Pratite nas

BiH

Što hrvatski političar treba učiniti da bude politički mrtav?

Objavljeno

na

Dobra večer voljena nacijo! Tim i sličnim epitetima D. Gobac, pjevač grupe Psihomodo pop, znao je pozdravljati publiku na početku koncerta, pa si mislim zašto ne bih i ja vas. No, ova je večer sve samo ne dobra. Mislim, nije posebno lošija od drugih koje su također grozne, no ne temeljem nekog posebnog razloga. Večeri su takve. Kako je napisao L. Wittgensteinu Napomenama o filozofiji psihologije: „Alternacija straha i nade, ujutro sam uvijek pun nade i zatim“ (…) „tjeskoba posuđuje slike straha. Imam osjećaj neizbježne propasti.“ (Bemerkungen über die Philosophie der Psychologie, [1946.-1949.] 1980.) U tom smislu ova je večer pogodna za temu – politička smrt. No, što je politička smrt? Krenimo analitički.

O smrti kratko. A. Camus vjerojatno je najpoznatiji po prvoj rečenici svoje „filozofska novele“ Stranac koja glasi: „Aujourd’hui, maman est morte.“ (L’Étranger, 1942.) To je ključ ostatka teksta. „Danas“ bi trebala biti prva riječ kao i u izvorniku. Zatim bi trebao slijediti zarez, koji je istini za pravo vrlo važan, jer je „danas“ nečime prekinuto ili razlomljeno. Zatim dolazimo do prevažne riječi koju možemo prevesti s „mama“ jer nedvojbeno manifestira i sklad i nesklad između „majka“ (što je previše formalno i hladno) i „mamica“ (što je pak previše osobno i prisno) kao i „maman“ u francuskom. Konačno, teško je prevesti „est morte“ na hrvatski za razliku od npr. engleskog u kojem je lako izabrati „is dead“ umjesto „died“ ili „has died“. Naime, možemo birati između „je mrtva“ i „je umrla“ i iako ima razloga za drugu mogućnost možda je prva bolja, ako ništa drugo barem zato što se ne želi reći da je mama umirala pa je danas umrla, nego da bila je živa sve do danas, a danas se raspuknulo time što je odjednom mrtva. Dakle, prijevod: „Danas, mama je mrtva.“ Toliko o smrti.

O politici također kratko jer o njoj znamo sve kao i o nogometu i o još barem 20-ak tema. Pod riječju „politika“ ne podrazumijevam niti legalitet, ni legitimitet političkog, nego identitet političara. M. Weber svoje predavanje Politika kao poziv završava rečenicom: „Samo onaj tko je siguran da neće pokleknuti kad je svijet s njegovog motrišta previše glup ili previše prizeman za ono što mu nudi ima poziv za bavljenje politikom. Samo onaj tko nasuprot svemu tome može reći Usprkos svemu! ima poziv za bavljenje politikom.“ (Politik als Beruf, 1919.) Političari kao i svi ostali imaju identitet, nešto što prepoznajemo kad ih identificiramo kao u primjerice „Hrvoje je političar, a ne poštar.“ No, ako političari imaju identitet, onda postoji nešto što se može nazvati mjerilom za biti političarom u formalnom obliku primjerice „S je političar ako i samo ako…“ i zatim se navedu uvjeti od kojih bi svaki za sebe bio nužan, a svi zajedno u konjunkciji bi bili i dostatni za biti političarom kao primjerice „kandidira se na izborima“, „član je političke stranke“, „član je tog-i-tog tijela“, itd. Koji god bili uvjeti koje svatko od nas ima, to su ipak uvjeti koji su nam praktično dostatni za razlikovanje političara od ne-političara. No, ti isti uvjeti iskazuju ne samo određena svojstva političara, dakle to da jesu a ne da nisu i koja su, tj. ova, a ne ona, nego i kolika su kao primjerice „vrlo je nepošten“, „krajnje je neuspješan“, i sl. Toliko o politici.

Uvjeren sam da sad možemo spojiti smrt i politiku i pitati se – je li danas u RH politika mrtva? Nastavimo sad sintetički. Navedeno pitanje možemo preoblikovati u sljedeće – što suvremeni hrvatski političar treba učiniti da politički umre? To možemo pitati mnoge, možda i same političare i odgovori bi bili zanimljivi, ali dvojim bi li nadišli polu-simpatičnu dosjetku ili smicalicu? Pitanje treba postaviti naciji, svima nama i svatko od nas treba ga postaviti sam sebi.

Političari često govore polovične istine, govore neistine, daju obećanja koja nikako ne mogu održati, vrijeđaju, psuju, omalovažavaju, i trguju voljom suverena. Sve to spada u politički folklor i u najboljem slučaju je oznaka pitoreskne političke kulture ili nekulture. Naivno bi bilo vjerovati da takvi čini uzrokuju smrt političara. Možda samo lakšu prehladu, ponekad i upalu pluća, ali ništa strašno.

No, političari također bezočno lažu, čine prekršaje, pa čak i kaznena djela, postupaju protuustavno, često su optuženi, osuđeni i trpe razne kazne (novčane, uvjetne, zatvorske i druge). Čak i nakon takvih čina, nakon što su raskrinkani kao lažljivci, kao počinitelji prekršaja i kaznenih djela, oni kao duhovi pohotno kruže nad vlastitim zgarištima i umjesto da preminu kao Feniksi se ustaju iz vlastitog pepela i kao nekakvi živi mrtvaci se bez imalo srama vraćaju u politiku pretvarajući Hrvatsku  u Zombiju. Štoviše, pronalaze svoj mali djelić biračkog tijela pod okriljem hrvatskog boga političke gluposti i žive vječno

Dakle, ne treba pitati hrvatske političare, jer njihova se politička smrt u velikoj većini slučajeva poklapa s biološkom. Pitam tebe – voljena nacijo – što to treba učiniti ili točnije počiniti hrvatski političar kako biste ga politički ubili, pokopali i organizirali mu karmine? Što treba učiniti kako bi u vašim očima prestao zadovoljavati weberovske uvjete za „biti političarom“? Što treba učiniti kako biste odlučili da mu dok god ste živi nikad više ne date svoj glas na izborima? Ima li tako nečeg? Čini se da ne. Tuzemni političari odraz su nas samih. A kakva smo nacija, takvi su nam i političari. Dakle, koliko je meni poznato, uz priznanje rijetkim i časnim iznimkama, ne postoje uvjeti za političku smrt političara u RH, a oni ne postoje jer ne postoje uvjeti za biti političarom, a ovi pak ne postoje jer nacija u stvari dopušta političarima da čine što hoće i kako hoće. I tako imamo mrtvu naciju! I tako imamo političke besmrtnike!

Ipak, to nije najgore u cijeloj stvari, tj. živjeti u dualističkom prividu da smo mi politički dobra nacija, ali su nam političari zli, pripadnici zatvorenih političkih elita i klanova koji se polu- i potpuno- dogovorno smjenjuju na vlasti. Iako na prvi pogled pročišćavajuće, ipak bi najgore bilo razotkriti taj privid, razotkriti samoj naciji nju samu, nama samima nas same. Ukazati sami sebi samima sobom na same sebe kao malograđane, političke kukavice i licemjere koji nisu u stanju smanjiti količinu preseravanja koju svakodnevno tako kreativno proizvode („bullshit“ je naime legitiman filozofski pojam otkad je o njemu u knjižici Kenjaža (On Bullshit, 2005.) lijepo raspravljao amerićanski filozof i etičar Harry G. Frankfurt. I što bismo tad sami sa sobom? Tako ogoljeni? Šuplji? Prazni? Dosadni i Bogu i vragu! U toj „pustinji stvarnosti“ (Matrix)? Kome treba takva pustinja? Bez idola? Bez obmana? Bez privida? Bez iluzija? Tko se može nositi s tim? Tko se može nositi sa samim sobom? Hrvati očito ne!

Za kraj bih u svjetlu nedavnog koncerta Psihomodo popa u Domu sportova u sklopu turneje kojom slave 30 godina kontinuiranog postojanja i nastupanja podsjetio na njihov koncert na istom mjestu 1990. godine.

 

 

. Laku noć, voljena nacijo!

Izvor: narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Izetbegovićevu ponovnu prijetnju ratom HNS BiH ocijenio pokušajem radikalizacije Bošnjaka

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski narodni sabor BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u toj zemlji ocijenio je u priopćenju objavljenom u subotu kako su nove prijetnje ratom, koje je ponovno u Mostaru uputio bošnjački član BiH Predsjedništva Bakir Izetbegović pokušaj radikaliziranja Bošnjaka i njihova okretanja od Europske unije i NATO-a.

Sudjelujući na obilježavanju obljetnice 4. Korpusa Armije BiH u Mostaru, Izetbegović je rekao kako su Mostar i Bošnjaci bili izloženi agresiji Hrvata i Srba, te je dodao da takav scenarij bošnjačka politika više nikada neće dopustiti.

“Ako prijete ustavnom poretku, teritorijalnom integritetu zemlje, ako misle da mogu dijeliti Mostar i druga mjesta, onda ću ponoviti da će dobiti rat! Neka ne prijete i mi nećemo prijetiti. Nećemo dopustiti da se revidira povijest”, rekao je Izetbegović.

Iz HNS-a BiH ističu da takvim istupima Izetbegović pokušava preusmjeriti Bošnjake protiv euroatlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu.

“Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma”, dodaje se u priopćenju. HNS BiH upozorava kako će radikalni Izetbegovićevi istupi pogoršati međunacionalne odnose u zemlji.

“To će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta”, zaključuje HNS BiH.

Izetbegović je nedavno u intervju za Deutsche Welle ustvrdio kako bi bio spreman na rat ukoliko se Republika Srpska pokuša odcijepiti od Bosne i Hercegovine.  HINA

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari