Pratite nas

BiH

Kraj multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Bošnjaci u svemu oponašaju Turke i Irance

[ad id=”93788″]

U daytonskoj Bosni i Hercegovini, zemlji nejednakih i jednakijih, neravnopravnih i ravnopravnijih, neslobodnih i slobodnijih, nezaštićenih i zaštićenijih, gotovo i ne čudi ponašanje tih jednakijih, ravnopravnijih, slobodnijih i zaštićenijih, jer njima je dozvoljeno ono što nejednakim, neravnopravnim, neslobodnim i nezaštićenim nije. Taj svakodnevni bosanskohercegovački nedemokratski i neeuropski pokušaj održavanja Bosne i Hercegovine je zapravo njezino ubijanje i sve dublje dijelenje, sve do konačnog nestanka, što je upravo i cilj tim jednakijim, ravnopravnijim, slobodnijim i zaštićenijim. Što je više galame o jednakosti, ravnopravnosti, slobodi i zaštićenosti svakog beha naroda, tim više žrtava nejednakih, neravnopravnih, neslobodnih i nezaštićenijih te i takve galame koja odjekuje bosanskohercegovačkim bespućima. Sve je to razlog da Bosna i Hercegovina, kako je u Našim Ognjištima napisao o toj zemlji  bosanski ujak „ne ide, ne ide, pa stane“. No čini se da je Bosna i Hercegovina zauvijek stala i nestala, da su je ti jednakiji, ravnopravniji, slobodniji i zaštićeniji narodi čvrsto zabetonirali i betoniraju u daytonsku nepravdu, koja im i omogućava da se ponašaju protiv svih međunarodnih konvencija i asocijacija koje jamče ljudska prava i vjerske slobode, nacionalne jednakosti i ravnopravnosti.

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u Europi u kojoj se te stečene i skupo plaćene civilizacijske europske vrjednote mjere i žive po broju naroda. Koliko ima jednog naroda toliko ima više i prava i sloboda, toliko je jednakiji, ravnopravniji i slobodniji od onoga kojeg ima manje u ukupnom broju stanovništva. U takvoj multinacionalnoj i multikonfesionalnoj zajednici nejednakosti i neravnopravnosti naroda, koje se opravdavaju većim brojem jednog, i manjim brojem drugog, naroda, nikako se ne može govoriti o zajedničkoj budućnosti tih brojeva. A zajedničke beha budućnosti i ne može biti kada brojniji narod oponaša bosanskohercegovačkog agresora i okupatora, što znači da se i sam nameće kao agresor i okupator malobrojnijeg naroda, i time ne priznaje njegove nacionalne i vjerske, kulturne i civilizacijske posebnosti.

Naime, kritizirajući nedavno euro-Bošnjake, koji su na europski način, u europskoj multinacionalnoj i multikonfesionalnoj Bosni i Hercegovini, čekali i dočekali novu 2016-u godinu, izvjesni Nezim Halilović Muderris je kazao u džamijik kralja Fahda u Sarajevu, između ostalog: „Ko oponaša neki narod, on je od njih“. Ovakva vjerska kritika upućena u džamiji eurobošnjacima je zapravo i kritika europejstva u europskoj Bosni i Hercegovini. No, ako itko nekoga u Bosni i Hercegovini oponaša to su onda Bošnjaci koji oponašaju Turke u tolikoj mjeri da je nekada nemoguće vidjeti neke razlike između ta dva naroda. To oponašanje Bošnjacima ne smeta, ali im smeta ako se oponaša Europa i Europljanin, što pak znači da je jednima dozvoljeno ono što drugima nije.

Bošnjaci toliko čvrsto oponašaju Turke da se onom tko ih prati u ovom daytonskom beha vremenu čini da oni i nisu Bošnjaci, već Turci i da Bosnu ne doživljavaju i ne prihvaćaju kao svoju samostalnu i neovisnu domovinu već kao dio Turske, odnosno Osmanlijskoga Carstva, kojeg nikako da prežale i zaborave. Gotovo svaki turski dio života toliko vjerno oponašaju da se čini kako Bošnjaci, na žalost, ne će dugo ostati u tom svom novoizabranom nacionalnom identitetu i da im je bošnjaštvo samo političko sredstvo povratka Turske u Bosnu i guranja Bosne u Tursku. Stoga je puno naznaka da im je ta novoizabrana nacija Bošnjak samo privremenost i da onog momenta kada Alijin amanet Turska prisvoji, kada joj ga Bošnjaci izdaju i predaju, kao 81. pokrajinu Otomanskoga Carstva, da nestaje i Bošnjaka u toj pokrajini.

Čudi onda zašto tolika bošnjačka galama na nebošnjake koji ne oponašaju druge već samo potvrđuju da su drugi i drugačiji od Bošnjaka. Nije li daleko veća izdaja Bosne i Hercegovine oponašati neki drugi narod u ovom bošnjačkom slučaju oponašanje agresora i okupatora, nego li potvrđivati svoj vlastiti hrvatski nacionalni identitet, kroz tisućljetnu opstojnost u Bosni i Hercegovini. Opstojnost Hrvata je daleko prije turske krvave i brutalne okupacije Bosne i Hercegovine i turske prisilne islamizacije prvog konfesiocida u povijesti svijeta. Nije prvi put da Bošnjaci oponašaju bilo tuđince bilo okupatore. Ta oponašanja su potvrđivali riječima „Bliži mi je Iranac nego li Hrvat susjed u Bosni“. Ili „Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati“. Takvim agresorskim oponašanjem tuđinca i okupatora ne šalju li Bošnjaci poruku Hrvatima i Srbima da oni ne priznaju Bosnu i Hercegovinu, ne samo kao državu, već je ne priznaju ni kao domovini, ni kao europsku, ni demokratsku, ni neovisnu, a najmanje, zapravo nikako je ne priznaju kao multinacionalnu i multikonfesionalnu zemlju. A onaj koji zemlju u kojoj živi ne prizanje domovinom, znači da radi sve na njenom uništenju, razbijanju, izdaji.

Bošnjačko oponašanje Turske ili Irana, pa makar to bilo i kroz vjeru, islam, ne umanjuje im izdajničku odgovornost prema Bosni i Herecgovini. Ako Bošnjaci oponašaju Tursku, i po uzoru na tog beha okupatora grade Bosnu, a oponašaju ih i grade je, onda to znači da suvremeni Bošnjaci rade za Tursku a protiv Bosne i Hercegovine. Po onome što, gotovo isilovski, čine na deeuropeiziranju europske Bosne i Hercegovine, pa čak i da nisu rekli što su kazali, izgleda da rade protiv zemlje u kojoj žive, i za koju se navodno zalažu. Ako Bošnjaci oponašaju Turke i Irance, a oponašaju ih po vjeri, po islamu, znači li to da Bošnjaci do sada i nisu bili muslimani. Ili nisu dovoljno muslimani ili su europski muslimani. Pitanja su to na koja trebaju dati odgovor oni sami, oni Bošnjaci koji osuđuju svoje sunarodnjake samo zato što nastoje zadržati i živjeti svoj europski identitet, u kojem nikako ne gube pravo na svoju vjeru islam. To je ta muslimanska isključivost, koja ne trpi drugog i drugaćijeg, pa i unutar samih sebe.

Od tih bošnjačkih odgovora uveliko ovisi i budućnost Bosne i Hercegovine, kao i odnos međunarodne zajednice prema toj zemlji. Odgovori će kazati je li Bosna i Hercegovina turska, iranska, islamska ili europska zemlja. Hoće li biti multikonfesionalna ili islamska. Zbog tog agresivnog bošnjačkog otimanja Bosne od Europe i izgona Europe iz Bosne zemlja je u stanju mučnog raspadanja. Braniti jednima da oponašaju druge, a sam oponašati zlikovca i agresora, oružje je kojim se komada zemlja i prave uvjeti za neki sljedeći vjerski rat za teritorij u Bosni.

Bošnjačko oponašanje Turaka i Iranaca razlog je i muslimanskih ratnih zločina nad Hrvatima tijekom beha građansko-vjerskog sukoba za teritorij. Sukoba koji traje. Muslimanske brutalnosti ubijanja tijekom agresije na Hrvate u Bosni i Hercegovini, kao i zločini koje su počinili nad hrvatskim povratnicima, preslika su onih koje danas oponašaju. Naprostou svemu ih oponašaju. Dodaju li se u tu suvremenu beha sliku i drugi muslimanski zločini nad beha Hrvatima, čini se da su današnji Bošnjaci u svemu ravni Turcima i da je vrijeme oponašanja završeno. Bošnjačkim završetkom oponašanja Turaka i Iranaca završeno je i postojanje multinacionalne i multikonfesionalne cjelovite Bosne i Hercegovine. Hrvati, koji su nezaštićena meta u daytonskoj federalnoj tvorevini, niti žele niti mogu oponašati oponašane Bošnjake, što pak znači da i u ovom suvremenom danku u krvi ostaju u svom nacionalnom hrvatskom i vjerskom katoličkom identitetu. Hrvati ne mogu oponašati sami sebe, svoj tisućljetni korijen u Bosni i Hercegovini kojeg grade i kojeg su izgradili u tisućljetnoj opstojnosti na tom europskom i hrvatskom prostoru. Gradnjom Bosne i Hercegovine, hrvatski narod gradio je i sebe i svoj identitet, a i Europu kojoj Bosna i Hercegovina oduvijek i pripada.

Za budućnost Bosne i Hercegovine zasigurno je bolje onom narodu koji oponaša druge da ipak oponaša europske narode i europske vrijednosti. Stoga je zabrinjavajuće zašto političko i vjersko bošnjačko vodstvo brani svom narodu da oponaša Europljane i europske stečevine, a prisiljava ga da oponaša Turke. Zaboravljaju da je Bosna i Hercegovina, puno prije osmanlijske krvave okupacije, bila dio Europe i sugraditelj njenih vrijednosti. Pa i danas je dio tih vrjednota, bez obzira na prisilno isiliziranje i vehabiziranje, osmaniziranje i erdoganiziranje kroz koje u mukama prolazi.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HRS prijavio Federalnu TV RAK-u zbog emisije ‘Mreža’ od 14.01.2019.

Objavljeno

na

Objavio

HRS je danas uputio prijavu RAK-u u kojoj traži od ove agencije postupanje u skladu sa svojim ovlastima i određivanje odgovarajućih kazni Federalnoj TV zbog pristranog izvješćivanja i podsticanja na mržnju u emisiji „Mreža“ emitiranoj 14.01.2019.

Više je deplasirano i govoriti o tome kako je FTV kao dio javnog RTV servisa u biti propagandistički instrument u rukama bošnjačke političke oligarhije. Međutim, uvijek nas dodatno neugodno iznenadi razina neprofesionalizma i pristranosti urednika i autora te tv kuće.

Emisija „Mreža“ Federalne televizije emitirana 14.01.2019. pokazuje da tom neprofesionalizmu jednostavno nema kraja.

Emisija je posvećena u potpunosti ratnohuškačkom ocrnjivanju hrvatske i srpske politike kao destabilizirajućim faktorima i prikazivanju bošnjačke politike kao jedine ultimativno pravedne i valjane, i to utjelovljene u Šefiku Džaferoviću i efendiji Mustafi Ceriću kao moralnim vertikalama.

„Sporazum Čović – Dodik kao nastavak politike 90ih i sporazuma Milošević – Tuđman“, „teritorijalni apetiti susjeda ne jenjavaju“, „ratni planovi se planiraju realizirati u miru“, itd. su samo dio uredničkih stavova koji se mimo svih profesionalnih kodeksa proturaju kao činjenice. Sve to uz zvuke dramatične glazbe i fotografije Miloševića/Tuđmana, Karadžića/Bobana.

Nakon emisije kod gledatelja koji nema pojma o povijesti i odnosima u BiH stvara se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Po urednicima FTV-a sve što se danas događa u BiH je nastavak razgovora Milošević – Tuđman, a zaboraviše razgovore Zulfikarpašić/Filipović – Karadžić/Koljević iz lipnja 1991. ili Izetbegović/Krajišnik iz rujna 1993. Deklaracija Izetbegovića i Krajišnika iz 1993. je jedini dokument kojeg je otac bošnjačke domovine uistinu poštovao i prvi put pristao na srpsku emancipaciju u BiH.

Vrh licemjerstva i laži FTV-a je stav po kojem je 200 000 Hrvata iz RS-a protjerano, a da su se Hrvati iz Središnje Bosne i drugih krajeva sami potjerali sa svojih ognjišta i da je za to odgovorna genocidna UZP politika. Hrvati se etnički samo-očistili, a Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod su, po autorima Mreže, najveće žrtve i jednih i drugih. Što kaže Agencija za statistiku?

Statistika naselja koja su promijenila nacionalnu strukturu, u odnosu na 1991., po entitetima izgleda ovako: u Federaciji 252 srpskih, a 93 hrvatska naselja je postalo bošnjačkim, dok je 30 bošnjačkih, a 33 srpska postala hrvatskim, dok niti jedno naselje nije postalo srpsko; u RS-u 182 bošnjačkih, a 61 hrvatska naselja su postala srpskim, dok je 7 srpskih i 5 hrvatskih postalo bošnjačkim naseljima.

Ovi podaci dokazuju drugačiju sliku od one koju FTV promovira, a to je da 357 naselja u BiH ratnim djelovanjem, što u ratu, što u miru, postalo je većinski bošnjačkom, 243 srpskom, a 63 hrvatskom sredinom.

Dakle, krvoločni Srbi i genocidni Hrvati svojim ratnim djelovanjem nisu zajedno „etnički očistili“ naselja kao njihovi federalni i državni partneri.

Zašto ovo iznosimo? Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama, otvoreno se stavljajući na stranu bošnjačke političke elite.

Koliko to patološki daleko ide ponajbolje je pokazao prilog o pravoslavnoj crkvi kao utjelovljenju i glavnim nositeljima zločinačko separatističke politike, na koju jedino islamska zajednica može i mora dati valjan odgovor u cilju zaštite BiH kao države.

Smatramo kako je RAK, na čelu sa Vijećem agencije moralo po dužnosti djelovati ne samo u ovom slučaju, nego i ranije, budući da je pristranost i neprofesionalizam Federalne TV postao pravilom.

Budući da je reakcija izostala, uputili smo prijavu. Uz to, na kraju pozivamo HDZ BiH da prije nego što optuže sarajevske medije za širenje mržnje, priupitaju svoje ljude po institucijama, poput Zorana Tomića i Nine Ćorića koji sjede u Vijeću RAK-a, što su uradili po tom pitanju. Upravna vijeća su i obveze, nisu samo novčane naknade za (ne)rad.

HRS

 

 

NEĆE BITI KALIFATA DOK JE SRBA I HRVATA!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Bivši ISIL-ovac Munib Ahmetspahić optužen za terorizam

Objavljeno

na

Objavio

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podignulo je optužnicu protiv državljanina te zemlje Muniba Ahmetspahića kojega tereti za kazneno djelo terorizma, potvrđeno je u ponedjeljak iz sjedišta tog tužiteljstva u Sarajevu.

Ahmetspahić je uhićen u studenome prošle godine u sarajevskoj zračnoj luci po povratku iz Sirije i Iraka, a sigurnosne službe ranije su utvrdile kako se on tamo borio u redovima islamističkih terorističkih organizacija.

U priopćenju Tužiteljstva BiH se navodi kako je Ahmetspahić (28) osumnjičen za kazneno djelo organiziranja terorističke skupine.

“Optuženog se tereti da je u dva navrata, s ciljem pridruživanja terorističkim organizacijama, u razdoblju između 2013. i 2018. godine boravio na području Sirije i Iraka, gdje se pridružio paravojnim formacijama ISIL, Jabhet al-Nusra, Al-Nusrah Front, koje je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda proglasilo terorističkim organizacijama”, naveli su iz bosanskohercegovačkog državnog tužiteljstva.

U optužnici se navodi i činjenica da je Ahmetspahić teško ranjen kada je ratovao u Siriji. Istraga protiv njega vođena je u okviru predmeta kodnog naziva “Damask”, koju Tužiteljstvo BiH, u suradnji s policijskim i sigurnosnim agencijama, provodi u toj zemlji, ali i inozemstvu.

Uz optužnicu Sudu BiH proslijeđen je i prijedlog da se Ahmetspahiću produži protvor u kojemu se nalazi od uhićenja prije tri mjeseca.

Ahmetspahić je ranije bio pripadnik zajednice radikalnih islamista-selefija, čije je sjedište bilo u Gornjoj Maoči kod Brčkog.

Istraga ga je povezivala i s napadom na veleposlanstvo SAD u Sarajevu, kojega je 2011. godine počinio Mevlid Jašarević, koji je zbog toga osuđen na petnaest godina zatvora, no Ahmetspahić je oslobođen optužbi da mu je u tome pomagao, a on je to iskoristio kako bi se naknadno pridružio teroristima u Siriji i Iraku.

Ahmetspahić je nakon uhićenja u studenome 2018. godine tvrdio kako se u BiH vratio dragovoljno, a njegov odvjetnik na tome je temeljio zahtjev da mu se ne određuje pritvor nego da mu se eventualno izreknu mjere ograničenja kretanja.

Tužiteljstvo BiH je pak inzistiralo na pritvoru, uz konstataciju kako je nejasno zbog čega je Ahmetspahić zapravo došao u BiH te da on i dalje predstavlja sigurnosnu prijetnju, što je sud i uvažio.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari