Pratite nas

BiH

Komšićeva logika i maloumni Hrvati

Objavljeno

na

Kao i sve drugo u povijesti i predsjednički mandat Željka Komšića prvi put se dogodio kao tragedija, a drugi put kao farsa.

Godine 2013, gledajući unatrag, možemo sjediti i plakati nad propuštenim desetljećem u kojem se BiH nasukala u političkom i svakom drugom pogledu. Simbol tog vremena postat će Željko Komšić jednako kao što je Sejdo Bajramović ostao simbol promašene Miloševićeve politike pokoravanja slabijih, koja će tupavog zastavnika JNA gurnuti u tadašnje predsjedništvo Jugoslavije da tobože predstavlja kosovske Albance. Bajramović u Predsjedništvu SFRJ bio je uvreda ne samo za one koje je, tuđom voljom trebao “predstavljati”, već i za sve druge. Taj prljavi potez bio je najbolji pokazatelj sljepila i destruktivnog voluntarizma jedne politike za koju je već tada bilo jasno da je, i zbog korištenja takvim sredstvima, osuđena na propast. Što se na koncu i dogodilo. Samo dva desetljeća nakon bahaćenja politike koja je određivala da će Sejdo predstavljati Albance, danas preostali Srbi na Kosovu moljakaju mrvice lokalne političke autonomije. Žalosno je da povijest nije učiteljica i da neki očito nisu shvatili kako model “Sejdo Bajramović” ne prolazi i nikome ne donosi dobra.

Prvi izborni inženjering i izbor Komšića kao drugog bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu bio je tragedija. Ne zato što bi se radilo o uzvišenom liku, već što se država dovela u bezizlaznu situaciju s lošim ishodom. Tada je bilo jasno da bošnjačka politička dinamika ide pogrešnim smjerom instrumentaliziranja postjugoslavenskog politički nedefiniranog “bosanstva” i “građanske opcije” za političko poklapanja Hrvata. Lagumdžijin SDP bio je tada savršeno svjestan da je njegovo biračko tijelo golemom većinom bošnjačko i da odlukom da istaknu samo kandidata za hrvatskog člana predsjedništva, usmjeravaju to biračko tijelo prema kolektivnom grijehu, u kojem će se praviti naivni i odrediti tko će predstavljati malobrojniji narod. Svatko razuman i dobronamjeran je tada vidio da slijede godine političkog mrcvarenja, trovanja međunacionalnih odnosa Hrvata i Bošnjaka, homogeniziranja Hrvata oko HDZ-a kako bi se izbjeglo daljnje preglasavanje, na koncu i guranje Hrvata u političko naručje Milorada Dodika. Bilo je očekivano i da će izborni inženjering kojim su izigrana pravila igre u kojoj je Federacija mogla funkcionirati kao jedna izborna jedinica, ako poklapanje Hrvata ne uspije, u konačnici voditi ka dijeljenju Federacije u dvije izborne jedinice, prema čemu se ide danas.

Komšić je tijekom prvog mandata jasno pokazao da, osim što ga nisu izabrali Hrvati, nema nikakvu namjeru predstavljati njihove interese onako kako bošnjački i srpski član Predsjedništva zastupaju interese svojih naroda. Pokazivao se kao politički primitivac, zatucani titoist, građanski Bosanac u službi bošnjačke politike. Iste godine kad je izabran izjavljivao je kako svoj jezik ne naziva hrvatski nego bosanski, za razliku od srpskog i bošnjačkog člana Predsjedništva koji u kabinetima zapošljavaju svoje, on je gotivio pripadnike brojnije nacije. O ideološkoj šizofreniji svjedoči i činjenica da u kabinetu drži sliku Josipa Broza i Blaža Kraljevića. Nije jasno što zajedničko imaju ta dva lika, osim toga da simbolički zajedno stoje u bošnjačkim glasovima otetom kabinetu hrvatskog člana Predsjedništva i da predstavljaju dvije za Hrvate, posebno u BiH, pogubne ideologije.

Tijekom mandata naš Sejdo nije nikada zvanično obišao većinske hrvatske krajeve u BiH. Ništa nije učinio za povratak Hrvata prognanih iz RS, šuplje je prijetio kao onda predsjedniku Srbije da će dobiti po prstima i nosu, na što je raja, tj. njegova biračka baza, doživljavala ekstazu, ne uviđajući da je RS iz godine u godinu sve stabilnija, a Federacija sve raskoljenija, upravo radi takve politike. Rezultat prvog Komšićevog mandata je urušavanje institucija, uništavanje krhkog povjerenja između Hrvata i Bošnjaka koje se počelo stvarati u godinama neposredno nakon rata te unižavanje institucije Predsjedništva.

Ako je prvi put i bio naivan, pa pomislio da će privući i hrvatske glasove, nakon što tijekom mandata nije pokazao nikakvu volju da ih predstavlja, a potom i drugi put pristao biti akter iste prevare, Komšić se pokazuje kao monstruozno neodgovoran. On dakle nije samo intelektualno ograničen, već i pokvaren. Nakon što je Platforma, čedo bivšeg američkog ambasadora Patricka Moona, potpuno razvalila Federaciju, politika međunarodne zajednice se očito mijenja, i isti oni koji su poticali Komšića i izmišljali Lijanoviće i halal-pravaše danas traže izlaz iz situacije koju su sami izazvali.

Povod za nove procese bila je presuda “Sejdić-Finci”, kojom se od BiH traži da ostvari demokratske standarde po protokolu kojeg nije potpisalo 20 od 28 članova EU. To što se Sejdić i Finci ne bi mogli kao ostali kandidirati npr. u Belgiji, ne priječi Bruxelles da nametne BiH krajnje visoku ljestvicu za koju je očito da je ne može preskočiti, čime se BiH zakucalo u čekaonici pristupnog puta EU. Jakob Finci, koji je toliko ugrožen da je završio kao ambasador BiH u Švicarskoj, i Dervo Sejdić vodili su u stvari, svjesno ili ne, politički boj za još pokojeg bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu i Parlamentu. No tjerajući lisicu istjerali su vuka. Pitanje ostalih automatski je otvorilo i “hrvatskoj pitanje” pa se u Bruxellesu de facto raspravljalo o hrvatskom pitanju kao o ključnom.

Komšićev drugi mandat u tom trenutku prelazi u fazu farse. Teško mu je palo što se raspravlja o hrvatskom pitanju, nije išao u Bruxelles navodno zato što mu je besmisleno raspravljati o problemu koji je on sam, točnije oni koji su ga iskoristili kao Sejdu. O politički perverznoj situaciji u koju je dovedena BiH svjedoči i činjenica da je Komšić kao formalno predsjedavajući Predsjedništva, dakle šef države, potpuno izvan svih bitnih političkih procesa u BiH. U pregovorima je nepotreban jer ne predstavlja nikoga, stoga cmolji u medijima kao političko siroče, zaostalo nakon bošnjačkog napuštanja nasukane Platforme.

Zadnji biser kojim pokazuje sve svoje karakteristike – ograničenost, pokvarenost i farsičnost bacio je prošlog tjedna u izjavi za Fenu, u kojoj ističe kako “Prijedlog za implementaciju presude ‘Sejdić-Finci’ o kojem se trenutno raspravlja nije prijedlog Evropske unije već je, u suštini, prijedlog Stranke demokratske akcije. Taj prijedlog se, pojasnio je, kreće u pravcu izmjene Ustava BiH na način da jedan član Predsjedništva BiH bude iz Hrvatske demokratske zajednice, a ostala dva se biraju.” Gluplju izjavu nije dao u sedam godina, koliko je u funkciji Sejde. Nadmašio je samoga sebe. Stvaranje većinske hrvatske izborne jedinice ili drugog modela koji bi omogućio da Hrvati sami izaberu svog predstavnika naziva poklanjanjem tog mjesta HDZ-u, pa dakle Hrvatima kao maloumnoj djeci ne bi trebalo dati tu opasnu igračku mogućnosti izbora u ruke, nego je bolje da im Bošnjaci biraju člana Predsjedništva, što se genijalnim pokazalo izborom upravo njega. Ne pomišlja jadan kako jedino institucionalna garancija Hrvatima da im drugi neće birati predstavnike može dovesti do pravog političkog pluralizma među njima, dakle i do toga da ih ubuduće ne predstavlja samo HDZ.

Politički pluralizam kod Hrvata je bio započet, no brutalno je prekinut upravo nametanjem Komšića i kasnije Platforme. Pisao sam tada kako je Lagumdžija platformaškom politikom osigurao Čoviću pobjedu na dvama sljedećim izborima jer se pritiskom preglasavanja proizvodi učinak homogeniziranja malobrojnijeg naroda oko najjače opcije, a to je trenutno kod Hrvata HDZ. Hadezeovci bi stoga nakon svega trebali podići spomenik Komšiću i Lagumdžiji.

Ražalovani Komšić nastavlja: “Mi se ovdje igramo demokratije i ljudskih prava. Sve ono o čemu se priča ovih mjeseci o presudi ‘Sejdić-Finci’ je u stvari rješavanje hrvatskog pitanja. Nema priče o presudi ‘Sejdić-Finci’ u njihovim razgovorima, a Evropljani, nažalost, učestvuju u takvoj politici.” Eto Europljani nažalost sudjeluju u “rješavanju hrvatskog pitanja” umjesto da pristanu na igru političkog eliminiranja Hrvata u kojoj je on kao politički “Bosanac” koji govori bosanskim jezikom svjesno sudjelovao, a u čemu je presuda “Sejdić-Finci” tako zgodno mogla pripomoći. Kao što je Komšić nedavno ugurao sedamdesetogodišnjeg Nerkeza Arifhodžića, “penzioniranog Bošnjaka”, u hrvatsku kvotu pa ga posjeo za veleposlanika u Rimu, tako je, da je bilo sreće, i sam Komšić mogao preko noći opet postati “ostali” pa na poziciji četvrtog ili petog člana Predsjedništva zasjesti dva mandata kao njihov predstavnik.

Ostaje nada da će, kada mu završi drugi oteti mandat i kada se podvuče crta pod njegovo predsjednikovanje, dobar dio Bošnjaka koji su ga birali Hrvatima reći – što nam je ovo trebalo. Pitanje opstanka BiH je nerazdvojivo vezano i uz to da Hrvati kao konstitutivan narod mogu sami birati svoje predstavnike, bilo da se radi o članu Predsjedništva, potpredsjedniku RS ili Vladi Federacije. Ako BiH uspije preživjeti takve patriote kao što su Lagumdžija i Komšić i posljedice njihove politike, možda doista i ima budućnost.

Nino Raspudić l nezavisne.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari