Pratite nas

Nebuloze

Kontroverzni film ‘Chris the Swiss’ – Savjetnik redateljice je bio Hrvoje Klasić

Objavljeno

na

Kontroverzni film “Chris the Swiss”

Kontroverzni film “Chris the Swiss”, koji Domovinski rat prikazuje uglavnom kao pohod paravojnih, profašističkih i ultrakatoličkih fanatika kojima je Opus dei isprao mozak na Srbe, odnio je na dodjeli švicarskih filmskih nagrada, koje baš nisu isto što i Oskari, pobjedu u dvije marginalne kategorije – montaže i filmske glazbe. Spomenimo usput da je glazba u filmu uglavnom “Jesus he knows me” od Genesisa.

Film je inače na raznim, uglavnom marginalnim, festivalima, nominiran za nagrade 11 puta, a dobio ih je četiri. Dovoljno da Index u naslovu napiše, “Film koji mrze braniteljske udruge proglašen najboljim švicarskim dokumentarcem”. Index inače većim dijelom prenosi intervju koji je za Neue Zürcher Zeitung  dao stanoviti “Samir”, producent filma. “Samir” je inače rođen u Iraku, i to je otprilike sve što se zna o njemu, prezimena mu nema ni na IMDB-u. Niti je film proglašen najboljim švicarskim dokumentarcem, a niti ga braniteljske udruge mrze, već su autori filma ti koji “mrze”, odnosno difamiraju, hrvatske branitelje.

Jer, kao što bi crnci u Nigeriji imali pravo pitati zašto je Nigerija financirala rasistički film koji crnce prikazuje kao lijene bitange, kad bi se tako što dogodilo, ili kao što bi Židovi imali pravo pitati zašto je Izrael financirao film koji kaže da sve strane u Drugom svjetskom ratu bile jednake i činile zločine – ali su saveznici bili malo gori od nacista – ili film koji zastupa revizionističke povijesne teze da se holokaust nikad nije dogodio i da je Aushwitz zapravo bio nešto između zabavišta i dnevnog boravka za Židove, tako i Hrvati, naročito branitelji, imaju pravo pitati zašto je Hrvatska sufinancirala jedan u osnovi antihrvatski propagandni uradak, piše narod.hr

Izvrtanje teza o ratu

Dakle, tu se radi u najmanju ruku o izvrtanju teza. No što je sve problem s filmom? Chris the Swiss je trebao biti priča o švicarskom novinaru koji je pristupio vodu međunarodnih dragovoljaca koji su se u Slavoniji borili protiv JNA i četnika, i koji je poginuo na nepoznat način. Prvi je problem što je, kako navode kritičari filma – a to nisu samo braniteljske udruge – scenarij filma posve izmijenjen u odnosu na onaj koji je bio prezentiran HAVC-u kad se odlučivalo o sufinanciranju filma.

Izmijenjenim scenarijem se implicira da je  ‘međunarodne plaćenike’ financirao ‘Opus Dei švercom droge’, što je idiotarija na razini srpskih “Informera” i “Kurira” te ostalih Vučićevih novina, odnosno na razini uradaka o “ustašama iz Singapura koje pale gume u Dubrovniku” i “psihotronskom oružju” kojim se služe branitelji Vukovara. Uostalom, kad je čak i jedan Jurica Pavičić upitao redateljicu Kofmel, u jednom intervjuu za Jutarnji list, ne liči li joj to s Opus deijem kao izazivačem rata na teoriju zavjera s interneta, onda je prilično jasno zašto Hrvatska taj film nije smjela financirati. Ovo je dio tog intervjua:

Vaš film je u najvećem dijelu jako temeljit i temeljito dokumentiran. Iskreno, najtanji dio mi se čini onaj o involviranosti Opusa Dei u rat u Hrvatskoj. Meni to ostavlja dojam internetske teorije zavjere?

“Ja u filmu nisam jako ni gurala tu temu zato što ništa ne mogu dokazati. Međutim, postoje indicije. Ono što jest činjenica je da je Flores Chico bio član Opus Dei. Činjenica je da je njegov šef u redakciji barcelonske Vanguardije bio član Opus Dei. Također, činjenica je da su novci za Floresov vod dolazili iz Pamplone, sa sveučilišta koje drži Opus Dei. To su činjenice koje sam istražila. Drugo su sve slutnje, nagađanja, i mogu biti podložne interpretaciji. Također, po bilješkama mog rođaka shvatila sam da je ta veza s Opus Dei postala njegova fiks ideja, da je tjerao tu novinsku temu, pa možda zbog nje i poginuo. Već i zato sam to morala uključiti u film.”

U jednoj od scena filma, u Slavoniji intervjuirate francuske i britanske dobrovoljce koji su 1991. ratovali u Hrvatskoj? Kako su oni prihvatili ideju da o ovoj temi snimate film?

“U početku su bili razumljivo rezervirani. Međutim, vrlo su se brzo otvorili i počeli govoriti, a kroz ono što su nam rekli uspjeli smo pokazati što rat napravi od ljudi i kakve posljedice na njih ostavlja. Zato mi je taj dio filma bio strašno važan. Na neki način, oni su omekšali i moj stav moralnog križara koji je došao tu samo da raskrinka ubojice. Kroz te dijelove, nastojala sam pokazati kako ljudi postanu žrtve loše situacije. Jako sam im zahvalna što su sudjelovali u filmu. Također, važno mi je da znaju da ih nisam namjeravala prikazati u lošem svjetlu.”

Povijesni revizionizam u režiji Hrvoja Klasića

Nije namjeravala, ali eto – jest. Ljude treba suditi po rezultatima, ne proklamiranim namjerama. Dakle, Hrvatska je odlučila ipak ne isplatiti obećana sredstva za film, iz jednostavnog razloga: On Hrvatsku prikazuje u negativnom svjetlu, odnosno kako Index to pakira u celofan “kritički propituje ulogu Hrvatske u balkanskim ratovima”.

Takvo kritičko propitivanje se, kad se radi o primjerice Drugom svjetskom ratu, zove “povijesni revizionizam” i kažnjivo je zakonom, i to strogo, pa nema razloga da ne bude drukčije i kad se radi o Domovinskom ratu, odnosno da se zakonom regulira zabrana povijesnog revizionizma, negiranja karaktera rata proglašavanjem istog “građanskim” kao što je to u filmu, i bilo kakva apologetika velikorsrpskog nacional-socijalizma.

A o čemu se radi, govori i kratki sinopsis filma na stranicama IMDB-a gdje je film, inače, od gledatelja ocijenjen prosječnom ocjenom 7,2 od 10 – solidno, ali nipošto vrhunski.  “Christian “Chris” Würtenberg je bio  mladi švicarski reporter privučen ratnim aktivnostima… pa se na kraju pridružio PIV-u, paramilitarnoj grupi aktivista koja je na kraju integrirana u HV koja se borila protiv Srba. … Njegova nećakinja, Anja Kofmel, je redateljica filma koji ima arhivske dijelove, žive intervjue i animirane dijelove. … Animirane scene pokazuju strahote rata kako za civile tako za vojnike. Nema dobre i loše strane, obje strane su umiješane u ratne zločine. Kris je pomalo naivno istraživao motive ljudi…”

Karakter rata

Ne sjećam se da su Amerikanci ikad snimili film o Drugom svjetskom ratu, ili bilo koja saveznička država, u kom “nema dobre i loše strane”. A što se građanskog rata tiče, svojevremeno nam je Markovina s ekrana objašnjavao kako je rat bio građanski jer su u njemu sudjelovali i hrvatski građani, Srbi. Naravno, nije, jer kao prvo ti Srbi nisu bili hrvatski građani – oni su krenuli u rat upravo zato jer nisu htjeli postati hrvatski građani! – nego građani Srbije ili “RSK”, a kao drugo, i da jesu, karakter rata ne određuje tko je u njemu sudjelovao, jer bi inače i Drugi svjetski rat u Češkoj bio građanski obzirom da su u njemu sudjelovali češki (sudetski) Nijemci, njih jedno tri milijuna. Karakter rata određuju ciljevi, a Miloševićev je cilj bio isključivo otimačina teritorija od Hrvatske i u korist Srbije, što sukob od prvog dana čini međunarodnim, a ne građanskim i to posve neovisno o priznanju Hrvatske.

No možda najveći problem filma je – savjetnik kojeg je Kofmel uzela. “Od početka su nas pratila dva povjesničara, jedan od njih bio je Hrvoje Klasić, kojeg je preporučio HAVC, i jako smo bili oprezni jer smo znali da je priča osjetljiva, pogotovo kada je radi netko tko dolazi izvana poput mene. Ipak, bez obzira na sve bila sam mirna, jer sam znala da radimo profesionalno. Volim Hrvatsku, nisam htjela nikoga uvrijediti niti sam se uopće bavila Hrvatskom i ratom na takav način”, rekla je redateljica Kofmel u jednom intervjuu.

Možda odatle i njezine miskoncepcije o Hrvatskoj i domovinskom ratu, jer uzeti Klasića kao relevantnog savjetnika za rad na filmu o Domovinskom ratu je smisleno koliko i uzeti Davida Irvinga za konzultanta za film o Hitleru i Drugom svjetskom ratu.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Nebuloze

Austrija – Usvojena rezolucija protiv održavanja komemoracije na Lojbaškom polju kod Bleiburga

Objavljeno

na

Objavio

Austrijski parlament danas je usvojio rezoluciju protiv održavanja komemoracije na Lojbaškom polju kod Bleiburga. Njome traže od federalne vlade, preciznije od ministra unutarnjih poslova, da ispita sve pravne mogućnosti da zabrani događaj u Bleiburgu. Iz nadstranačkog konsenzusa i parlamentarne većine koja je podržala zahtjev izuzeli su se zastupnici Slobodarske stranke (FPÖ) te su stav branili argumentom o slobodi okupljanja kao demokratskom temelju.

Rezolucijom zastupnici ÖVP-a (narodnjaci) kancelara Sebastiana Kurza i njihovi koalicijski partneri Zeleni, te SPÖ-a (socijalisti) i liberalni NEOS traže od ministra unutarnjih poslova Karla Nehammera (ÖVP) da razmotri sve moguće pravne mjere na nacionalnoj, bilateralnoj i europskoj razini, da uzme u obzir Povelju EU o ljudskim pravima, europske konvencije o ljudskim pravima i druge ustavne norme kako bi se okupljanje na Bleiburgau, koje nazivaju “ultranacionalističkom-fašističkom komemoracijom” zabranilo već sljedeće godine. Usto, u rezoluciji, koja je neobvezujuća, traže da vlasti Koruške dobiju  sve informacije za procjenu imovinskih transakcija Počasnog bleiburškog voda.

Tijekom parlamentarne rasprave Peter Weidinger iz ÖVP-a istaknuo je i to na komemoraciju dolaze i ljudi u spomen na preminule rođake, bez političke instrumentalizacije, no da je potrebno napraviti jasnu distancu.

– Ovom se rezolucijom jasno zalažemo da se u Austriji ne toleriraju fašistička komemoracija, ekstremizam i reinterpretacija povijesti – kazao je narodnjak.

Za Zelene zabrana je već odavno trebala stupiti na snagu. Zastupnica Olga Voglauer ukazala je i na posebnu povijesnu odgovornost Austrije te činjenicu da je antifašizam osnovni princip demokracije, dok se u Bleiburgu veličaju zločinci.

– Nije riječ o komemorativnoj misi, što je ustanovila i biskupija Gurk, već o dijelu događanja  koji je politički instrumentaliziran i služi povijesnom revizionizmu – istaknula je. S njom se složila i Sabine Schatz (SPÖ), napomenuvši kako zabrana može biti ugrožena kupovinom zemljišta. Naime, austrijski su mediji javili kako je Počasni bleiburški vod uz postojećih 30.000 četvornih metara zemljišta na Bleiburškom polju kupio i dodatnih 18 tisuća kvadrata.

Rezoluciji su se glasnim povicima uspostavili zastupnici Slobodarske stranke, dok su zastupnici  Hannes Amesbauer i Dagmar Belakowitsch upozorili kako je riječ o skliskom terenu te da treba paziti kako se ne bi ograničila sloboda okupljanja i izražavanja.

– Nije na parlamentu da odlučuje kakva okupljanje želi. To je arogantno – kazao je Amesberger. Dagmar Belakowitsch je istaknula kako austrijska demokracija podrazumijeva i podnosi pluralizam mišljenja te dodala kako su se mnogi sudionici komemoracije usprotivili tomu da ih se etiketira kao fašiste.

Ove godine zbog epidemiološke situacije u Austriji nije bilo većih okupljanja. Pokrovitelj komemoracije i ove je godine bio Sabor, a šef parlamenta Gordan Jandroković vijenac za bleiburške žrtve položio je na Mirogoju. Na samom Bleiburškom polju, u njegovo je ime to učinio veleposlanik RH u Austriji, dok je misa za žrtve održana u Sarajevu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

Film ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ od jeseni u školskom kurikulumu

Objavljeno

na

Objavio

Film “Dnevnik Diane Budisavljević” Dane Budisavljević dobio je suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja za uključivanje u nastavni kurikulum za učenike osnovnih i srednjih škola.

Ministarstvo je odobrilo i predloženu stručno izrađenu metodičku pripremu nastavne jedinice “Dnevnik Diane Budisavljević i period Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj”, ocijenivši je promišljenom i s jasno određenim odgojno-obrazovnim ishodima.

Kako se ističe u obrazloženju, film je podržan jer se nastoji skrenuti pozornost mladih i senzibilizirati ih na različite oblike netolerancije i diskriminacije, a prikazivao bi se učenicima od 13 do 18 godina u okviru projektnog dana ili kao školski projekt koji će ih potaknuti na promišljanje i pozitivno djelovanje.

Edukativni materijali vezani uz film “Dnevnik Diane Budisavljević” dijelom su projekta “Dnevnik Diane Budisavljević – od filma do virtualnog muzeja” čiji je razvoj podržalo Ministarstvo kulture.

Na stranici www.dnevnikdianebudisavljevic.com dostupni su, među ostalim, materijali namijenjeni nastavnicima i učenicima.

Osim informacija o filmu, na toj stranici dostupni su edukativni sadržaji, a u planu je izrada dodatnih materijala na temelju mnoštva materijala nastalih tijekom višegodišnjeg istraživanja za film. (Hina/K)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari