Na pašu pustit misli
Aaa, ništa mi ne smeta

Burek i tople krafne
Za sve što noću rade
I noćare, I noćare

I opet!

Evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

Solo!

Ruke!

I opet!

Burek i tople krafne
Za sve što noću rade
I noćare, I noćare

I evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

sprdeks

 

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

VELIKO FINALE: Državni vrh zasad skloniji izraelskom F-16, ali Gripen spušta cijenu

Objavljeno

na

Objavio

Amerikanci i Grci otpali – Izraelci i Šveđani ostali u užem izboru na natječaju za kupnju hrvatske borbene eskadrile

Švedski proizvođač SAAB uz potporu švedske vlade odlučio se na završno lobiranje i uvjeravanje hrvatske strane da je izbor njihova Gripena JAS 39 C/D za novu borbenu eskadrilu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) jedini racionalan izbor.

Pa je, na prilično iznenađenje, “u zadnji čas” na studijsko putovanje u Švedsku pozvao i novinare desetak hrvatskih redakcija koje je potom primio sam vrh kompanije, čak i vlasnik iz moćne obitelji Wallenberg te ministar obrane Peter Hultqvist, piše Večernji list

Prošlo je mjesec i pol dana od kako su u Ministarstvu obrane otvorili četiri pristigle ponude, a prema najavama, vrednovanje tih ponuda, posao koji rade razna stručna povjerenstva u MORH-u, trebao bi biti završen do 30. studenog, kada bi trebalo biti objavljeno čija je ponuda najbolja za Hrvatsku.

Premda se detalji još ne mogu saznati, neke su se informacije u proteklim tjednima počele probijati u stručniju javnost tako da se brzo saznalo kako su dvije ponude – ona najskuplja iz SAD-a, koji je ponudio potpuno nove lovce F-16 blok 70/72 koji su samo korak do aviona 5. generacije, te ponuda iz Grčke koja nudi već islužene F-16 blok 30 – pale u drugi plan.

Američka je ponuda navodno skupa, a Grčke rabljene F-16, premda su navodno najjeftiniji, trebalo bi još modernizirati.

Ostaju u finalu, ako je vjerovati “dobro upućenima”, dvije ponude, ona izraelska, za njihove ponajbolje rabljene lovce F-16 Barak, te švedska koja nudi potpuno nove Gripene Jas 39 C/D.

>>> Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka

Što će u novu eskadrilu: F-16 Barak ili Gripen?

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari