Pratite nas

BiH

Kraj multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Bošnjaci u svemu oponašaju Turke i Irance

[ad id=”93788″]

U daytonskoj Bosni i Hercegovini, zemlji nejednakih i jednakijih, neravnopravnih i ravnopravnijih, neslobodnih i slobodnijih, nezaštićenih i zaštićenijih, gotovo i ne čudi ponašanje tih jednakijih, ravnopravnijih, slobodnijih i zaštićenijih, jer njima je dozvoljeno ono što nejednakim, neravnopravnim, neslobodnim i nezaštićenim nije. Taj svakodnevni bosanskohercegovački nedemokratski i neeuropski pokušaj održavanja Bosne i Hercegovine je zapravo njezino ubijanje i sve dublje dijelenje, sve do konačnog nestanka, što je upravo i cilj tim jednakijim, ravnopravnijim, slobodnijim i zaštićenijim. Što je više galame o jednakosti, ravnopravnosti, slobodi i zaštićenosti svakog beha naroda, tim više žrtava nejednakih, neravnopravnih, neslobodnih i nezaštićenijih te i takve galame koja odjekuje bosanskohercegovačkim bespućima. Sve je to razlog da Bosna i Hercegovina, kako je u Našim Ognjištima napisao o toj zemlji  bosanski ujak „ne ide, ne ide, pa stane“. No čini se da je Bosna i Hercegovina zauvijek stala i nestala, da su je ti jednakiji, ravnopravniji, slobodniji i zaštićeniji narodi čvrsto zabetonirali i betoniraju u daytonsku nepravdu, koja im i omogućava da se ponašaju protiv svih međunarodnih konvencija i asocijacija koje jamče ljudska prava i vjerske slobode, nacionalne jednakosti i ravnopravnosti.

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u Europi u kojoj se te stečene i skupo plaćene civilizacijske europske vrjednote mjere i žive po broju naroda. Koliko ima jednog naroda toliko ima više i prava i sloboda, toliko je jednakiji, ravnopravniji i slobodniji od onoga kojeg ima manje u ukupnom broju stanovništva. U takvoj multinacionalnoj i multikonfesionalnoj zajednici nejednakosti i neravnopravnosti naroda, koje se opravdavaju većim brojem jednog, i manjim brojem drugog, naroda, nikako se ne može govoriti o zajedničkoj budućnosti tih brojeva. A zajedničke beha budućnosti i ne može biti kada brojniji narod oponaša bosanskohercegovačkog agresora i okupatora, što znači da se i sam nameće kao agresor i okupator malobrojnijeg naroda, i time ne priznaje njegove nacionalne i vjerske, kulturne i civilizacijske posebnosti.

Naime, kritizirajući nedavno euro-Bošnjake, koji su na europski način, u europskoj multinacionalnoj i multikonfesionalnoj Bosni i Hercegovini, čekali i dočekali novu 2016-u godinu, izvjesni Nezim Halilović Muderris je kazao u džamijik kralja Fahda u Sarajevu, između ostalog: „Ko oponaša neki narod, on je od njih“. Ovakva vjerska kritika upućena u džamiji eurobošnjacima je zapravo i kritika europejstva u europskoj Bosni i Hercegovini. No, ako itko nekoga u Bosni i Hercegovini oponaša to su onda Bošnjaci koji oponašaju Turke u tolikoj mjeri da je nekada nemoguće vidjeti neke razlike između ta dva naroda. To oponašanje Bošnjacima ne smeta, ali im smeta ako se oponaša Europa i Europljanin, što pak znači da je jednima dozvoljeno ono što drugima nije.

Bošnjaci toliko čvrsto oponašaju Turke da se onom tko ih prati u ovom daytonskom beha vremenu čini da oni i nisu Bošnjaci, već Turci i da Bosnu ne doživljavaju i ne prihvaćaju kao svoju samostalnu i neovisnu domovinu već kao dio Turske, odnosno Osmanlijskoga Carstva, kojeg nikako da prežale i zaborave. Gotovo svaki turski dio života toliko vjerno oponašaju da se čini kako Bošnjaci, na žalost, ne će dugo ostati u tom svom novoizabranom nacionalnom identitetu i da im je bošnjaštvo samo političko sredstvo povratka Turske u Bosnu i guranja Bosne u Tursku. Stoga je puno naznaka da im je ta novoizabrana nacija Bošnjak samo privremenost i da onog momenta kada Alijin amanet Turska prisvoji, kada joj ga Bošnjaci izdaju i predaju, kao 81. pokrajinu Otomanskoga Carstva, da nestaje i Bošnjaka u toj pokrajini.

Čudi onda zašto tolika bošnjačka galama na nebošnjake koji ne oponašaju druge već samo potvrđuju da su drugi i drugačiji od Bošnjaka. Nije li daleko veća izdaja Bosne i Hercegovine oponašati neki drugi narod u ovom bošnjačkom slučaju oponašanje agresora i okupatora, nego li potvrđivati svoj vlastiti hrvatski nacionalni identitet, kroz tisućljetnu opstojnost u Bosni i Hercegovini. Opstojnost Hrvata je daleko prije turske krvave i brutalne okupacije Bosne i Hercegovine i turske prisilne islamizacije prvog konfesiocida u povijesti svijeta. Nije prvi put da Bošnjaci oponašaju bilo tuđince bilo okupatore. Ta oponašanja su potvrđivali riječima „Bliži mi je Iranac nego li Hrvat susjed u Bosni“. Ili „Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati“. Takvim agresorskim oponašanjem tuđinca i okupatora ne šalju li Bošnjaci poruku Hrvatima i Srbima da oni ne priznaju Bosnu i Hercegovinu, ne samo kao državu, već je ne priznaju ni kao domovini, ni kao europsku, ni demokratsku, ni neovisnu, a najmanje, zapravo nikako je ne priznaju kao multinacionalnu i multikonfesionalnu zemlju. A onaj koji zemlju u kojoj živi ne prizanje domovinom, znači da radi sve na njenom uništenju, razbijanju, izdaji.

Bošnjačko oponašanje Turske ili Irana, pa makar to bilo i kroz vjeru, islam, ne umanjuje im izdajničku odgovornost prema Bosni i Herecgovini. Ako Bošnjaci oponašaju Tursku, i po uzoru na tog beha okupatora grade Bosnu, a oponašaju ih i grade je, onda to znači da suvremeni Bošnjaci rade za Tursku a protiv Bosne i Hercegovine. Po onome što, gotovo isilovski, čine na deeuropeiziranju europske Bosne i Hercegovine, pa čak i da nisu rekli što su kazali, izgleda da rade protiv zemlje u kojoj žive, i za koju se navodno zalažu. Ako Bošnjaci oponašaju Turke i Irance, a oponašaju ih po vjeri, po islamu, znači li to da Bošnjaci do sada i nisu bili muslimani. Ili nisu dovoljno muslimani ili su europski muslimani. Pitanja su to na koja trebaju dati odgovor oni sami, oni Bošnjaci koji osuđuju svoje sunarodnjake samo zato što nastoje zadržati i živjeti svoj europski identitet, u kojem nikako ne gube pravo na svoju vjeru islam. To je ta muslimanska isključivost, koja ne trpi drugog i drugaćijeg, pa i unutar samih sebe.

Od tih bošnjačkih odgovora uveliko ovisi i budućnost Bosne i Hercegovine, kao i odnos međunarodne zajednice prema toj zemlji. Odgovori će kazati je li Bosna i Hercegovina turska, iranska, islamska ili europska zemlja. Hoće li biti multikonfesionalna ili islamska. Zbog tog agresivnog bošnjačkog otimanja Bosne od Europe i izgona Europe iz Bosne zemlja je u stanju mučnog raspadanja. Braniti jednima da oponašaju druge, a sam oponašati zlikovca i agresora, oružje je kojim se komada zemlja i prave uvjeti za neki sljedeći vjerski rat za teritorij u Bosni.

Bošnjačko oponašanje Turaka i Iranaca razlog je i muslimanskih ratnih zločina nad Hrvatima tijekom beha građansko-vjerskog sukoba za teritorij. Sukoba koji traje. Muslimanske brutalnosti ubijanja tijekom agresije na Hrvate u Bosni i Hercegovini, kao i zločini koje su počinili nad hrvatskim povratnicima, preslika su onih koje danas oponašaju. Naprostou svemu ih oponašaju. Dodaju li se u tu suvremenu beha sliku i drugi muslimanski zločini nad beha Hrvatima, čini se da su današnji Bošnjaci u svemu ravni Turcima i da je vrijeme oponašanja završeno. Bošnjačkim završetkom oponašanja Turaka i Iranaca završeno je i postojanje multinacionalne i multikonfesionalne cjelovite Bosne i Hercegovine. Hrvati, koji su nezaštićena meta u daytonskoj federalnoj tvorevini, niti žele niti mogu oponašati oponašane Bošnjake, što pak znači da i u ovom suvremenom danku u krvi ostaju u svom nacionalnom hrvatskom i vjerskom katoličkom identitetu. Hrvati ne mogu oponašati sami sebe, svoj tisućljetni korijen u Bosni i Hercegovini kojeg grade i kojeg su izgradili u tisućljetnoj opstojnosti na tom europskom i hrvatskom prostoru. Gradnjom Bosne i Hercegovine, hrvatski narod gradio je i sebe i svoj identitet, a i Europu kojoj Bosna i Hercegovina oduvijek i pripada.

Za budućnost Bosne i Hercegovine zasigurno je bolje onom narodu koji oponaša druge da ipak oponaša europske narode i europske vrijednosti. Stoga je zabrinjavajuće zašto političko i vjersko bošnjačko vodstvo brani svom narodu da oponaša Europljane i europske stečevine, a prisiljava ga da oponaša Turke. Zaboravljaju da je Bosna i Hercegovina, puno prije osmanlijske krvave okupacije, bila dio Europe i sugraditelj njenih vrijednosti. Pa i danas je dio tih vrjednota, bez obzira na prisilno isiliziranje i vehabiziranje, osmaniziranje i erdoganiziranje kroz koje u mukama prolazi.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

SAD protiv entitetskih pričuvnih policija u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Klix.ba

Visoki dužnosnik američkog State Departmenta Matthew Palmer otvoreno se u ponedjeljak usprotivio uspostavi pričuvnih sastava policije dvaju bosanskohercegovačkih entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH nakon što su najprije srpske vlasti donijele takve izmjene zakona, a bošnjačke stranke najavile identične protumjere, dok su se pak većinske hrvatske županije jedine usprotivile takvom raspletu.

Kako je priopćeno iz američkog veleposlanstva u BiH, nakon susreta sa šefovima policijskih i sigurnosnih agencija u BiH u američkom veleposlanstvu u Sarajevu, priopćeno je kako bi se vlasti trebale baviti problemima ilegalnih migracija.

“Nažalost, umjesto suradnje na rješavanju ovog problema, entiteti rade na uspostavu pričuvnih policijskih snaga. Ove pričuvne policijske snage neće riješiti problem migranata, jer je pitanje migracija transnacionalno i ne može se riješiti jednostranim naporima”, navedeno je u priopćenju iz američkog veleposlanstva u BiH. Na sastanku su sudjelovao i američki veleposlanik u BiH Eric Gordon Nelson te čelnici državnih te entitetskih policijskih i sigurnosnih agencija.

Sudionici sastanka su potvrdili kako se američki dužnosnici protive uspostavi pričuvnih policijskih snaga.
“Zamjenik pomoćnika američkog državnog tajnika Matthew Palmer i američki veleposlanik u BiH Eric Nelson izričito su protiv uspostave pričuvnog sastava policije Republike Srpske”, rekao je direktor Policije RS-a Darko Ćulum. Isto to je za Federaciju BiH potvrdio i federalni ministar unutarnjih poslova Aljoša Čampara.

Istodobno upravo je iz Čamparina ministarstva nedavno predstavljena inicijativa o osnivanju pričuvnog sastava federalne uprave policije (FUP) koja djeluje na razini Federacije BiH. Većinske hrvatske županije u Federaciji BiH izrazile su protivljenje uspostavi pričuvnih policijskih snaga.

Pričuvne policijske snage sve strane u BiH podsjećaju na vrijeme prije rata, te su zbog toga dodatno podignute napetosti.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

BiH u potpunoj blokadi već više od osam mjeseci

Objavljeno

na

Objavio

Osam mjeseci traje postizborna kriza u Bosni i Hercegovini koja se ogleda u potpunoj nefunkcionalnosti konstituiranih tijela vlasti i opstrukcijama uspostave preostalih, piše Večernji list BiH. Razmjenjuju se optužbe i prebacuje odgovornost za ovakvo stanje, ali jasno je kako su u pitanju povezani procesi.

Formalno su, sukladno izbornim rezultatima, konstituirani Predsjedništvo BiH, Zastupnički i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Još se čeka na uspostavu Vijeća ministara, a zbog opstrukcija bošnjačke strane tog procesa, Srbi su odlučili zakočiti imenovanje parlamentarnih povjerenstava. Također, Predsjedništvo BiH nikada nije bilo neaktivnije, izuzmu li se medijske, manje-više populističke izjave članova pojedinačno.

Političko Sarajevo inzistira na usvajanju Nacionalnog godišnjeg plana, kao dijelu integracijskog puta BiH u NATO. Postavljaju to kao uvjet za deblokadu imenovanja Vijeća ministara. Istodobno, optužuju srpsku strnu za blokadu procesa na državnoj, a hrvatsku za uvjetovanje izbora federalne vlasti. S druge strane, Srbi tvrde kako je pozadina cijele politike iz Sarajeva da se pobjedničke snage iz Republike Srpske, a prije svih SNSD, što je moguće dulje drže podalje od institucija izvršne vlasti na državnoj razini. Jasno je da SDA i njegovi bošnjački partneri žele održati kadrove poraženog i raspadnutog Saveza za promjene RS u Vijeću ministara do kad je god to moguće. Pri tome na njih ne vrše nikakav pritisak da prihvate Nacionalni godišnji plan u Vijeću ministara.

Iako podržava i europski i euroatlantski put BiH, kao i uspostavu vlasti, hrvatska strana je svojevrsni talac političke šahovske partije Bošnjaka i Srba. No, ulogu talaca imaju i svi građani BiH, jer bez vlasti nema ni napretka na europskom putu, kao ni novog paketa ekonomskih i socijalnih reformi. Europska komisija je u svom izvješću jasno stavila do znanja da je uspostava vlasti temeljni preduvjet za dobivanje kandidacijskog statusa i za ozbiljan reformski put BiH. Trenutačna situacija ne pogoduje ni suočavanju s ozbiljnim sigurnosnim i humanitarnim problemima, kao što je migrantska kriza koja poprima sve dramatičnije razmjere.

Postupno se dovodi u pitanje i funkcioniranje drugih institucija jer se proces imenovanja rukovodnih kadrova namjerno odugovlači. Najbolji primjer za to je odluka bošnjačke strane u Vladi Federacije da blokira imenovanje novog ravnatelja Federalne uprave policije. No, nije to jedina institucija koja je bez čelnog čovjeka i najodgovornije osobe.

Pitanje je koliko u ovoj situaciji može pomoći i aktivniji angažman međunarodne zajednice koji se ogleda i kroz sve veći interes SAD-a. Učestali su posjeti i poruke visokih američkih dužnosnika zaduženih za ovaj dio svijeta, koji su svjesni da ovako nefunkcionalna i blokirana BiH ugrožava i regionalnu stabilnost i napredak na kojima SAD s partnerima radi već godinama. Rezultat njihova pojačanog angažmana u BiH mogao bi se vidjeti vrlo brzo, piše Večernji list BiH.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari