Pratite nas

Nebuloze

Kontroverzni film ‘Chris the Swiss’ – Savjetnik redateljice je bio Hrvoje Klasić

Objavljeno

na

Kontroverzni film “Chris the Swiss”

Kontroverzni film “Chris the Swiss”, koji Domovinski rat prikazuje uglavnom kao pohod paravojnih, profašističkih i ultrakatoličkih fanatika kojima je Opus dei isprao mozak na Srbe, odnio je na dodjeli švicarskih filmskih nagrada, koje baš nisu isto što i Oskari, pobjedu u dvije marginalne kategorije – montaže i filmske glazbe. Spomenimo usput da je glazba u filmu uglavnom “Jesus he knows me” od Genesisa.

Film je inače na raznim, uglavnom marginalnim, festivalima, nominiran za nagrade 11 puta, a dobio ih je četiri. Dovoljno da Index u naslovu napiše, “Film koji mrze braniteljske udruge proglašen najboljim švicarskim dokumentarcem”. Index inače većim dijelom prenosi intervju koji je za Neue Zürcher Zeitung  dao stanoviti “Samir”, producent filma. “Samir” je inače rođen u Iraku, i to je otprilike sve što se zna o njemu, prezimena mu nema ni na IMDB-u. Niti je film proglašen najboljim švicarskim dokumentarcem, a niti ga braniteljske udruge mrze, već su autori filma ti koji “mrze”, odnosno difamiraju, hrvatske branitelje.

Jer, kao što bi crnci u Nigeriji imali pravo pitati zašto je Nigerija financirala rasistički film koji crnce prikazuje kao lijene bitange, kad bi se tako što dogodilo, ili kao što bi Židovi imali pravo pitati zašto je Izrael financirao film koji kaže da sve strane u Drugom svjetskom ratu bile jednake i činile zločine – ali su saveznici bili malo gori od nacista – ili film koji zastupa revizionističke povijesne teze da se holokaust nikad nije dogodio i da je Aushwitz zapravo bio nešto između zabavišta i dnevnog boravka za Židove, tako i Hrvati, naročito branitelji, imaju pravo pitati zašto je Hrvatska sufinancirala jedan u osnovi antihrvatski propagandni uradak, piše narod.hr

Izvrtanje teza o ratu

Dakle, tu se radi u najmanju ruku o izvrtanju teza. No što je sve problem s filmom? Chris the Swiss je trebao biti priča o švicarskom novinaru koji je pristupio vodu međunarodnih dragovoljaca koji su se u Slavoniji borili protiv JNA i četnika, i koji je poginuo na nepoznat način. Prvi je problem što je, kako navode kritičari filma – a to nisu samo braniteljske udruge – scenarij filma posve izmijenjen u odnosu na onaj koji je bio prezentiran HAVC-u kad se odlučivalo o sufinanciranju filma.

Izmijenjenim scenarijem se implicira da je  ‘međunarodne plaćenike’ financirao ‘Opus Dei švercom droge’, što je idiotarija na razini srpskih “Informera” i “Kurira” te ostalih Vučićevih novina, odnosno na razini uradaka o “ustašama iz Singapura koje pale gume u Dubrovniku” i “psihotronskom oružju” kojim se služe branitelji Vukovara. Uostalom, kad je čak i jedan Jurica Pavičić upitao redateljicu Kofmel, u jednom intervjuu za Jutarnji list, ne liči li joj to s Opus deijem kao izazivačem rata na teoriju zavjera s interneta, onda je prilično jasno zašto Hrvatska taj film nije smjela financirati. Ovo je dio tog intervjua:

Vaš film je u najvećem dijelu jako temeljit i temeljito dokumentiran. Iskreno, najtanji dio mi se čini onaj o involviranosti Opusa Dei u rat u Hrvatskoj. Meni to ostavlja dojam internetske teorije zavjere?

“Ja u filmu nisam jako ni gurala tu temu zato što ništa ne mogu dokazati. Međutim, postoje indicije. Ono što jest činjenica je da je Flores Chico bio član Opus Dei. Činjenica je da je njegov šef u redakciji barcelonske Vanguardije bio član Opus Dei. Također, činjenica je da su novci za Floresov vod dolazili iz Pamplone, sa sveučilišta koje drži Opus Dei. To su činjenice koje sam istražila. Drugo su sve slutnje, nagađanja, i mogu biti podložne interpretaciji. Također, po bilješkama mog rođaka shvatila sam da je ta veza s Opus Dei postala njegova fiks ideja, da je tjerao tu novinsku temu, pa možda zbog nje i poginuo. Već i zato sam to morala uključiti u film.”

U jednoj od scena filma, u Slavoniji intervjuirate francuske i britanske dobrovoljce koji su 1991. ratovali u Hrvatskoj? Kako su oni prihvatili ideju da o ovoj temi snimate film?

“U početku su bili razumljivo rezervirani. Međutim, vrlo su se brzo otvorili i počeli govoriti, a kroz ono što su nam rekli uspjeli smo pokazati što rat napravi od ljudi i kakve posljedice na njih ostavlja. Zato mi je taj dio filma bio strašno važan. Na neki način, oni su omekšali i moj stav moralnog križara koji je došao tu samo da raskrinka ubojice. Kroz te dijelove, nastojala sam pokazati kako ljudi postanu žrtve loše situacije. Jako sam im zahvalna što su sudjelovali u filmu. Također, važno mi je da znaju da ih nisam namjeravala prikazati u lošem svjetlu.”

Povijesni revizionizam u režiji Hrvoja Klasića

Nije namjeravala, ali eto – jest. Ljude treba suditi po rezultatima, ne proklamiranim namjerama. Dakle, Hrvatska je odlučila ipak ne isplatiti obećana sredstva za film, iz jednostavnog razloga: On Hrvatsku prikazuje u negativnom svjetlu, odnosno kako Index to pakira u celofan “kritički propituje ulogu Hrvatske u balkanskim ratovima”.

Takvo kritičko propitivanje se, kad se radi o primjerice Drugom svjetskom ratu, zove “povijesni revizionizam” i kažnjivo je zakonom, i to strogo, pa nema razloga da ne bude drukčije i kad se radi o Domovinskom ratu, odnosno da se zakonom regulira zabrana povijesnog revizionizma, negiranja karaktera rata proglašavanjem istog “građanskim” kao što je to u filmu, i bilo kakva apologetika velikorsrpskog nacional-socijalizma.

A o čemu se radi, govori i kratki sinopsis filma na stranicama IMDB-a gdje je film, inače, od gledatelja ocijenjen prosječnom ocjenom 7,2 od 10 – solidno, ali nipošto vrhunski.  “Christian “Chris” Würtenberg je bio  mladi švicarski reporter privučen ratnim aktivnostima… pa se na kraju pridružio PIV-u, paramilitarnoj grupi aktivista koja je na kraju integrirana u HV koja se borila protiv Srba. … Njegova nećakinja, Anja Kofmel, je redateljica filma koji ima arhivske dijelove, žive intervjue i animirane dijelove. … Animirane scene pokazuju strahote rata kako za civile tako za vojnike. Nema dobre i loše strane, obje strane su umiješane u ratne zločine. Kris je pomalo naivno istraživao motive ljudi…”

Karakter rata

Ne sjećam se da su Amerikanci ikad snimili film o Drugom svjetskom ratu, ili bilo koja saveznička država, u kom “nema dobre i loše strane”. A što se građanskog rata tiče, svojevremeno nam je Markovina s ekrana objašnjavao kako je rat bio građanski jer su u njemu sudjelovali i hrvatski građani, Srbi. Naravno, nije, jer kao prvo ti Srbi nisu bili hrvatski građani – oni su krenuli u rat upravo zato jer nisu htjeli postati hrvatski građani! – nego građani Srbije ili “RSK”, a kao drugo, i da jesu, karakter rata ne određuje tko je u njemu sudjelovao, jer bi inače i Drugi svjetski rat u Češkoj bio građanski obzirom da su u njemu sudjelovali češki (sudetski) Nijemci, njih jedno tri milijuna. Karakter rata određuju ciljevi, a Miloševićev je cilj bio isključivo otimačina teritorija od Hrvatske i u korist Srbije, što sukob od prvog dana čini međunarodnim, a ne građanskim i to posve neovisno o priznanju Hrvatske.

No možda najveći problem filma je – savjetnik kojeg je Kofmel uzela. “Od početka su nas pratila dva povjesničara, jedan od njih bio je Hrvoje Klasić, kojeg je preporučio HAVC, i jako smo bili oprezni jer smo znali da je priča osjetljiva, pogotovo kada je radi netko tko dolazi izvana poput mene. Ipak, bez obzira na sve bila sam mirna, jer sam znala da radimo profesionalno. Volim Hrvatsku, nisam htjela nikoga uvrijediti niti sam se uopće bavila Hrvatskom i ratom na takav način”, rekla je redateljica Kofmel u jednom intervjuu.

Možda odatle i njezine miskoncepcije o Hrvatskoj i domovinskom ratu, jer uzeti Klasića kao relevantnog savjetnika za rad na filmu o Domovinskom ratu je smisleno koliko i uzeti Davida Irvinga za konzultanta za film o Hitleru i Drugom svjetskom ratu.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

U Mostaru spaljena lutka s likom Martine Mlinarević

Objavljeno

na

Objavio

Na završnoj svečanosti ovogodišnjeg karnevala u Mostaru večeras je spaljena lutka s likom Martine Mlinarević Sopte, književnice i bosansko-hercegovačke veleposlanice u Češkoj, za koju je nedavno otkriveno da nema diplomu. Podsjetimo, njezino imenovanje za veleposlanicu izazvalo je niz kritika među Hrvatima u BiH jer je spomenuta knjiženica poznata po prostačkom napadu na Hrvate, ali i općenito kritiziranju “hercegovačkog mentaliteta”.

”To je odlučilo vijeće karnevalske udruge Centar 2, a inače to je inicijalna ideja praktički Univerziteta u Banjaluci, Univerziteta u Sarajevu i Sveučilišta u Mostaru, koji su prvi osudili čin njezinog postavljanja za veleposlanicu pored toga što nema fakultetsku diplomu. Mi smo to kasnije uobličili u ovome liku, koji je sadržajan u njezina dva djela Bukača i Huzur. Dakle Bukača Huzurpator”, pojasnio je predsjednik karnevala u mostarskom naselju Centar 2, Božidar Puljić.

Organizatori ističu da tradiciju karnevala i spaljivanja na lomači lika osobe koja se proglasi krivom za svako zlo tokom godine, navedena udruga njeguje već 20 godina u Mostaru i na satiričan način govori o problemima u društvu.

Martina Mlinarević-Sopta imenovana je za veleposlanicu još u travnju prošle godine, na prijedlog Željka Komšića koji se sada našao u diplomatskom skandalu. Naime, spisateljica i književnica Martina Mlinarević koju je Komšić postavio za veleposlanicu ove zemlje u Češkoj – nema fakultetsko obrazovanje.

Podsjetimo, na općim izborima u BiH za člana hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu, izabran je socijaldemokrat Željko Komšić i to preglasavanjem od strane Bošnjaka, zahvaljujući lošem izbornom zakonu.

Studenti tražili njezino povlačenje

”Duboko svjesni da nijedno društvo nema budućnosti bez vladavine prava te vrednovanja izvrsnosti i znanja, nećemo dopustiti ignoriranje eklatantnog primjera urušavanja pravne države, jednakosti svih građana pred zakonom, što dugoročno može imati dalekosežne posljedice po demokratski poredak u Bosni i Hercegovini” – poručili su, nakon objave teksta o njezinoj diplomi, koja nije dostavljena na uvid, nezadovoljni studenti politoloških organizacija iz Mostara, Sarajeva i Banja Luke.

“Imenovanje veleposlanice Mlinarević unatoč činjenici da dotična nije ispunila zakonski propisane uvjete, odnosno ne posjeduje sveučilišnu diplomu, nedvosmisleno predstavlja snažan udar na demokratske i pravne temelje BiH. U trenutku kada visokoobrazovani kadrovi naše zemlje zbog nemogućnosti zaposlenja napuštaju zemlju odnoseći mukotrpno stečeno znanje, na veleposlanička mjesta se imenuju nekvalificirani kandidati, protivno pravnim propisima ove države” , stoji dalje u priopćenju.

”Sporno imenovanje smatramo utoliko skandaloznijim s obzirom na činjenicu da je njime Predsjedništvo BiH prekršilo vlastitu Odluku o postupku imenovanja veleposlanika i drugih međunarodnih predstavnika BiH koju je upravo samo usvojilo 22. travnja 2013. godine”, navode studenti iz tri politološke organizacije.

“Svi studenti u BiH, bez iznimke, imaju puno pravo postaviti pitanje cjelokupnoj bh. javnosti, zašto uopće plaćaju skupocjene studije i mukotrpno polažu ispite kako bi stekli potrebne kvalifikacije i znanja, ako je očito da sama država, čak i u vlastite diplomatske službe, šalje nekvalificirane kadrove?! Ova zemlja može imati bolju budućnost isključivo kroz vrednovanje izvrsnosti te poštivanje temeljnih demokratskih vrijednosti, a vladavina prava to zasigurno jest. Tražimo da institucije BiH krenu raditi svoj posao, zaustave protuzakonito imenovanje, kompromitaciju naše zemlje i promoviranje nejednakosti bh. građana pred zakonom”, stoji na kraju priopćenja.

Otkazivanje promocije knjige pripisala je hrvatskim političkim predstavnicima u BiH

Podsjetimo, na Evergreen Festu u Čitluku iznenadno je otkazana promocija knjige ‘Huzur’ veleposlanice BiH u Češkoj Martine Mlinarević Sopta, što je ona nazvala zabranom i osvetom usput prostački vrijeđajući Hrvate odnosno hrvatske predstavnike u BiH opužujući da stoje iza otkazivanja, dok su pak organizatori festivala naveli kako je ona sama otkazala promociju.

“Bagra nema pojma da se drugog i drukčijeg ne može ušutkati ovim prizemnim, luzerskim metodama. Možda nekog uplašenijeg, ali ne i mene“, napisala je, a tekst je zaključila poručivši “A sloboda je ovo, kad mogu da kažem, sa dna srca i mirne duše – Ko vas j*** majmuni“, napisala je.

narod.hr (video: klix.ba)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

Mesićeva i Račanova kadrovska politika – Imenovali počasnog konzula osumnjičenog za pranje novca

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva

Hrvatska je pokrenula opoziv svog počasnog konzula u Barceloni nakon što je katalonska policija otvorila istragu nad njime sumnjičeći ga za “pranje novca” za lokalnu grupu kriminalac.

Konzul Juli Bárcena San José osumnjičen je da je primao novac dobiven od prodaje droge pa ga onda ulagao u nekretnine i skupocjene automobile čime je za kriminalnu skupinu prikrivao trag nezakonito stečenog novca, piše Tportal.

“Počasni konzuli ne daju ostavke već se mogu povući s dužnosti ili biti opozvani od strane države koja ih imenuje. U ovom slučaju, Republika Hrvatska je odlučila pokrenuti opoziv počasnog konzula”, navelo je hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova u odgovoru e-mailom poslanom Hini.

“Procedura je u tijeku, a nakon njezina okončanja RH nema nikakvih obveza prema gospodinu Barceni. Sve možebitne istražne i pravosudne radnje u isključivoj su nadležnosti Kraljevine Španjolske, čiji je gospodin Barcena državljanin”, stoji u odgovoru.

Bárcena San José je poduzetnik, a na mjestu počasnog hrvatskog konzula je od svibnja 2002. godine, od vremena predsjednika Stjepana Mesića i premijera Ivice Račana.

Počasni konzuli obično nisu nacionalnosti države koju predstavljaju nego državljani teritorija na kojem se nalaze što je u ovom slučaju Katalonija, odnosno Španjolska. To su osobe s prestižem u zajednici gdje žive, a njihove zadaće su uglavnom poticanje gospodarske i kulturne suradnje dviju zemalja te pomaganje državljanima zemlje koju zastupaju.

Katalonska policija Mossos d’Esquadra kaže kako je istragu otvorila 2017. godine nakon što je uhitila muškarca povezanog s obiteljskim klanom koji je uspostavio kupoprodaju luksuznih automobila u Barceloni. Policija je 18. rujna prošle godine priopćila kako je uhitila “četiri člana jednog poznatog obiteljskog klana iz Katalonije zbog pranja novca i trgovine drogom”. Daljnjom istragom policija je ustanovila da su poslovno povezani s počasnim konzulima.

“Pod istragom su tri počasna konzula stacionirana u Barceloni”, izvijestila je katalonska policija u priopćenju poslanom medijima, zaključuje Tportal.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari