Komentar
Komunistički rječnik Miroslava Škore i lešinarski Bojana Glavaševića
Lider Domovinskog pokreta Miroslav Škoro, kako je pisao Jutarnji list, bio je 1984. ili 1985. predsjednik Komisije za kulturu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine Osijeka.
Nekima je to bio argument za opovrgnuće njegove tvrdnje da je bio otišao iz Jugoslavije zbog neslaganja s njezinim političkim sustavom, ali mislim da je važnije nešto drugo. Kao omladinski dužnosnik Škoro je naslijedio komunistički rječnik: upravo je nekoliko puta ponovio kako je njegov demokratski pokret svjetionik u Hrvatskoj, što bi bilo jako neobično i za samohvale lijevih i najljevijih stranaka, piše Milan Ivkošić/vecernji.hr
Jer, riječ “svjetionik” pripada komunističkoj frazeologiji, a njome su se slavile veličine poput Tita i Lenjina te su označavale njihove povijesne uloge, neupitnost i nedodirljivost te kult i svetost.
Kao što znamo, Škoro je prvo htio biti svjetionik s Pantovčaka, pa se ugasio, zatim je htio biti svjetionik iz Banskih dvora, pa se opet ugasio, ali se u tom malom političaru nikad nije ugasilo veliko samoljublje koje je stasavalo, čvrsnulo i pretvorilo se s vremenom u kamen tvrdac o koji se nekad popularni pjevač stalno spotiče. Zaključno rečeno – njegov svjetionik zasjao je iz tame nestvarnih ambicija.
Je li s Glavaševićem svijet bolje mjesto?
Kad umre čovjek, kakav god je u životu bio, kršćanska je dužnost moliti se Bogu za njegovu dušu. Kad se kadšto održavaju mise za ljude kojima se pripisuju teški zločini, čuju se prosvjedi, ali ako su bili zločinci, misa je potrebna baš za njihovu dušu. Umro je Tomislav Merčep, osuđen za teške ratne zločine, što se u vijestima o smrti osobito naglašavalo, no bilo je i iživljavanja koje nitko ne zaslužuje.
Na Facebooku se na njegovu smrt osvrnuo Bojan Glavašević, saborski zastupnik, jezikoslovac i sociolog, sin slavnog Siniše Glavaševića: “Umro je osuđeni ratni zločinac Tomislav Merčep, smrću neusporedivo milosrdnijom od one koju je namijenio nedužnim civilima za čije mučenje i ubojstva je osuđen.
Njegovim odlaskom svijet je postao malo bolje mjesto. Za neke je zlotvore i pakao preblaga kazna”. Je li Merčepu “i pakao preblaga kazna” i je li mu ga Bog uopće namijenio nije na nama da sudimo, a pogotovo je neljudski ovaj svijet proglasiti “malo boljim mjestom” zbog nečije smrti. Lešinarski je život onome komu ga mrtvac čini ljepšim. I boji li se Bojan Glavašević da bi tko mogao reći kako ovaj svijet ima manje smisla i manje razloga da se ne umire kad na njemu živi – Bojan Glavašević.
Milan Ivkošić/vecernji.hr
Što vi mislite o ovoj temi?
