Pratite nas

BiH

Komšićeva logika i maloumni Hrvati

Objavljeno

na

Kao i sve drugo u povijesti i predsjednički mandat Željka Komšića prvi put se dogodio kao tragedija, a drugi put kao farsa.

Godine 2013, gledajući unatrag, možemo sjediti i plakati nad propuštenim desetljećem u kojem se BiH nasukala u političkom i svakom drugom pogledu. Simbol tog vremena postat će Željko Komšić jednako kao što je Sejdo Bajramović ostao simbol promašene Miloševićeve politike pokoravanja slabijih, koja će tupavog zastavnika JNA gurnuti u tadašnje predsjedništvo Jugoslavije da tobože predstavlja kosovske Albance. Bajramović u Predsjedništvu SFRJ bio je uvreda ne samo za one koje je, tuđom voljom trebao “predstavljati”, već i za sve druge. Taj prljavi potez bio je najbolji pokazatelj sljepila i destruktivnog voluntarizma jedne politike za koju je već tada bilo jasno da je, i zbog korištenja takvim sredstvima, osuđena na propast. Što se na koncu i dogodilo. Samo dva desetljeća nakon bahaćenja politike koja je određivala da će Sejdo predstavljati Albance, danas preostali Srbi na Kosovu moljakaju mrvice lokalne političke autonomije. Žalosno je da povijest nije učiteljica i da neki očito nisu shvatili kako model “Sejdo Bajramović” ne prolazi i nikome ne donosi dobra.

Prvi izborni inženjering i izbor Komšića kao drugog bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu bio je tragedija. Ne zato što bi se radilo o uzvišenom liku, već što se država dovela u bezizlaznu situaciju s lošim ishodom. Tada je bilo jasno da bošnjačka politička dinamika ide pogrešnim smjerom instrumentaliziranja postjugoslavenskog politički nedefiniranog “bosanstva” i “građanske opcije” za političko poklapanja Hrvata. Lagumdžijin SDP bio je tada savršeno svjestan da je njegovo biračko tijelo golemom većinom bošnjačko i da odlukom da istaknu samo kandidata za hrvatskog člana predsjedništva, usmjeravaju to biračko tijelo prema kolektivnom grijehu, u kojem će se praviti naivni i odrediti tko će predstavljati malobrojniji narod. Svatko razuman i dobronamjeran je tada vidio da slijede godine političkog mrcvarenja, trovanja međunacionalnih odnosa Hrvata i Bošnjaka, homogeniziranja Hrvata oko HDZ-a kako bi se izbjeglo daljnje preglasavanje, na koncu i guranje Hrvata u političko naručje Milorada Dodika. Bilo je očekivano i da će izborni inženjering kojim su izigrana pravila igre u kojoj je Federacija mogla funkcionirati kao jedna izborna jedinica, ako poklapanje Hrvata ne uspije, u konačnici voditi ka dijeljenju Federacije u dvije izborne jedinice, prema čemu se ide danas.

Komšić je tijekom prvog mandata jasno pokazao da, osim što ga nisu izabrali Hrvati, nema nikakvu namjeru predstavljati njihove interese onako kako bošnjački i srpski član Predsjedništva zastupaju interese svojih naroda. Pokazivao se kao politički primitivac, zatucani titoist, građanski Bosanac u službi bošnjačke politike. Iste godine kad je izabran izjavljivao je kako svoj jezik ne naziva hrvatski nego bosanski, za razliku od srpskog i bošnjačkog člana Predsjedništva koji u kabinetima zapošljavaju svoje, on je gotivio pripadnike brojnije nacije. O ideološkoj šizofreniji svjedoči i činjenica da u kabinetu drži sliku Josipa Broza i Blaža Kraljevića. Nije jasno što zajedničko imaju ta dva lika, osim toga da simbolički zajedno stoje u bošnjačkim glasovima otetom kabinetu hrvatskog člana Predsjedništva i da predstavljaju dvije za Hrvate, posebno u BiH, pogubne ideologije.

Tijekom mandata naš Sejdo nije nikada zvanično obišao većinske hrvatske krajeve u BiH. Ništa nije učinio za povratak Hrvata prognanih iz RS, šuplje je prijetio kao onda predsjedniku Srbije da će dobiti po prstima i nosu, na što je raja, tj. njegova biračka baza, doživljavala ekstazu, ne uviđajući da je RS iz godine u godinu sve stabilnija, a Federacija sve raskoljenija, upravo radi takve politike. Rezultat prvog Komšićevog mandata je urušavanje institucija, uništavanje krhkog povjerenja između Hrvata i Bošnjaka koje se počelo stvarati u godinama neposredno nakon rata te unižavanje institucije Predsjedništva.

Ako je prvi put i bio naivan, pa pomislio da će privući i hrvatske glasove, nakon što tijekom mandata nije pokazao nikakvu volju da ih predstavlja, a potom i drugi put pristao biti akter iste prevare, Komšić se pokazuje kao monstruozno neodgovoran. On dakle nije samo intelektualno ograničen, već i pokvaren. Nakon što je Platforma, čedo bivšeg američkog ambasadora Patricka Moona, potpuno razvalila Federaciju, politika međunarodne zajednice se očito mijenja, i isti oni koji su poticali Komšića i izmišljali Lijanoviće i halal-pravaše danas traže izlaz iz situacije koju su sami izazvali.

Povod za nove procese bila je presuda “Sejdić-Finci”, kojom se od BiH traži da ostvari demokratske standarde po protokolu kojeg nije potpisalo 20 od 28 članova EU. To što se Sejdić i Finci ne bi mogli kao ostali kandidirati npr. u Belgiji, ne priječi Bruxelles da nametne BiH krajnje visoku ljestvicu za koju je očito da je ne može preskočiti, čime se BiH zakucalo u čekaonici pristupnog puta EU. Jakob Finci, koji je toliko ugrožen da je završio kao ambasador BiH u Švicarskoj, i Dervo Sejdić vodili su u stvari, svjesno ili ne, politički boj za još pokojeg bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu i Parlamentu. No tjerajući lisicu istjerali su vuka. Pitanje ostalih automatski je otvorilo i “hrvatskoj pitanje” pa se u Bruxellesu de facto raspravljalo o hrvatskom pitanju kao o ključnom.

Komšićev drugi mandat u tom trenutku prelazi u fazu farse. Teško mu je palo što se raspravlja o hrvatskom pitanju, nije išao u Bruxelles navodno zato što mu je besmisleno raspravljati o problemu koji je on sam, točnije oni koji su ga iskoristili kao Sejdu. O politički perverznoj situaciji u koju je dovedena BiH svjedoči i činjenica da je Komšić kao formalno predsjedavajući Predsjedništva, dakle šef države, potpuno izvan svih bitnih političkih procesa u BiH. U pregovorima je nepotreban jer ne predstavlja nikoga, stoga cmolji u medijima kao političko siroče, zaostalo nakon bošnjačkog napuštanja nasukane Platforme.

Zadnji biser kojim pokazuje sve svoje karakteristike – ograničenost, pokvarenost i farsičnost bacio je prošlog tjedna u izjavi za Fenu, u kojoj ističe kako “Prijedlog za implementaciju presude ‘Sejdić-Finci’ o kojem se trenutno raspravlja nije prijedlog Evropske unije već je, u suštini, prijedlog Stranke demokratske akcije. Taj prijedlog se, pojasnio je, kreće u pravcu izmjene Ustava BiH na način da jedan član Predsjedništva BiH bude iz Hrvatske demokratske zajednice, a ostala dva se biraju.” Gluplju izjavu nije dao u sedam godina, koliko je u funkciji Sejde. Nadmašio je samoga sebe. Stvaranje većinske hrvatske izborne jedinice ili drugog modela koji bi omogućio da Hrvati sami izaberu svog predstavnika naziva poklanjanjem tog mjesta HDZ-u, pa dakle Hrvatima kao maloumnoj djeci ne bi trebalo dati tu opasnu igračku mogućnosti izbora u ruke, nego je bolje da im Bošnjaci biraju člana Predsjedništva, što se genijalnim pokazalo izborom upravo njega. Ne pomišlja jadan kako jedino institucionalna garancija Hrvatima da im drugi neće birati predstavnike može dovesti do pravog političkog pluralizma među njima, dakle i do toga da ih ubuduće ne predstavlja samo HDZ.

Politički pluralizam kod Hrvata je bio započet, no brutalno je prekinut upravo nametanjem Komšića i kasnije Platforme. Pisao sam tada kako je Lagumdžija platformaškom politikom osigurao Čoviću pobjedu na dvama sljedećim izborima jer se pritiskom preglasavanja proizvodi učinak homogeniziranja malobrojnijeg naroda oko najjače opcije, a to je trenutno kod Hrvata HDZ. Hadezeovci bi stoga nakon svega trebali podići spomenik Komšiću i Lagumdžiji.

Ražalovani Komšić nastavlja: “Mi se ovdje igramo demokratije i ljudskih prava. Sve ono o čemu se priča ovih mjeseci o presudi ‘Sejdić-Finci’ je u stvari rješavanje hrvatskog pitanja. Nema priče o presudi ‘Sejdić-Finci’ u njihovim razgovorima, a Evropljani, nažalost, učestvuju u takvoj politici.” Eto Europljani nažalost sudjeluju u “rješavanju hrvatskog pitanja” umjesto da pristanu na igru političkog eliminiranja Hrvata u kojoj je on kao politički “Bosanac” koji govori bosanskim jezikom svjesno sudjelovao, a u čemu je presuda “Sejdić-Finci” tako zgodno mogla pripomoći. Kao što je Komšić nedavno ugurao sedamdesetogodišnjeg Nerkeza Arifhodžića, “penzioniranog Bošnjaka”, u hrvatsku kvotu pa ga posjeo za veleposlanika u Rimu, tako je, da je bilo sreće, i sam Komšić mogao preko noći opet postati “ostali” pa na poziciji četvrtog ili petog člana Predsjedništva zasjesti dva mandata kao njihov predstavnik.

Ostaje nada da će, kada mu završi drugi oteti mandat i kada se podvuče crta pod njegovo predsjednikovanje, dobar dio Bošnjaka koji su ga birali Hrvatima reći – što nam je ovo trebalo. Pitanje opstanka BiH je nerazdvojivo vezano i uz to da Hrvati kao konstitutivan narod mogu sami birati svoje predstavnike, bilo da se radi o članu Predsjedništva, potpredsjedniku RS ili Vladi Federacije. Ako BiH uspije preživjeti takve patriote kao što su Lagumdžija i Komšić i posljedice njihove politike, možda doista i ima budućnost.

Nino Raspudić l nezavisne.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Pet migranata provalilo u kuću u Čapljini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Migranti iz Sirije, Palestine i Jordana obili su kuću tako što su razbili staklo na prozoru kroz koji su ušli u sobu.

Pet migranata provalilo je u obiteljsku kuću u središtu Čapljine, potvrđeno je za bljesak.info u PU Čapljina. Migranti iz Sirije, Palestine i Jordana obili su kuću tako što su razbili staklo na prozoru kroz koji su ušli u sobu.

Migrante je u subotu u poslijepodnevnim satima zatekao vlasnik kuće (u kojoj inače nitko ne boravi), kako spavaju na krevetima.

Pored razbijenog prozora oštetili su ulazna vrata na sobi, kao i dvorišna vrata kuće. U kući su boravili nekoliko dana, a iza sebe su ostavili materijalnu štetu i veliki broj boca od alkoholnog pića koje su konzumirali.

Policija je izvršila očevid i legitimirala migrante, koje je potom pustila, a koji su se uputili u središte Čapljine.

Ovo nije prvi put da se u Čapljini događaju incidenti sa migrantima. Prije mjesec dana skupina migranata također je provalila u obiteljsku kuću gdje ih je pronašao vlasnik kuće.

Prije toga u jednom caffe baru u Čapljini dva su migranta ukrala mobitel ženskoj osobi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je sve do sada uništio Komšić?

Objavljeno

na

Objavio

Treće nametanje Željka Komšića za predstavnika Hrvata iz Federacije BiH u Predsjedništvu BiH zaoštrilo je ne samo međustranačke i međuentitetske nego i onako ne baš primjerene međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini.

Ako je suditi i po retorici i svemu što se događa na i oko konstituirajuće sjednice novoizabranih članova Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, Srbina iz entiteta Republika Srpska te praktično dva bošnjačka člana iz Federacije BiH, nekadašnjeg pripadnika tajne bošnjačke policije AID Šefika Džaferovića i Željka Komšića, bez legitimiteta naroda, u čije ime je zauzeo najvišu funkciju u izvršnoj vlasti, od završetka rata 1995.pa do danas, rijetko kada sa su bile veće političke tenzije, piše Slobodna Dalmacija u prilogu Spektar.

Sama inauguracija novih članova Predsjedništva BiH bila je tek uvertira da će funkcionirati poput rogova u vreći. Prvi detalj koji je svima upao u oči jeste činjenica da se nikada do sada nije dogodilo da su najviši politički i vjerski predstavnici jednog od tri naroda bojkotirali svečanu sjednicu. Međutim ovaj puta doskorašnji hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović nije htio biti ni u zemlji, a kamoli na svečanoj sjednicu sjednici u društvu sa njegovim nasljednikom Komšićem.

Uzoriti kardinal Vinko Puljić, također, nije želio biti nazočan inauguraciji. Za razliku od Čovića on je javno i jasno iznio svoje razloge. Kardinal Puljić je otkrio kako nije mogao proći preko uvreda koje je doživio od Komšića, čiji izbor je nazvao zakonski nepravednim, da bi nakon toga od Komšića dobio uvrede i moralne prodike te etiketu nacionaliste i fašiste. Onako kako su to radili komunisti u bivšem sustavu, to je „predsjednik građanin“ udijelio kardinalu.

Također, nije dugo trebalo čekati na prve nesporazume nakon „svečane“ inauguracije. Prvi sukob na relaciji Dodik- Komšić – Džaferović dogodio se već prigodom predaje vjerodajnica od strane novoimenovanog veleposlanika Srbije u BiH Aleksandra Đorđevića predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku u zgradi Predsjedništva BiH. Naime tamo se na nezadovoljstvo Komšića i Džaferovića ukazala i vidno, po prvi puta,i zastava Republike Srpske.

Sukob zbog zastave RS

Taj čin isticanja zastave entiteta Republike Srpske razljutio je Džaferovića i Komšića, da bi, pod okriljem noći, a po naređenju Ureda bošnjačkog člana Predsjedništva BiH zastava uklonjena. Dodik je noćno uklanjanje zastave RS ispred njegovog ureda u zgradi Predsjedništva ocijenio nedopustivim i skandaloznim činom koji, što po njemu, predstavlja pokušaj Džaferovića i Komšića da mu pošalju poruku da tamo nema mjesta za Srbe. Slijedećeg jutra zastava je vraćena, ali koliko je zapaljiva retorika i „guranje prsta u oko“ utjecala na podizanje tenzija u zemlji moglo se posvjedočiti vrlo brzo kada su Dodiku i članovima njegovog ureda stigle prijetnje smrću od strane nepoznatog muškarca s njemačkog broja.

Ni jedan Dodikov nastup u političkom Sarajevu nije dočekan s odobravanjem. Od toga da će se zalagati za vojnu neutralnost BiH, ukidanja visokog predstavnika do odlaska stranih sudaca. Dodik je tako otkrio da će kao član Predsjedništva putovati s putovnicom Republike Srbije, a ne zemlje čiji je član Predsjedništva te kako više voli Srbiju, nego BiH i da je BiH njegovo radno mjesto i ništa više.

Nakon ovakve uvertire nameće se pitanje koliko će se ovakva uistinu napeta situacija i nategnuti odnosi među trojicom članova predsjedništva BiH, a dok se vodi borba oko slaganja parlamentarnih većina na svim razinama, od države, preko entiteta do županija, odraziti na funkcioniranje Predsjedništva te same države, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Jer to ipak zahtjeva kakvu takvu suradnju i međusobnu snošljivost i uvažavanje.

O tome za Spektar govore prof. dr. Dražen Barbarić iz Centra za politološka istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Šaćira Filandru, s Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu i Zoran Krešić, politički analitičar iz Mostara.

Barbarić: Dvije isključive politike u Predsjedništvu

-Već sada je izvjesno da će se u Predsjedništvu BiH voditi dvije potpuno isključujuće politike. Ne radi se samo o identitetskim razlikama i suštinskom razmimoilaženju u viziji buduće BiH, već i narativnim razlikama koje će se svaki put međusobno konfrontirati – kaže prof. Barbarić, naglašavajući kako će ovakva konstelacija Predsjedništva BiH neprestano proizvoditi medijski sadržaj optuživanja, prepucavanja i stalnog političkog sadržaja koji će koristiti i drugi akteri. Drži kako će ono biti potpuno nefunkcionalno i samo na načelnoj razini će predstavljati političku moć i volju.

-To će se svakako reflektirati i na vanjsku politiku BiH, ona će biti potpuno nekoherentna, prepuna proturječnosti i u određenim slučajevima groteskna. Imat ćemo situaciju u kojima će članovi Predsjedništva imati dijametralno suprotne stavove o ključnim vanjskopolitičkim temama. Ulazak u EU će ostati kao smokvin list, svi će se zaklinjati i pružati mu potporu, ali je iskreni pristup pod velikim znakom upitnika. Utjecaj vanjskih silnica (EU, Turska, Rusija i SAD) očitovat će se kroz različite silnice i u ovom trenutku je nemoguće predvidjeti njihovu manifestaciju, ali poznajući sadašnji sastav državnog Predsjedništva teško je očekivati uravnoteženje i balansiranje između navedenih aktera-mišljenja je prof. Barbarić.

Filandra: Stvari kulminirale zbog Komšića

Za prof. Šaćira Filandru nema dileme da se vanjskom promatraču trenutne prilike u BiH nadaju kaotičnim, turbulentnim, da ne kažemo uznemirujućim, budući se visok stupanja političke nestabilnosti i raznih prijepora iskazao činom izbora, a zatim i inauguracije članova Predsjedništva BiH.

-Prijepor se u suštini vodi oko različitih tumačenja i dijametralno suprotnih percepcija oko kategorija legalnosti i legitimnosti u političkom sistemu zemlje. Stvar je ovoga puta prilično u javnosti kulminirala jer su prijepori iz sfere političkih i stranačkih elita ovoga puta prenijeti na niže nacionalne razine, tako da se javnost, i to je ono što je u svemu negativno, u potpunosti polarizirala na etničkoj osnovi-naglašava prof Filandra, dodajući kako suprotstavljene percepcije stvarnosti, posebno hrvatska i bošnjačka, dovode do ozbiljnog narušavanja ionako krhkog povjerenja u institucije države te do produbljivanja međunacionalnih odnosa.

Unutar hrvatske percepcije, grubo govoreći, vlada stav da je izbor Komšića za člana Predsjedništva BiH i nelegalan i nelegitiman, da je to bošnjačka zavjera protiv Hrvata usmjerena na umanjenje njihovih konstitutivnih prava dok Bošnjaci dijele uvjerenje da je Komšićev izbor i legalan i legitiman te da je u potpunosti suglasan slovu ustava zemlje. Ističe činjenicu kako od domaćih aktera niti od institucija međunarodne zajednice, posebno Visokog predstavnika Valentina Inzka kao instance zadužene za tumačenje ustava zemlje, nema još vidljivih pokušaja medijacije u ovom sporu.

-U svemu se najkomotnije ponaša gospodin Dodik koji se, eliminirajući opoziciju u vlastitom entitetu, predstavlja i kao zagovornik budućih hrvatskih interesa, a što mu dodatno priskrbljuje političku moć. Dodikovo predsjedavanje Predsjedništvom BiH u njegovom prepoznatljivom stilu započelo je iskricama i sitnim provokacijama koje pune novinske stupce i uveseljavaju dijelove javnosti. U BiH je mnogo i naslijeđenih i svakodnevno stvarajući političkih problema koji ozbiljno narušavaju kredibilitet zemlje, kako u očima njenih građana, gdje je vidan nedostatak emocionalnog legitimiteta države, tako i u očima međunarodnih aktera-uočava prof. Filandra detektirajući kako je ključni trenutno problem odnos Bošnjaka i Hrvata.

-Njihove pozicije su trenutno nesumjerljive i svakim danom se maksimaliziraju. Bošnjaci su uvjereni, i to je značaj te negativne percepcije, da hrvatski političari nastoje da kroz izborni zakon ponovo uspostave Herceg-Bosnu, dok Hrvati razvijaju stav da ih Bošnjaci žele do neprepoznatljivosti minimalizirati. Ovaj sukob sjajno koriste postojeće političke elite te ga instrumentaliziraju za učvršćivanje svojih političkih, statusnih i ekonomskih pozicija-ističe on, dodajući kako sve podsjeća na devedesete, a nacionalizam je u BiH biznis.

-Za to vrijeme političari iz entiteta Republika Srpska, uz nemalu pomoć Beograda i Moskve, su zadnjih godina uspjeli poziciju svog entiteta učiniti neupitnom i političke sukobe transponirati na odnose Hrvata i Bošnjaka. Pri tome su hrvatski političari za ostvarenje svojih maksimalističkih ciljeva uzeli Banju Luku za saveznika, a ne Sarajevo, što je u osnovi dovelo do produbljivanja nepovjerenja između Hrvata i Bošnjaka i do, u konačnici, nereformiranja izbornog zakona i biranja Komšića kao člana Predsjedništva države iz reda Hrvata-mišljenja je prof. Filandra.

Krešić: Predstoje nam četiri najteže godine od rata

-Ako je suditi po posljednjim dvorskim i inim intrigama u vrhu države kojima je prethodila ksenofobična kampanja mržnje s posljednjih izbora onda bi predstojeće četiri godine u zemlji mogle biti najgore od završetka rata u Daytonu – skeptičan je analitičar Zoran Krešić, dodajući kako on osobno ne bi čak ni isključio mogućnost da nataložena mržnja, nepovjerenje te pokušaji da se provede, rekao bi, miloševićevski koncept iz Jugoslavije s većinom jednoga naroda, majorizacijom i asimilacijom, dovede čak i do sukoba.

Po njemu, isti problemi, isti obrasci ponašanja, pa i politike dominiraju kao i prije tri desetljeća. Drži kako je izbor Komšića u hrvatsku fotelju rezultat ‘uspješne’ kampanje ‘neka susjednu crkne krava’ te kako je analfabetima jasno kako je Komšićevo nametanje Hrvatima rezultat jedne sulude medijske kampanje koja je trebala Bošnjacima ogaditi drugu stranu – Hrvate, a napose jedinog ozbiljnog takmaca s druge strane Dragana Čovića.

-Iako je u suštini to tek jedan Facebook osvrt, a vjerojatno se uvijek bolje vidi s vremenskog i prostornog odmaka, najbolju ocjenu onoga što se događa u BiH dali su književni velikani i novinari Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović.

Na djelu je, kaže Jergović, očitujući se na ZAVNOBiH, pokušaj bošnjačkih nacionalista da prekroje ‘ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska’ i pretvore je u novu formulu ‘bošnjačka i bosanska, tobože građanska, pa još ostavljena Redžepu Erdoganu u amanet’. Komšić je naslijeđe tog ‘građanskobošnjačkog’ nacionalizma čiji jedina rezultanta treba biti asimiliranje Hrvata i njihovo gušenje u zagrljaju ‘građana’-kaže Krešić.

Prema njegovu mišljenju još jedan igrač u Predsjedništvu Milorad Dodik imat će svoju posebnu srpsku agendu i da je on čak i ne krije, te da je ona identična još od referenduma 1992. kada su Srbi bili protiv neovisne BiH i za ostanak u krnjoj Jugoslaviji.

– Nesumnjivo da će obračun ove dvije koncepcije imati potencijala potpaliti fitilj. S treće pak strane ako je bilo što antihrvatska kampanja s Komšićem dobro učinila onda je to homogeniziranje Hrvata u BiH-zaključuje Krešić.

Miroslav Landeka/Slobodna Dalmacija

Dekan sarajevskog FPN-a kaže da je nepošteno da Bošnjaci biraju Hrvatima člana predsjednistva

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari