Pratite nas

Komentar

Konsternacija u medijskim „crvenim brigadama“!

Objavljeno

na

Dan prije čitanja presude generalima Gotovini i Markaču, prije te povijesne besjede suca Merona, u medijskim „crvenim brigadama“ ladice su bile pune spremljenih pogromaških tekstova protiv Tuđmana, Domovinskog rata, protiv branitelja protiv ideje slobodne Hrvatske stvorene upravo na tim vrijednostima.

[ad id=”93788″]

Trebala je to biti točka na „I“ desetgodišnje „detuđmanizacije“, trebao je to biti kraj postojanja HDZ-a i svake ideje domoljublja koju su mediji ostrašćeno željeli pretvoriti u „udruženi zločinački poduhvat“. Strategiju rušenje svih hrvatskih institucija kao nosivih stupova države pokvario im je upravo pravednik među pravednicima, sudac Meron.

Meronova oslobađajuća presuda zaustavila je nakratko ideju povratka Hrvatske u neke nove jugoslavensko-regionske okvire. Neprijatelji Hrvatske, nakon prvotnog šoka i konsternacije brzo su se zbili u nove redove ne napuštajući svoju strategiju ni milimetar, a poslije dobivenih izbora nad ranjenim HDZ-om, svoj mandat su iskoristili za samo jednan cilj: uništiti ideološke neprijatelje i osigurati dugovječnu mentalnokomunističku vladavinu nad svim hrvatskim resursima.

Pojavom Tomislava Karamarka i Milijana Brkića na političkoj sceni i njegovim upornim odbijanjem pomisli na svaki mogući poraz, stvari su se počele drastično mijenjati što je izazvalo efekt bijesa i mržnje ideoloških protivnika, a taj bijes i mržnja tjerao ih je u nove kontroverzne pogrješke koje su ih neminovno gurale u nove velike sukobe. U svom mrzilačkom sljepilu, gurali su Hrvatsku na dno dna europskih vrijednosti, a standard građana i socijalna empatija bila im je potpuno strana kategorija.

Medijske „crvene brigade“ i danas su u svojevrsnoj konsternaciji zahvaljujući upravo taktici ljudi koji su branili i stvarali Hrvatsku u Domovinskom ratu. Taktika u Domovinskom ratu, poglavito medijskom ratu, dovela nas je do stvaranja Hrvatske, a današnja taktika te nemilosrdne medijske borbe protiv istog neprijatelja, čini mi se , usporediva je s tim svetim godinama rata za hrvatsku slobodu.

Kako se boriti protiv medija kad nemaš medije? Strateško je pitanje koje ima jednostavan i učinkovit odgovor! Ignoriraj medije! Nema „sillentio stampa“, ali ima kontroliranih izjava, ima izjava bez sadržaja, ima imena novih ministara ali se ne zna tko su, ne zna se kako se zovu!? Tom taktikom šutnje, taktikom tri „kandidata“ za jedno mjesto, izbijene su iz ruku već spremne pogromaške kolumne protiv pojedinaca , razbijena je sprega medija i paraobavještajnog sustava koji ulazi u privatnost svakog kandidata i onda ga u svojevrsnom atentatu razvači po medijima od nemila do nedraga zabavljajući publiku zadojenu teorijama urote.

Smiješno je bilo gledati konsternirana lica voditelja i gostiju na svim TV šupama u Hrvatskoj koji potpuno obezglavljeno nagađaju u svojim „vrlim“ analizama tko će zasjesti u koju fotelju. Smiješno je bilo slušati napade na mandatara Tihomira Oreškovića koji po njihovom, ne sudjeluje u sastavljanju Vlade, jer ga eto nigdje nema!? NOVIkmet ga napada, pa ga onda Lalić brani i nada se da će u Vladi sjediti i Vrdoljak i Mraktaritašica, a potajno se nada da će i „glavna spremačica UN-a Becna Pusić“ ostati „ministarka spoljnih poslova“.

Smiješno je bilo gledati Bagu kako se okomio na Kosora kao pijavica, kao Šešeljev „durdubak“ ( najbolji mamamc za soma), zalijepio se i ne da mrdnuti Kosoru koji se raspukao od bijesa. Melje li ga Bago melje, po nalogu svojih gazda ne bili bilo šta podmetnuo Karamarku i Domoljubnoj koaliciji. Bago puca, jer napadao bi, ali nema koga. Dobio je iščašenje usta od silnog jala!

Ali kad se nema koga napadati uvijek je tu predsjednica Republike, njihova bolna rana i uvijek dežurni krivac. Sramotni komentari, ismijavanje, seksističko pljuvanje, na dan prve obljetnice mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović! Neviđena mržnja, ljubomora prema ženi koja je samo prva među jednakima, prema Predsjednici koja je savršeno odradila svoju prvu godinu mandata u potpuno nesavršenim uvjetima među neprijateljskim redovima.

„Crvene medijske brigade“ još uvijek se osjećaju moćno, za njih ova bitka laži i prijezira još nije gotova i čine sve kako bi se dodvorile svojim vladarima i napravile političku štetu njihovim političkim oponentima. Imaju sve manje vremena, iz ovog stanja trenutne konsternacije promjeniti ton, sjetiti se demokracije i šta je to cenzura, jer može im se dogoditi da umjesto cenzure i demokraciju dožive lustraciju.

Kazimir Mikašek-Kazo/Hsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Čestitke riječkom SDP-u

Objavljeno

na

Objavio

Danas kada čitate ovaj tekst riječki SDP će u dužini vladanja gradom na Rječini uspjeti nadmašiti Komunističku partiju Sovjetskog Saveza na čemu mu neupitno moramo čestitati. Možemo misliti što god želimo o SDP-u, ali ostati na vlasti na nekom području duže od 74 godine predstavlja neupitan politički uspjeh na kojemu se mora čestitati. Red je da danas u skladu s tom obljetnicom pogledamo rezultate te dugotrajne vladavine SDP-a u Rijeci s osvrtom na vremenski posljednjih 30 godina.

Grad to su ljudi. Grad to su njegovi stanovnici. Niti država, niti grad niti selo ne mogu postojati bez ljudi pa je red pogledati demografske rezultate vladavine SDP-a. Kako smo predaleko od vremenski posljednjeg popisa stanovništva onda smo prisiljeni koristi druge službene podatke od demografskom stanju Rijeke. Na lokalnim izborima za gradsko vijeće grada Rijeke 2001 godine pravo glasa je imalo 132.574 stanovnika dok je na identičnim izborima 2017 godine pravo glasa imalo njih 110.071. To nam govori da se broj stanovnika Rijeke, pardon osoba s pravom glasa smanjio za praktički 17 % u ovih 16 godina. Kako se danas u Hrvatskoj kao specijalni problem navodi bijeg stanovnika iz Osijeka red je usporediti riječke podatke s osječkim. U tom istom razdoblju broj glasača u Osijeku se smanjio s 101.887 na 91.348 ili 10 % što nam neupitno ukazuje da je Rijeka grad slučaj, a nikako ne Osijek.

Grad to su ljudi. Grad to su njegovi stanovnici. Drugi podatak koji ukazuje na uspjeh ili neuspjeh nekog grada predstavlja broj rođenih i broj umrlih. Tokom posljednjih 5 godina u Rijeci se rodilo 4.527 djece, a istovremeno je umrlo 8.414 osoba što znači da smo prilično blizu toga da na 1 rođenje dolaze 2 sprovoda kao što se dogodilo 2017 i 2018 godine. S druge strane u ponovno moramo ovdje naglasiti navodno problematičnom Osijeku se rodilo 4.500 djece,a umrlo su 6.823 osobe. Tko zna možda je istina da se Osijek iseljeva u Njemačku, ali Rijeka se ne iseljava. Ona izumire, ubrzano izumire.

Mnogi će se upitati kakve veze to izumiranje Rijeke ima s gradskom vladom, kakve to veze ima s riječkim SDP-om ? Oni koji se to pitaju su isti oni koji su stalno iznenađeni neugodnim događajima, oni koji nikada nisu ništa krivi ili odgovorni. Ranije Linić, a danas Obersnel ponavljaju da je Rijeka sužena na 44 kilometra prostora i da je to bio zločin odgovoran za sve njene današnje probleme. Ako ih ikada išta pitate oni će uvijek odgovoriti da nisu krivi za izumiranje Rijeke. To po njima nema nikakve veze s odlukom da se razvoj grada temelji na tercijarnim, uslužnim djelatnostima koje po mišljenju riječkih SDP-ovaca nose veće plaće. Obersnel voli navoditi da se Riječani sele u Viškovo i slična okolna mjesta tako da smanjivanje broja stanovnika grada na Rječini ne predstavlja nikakav demografski, socijalni ili politički problem. Tko zna možda on sam u to i vjeruje ignorirajući razlog za na primjer uspjeh Viškova. Za razliku od Rijeke koja izumire u Viškovu na 2 sprovoda dolaze 3 bebe što nam govori da je riječ o živoj, uspješnoj općini. Osnovna gospodarska razlika između Rijeke i Viškova je da se ekonomija manjeg mjesta temelji na industriji,a ne na uslužnim djelatnostima. To govori više nego dovoljno o neuspjehu vladavine riječkog SDP-a u samostalnoj Hrvatskoj.

Za dobiti potpunu sliku propadajućeg grada dovoljno je spomenuti da se Rijeka godišnje zadužuje za 70 milijuna kuna godišnje. To nas automatski dovodi do pitanja gdje odlazi ovaj novac,a najjednostavniji odgovor na njega bi bio da Rijeka ima jednak broj zaposlenih kao i Split s 40 % više birača na posljednjim lokalnim izborima. Nema nikakvog smisla išta drugo reći.

Na kraju red je da se svi upitamo što rade druge političke opcije u gradu na Rječini da nisu u stanju pobjediti na lokalnim izborima ? Ispravan odgovor na to pitanje je praktički nemoguće naći. Danas kada riječki SDP zasluženo slavi  dužu vladavinu nego što je vladala KP SSSR-a red je obratiti pogled na budućnost. Na budućnost kada će Rijeka zbog svoje pogrešne gospodarske i demografske politike imati još manje stanovnika. Na 2021 godinu kada će SDP pokušati predati gradonačelničku poziciju iz ruka Vojka Obersnela u ruke Mirka Filipovića. To je ujedno i budućnost kada se možemo nadati promjenama na bolje jer gore više stvarno ne može biti.

Rijeka nije grad koji se iseljava. Rijeka je grad koji izumire.

Robert Jurčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

U idućih 8 mjeseci mjesto predsjedavajućeg će umjesto hrvatskog člana Predsjedništva preuzeti g. Željko Komšić

Objavljeno

na

Objavio

Budući da Ustav predviđa da hrvatski član Predsjedništa preuzme Predsjedništvo u idućih 8 mjeseci , a budući da takvog u Predsjedništvu nema, jasno je da idućih 8 mjeseci BIH neće imati Predsjedavajućeg.

Prema Ustavu BIH, idućih osam mjeseci Predsjedavajući BIH morao je biti hrvatski član Predsjeništva. To bi bio onaj član koji ima pravo konzumacije veta u hrvatskom klubu Doma naroda Federacije BIH.

Čovjek koji predstavlja većinsku legitimnu volju Hrvata u BIH. Kako u BIH predsjedništvu nema takvog čovjeka idućih osam mjeseci BIH ulazi u ustavnu krizu, dok će mjesto predsjedavajućeg umjesto hrvatskog člana Predsjedništva preuzeti g. Željko Komšić, piše Poskok.info.

Mnogi Hrvati ga mrze, i nazivaju izdajnikom, no radi se o čovjeku koji se bori za vlastiti život. Lako je nama iz Hercegovine, Posavine, Lašve, galamiti na njega, no je li se ikada itko zapitao kako je njemu u Sarajevu, i što bi mu se dogodilo preko noći da odbije slušati svoje Gospodare? Od Šehera do Stambola?

Je li HDZ ili HVO ikada iti pokušao izvući Komšića iz Sarajeva? Osigurati njegovoj obitelji dostojanstven život?

Prepustili smo čovjeka na višedesetljetno maltretiranje i nasilje nad njim, i danas se čudimo što je postao?

Uvijek je važno promotriti stvar i iz tuđe perspektive.

Slučaj Željka Komšića obeshrabruje mnoge mlade Hrvate koji su zaljubljeni u Bošnjakinje da stupe u brak s njima. Komšić tako indirektno djeluje na smanjenje broja miješanih brakova u BIH. Zašto? Zato što je njegov primjer upravo primjer Hrvatima što će im se dogoditi postanu li bošnjački zetovi.

Podsjećamo: Željko Komšić nema prava veta u Domu naroda Federacije BIH. Kao takav on nije hrvatski član Predsjedništva jer je njegova funkcija nepotpuna. Ne može ju konzumirati. On nema politički utjecaj nad tijelom koje predstavlja. Ne predstavlja Hrvate u BIH. Kao takav on je uzrok krize na dnevnoj razini. Izaziva raskol među narodima, jača nacionalizam i širi nepovjerenje u državu. Svakim njegovim istupom odnosi Bošnjaka i Hrvata u BIH su to gori.

Budući da Ustav predviđa da hrvatski član Predsjedništa preuzme Predsjedništvo u idućih 8 mjeseci , a budući da takvog u Predsjedništvu nema, jasno je da idućih 8 mjeseci BIH neće imati Predsjedavajućeg.

Bošnjački nacionalisti i mediji pokušat će javnost uvjeriti da je Komšić predsjedavajući no njega ne prizna većina građana BIH, većina naroda BIH i ograničio si je kretanje na većini teritorija BIH. Ne zato što ga građani mrze, nego zato što on na 75% teritorija sebe doživljava kao izdajnika Bosne i Hercegovine, njena dva naroda i većine građana. Iako je godinama maltretiran od strane bošnjačkog nacionalizma, njegov stid i strah od Hrvata i Srba ipak govore da je on u dubini duše ipak svjestan tko je i što je, piše Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari