Pratite nas

Nebuloze

Kontroverzni film ‘Chris the Swiss’ – Savjetnik redateljice je bio Hrvoje Klasić

Objavljeno

na

Kontroverzni film “Chris the Swiss”

Kontroverzni film “Chris the Swiss”, koji Domovinski rat prikazuje uglavnom kao pohod paravojnih, profašističkih i ultrakatoličkih fanatika kojima je Opus dei isprao mozak na Srbe, odnio je na dodjeli švicarskih filmskih nagrada, koje baš nisu isto što i Oskari, pobjedu u dvije marginalne kategorije – montaže i filmske glazbe. Spomenimo usput da je glazba u filmu uglavnom “Jesus he knows me” od Genesisa.

Film je inače na raznim, uglavnom marginalnim, festivalima, nominiran za nagrade 11 puta, a dobio ih je četiri. Dovoljno da Index u naslovu napiše, “Film koji mrze braniteljske udruge proglašen najboljim švicarskim dokumentarcem”. Index inače većim dijelom prenosi intervju koji je za Neue Zürcher Zeitung  dao stanoviti “Samir”, producent filma. “Samir” je inače rođen u Iraku, i to je otprilike sve što se zna o njemu, prezimena mu nema ni na IMDB-u. Niti je film proglašen najboljim švicarskim dokumentarcem, a niti ga braniteljske udruge mrze, već su autori filma ti koji “mrze”, odnosno difamiraju, hrvatske branitelje.

Jer, kao što bi crnci u Nigeriji imali pravo pitati zašto je Nigerija financirala rasistički film koji crnce prikazuje kao lijene bitange, kad bi se tako što dogodilo, ili kao što bi Židovi imali pravo pitati zašto je Izrael financirao film koji kaže da sve strane u Drugom svjetskom ratu bile jednake i činile zločine – ali su saveznici bili malo gori od nacista – ili film koji zastupa revizionističke povijesne teze da se holokaust nikad nije dogodio i da je Aushwitz zapravo bio nešto između zabavišta i dnevnog boravka za Židove, tako i Hrvati, naročito branitelji, imaju pravo pitati zašto je Hrvatska sufinancirala jedan u osnovi antihrvatski propagandni uradak, piše narod.hr

Izvrtanje teza o ratu

Dakle, tu se radi u najmanju ruku o izvrtanju teza. No što je sve problem s filmom? Chris the Swiss je trebao biti priča o švicarskom novinaru koji je pristupio vodu međunarodnih dragovoljaca koji su se u Slavoniji borili protiv JNA i četnika, i koji je poginuo na nepoznat način. Prvi je problem što je, kako navode kritičari filma – a to nisu samo braniteljske udruge – scenarij filma posve izmijenjen u odnosu na onaj koji je bio prezentiran HAVC-u kad se odlučivalo o sufinanciranju filma.

Izmijenjenim scenarijem se implicira da je  ‘međunarodne plaćenike’ financirao ‘Opus Dei švercom droge’, što je idiotarija na razini srpskih “Informera” i “Kurira” te ostalih Vučićevih novina, odnosno na razini uradaka o “ustašama iz Singapura koje pale gume u Dubrovniku” i “psihotronskom oružju” kojim se služe branitelji Vukovara. Uostalom, kad je čak i jedan Jurica Pavičić upitao redateljicu Kofmel, u jednom intervjuu za Jutarnji list, ne liči li joj to s Opus deijem kao izazivačem rata na teoriju zavjera s interneta, onda je prilično jasno zašto Hrvatska taj film nije smjela financirati. Ovo je dio tog intervjua:

Vaš film je u najvećem dijelu jako temeljit i temeljito dokumentiran. Iskreno, najtanji dio mi se čini onaj o involviranosti Opusa Dei u rat u Hrvatskoj. Meni to ostavlja dojam internetske teorije zavjere?

“Ja u filmu nisam jako ni gurala tu temu zato što ništa ne mogu dokazati. Međutim, postoje indicije. Ono što jest činjenica je da je Flores Chico bio član Opus Dei. Činjenica je da je njegov šef u redakciji barcelonske Vanguardije bio član Opus Dei. Također, činjenica je da su novci za Floresov vod dolazili iz Pamplone, sa sveučilišta koje drži Opus Dei. To su činjenice koje sam istražila. Drugo su sve slutnje, nagađanja, i mogu biti podložne interpretaciji. Također, po bilješkama mog rođaka shvatila sam da je ta veza s Opus Dei postala njegova fiks ideja, da je tjerao tu novinsku temu, pa možda zbog nje i poginuo. Već i zato sam to morala uključiti u film.”

U jednoj od scena filma, u Slavoniji intervjuirate francuske i britanske dobrovoljce koji su 1991. ratovali u Hrvatskoj? Kako su oni prihvatili ideju da o ovoj temi snimate film?

“U početku su bili razumljivo rezervirani. Međutim, vrlo su se brzo otvorili i počeli govoriti, a kroz ono što su nam rekli uspjeli smo pokazati što rat napravi od ljudi i kakve posljedice na njih ostavlja. Zato mi je taj dio filma bio strašno važan. Na neki način, oni su omekšali i moj stav moralnog križara koji je došao tu samo da raskrinka ubojice. Kroz te dijelove, nastojala sam pokazati kako ljudi postanu žrtve loše situacije. Jako sam im zahvalna što su sudjelovali u filmu. Također, važno mi je da znaju da ih nisam namjeravala prikazati u lošem svjetlu.”

Povijesni revizionizam u režiji Hrvoja Klasića

Nije namjeravala, ali eto – jest. Ljude treba suditi po rezultatima, ne proklamiranim namjerama. Dakle, Hrvatska je odlučila ipak ne isplatiti obećana sredstva za film, iz jednostavnog razloga: On Hrvatsku prikazuje u negativnom svjetlu, odnosno kako Index to pakira u celofan “kritički propituje ulogu Hrvatske u balkanskim ratovima”.

Takvo kritičko propitivanje se, kad se radi o primjerice Drugom svjetskom ratu, zove “povijesni revizionizam” i kažnjivo je zakonom, i to strogo, pa nema razloga da ne bude drukčije i kad se radi o Domovinskom ratu, odnosno da se zakonom regulira zabrana povijesnog revizionizma, negiranja karaktera rata proglašavanjem istog “građanskim” kao što je to u filmu, i bilo kakva apologetika velikorsrpskog nacional-socijalizma.

A o čemu se radi, govori i kratki sinopsis filma na stranicama IMDB-a gdje je film, inače, od gledatelja ocijenjen prosječnom ocjenom 7,2 od 10 – solidno, ali nipošto vrhunski.  “Christian “Chris” Würtenberg je bio  mladi švicarski reporter privučen ratnim aktivnostima… pa se na kraju pridružio PIV-u, paramilitarnoj grupi aktivista koja je na kraju integrirana u HV koja se borila protiv Srba. … Njegova nećakinja, Anja Kofmel, je redateljica filma koji ima arhivske dijelove, žive intervjue i animirane dijelove. … Animirane scene pokazuju strahote rata kako za civile tako za vojnike. Nema dobre i loše strane, obje strane su umiješane u ratne zločine. Kris je pomalo naivno istraživao motive ljudi…”

Karakter rata

Ne sjećam se da su Amerikanci ikad snimili film o Drugom svjetskom ratu, ili bilo koja saveznička država, u kom “nema dobre i loše strane”. A što se građanskog rata tiče, svojevremeno nam je Markovina s ekrana objašnjavao kako je rat bio građanski jer su u njemu sudjelovali i hrvatski građani, Srbi. Naravno, nije, jer kao prvo ti Srbi nisu bili hrvatski građani – oni su krenuli u rat upravo zato jer nisu htjeli postati hrvatski građani! – nego građani Srbije ili “RSK”, a kao drugo, i da jesu, karakter rata ne određuje tko je u njemu sudjelovao, jer bi inače i Drugi svjetski rat u Češkoj bio građanski obzirom da su u njemu sudjelovali češki (sudetski) Nijemci, njih jedno tri milijuna. Karakter rata određuju ciljevi, a Miloševićev je cilj bio isključivo otimačina teritorija od Hrvatske i u korist Srbije, što sukob od prvog dana čini međunarodnim, a ne građanskim i to posve neovisno o priznanju Hrvatske.

No možda najveći problem filma je – savjetnik kojeg je Kofmel uzela. “Od početka su nas pratila dva povjesničara, jedan od njih bio je Hrvoje Klasić, kojeg je preporučio HAVC, i jako smo bili oprezni jer smo znali da je priča osjetljiva, pogotovo kada je radi netko tko dolazi izvana poput mene. Ipak, bez obzira na sve bila sam mirna, jer sam znala da radimo profesionalno. Volim Hrvatsku, nisam htjela nikoga uvrijediti niti sam se uopće bavila Hrvatskom i ratom na takav način”, rekla je redateljica Kofmel u jednom intervjuu.

Možda odatle i njezine miskoncepcije o Hrvatskoj i domovinskom ratu, jer uzeti Klasića kao relevantnog savjetnika za rad na filmu o Domovinskom ratu je smisleno koliko i uzeti Davida Irvinga za konzultanta za film o Hitleru i Drugom svjetskom ratu.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

Pupovac se obrušio na Predsjednicu RH zbog potpore Penavi

Objavljeno

na

Objavio

Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, komentirao je podršku predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi u slučaju odluke Ustavnog suda koja se odnosi na dvojezičnost u Vukovaru.

“Teško je podržati gradonačelnika Penavu i ne biti protiv odluke Ustavnog suda. Ta predsjedničina podrška nesumnjivo je usmjerena protiv konkretne odluke Ustavnog suda i to je ozbiljan sukob između Ustavnog suda i predsjednice RH”, izjavio je Milorad Pupovac, piše Večernji list.

Koliko je takav sukob koristan predsjednici, nastavio je, vidljivo je na prvi pogled, a koliko je koristan po pitanju odnosa među ljudima u Vukovaru, o tome će Pupovac, rekao je, govoriti drugom prilikom i na drugom mjestu.

Pupovac tumači da je Ustavni sud donoseći svoju odluku uzeo u obzir članak osam Ustavnog zakona koji govori da se prava manjina imaju primjenjivati sa svrhom poštovanja manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga.

“Predsjednica RH kolektivizira krivnju, a Ustavni je sud nastojao izbjeći kolektivizaciju. Na stranu kolektivizacija, na koju smo nažalost navikli, predsjednica si uzima za pravo da kao netko iz pozicije vlasti samovoljno procjenjuje što je postignuto u međuljudskim odnosima u Vukovaru. Ako bi predsjednica svoj osobni stav pokušala pretočiti u akt vlasti, onda bi bila u temeljitom sukobu sa zakonom i Ustavom”, rekao je Pupovac.

Predsjednica održala sastanak s Ivanom Penavom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

Miroslav Šeparović poručio Penavi: ‘Ustavni sud se mora slušati’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović rekao je u nedjelju kako od lokalne vlasti u Vukovaru očekuje da provede odluku Ustavnog suda o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina kojom je određeno da se prava srpske nacionalne manjine u tom gradu moraju unaprijediti te da oko toga ne bi želio polemizirati s vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom.

“Zakon o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina govori da je na statutima lokalne samouprave ovlast da oni odlučuju o postupnoj primjeni tih prava. Imaju dva prava koja ne mogu isključiti, a to je pravo na upotrebu jezika i pisma u javnoj komunikaciji i pravo građana na dobivanju isprava na svom jeziku. Iz zakona proizlazi da je grad taj koji određuje trenutak da to ocijene, Ustavni sud ih na to potiče”, odgovorio je Šeparović na pitanje novinara u emisiji “Točka na tjedan” N1 televizije je li to pretežak zadatak za Vukovar.

Podsjetio je da je Ustavni sud u svojoj odluci iz 2014. rekao i obvezao vukovarsko Gradsko vijeće, nakon što su se pokušale silom uvesti dvojezične ploče, da u roku od godinu dana propiše i uredi za cijelo područje kolektivna i individualna prava srpske nacionalne manjine uzimajući u obzir njihova legitimna prava, ali i posljedice velikosrpske agresije koja je zahvatila Vukovar i stradanje hrvatskog naroda.

Zamoljen da komentira tvrdnju vukovarskog gradonačelnika kako za to nije vrijeme i da još neće biti vrijeme, Šeparović je rekao da se odluke Ustavnog suda moraju izvršavati.

“Njih je dužna izvršavati svaka pravna i fizička osoba, to je dužnost prvenstveno gradonačelnika i Gradskog vijeća. Neću polemizirati s gradonačelnikom, mi smo svoje rekli. Imamo razumijevanja za Vukovar, jer da nemamo, odluka bi bila drugačija i prava bi se primijenila odmah i sad”, poručio je Šeparović.

Na Vladi je da uredi ako lokalne vlasti ne postupe po zakonu

“Ovo su emocije, ja ih razumijem, ali pozivam gradonačelnika i vijeće da u listopadu postupe po svom statutu i razmotre dosegnuti stupanj razumijevanja, snošljivosti i tolerancije, i to obrazlože. I general Gotovina je po izlasku iz haškog zatvora rekao da je rat završio, okrenimo se budućnosti. Onaj tko je ostao bez ičega, neće mu upotreba ćirilice ili srpskog jezika vratiti najmilije, ja sam toga svjestan, ja sam duboko svjestan trauma, ali moramo se okrenuti budućnosti. Uvjeren sam da će gradonačelnik to shvatiti i postupiti po tome”, istaknuo je.

Na tvrdnju kako formalno mogu svakog listopada reći da nije još došao trenutak, Šeparović je odgovorio: “Mogu, ali moraju to obrazložiti, a Ustavni sud će ocijeniti jesu li ti razlozi opravdani ili ne i po pravnoj dužnosti odrediti je li to zadovoljavajuće”

Na pitanje što će se dogoditi ako tako ne postupe, Šeparović je odgovorio kako je sada na Vladi da to pitanje riješi, što je, dodao je, i inače dužna provoditi.

“Podsjetili smo je i na nalog da uredi prikladan pravni mehanizam i uredi što se događa, ako lokalne vlasti ne postupe po zakonu. I tada smo rekli dok se ne donese zakon po kojem bi se uredio pravni mehanizam, ne smije se nasilnim mjerama provoditi zakon. Tako se neće ni ova odluka raditi, jer nije cilj da se razbijaju ploče, da se podsjeća na traume koje su ti ljudi pretrpili, nego je svrha dijalog. On je mukotrpan, težak, ali nema alternative. Nećemo slati policiju tamo, to je sigurno, ali ćemo biti uporni u provedbi naše odluke. Nije to politička odluka, Ustavni sud ne donosi političke odluke, nego one mogu imati političke implikacije”, istaknuo je Šeparović.

Na tvrdnju kako im mnogi spočitavaju da je Ustavni sud – politički, uzvratio je: “Ustavni sud je sve samo nije politički sud”.

“To je apsolutno nepoznavanje našeg Ustava. Činjenica što nas bira politika, ne znači da smo politički sud. Svaki sud na svijetu biraju parlamenti. Naš Ustavni sud odražava po svom sastavu hrvatsko društvo. Mi se jako dobro slažemo, imamo korektne odnose”, zaključio je Šeparović u intervjuu za televiziju N1.

(Hina)

 

Penava: Gdje su ustavna prava za silovane žene?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari