Pratite nas

Vijesti

Krah «ideologije razvaline» pred očima nacije

Objavljeno

na

U nedjelju navečer, upravo na javnoj televiziji nasukao se režimski Titanic. Iako još nisu izgubili izbore, strah je paralizirao Ivu Josipovića i njegove suradnike do te mjere da je, s jedne strane bilo neugodno gledati, a s druge strane, uznemirujuće. Hoće li potonuti nije više pitanje, pitanje je hoće li Hrvatska s njima?

stožer bez zastave

Televizijska slika i tonovi sinoć nakon 19 sati pa sve do ponoći svakome zdravih očiju i prosječnoga intelekta zapravo su rekli sve, ili gotovo sve. Točno se moglo po izboru gostiju, koncepciji televizijskog programa, pristiglim rezultatima, a pogotovo na licima, gestikulacijama i riječima ljudi iz stožera predsjedničkih kandidata, a još više po ponašanju mase u tim stožerima – vidjeti sve. Ili gotovo sve.

Uvredljivo je bilo gledati «poznatoga intelektualca» proslavljenoga u tisućama «antifašističkih» akcija suvremene Hrvatske, Vjerana Zuppu kako nadmoćno i lijeno, točno onoliko koliko je potrebno uvježbano pokazati prijezir prema nedostojnoj stoci pred ekranima, šalje sliku bijede programskih gurua nacionalne javne televizije, jer njegova nije bitna nikome. Dovoljno je bilo u «neutralnoj emisiji» gledati stalne državne «analitičare» i sveučilišne profesore Rimca i Cvrtilu i čuti izbjegavanje svakog suvislog pitanja, kao recimo o stanju medija i Josipovićevu utjecaju na njih.

Niti jedan od njih se nije ni pokušao osvrnuti na očitu zloupotrebu znanosti i znanstvenoga metoda istraživanja društvenih događaja. Rimac će tako reći da je nevjerojatan nesrazmjer rezultata predizbornih anketa koje za masne novce kupuje državna televizja od Ipsos pulsa, utemeljen na tome da oni provode ispitivanja na «urbanoj strukturi»!? Znanstveniku nije neugodno to što bi relevantno ispitivanje koje apsolutno utječe na društvene događaje i ponašanje ljudi, pa i na njihovo opredjeljivanje na izborima, a prije svega na njihovu apstinenciju, moralo biti utemeljena i vjerna slika kompletne nacionalne društvene strukture. Nije mu neugodno to što svjedoči bez glasa o klasičnoj prijevari i zloupotrebi znanosti za manipulaciju cijelim narodom i katastrofičnim posljedicama po njegovu budućnost, kojima godinama – svjedočimo.

Običan hrvatski čovjek mogao bi postaviti pitanje Rimcu – kako bi komentirao situaciju da u ljekarni, za svoj novac, umjesto zanstveno i stručno propisanoga lijeka – dobije slično pakiranje s otrovom? Bi li prihvatio moguće posljedice nijemo kao sinoć?

Puna su usta prije svega Ivi Josipoviću, Vesni Pusić, a sinoć krajnje radikalno Zoranu Milanoviću, zalaganja i borbe protiv korupcije. Ima li zornije korupcije od svjesnog namjernog izbora i izdvajanja golemih nacionalnih novaca koje HTV ulaže u ankete i proizvode Ipsos pulsa, koje ukupna hrvatska javnost kao sinoć – vidi kvarnim, koruptivnim pa i lopovskim? Smije li netko imati iluzija da bi Josipović, Milanović, Pusić ili Radman svojim novcima plaćali tako dokazano neupotrebljiv proizvod za njihove osobne potrebe?

Jasno je kao dan da su ankete koje su i sinoć doživjele krah pred očima hrvatskoga naroda, prvo klasičan čin korupcije, drugo, klasičan čin svjesne prijevare, što je i jedno i drugo – kazneno djelo.

Nije li besramno upravo u noći u kojoj su se razgolitile takve prijevare optuživati, makar i dokazanoga lopova, za – lopovluk. Za lopovluk bi trebao optuživati onaj tko – nije lopov. Zoran Milanović bez maske na licu, bez trunka samokontrole i osjećaja odgovornosti, bez trunka poštovanja premaa hrvatskome narodu kojemu se obraća – govori o HDZ-u kao zločinačkoj organzaciji, da ne trepne okom na javnu korupciju i zločin u kojem sudjeluje. Zašto?

Jer misli da na njega ima političko i ljudsko pravo. Jer misle kako su ljudi naviknuti na njihove zločine, na njihove zloupotrebe i nedjela, jer misle da njima pripada pravo biti takav, a onim drugima – ne.

Pogledajmo samo «rezultate» dvije ankete koje je objavljivala javna televizija u tijeku predizborne kampanje. Pa usporedimo s rezultatima izbora. Pa zamislimo bi li netko razuman nakon desetine takvih isporuka – kupio takav proizvod svojim novcima?

Josipović – 46, 5 posto, Kolinda Grabar Kitarović – 34,9 posto!

Josipović- 42 posto, Kolinda Grabar Kitarović – 28 posto!

Treba li spominjati mjesečne ankete koje traju pet godina o omiljenosti, popularnosti i gotovo svetosti Ive Jospovića, kojih bi se posramio i sjevernokorejski «Mladi vođa»?

Tko je tu lud? Narod?

Smije li sveučilišni profesor čije je poslanje znanost i znanstvena metoda, od čega izvrsno živi i što mu također plaća hrvatski narod, ostati nijem na ovakve «rezultate»? Smije li ne upitati HTV- kako je moguće da to plaćate kad je dokazano štetno i vrlo, vrlo kvarno? Jesmo li čuli sinoć takvo pitanje? Rimac i Cvrtila moraju po zvanjima znati – da takvi rezultati značajno utječu na ponašanje nacije, običnih ljudi u predizbornom periodu. Zašto sudjeluju u takvoj prijevari?

Nije li ključni način postizanja ciljane političke, društvene, poduzetničke, antagonističke, rušilačke klime, nije li ključni i toliko puta dokazani model izazivanja katastrofa širih ili užih razmjera, nije li ključni način projekcija mržnje, zločina, ratova – manipulacija javnošću putem medija? Sinoć je jedan od najvažnijih mehanizama te manipulacije opet razotkriven iako ga nitko nije istaknuo kao – zlo.

Lamentirati uz takvo saznanje o tome, zašto više od pedeset posto hrvatskoga naroda nije izašlo na izbore, iako to svakako nije jedini razlog – potpuni je bezobrazluk i sudioništvo u prikrivanju jednog evidentnog zla.

Nikakva manipulacija, prijevara, minuciozno smišljena laž, sve od reda temelji «ideologije razvalina» kako ju je precizno nazvao kardinal Bozanić, međutim nije mogla zamagliti sinošnje slike, prije svih nositelja te ideologije.

Slika i gestikulacija Ive Josipovića, mračan ton i onako uznemirujućega glasa Vesne Pusić, otužna slika Mladenke Šarić, nesretne novinarke koja je zbog strahota egzistencijalne borbe koju joj je upravo nametnuo režim dobila ulogu u cirkusu, kako histerično urla na pozornici pred cijelom nacijom, huliganski nastup Zorana Milanovića, trebali bi biti dovoljni svakome zdrava razuma. Iako su uloge davno podjeljene, iako je Mladenka Šarić i angažirana za nedostojne uloge «svilenom establišmentu» potomaka divljaka koji su upali u Zagreb i sve veće hrvatske gradove 1945. godine pa u kadama koje nikada nisu vidjeli prije toga, godinama kiselili zelje, kako njhova djeca danas ne bi otkrivala svoje praiskonsko divljaštvo i usmrđen veš ispod skupocjenih odjela i kostima, sva ta «demokratska», «urbana», «civilizirana», «sekularna», «europejska» i milenijska «gospoda», sinoć je pokazala – svoje lice. Lice laži, straha od provjere legitimiteta, dubokog nepovjerenja prema hrvatskome narodu, i u konačnci – otvorene mržnje prema onima koji se usude osporiti im položaje i eksluzivitet upravljanja državom.

Josipović je djelovao kao očerupana kokoš, teškom mukom i cijeloživotno uvjažbanom grimasom, cijedio je kroz zube, a samo ponekad uspjevao artikulirano izreći smislene riječi iako ni tada nije odustao od podvale o žrtvama hrvatske slobode, na licu mu se vidjela nevjerica, ubilački gnjev koji je samo nekoliko puta iskazao pritisnut argumentiranim ospravanjem njegovog lika i djela, kao u prigodi kada je Tomca nazvao bolesnikom. Vrdoljak je jedva skrivao pijanstvo ili zbunjenost, Pusić je kreštala besmislice o «ozbiljnosti» drugoga kruga, Mrsić bauljao sudarajući se s gomilom tajkuna, uhljeba, dokazanih moralnih ništavila kao Ferenčak. Stazić i Grčić su otpuhivali bez obzira na kamere njihove televizije, scenom su se smucali tipovi kao Koloman i gomila «urbanih» da bi se i najljući ognjištari vrlo, vrlo vjerojatno duboko sažalili. Nema naime ništa ružnije vidjeti od slike moćnika koji su svjesni da gube svoje pozicije i moraju se vratiti na svoja mjesta. Nitko od njih ne zna bolje – kakva.

S obzirom da se radi o politici, najbolja ilustracija toga mjesta je upravo njihova ideološka fraza – «smetlište istorije»!

Daleko važnije je bilo vidjeti ove slike, daleko važnije je bilo još jednom vidjeti na sceni krah minimuma vjerodostojnosti javne televizije, daleko je važnija poruka poslana hrvatskom narodu tim slikama i tonovima, od poruke brojki koje pokazuju priličnu izvjesnost personalne promjene na vrhu države.

Kolinda predsjednica

Vrlo je znakovito bilo gledati i posve preporođenu Kolindu Grabar Kitarović, bez ikakvog grča na licu, bez uvježbanih fraza i planiranih rečenica, kako bez planine nesigurnosti na leđima – slavi činjenicu da se nije osramotila i realnu mogućnost da uspije u ovoj utakmici. Puno je slika i iz njihovog stožera koje šalju više od bilo kakve riječi poruke hrvatskome narodu, ali sve su, kako god bile poučne, bile pod dojmom raspjevane i sretne Kolinde. Ukoliko je nacija zapamti takvu, ukoliko Karamarko i kompanija, koje nije fer sada kritizirati jer su pokazali da nekoga vraga rade i to uspješno po njihovim mjerilima, što je i dalje svjetlosnu godinu daleko od poželjnih mjerila i potencijala hrvatskoga naroda, ukoliko nacija pri odlučivanju bude imala sliku Kolinde Grabar Kitarović iz izborne noći, a potisne sliku Tomislava Karamarka – Kolinda će biti nova predsjednica Republike Hrvatske.

Tome čak i Brkić i Karamarko mogu pripomoći, jednostavno moraju isprovocirati Milanovića prije svih, iako su na granici sloma i gubitka svake samokontrole i Josipović i Pusić, kako bi posve očekivano počeli javno divljati pa i prijetiti, što je krajnja faza raspada svakoga ultramanjinskog poretka. Oni su trenutno u fazi u kojoj više ne mogu kriti da potječu iz smrada ukiseljenoga zelja donjozagrebačkih kada, kojim je, dok im Tito nije dekretom to zabranio, miris zimnice kupao Zagreb umjesto vode za prljave guzice divljaka koji su u svojoj pravednosti pobili i protjerali stotine tisuća autentične hrvatske gospode.

Te slike su najvažnija poruka i stvarna pobjeda hrvatskoga naroda. Čak i onih milijuna koji nisu izašli na izbore, jer dovoljna je bila i stranačka infrastruktura kako bi smrtno ranila poredak i demaskirala svo lažno blještavilo kao običan mrak. A ljudi vole pobjednike i ne vole gubitnike. Oduvijek. Svakome, pogotovo danas u Hrvatskoj, frustriranoj, nesigurnoj, dezorijentiranoj, što najbolje pokazuje Sinčićev rezultat, na osobnoj razini, imponira poistovjećivanje sa uspjehom i uspješnim ljudima. Kolinda Grabar Kitarović je sinoć pokazala da je – uspješna.

Autor: Marko Ljubić/Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Šola: Gospodine Plenkoviću, trebate se malo zamisliti

Objavljeno

na

Objavio

Kako je (tradicionalna) ljevica padom Berlinskog zida politički poražena i utopila se u bezličnost sveprisutnog političkog centrizma, sukladno Gramscijevu “receptu”, spas pokušava pronaći prebacujući se na područje kulture (kulturkamf) i obrazovanja.

Tako je i kod nas HNS, kao i SDP prije s Jokićem, inzistirao na tim resorima sa zadnjim motivom koji nemaju veze ni s kulturom niti obrazovanjem, već s preodgojem naroda i pojedinaca, rušenjem milenijskih vrednota i tradicija, zahvaćeni nietzscheanskim delirijem “prevrednovanja svih vrijednosti”. U tome, kako kod nas, tako i posvuda po svijetu, djeluju netolerantno i isključivo, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ideološka podvala

Podsjećamo da je Jokić kao uvrijeđena frajla dao ostavku samo zato jer se njegovu radnu skupinu željelo pluralizirati, dodati stručnjake i znanstvenike s drugih instituta i institucija, a on, koji se krio iza demagoškog slogana “struka, a ne politika”, u svojoj isključivosti to odbio, prema poznatom milanovićevskom “aksiomu” “ili mi ili oni”. Isti taj Milanović razotkrio je Jokićevo skrivanje iza “struke”, rekavši da je on njihov (politički) izbor, točnije njegovog savjetnika Nevena Budaka, zadnjeg šefa Komunističke partije na Filozofskom u Zagrebu.

Potom ministrica Divjak kao “nezavisna” zajedno s HNS-om uvjetuje Plenkovića, inzistirajući da oni vode glavnu riječ u reformi obrazovanja, da bi u “demokratskom i pluralnom” duhu počeli “čistke”, pri čemu je hajka na profesoricu Vican u duhu “tolerancije” zrcalo ljevičarske isključivosti i agresivnosti koje, naravno, pripisuju drugima, pa u ime slobode guše slobode, u ime tolerancije provode netoleranciju, u ime pluralizma nameću vlastiti svjetonazor na totalitarni način, gdje se svaki drukčiji glas etiketira, omalovažava i isključuje.

I njezina zavodljiva krilatica koja zvuči jako pametno “tehnologija, a ne ideologija” je čista ideološka podvala, jer promovira pristup koji bi i pripadnici ljevičarske frankfurtske škole, od Marcusea do Habermasa nazvali opasnim, upravo – ideološkim, ili pak glupošću na tragu fahidiotizma.

Kada je odgojno-obrazovna reforma u pitanju, s ljevice se rasprava vodila ili etiketama ili floskulama, manje argumentima, kao i prepotentno umišljenoj, samodoznačenoj mesijanskoj ulozi progresista nasuprot zatucanim tradicionalistima. Ove snobovske, progresističke ambicije ljevice Chesterton je još početkom prošlog stoljeća rasturio u samo dvije rečenice.

Prva: “I progresisti su tradicionalisti, samo pripadaju različitoj tradiciji.” I druga: “Što je to progresist? To je osoba koja vjeruje da je četvrtak bolji samo zato što dolazi poslije srijede.”

U ovu orwellovsku situaciju u kojoj je laž istina, čistke su tolerancija (Vican), totalitarizam i isključivost pluralizam, došla je u četvrtak poruka hrvatskih biskupa pod naslovom “Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji”, gdje upravo daju svoj prinos raspravi glede nastavnog uputnika (kurikul) i procesa reforme obrazovanja i odgoja.

Nasuprot niže spomenutoj isključivosti, biskupi se zalažu za pluralizaciju odgojno-obrazovnog procesa kada su svjetonazorske odrednice u pitanju (ne matematika, fizika, biologija…), kako to roditeljima jamči i naš Ustav, ne dirajući bilo kojoj svjetonazorskoj skupini u društvu da kroz građanski ili zdravstveni odgoj bira program koji želi, ali isto to ne može se uskratiti ni vjerskim zajednicama, budući da je sloboda savjesti temelj svakog demokratskog društva.

Kakva je to država?

Potom, u duhu najbolje sekularne tradicije, biskupi posebno ističu važnost humanističkih i društvenih znanosti u kontekstu razvijanja kritičkog mišljenja u pluralnim i demokratskim društvima, kao i istine o povijesti u kontekstu nacionalne memorije i identiteta, što su već istaknuli i mnogi javni intelektualci, napose Slaven Letica, upozoravajući da tehnika i tehnologija ne mogu razvijati “kritičku misao”.

I na koncu, u kontekstu tzv. Istanbulske konvencije i problematične, fluidne rodne teorije, biskupi nikome u pluralnom i demokratskom društvu ne osporavaju da sukladno tome odgaja svoju djecu, ali da isto ne mogu osporavati “vjerskim zajednicama da odgajaju djecu u skladu s vlastitim kršćanskim naukom”, jer je to kršenje hrvatskog Ustava i napad na slobodu vjeroispovijesti. U tom smislu, u demokratskom duhu, za razliku od ljevičarskih dogmi i dogmatizma i njihove (medijske) inkvizicije, pozivaju na javnu raspravu.

Poruka hrvatskih biskupa je otvorena, uključiva, tolerantna i nikoga ne vrijeđa. No ona ujedno zabrinjava i plaši iz jednog razloga. Tragikomično je da biskupi u Hrvatskoj 2017. godine nasuprot političarima i vlastodršcima (sekularnoj vlasti) moraju braniti temeljne sekularne vrijednosti zapadne civilizacije: pluralizam, slobodu kritičkog mišljenja, vjerske slobode i demokraciju. Naime, isto to su pod progonima branili i u totalitarnom komunističkom sustavu.

Nad ovom “opasnom” porukom, paradoksom, predsjednik Vlade treba se malo zamisliti: g. Plenkoviću, kakva je to država u kojoj biskupi brane sekularne i demokratske vrijednosti od sekularista (nominalnih) demokrata!?

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

HITREC: Hrvatska stenje od tereta veleizdajnika i sitnije medijske izdajničke klateži

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari