Pratite nas

Komentar

Komunističke barikade protiv Zlatka Hasanbegovića

Objavljeno

na

Platformi 112, Hrvatskom novinarsko društvo, antifa, srboljubi, titoljupci, digli su se zajedno u „sedmu neprijateljsku ofenzivu“ sa ostrašćenom i mrziteljskom namjerom zaustaviti imenovanje dr. sc. Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture Republike Hrvatske.

[ad id=”93788″]

Ministarstvo kulture nadležno je za nevladine udruge, za kulturu opčenito, ali nadležno je i za medije i drugovi instiktivno osjećaju kako se pipe s novcem hrvatskih poreznih obveznika polako zatvaraju, poglavito za one antihrvatske i veleizdajničke strukture koje su bile zadužene za rastakanje svih hrvatskih kulturoloških vrijednosti.

Mentalnim komunistima nije važna ekonomija, gospodarstvo, turizam, poljoprivreda, nisu im važni blokirani, obespravljeni, nije im važna hrvatska sirotinja, hrvatski javni dug, deficit. Nitko o tome ne govori ni riječ, nitko ne analizira ministre koji će voditi te prevažne resore za izlazak Hrvatske iz krize.

U centru njihove pozornosti je ministar kulture i tu se vidi sva bijeda tih antihrvatskih krugova koji se grčeviti bore zadržati pozicije i novac kako bi i nadalje bili apologeti ovom odnarođenom sustavu vrijednosti, kako bi pisali hvalospjeve nekom novom regionu ili velikoj Srbiji.

Iz količine mržnje prema dr. Zlatku Hasanbegoviću razvidno je kako je baš ovo ministarstvo najvažniji centar agitpropovske rabote uperene protiv demokršćanske Hrvatske, uperene protiv državotvorne hrvatske misli i vizije. Razotkrila se „banda lopovska“ i na svjetlo dana izlazi da su im svjetonazorska pitanja čuvanja mentalnokomunističkog poretka važnija od korice kruha.

Iz toga možemo zaključiti da je dr. Zlatko Hasanbegović zapravo najvažniji ministar u novoj Hrvatskoj vladi, važniji od svih ministara zajedno, jer on treba stvoriti sasvim novu klimu poštenja u hrvatskom kulturnom i javnom prostoru, on želi osloboditi   hrvatski duh iz desetljetne tamnice , želi skinuti te okove laži i himbe i želi razotkriti mitove kojima su odnarođeni nemilice tukli hrvatski narod desetljećima.

„Antifažizam je floskula“ ! Pa naravno da je floskula, jer je zarobljen u raljama zločinačkog komunizma i zapravo služi samo za prikrivanje i nedodirljivost komunističkih zločina i pljačke Hrvatske. Naravno da je antifažizam u ovom obliku floskula, jer je uprljan krvlju stotina tisuća umorenih Hrvata I Hrvatica, umorenih bez ikakvog suda. Naravno da je floskula da se takav antifašizam kočoperi u Ustavu Republike Hrvatske, jer u Ustavu se nalazi samo kao dio pogodbe Tuđmana s onima koji su glumili pomirdbu kako bi prvom prilikom zavladali svim hrvatskim resursima. Naravno da je antifažizam floskula, jer su ZAVNOH i AVNOJ isporučili Hrvatsku kao janje na klanje beogradskom režimu i Titovoj zločinačkoj diktaturi. Hrvatska je postojala samo nominalno na temeljima AVNOJA, a stvarno je bila tamnica naroda. Istinski hrvatski antifašisti, koji su se borili za ideju slobodne Hrvatske, pogubljeni su od onih koji se danas zovu antifašisti po hitnom postupku, bez suda i krivnje.

U znanstvenom pristupu ovoj problematici kakvu njeguje dr. sc. Zlatko Hasanbegović na institutu Ivo Pilar nije teško dokazati sve o svim floskulama i zabludama u koje je hrvatski narod bio dovede.

Drugove boli znanost, boli ih istina, boli ih neminovno suočavanje s prošlošću, ali ne onom lažnom koju propagira Teršelićka, nego stvarnom prošlošću komunističkog režima.

Napadi na dr.sc. Zlatka Hasanbegovića krunski su dokaz u kakvoj zapravo državi živimo, krunski su dokaz da Hrvatska nije slobodna, krunski su dokaz da mentalni komunisti Hrvatsku nikada nisu ni željeli niti je žele danas. Ta floskula, taj i takav antifašizam krunski je dokaz da aveti prošlosti žive u avetima Jugoslavenske sadašnjosti i te aveti se iz tog okružja ne mogu pomaći ni milimetar, jer su zarobljeni i ucjenjeni krvavom prošlošću.

Tim Orešković je Ličan, a glavna karakteristika Ličana je tvrdoglavost i upornost. U slučaju dr.sc. Zlatana Hasanbegovića Tim mora biti tvrdoglaviji i uporniji od Ličana, jer valjda je i njemu jasno zašto odnarođeni udaraju baš tog ministra. Zato, što je u ovom trenutku taj ministar najvažniji za budućnost Hrvatske!

Kazimir Mikašek-Kazo/Hrsvijet.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari