Pratite nas

Analiza

Kratka inventura poslovanja RH

Objavljeno

na

FAH

Svaki poslovni čimbenik, pa i obitelji, nakon određenog vremena provodi inventuru, popis robe, dugovanja – potraživanja, obveza, …, tako je red napraviti i kratku inventuru poslovanja RH.

Prvo polugodište „poslovne“ 2019. godine je završeno i tu treba podvući crtu i zaključiti ukupno stanje.

RH je završila 1./2019. rastom BDP-a na razini +3,9 % ( revidirani podatci će pokazati puno bolju sliku nego li su to prikazali prvi podatci ), a 2./2019. također rastom BDP-a, tj. +2,4 %, po prvoj procjeni DZS-a, a koji će također obuhvatiti revizija i pokazati da je ipak nešto veći od prve procjene rasta BDP-a.

Zaključno i zbrojeno ukupno je u prvom polugodištu 2019. ostvaren rast BDP-a u iznosu od +3,1 % što uopće nije mala stvar, naprotiv.

Na 178. sjednici Vlade RH, Točka 1., donesen je i  izglasan Dokument: „Nacrt prijedloga polugodišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za prvo polugodište 2019. godine“, te se isti nalazi na internetskim stranicama Ministarstva financija.

Ovaj Dokument nam otkriva zanimljivu činjenicu, tj. da bi državni proračun Republike Hrvatske za 2019. godinu po prvi put u povijesti zaključio prvo polugodište u plusu da nije bilo dodatnih troškova po Instituciji Jamstva u iznosu od 2.091.606.902,18 HRK.


Kako je na našu veliku žalost to bilo isplaćeno, Državni proračun RH ipak je završio u minusu 1.878 milijardi kuna( Tablica 6.).
Kako su izvanproračunski korisnici i jedinice lokalne države završile poslovanje u prvom polugodištu u značajnom plusu ( Tablica 7.) to nam je ipak utjeha da je ukupni VIŠAK proračuna opće države 1,074 milijarde kuna.
Na žalost, ostaje gorka istina da bi umjesto da završimo prvi dio 2019. u ukupnom plusu u iznosu od cca 3 milijarde kuna, moramo biti radosni i zbog „samo“ 1,074 milijarde kuna kao i da bi cijelu 2019. završili u plusu nekih cca 5 – 6 milijardi kuna moramo biti zadovoljni i s ukupnim viškom u iznosu od cca 3 – 4 milijarde kuna, ( ukoliko se ne dogodi još poneka afera ).

Opet je Uljanik Grupa „popapala“ višak kao i 31.12.2018. kad je iz Državnog proračuna isplaćeno cca 2,5 milijardi kuna na temelju Jamstava.

Nakon uspješnog poslovanja u prvom polugodištu 2019., a već se nalazimo u trećem tromjesečju 2019., pogledajmo kakva je situacija i pokazatelji na najplodonosnije mjesece cijele godine, tj. kakvi su početni pokazatelji u 3./2019.

Podsjetimo se da Obujam industrijske proizvodnje u srpnju ove godine zabilježio rast u iznosu od +5,0 % kao i Trgovina na malo u iznosu od +4,4 %. Istovremeno je zabilježen i rast Obujma građevinskog sektora u iznosu od +10,5 %. Uglavnom, svi pokazatelji su pozitivni osim stavke Uvoz –izvor roba, ali kad tomu pridodamo stvarne pokazatelje tj. Uvoz – izvoz roba i usluga i taj dio je u plusu.

Samo po navedenim i objavljenim podatcima već danas je jasno da je 3./2019. u „debelom“ plusu rasta BDP-a između  +3,0 % / +4,0%.

To ipak moramo malo i potkrijepiti slikama jer one govore više od tisuću riječi:


Usporedba ove dvije slike poviše, najbolje nam prikazuje stanje stvari u RH. Naime kad se vidi da je ukupna vrijednost građevinskih radova u srpnju 2019. veća od istih iz srpnja 2018. za  5.887.448.000,00 kuna ili 40,71 %, onda sa sigurnošću možemo biti optimisti za iduća vremena, tim više što je 2018. bila odlična godina za građevinarstvo.

5.887.448.000,00 kuna trenutnog viška i boljih rezultata građevinskog sektora je zalog za budućnost i dodatni osigurač da će gospodarstvo RH i dalje napredovati. Za ovo treba ipak zahvaliti najviše EU fondovima i to je nesporno. Naravno da je sporno samo i isključivo tzv. „eurposkepticima“ jer oni ionako to ne razumiju kao i da ne mogu prihvatiti činjenicu da je RH „prodisala“ ulaskom u EU.
Kad su već spomenuti „euroskeptici“, potrebno je naglasiti da je u prvom polugodištu 2019. isplaćeno u  proračun EU 2,3 milijarde kuna te da će do kraja godine taj iznos biti na razini cca 3,7 milijardi kuna što je „odlična vijest“ za euroskeptike jer je prošle godine taj iznos bio na razini cca 3,3 milijarde kuna. Naravno, prije je bilo „bolje“ dok je na vlasti bila 12. Vlada RH na čelu s g. Z.M. jer je upornim padom BDP-a taj iznos i bio puno manji. Naravno, za ovaj porast uplate u Proračun EU je nedvojbeno kriva 14. Vlada RH i stalan rast BDP-a. Euroskeptici će sigurno „propustiti“ i ovaj put naglasiti koliko je RH uprihodila iz EU fondova jer im taj podatak sigurno „ne ide pod ruku“, a nije ni lako pročitati Dokument od 493 stranice.

Izuzetna šteta je što se to događa tek sad jer za vrijeme 12. Vlade RH kojoj je na čelu bio g. Z.M., inače svjetski rekorder po uzastopnom padu BDP-a u RH, a koji nas je strašno unazadio,  danas bi situacija bila još bolja i pozitivnija.

No, što je tu je, idemo dalje.

Mnogi će se zapitati: Kako? Koji je razlog da RH posluje pozitivno, a većina tzv. „mainstream“ medija i „stručnjaka“ nam kaže suprotno kao i da ništa ne valja i u svakom jajetu nađu „dlaku“?!

Zanimljiv je taj naopaki mentalni sklop, ali ga ipak moramo podijeliti na nekoliko stavki, tj. manipulatori i izmanipulirani. Oni malo inteligentniji su čisti manipulatori jer znaju da ne mogu protiv brojeva i činjenica, ali zato mogu „otrovati“ i prosječno inteligentni „mozak“ u Hrvata i na tom grade svoj „image“, neuspješno pokušavajući stvoriti kaos u glavama ljudi, ali ne zbog njih već zbog sebe jer se oni najbolje i snalaze u „kaosu“.
Otkad je „ustoličena“ 14. Vlada Republike Hrvatske (19.10.2016. ), svi planovi su im poremećeni i sasvim je razumljiv njihov jal, bijes i žal, te da će često spominjati i da je za vrijeme bivše sfrjot bilo bolje. Možda i jeste, ali njima!

Odgovori na pitanja: Kako i na koji način RH „posluje“ pozitivno, nalaze se velikim dijelom i u slikama ispod.


Samo lagano uzmimo kalkulator i izračunajmo razliku između 2019. i 2015. godine i svakom će postati jasnije što znači broj zaposlenika na mjesečnoj kao i na godišnjoj razini. Sama ova Tablica je već potvrđena u dokumentu: Polugodišnji izvještaj o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za prvo polugodište 2019. godine iz kojeg je vidljivo da je i sam HZZO poslovao u prvom polugodištu 2019. pozitivno te ostvario višak u iznosu od 247,2 milijuna kuna.
Sad je zanimljiva situacija na slici iz drugog polugodišta 2019. tj. srpanj i kolovoz gdje je i najvidljivija razlika te koji su pozitivni učinci i na svim razinama, a ne samo za HZZO. Ovom prilikom moram naglasiti da još nije postignut rekord iz 2007 i 2008. godine, ali kad uzmemo u obzir koliko je tad RH imala stanovnika, a koliko danas onda je ta brojka sigurno premašena. Sjetimo se i koliko je u proteklih nekoliko godina Hrvata otišlo u inozemstvo „trbuhom za kruhom“ i to nam je dodatna potvrda navoda.

Slika ispod nam potvrđuje istu stvar:


Slika nam jasno kaže i potvrđuje navode iz Tablice poviše i samo „mentalni slijepac“, i kako je to znao reći g. Čačić, „elementarni glupan“, to ne vidi. Kad uzmemo u obzir da je od 2015. do 2019. broj umirovljenika narastao onda su to još bolji i radosniji pokazatelji.

Tko ne može, ( mentalno ), prihvatiti ove činjenice to je ipak stvar osobne (ne)inteligencije.

Na samom kraju ove male Inventure poslovanja RH, poželjno je naglasiti da je i prije isteka 3. godine mandata 14. Vlade RH, „prekršeno“ i poneko obećanje iz predizborne kampanje 2016. godine.
Podsjetimo se da je u toj predizbornoj kampanji 2016., često g. Andrej Plenković naglašavao i obećavao (ne brda i doline) da će mirovine u 4 godine mandata narasti za 5,0 % i „prekršio“ je dano obećanje, tj. lagao je.
Mirovine su narasle i prije isteka 3. godine obnašanja vlasti i služenju RH za prosječno više od 12,0 %! Starosne, invalidske, prijevremene i ostale mirovine narasle su 10,384 % bez uračunatih +3,13 % povećanja najmanje mirovine.
Mirovine „po posebnim propisima“ tj. onim umirovljenicima kojima je g. Z.M. smanjio mirovinu za 10,0 %, mirovine su narasle za cca 21,422 %. ( među ovim umirovljenicima je cca 35 000 hrvatskih branitelja).

Točno je da su prosječne mirovine i dalje male, ali je isto tako činjenica da rastu i to je nesporno jer nitko nema „čarobni štapić“, pa ni 14. Vlada RH da bi sve to odjednom „popravila“, i da ima puno nezadovoljnih koji s prijezirom (barem po društvenim mrežama) gledaju na to kao da to „nije ništa“. Pa komu to „nije ništa“, bilo bi pošteno da razliku koju su dobili u posljednje 3 godine uplate nazad u Državni proračun i tim činom bi stekli „pravo“ prigovaranja i „grintanja“ po cijele dane. Ovi koji se odluče na potez vraćanja razlike mirovine u Državni proračun, samo informacija da trebaju uplatiti cca 2 mirovine, a umirovljenici „po posebnim propisima“ „samo“ cca 3 i pol mirovine.

No, zanemarimo dežurne „kukače“, „babe narikače“ i ostale „crne vrane“ kojima ništa ne znači ni rejting RH, koji je iz „smeća“ došao na investicijsku razinu i prvi put zabilježena negativna kamata, smanjenje Javnog duga RH, povećanje zaposlenosti, pad nezaposlenosti, trajan i stalan rast BDP-a,…, jer bitno i najbitnije je da –

Hrvatska ide dalje, unatoč i usprkos!

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Neven Pavelić – Analiza aktualne političke situacije (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Analiza aktualne političke situacije, potpora političkim strankama, predsjednička kampanja, štrajk učitelja i ultimatum HNS-a i šef inspekcije Andrija Mikulić u kampanji. Gost Studija 4 HRT-a bio je glavni urednik Hrvatske danas Neven Pavelić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

GODINU DANA MANDATA SEJDE KOMŠIĆA Politička štetočina i jeftini velikobošnjački populist

Objavljeno

na

Objavio

Željko Komšić je na današnji dan 2017. godine i po treći put bošnjačkim glasovima nametnut za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U izbornoj noći Hrvatima u BiH rekao je kako je “njihov predsjednik, bez obzira glasovali oni za njega ili ne”, a tijekom prve godine mandata najavljivao borbu za ukidanje konstitutivnosti i zalaganje za koncept – jedan čovjek – jedan glas. Sastajao se uglavnom s bivšim visokim predstavnicima i bivšim predsjednikom Hrvatske, Stjepanom Mesićem. Smijenio je hrvatske veleposlanike koje je ranije postavio Dragan Čović. Hrvatske općine otkazale su mu gostoprimstvo, te je postao “persona non grata”. Hrvatska javnost u BiH naziva ga Sejdom Komšićem, po uzoru na albanskog Sejdu Bajramovića. Pričuvni bošnjački član Predsjedništva BiH gotovo svakodnevno vodi medijske ratove s Hrvatskom i Srbijom, te izaziva diplomatske skandale. Dnevnik.ba donosi kratak pregled prve godine Komšićevog mandata u državnom vrhu…

“Naš ustavni sistem je takav da mi je omogućio da se ovdje nađem. Nemate razloga za strah i brigu. Ja sam vaš predsjednik bez obzira glasovali vi za mene ili ne”, bila je to prva poruka Željka Komšića Hrvatima u BiH, a osobito onima u Središnjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini, kako je sam istaknuo.

Tim se riječima, po treći put bošnjačkim glasovima nametnuti Komšić, obratio onima koje bi trebao predstavljati u Predsjedništvu BiH. U izbornoj noći, 7. listopada, 2018. godine dok je Središnje izborno povjerenstvo zbrajalo i zadnje biračke listiće, bilo je posve jasno da je Komšić i treći mandat dobio zahvaljujući bošnjačkim glasovima i potiranjem izborne volje hrvatskog naroda u BiH, odnosno, Federaciji BiH.

“Ja sam vaš predsjednik bez obzira glasovali vi za mene ili ne” 

Komšiću je ovo treći mandat u Predsjedništvu BiH, i po treći put je bošnjačkim glasovima dospio u fotelju hrvatskog člana državnog vrha. U međuvremenu, relevantna hrvatska javnost u BiH nazvala ga je “Sejdom Komšićem” po uzoru na Sejdu Bajramovića, čelnika Albanaca koji je, ustvari, bio lutka na koncu velikosrpske i unitarističke politike Slobodana Miloševića, jugoslavensko-srpskog devastatora i tvorca ratova na teritoriju bivše Jugoslavije.

Komšićeva predizborna kampanja bila je šovinistička i nacionalistička:prijetio je okretanjem mitraljeza prema zapadnom Mostaru, konstatirao kako bi “Hrvatima ukinuo konstitutivnost, ali nažalost, Bošnjaci ne odlučuju sami”, a vrhunac je bila degutantna i seksistička parola njegovih pristaša iz Demokratske fronte u Tuzli na predizbornom skupu “Glasom koji za Komšića damo, glogov kolac Čovi zabijamo. I zato ga k’o bosanska raja, i Kolindi zabijemo do jaja”.

Fenomen Komšić nastao u Daytonu: Jozo Križanović, Ivo Miro Jović, i Komšić – treći put 

O Komšiću su godinama pisali brojni znanstvenici, sveučilišni profesori, povjesničari, novinari, analizirali prirodu njegovog političkog ponašanja i karaktera, ideološko-politički habitus kojem pripada, pa je uslijed svih tih  analiza i tekstova stvoren i konstrukt – fenomen Komšić koji simbolizira preglasavanje Hrvata u BiH – nametanje političkih predstavnika Hrvatima bošnjačkim glasovima.

Međutim, politička povijest BiH pamti i “komšiće” prije Željka Komšića, odnosno, i druge političare koji su bošnjačkim glasovima, bilo na izborima, bilo kroz Parlament BiH, dospjeli u fotelju hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Takav politički scenarij na snazi je od Daytonskog mirovnog sporazuma i to nisu  nikakve mudrolije bošnjačke političke elite nego isključivo važeći zakonski propisi koji im takav inženjering omogućuju. Hrvatsko političko izaslanstvo 1995. godine dalo je kroz Dayton suglasnost OSCE-u  da izradi Izborni zakon BiH prema kojem je Federacija BiH, zajednički hrvatsko-bošnjački entitet, jedna izborna jedinica iz koje dva naroda biraju hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, odnosno da se Hrvat i Bošnjak za Predsjedništvo BiH biraju s teritorija Federacije BiH.

Incident je legitiman izbor hrvatskog člana Predsjedništva 

Rezultat je posve jasan: kroz sve ove godine legitiman izbor hrvatskog člana državnog vrha je uvijek bio gotovo pa politički incident, a nametanje bošnjačkim glasovima, gotovo pa pravilo. Prije samog Željka Komšića, bošnjačkim glasovima u Parlamentu BiH nametnut je Jozo Križanović (Alijansa, 2002. – nakon smjene Ante Jelavića) i Ivo Miro Jović (2006. bošnjačkim glasovima, također, u državnom parlamentu, nakon smjene Dragana Čovića, a uz asistenciju HDZ-a BiH).

Od Gojera do Komšića 

Također, da SDP, samoprozvana ljevičarska stranka velikobošnjačke orijentacije, a čiji je Komšić bivši član, oduvijek gaji takve aspiracije zahvaljujući Izbornom zakonu i Daytonu, dokazuje i činjenica kako su 1998. godine za hrvatskog člana Predsjedništva BiH kandidirali redatelja Gradimira Gojera koji je  tada osvojio više od  100 tisuća bošnjačkih glasova.

Osim Gojera, međunarodna zajednica tada je isturila i Krešimira Zubaka, predsjednika Nove hrvatske inicijative. Zubak je, tada, dobio oko 40 tisuća glasova, a međunarodni su mu voždovi, planirali i usmjeravanje bošnjačkih glasova jer je tada bilo jasno kako će Alija Izetbegović (SDA) pobijediti u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Ipak, Ante Jelavić tada je pobijedio s gotovo 200 000 hrvatskih glasova što predstavlja najveću pojedinačnu (hrvatskim, a ne bošnjačkim glasovima), ali i HDZ-ovu, stranačku pobjedu u BiH ikad.

Osvojio više glasova nego Šefik Džaferović, bošnjački član Predsjedništva BiH 

Ilustracije radi, Željko Komšić je osvojio 225.500 bošnjačkih glasova, a Šefik Džaferović, SDA-ov kandidat u utrci za bošnjačkog člana i žestokoj konkurenciji, manje od Komšića, 212. 581 bošnjački glas.

Komšić je u gradovima s apsolutnom/relativnom hrvatskom većinom osvojio: 553 u Orašju, 821 Livnu, 757 Žepču, 1.672. Jajcu, 1.118 Kiseljaku, 1.706 u Novom Travniku, te Mostaru 9. 405 glasova.

Kada se analiziraju mikrolokacije, odnosno, biračka mjesta u navedenim gradovima, jasno je kako se broj Komšićevih glasova povećavao u Središnjoj Bosni i  Hercegovačko-neretvanskoj županiji ne bi li se tako “zakamuflirao” organizirani velikobošnjački inžinjering u kojem je, prema pojedinim izvorima, sudjelovala i sama Islamska zajednica BiH.

Naravno, Komšićevi birači i baza su Bošnjaci, pa je tako u Goraždu s rekordnih 14 Hrvata na zadnjem Popisu stanovništva iz 2013., osvojio 4.842, Zenici 12.283 (gotovo jednako kao Džaferović čija je utvrda Zenica i Zeničko-dobojska županija), Tuzli 13.576 , Bihaću, 6. 075, sarajevskoj općini Centar nešto više od 10 tisuća glasova.

U ovih godinu dana, Komšić, inače nositelj Zlatnog ljiljana – najvišeg vojnog odlikovanja Armije RBiH, davao je uglavnom predvidljive, dosadne i na trenutke bizarne političke izjave koje su se, uglavnom, odnosile na susjedne države – Hrvatsku i Srbiju, te lidere Hrvata i Srba u BiH, Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i Milorada Dodika, Komšićevog kolege u Predsjedništvu i predsjednika SNSD-a-a.

Patriota na megdanu 

“Problem sa Dodikom, kao uostalom i Čovićem, jeste što su oni beskrajno ozbiljni u onome što rade, oni ne blefiraju i oni će ići do kraja ako im se ne suprostavi! Sve što govore, oni to i misle! Dakle, ako im se ne suprostavimo, oni će napraviti i veliku Srbiju i Herceg Bosnu”, kazao je Komšić.

Jeftini, velikobošnjački populizam, zamaskiran u brigu za  BiH i njene sve građane, u Komšićevom liku i djelu, zapravo je, došao do svog silovitog vrhunca. Komšić je, nakon skandalozne poruke u izbornoj noći, upućene Hrvatima u BiH, da je “njihov predsjednik bez obzira glasovali oni za njega ili ne”, nastavio u jednakom tonu: svega dva dana nakon objave službenih rezultata izbora, najavio je tužbu BiH protiv Republike Hrvatske i zaustavljanje izgradnje Pelješkog mosta.

Nakon što je hrvatski državni vrh reagirao na njegov izbor, a aktualni predsjednik hrvatske Vlade, Andrej Plenković, na sastancima s čelnicima Njemačke i Francuske govorio o gaženju izborne volje Hrvata u BiH, Komšiću je, naravno, stizala podrška iz onih koji doprinijeli i sudjelovali u njegovom izboru: pojedinih sarajevskih akademskih, medijskih i političkih krugova.

Komšić je, i kao politička i javna osoba, u toj mjeri diskreditiran, a njegovo nametanje Hrvatima u BiH, toliko gotovo, svima jasno, da mu zapravo kao sugovornik  u Hrvatskoj ostaje  Stjepan Mesić, bivši predsjednik te države, provjereni bošnjački lobist proustaške orijentacije, poznatiji i kao negator genocida nad Srbima, Romima i Židovima i drugim Hrvatima za vrijeme marionetske fašističke NDH Ante Pavelića.

Tako se, valjda, čuvaju tekovine antifašizam kojeg nam Komšić, a i Mesić nude.

Čak je i Matu Granića uspio šokirati 

Tjednima su trajale medijske i ine rasprave o tomu tko su “predstavnici, a tko pripadnici naroda”, te obrazlaganja da je Komšić izabran protuustavno jer u Daytonu (Aneksu IV) koji je i Ustav BiH, stoji da Hrvati biraju hrvatskog, a Bošnjaci bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Sve to, šokiralo je i Matu Granića koji je na HRT-u tim povodom konstatirao da “u Daytonu nije bilo dogovoreno da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH”.  Međutim, za šokantna stanja danas nema mjesta: sve to je bilo posve jasno ili je barem trebalo biti razmatrano kao mogućnost onda kada su takav Dayton pristali potpisati.

 

 

Ukinuo bih Hrvatima konstitutivnost, ali nažalost, Bošnjaci ne odlučuju sami”  

“Morate svim sredstvima braniti diskriminatorni Ustav BiH kojim se garantira konstitutivnost tri naroda kako bi se taj Ustav jedan dan mogao mijenjati i kako bi BiH mogla biti građanska država”, izjavio je Komšić, te u cresendu podebljao kako je nužno “ukinuti konstitutivnost”.

Izjave o ukidanju konstitutivnosti nisu naišle na “oštru osudu” stranih veleposlanstava u BiH, poglavito onog SAD-a, kao ni OHR-a. Komšić se, tijekom ove godine, osim s Mesićem, sastao s bivšim visokim predstavnikom Schwarzom – Schillingom, otišao na komemoraciju još jednom bivšem – Paddyju Ashdownu, a onda za “popravljanje vlastitog ugleda” kao “džoker zovi” sjetio Wolfganga Petritscha, grobara hrvatske konstitutivnosti, koji mu je dao medijsku podršku.

Održao je “sastanak” s Valentinom Inzkom, aktualnim visokim predstavnikom u BiH, na kojem je zaključeno kako  je “potrebno unaprijediti vladavinu prava u našoj državi, te da u tom smislu treba učiniti sve dodatne napore da se provedu potrebne reforme”.

Kardinal Vinko Puljić, govoreći o Komšićevom izboru, istaknuo je kako on nije etnički Hrvat, te da je i Hitler na vlast došao po zakonu.
Komšić je, pak, dobio javnu podršku svog političkog oca – Zlatka Lagumdžije, a istovremeno se upuštao u različite verbalne ratove, uglavnom, s Miloradom Dodikom i srbijanskim predsjednikom, Aleksandrom Vučićem.

Međutim, kako se on bori za “sve građane ove zemlje”, izjavio je i kako će “biti glas žene muslimanke”, problematizirajući činjenicu kako BiH još uvijek nema potpisan (sporni) ugovor s Islamskom zajednicom u BiH.

 

 

Zlatni ljiljan među svojima 

Komšić je tako u godinu dana mandata posjećivao: bošnjački znanstveni institut u Ljubljani, otvarao spomen sobu poginulim vojnicima Armije BiH u istočnom Mostaru, te nizu drugih gradova gdje su upriličene zlatnoljiljanovske manifestacije, kako je i priliči, bivšem pripadniku Armije RBiH.
U mjesta gdje su Hrvata većina nije dolazio jer su mu, na simboličkoj razini, uskraćena gostoprimstva, te je postao “persona non grata”.

Sve je počelo prosvjedom u Mostaru kojeg je organizirao Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru, gdje se nekoliko tisuća prosvjednika, u mirnoj šetnji, noseći transparent “RIP Democracy” uputilo do Ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH kojeg je ranije u Mostaru otvorio Dragan Čović, gdje su zapalili svijeće.

Sam prosvjed dočekan je kao još jedno, tipično “fašističko orgijanje” u nekim bošnjačkim medijima, a vrhunac medijskog rata čije su Hrvati u BiH, već godinama žrtve, bile su snimke na Al Jazeeri gdje su, umjesto mirne šetnje iz Mostara, prikazani kadrovi nereda navijača u Crnoj Gori. Al Jazeera TV kasnije se ispričala zbog “tehničke greške” i “zamjene priloga u desku sarajevske redakcije”, međutim, kasno.

Ipak, Komšiću su gostoprimstvo otkazali načelnici općina/gradova s hrvatskom većinom u četiri županije s hrvatskom većinom:Zapadnohercegovačkoj, Posavskoj, Hercegbosanskoj i Hercegovačko-neretvanskoj.

Načelnici Viteza, Kreševa, Kiseljaka i Dobretića, Žepča i Usore, kao i predsjednici općinskih vijeća u Busovači, Novom Travniku, Jajcu, Bugojnu, Travniku, Fojnici i Gornjem Vakufu – Uskoplju, također su mu poručili da nije poželjan i u županijama Zeničko-dobojskoj i Središnjoj Bosni.

 

“Persona non grata” 

“Željko Komšić nema što tražiti na teritoriju naše županije, neka slobodno zaobiđe područje Središnje Bosne gdje žive Hrvati jer je na tom području ‘persona non grata’”, poručeno je tada u zajedničkom pismu 11 načelnika i predsjednika vijeća u Središnjoj Bosni što je bilo najmasovnije otkazivanje gostoprimstva Komšiću.
Ipak, Komšić je, naravno, posjećivao Središnju Bosnu, te se u Bugojnu sastao s tamošnjim bošnjačkim načelnikom i drugim bivšim suborcima iz Armije RBiH.

Poslušnost mu je otkazao i Klub Hrvata u federalnom Domu naroda, a Komšićeva odmazda je bila smjena veleposlanika BiH, Hrvata, koje je ranije postavio Dragan Čović. Hrvatski veleposlanici iz BiH danima su, na Komšićevu patetiku, odgovarali “kmečanjem” samo zato što su smijenjeni, a ne zato što ih je smijenio Komšić.
Da postoji minimum političke kulture i da HDZ-ovi kadrovi, kako u BiH, tako i u bijelom svijetu poštuju principe za koje se navodno zalažu, sami bi otišli jer ne bi htjeli polagati račune pričuvnom bošnjačkom članu Predsjedništva BiH.

Komšićeva svojevrsna “urbi et orbi” Hrvatima u BiH i Hrvatskoj bilo je gostovanje u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” urednika i voditelja Aleksandra Stankovića.

Patetične i tugaljive priče nisu našle plodno tlo ni u službenom Zagrebu, i kronično neupućenoj hrvatskoj javnosti, jer je Komšić, u uvodnom prilogu  kolegice  Maje Sever – demaskiran i to zahvaljujući, očigledno, svojim bošnjačkim biračima. Anketirana građanka Bihaća  kazala je za HRT kako ga “vole, jer je naš Bošnjak, zlatni ljiljan”.

Gotovo svaki njegov medijski i politički nastup izazove lavinu žestokih reakcija, kod Hrvata i Srba u BiH, a tako je bilo i na posljednjem zasjedanju Generalne skupštine UN-a gdje je kazao kako se u Hrvatskoj negira genocid za vrijeme NDH-a, kao i u RS-u genocid u Srebrenici.

 

Novi dan – novi skandal 

Na njegove izjave reagirala je i predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar – Kitarović, istaknuvši kako je “Hrvatima nametnuti član Predsjedništva Željko Komšić personifikacija preglasavanja Hrvata BiH”, te da “u nedostatku vlastite vizije i sposobnosti za rješavanje problema unutar BiH, svojom stalnom neutemeljenom protuhrvatskom retorikom dodatno potvrđuje kako nije samo nelegitiman, već nije ni relevantan sugovornik kada je riječ o međudržavnim odnosima ili bilo čemu drugome”.

Komšića je, zapravo, nemoguće ignorirati: osim što je politička činjenica, količina medijskih i inih incidenata i skandala koje proizvodi na gotovo dnevnoj razini, postaje gotovo pa nepodnošljiva.

Ipak, ostaje  činjenica, kako Hrvati u BiH, bez obzira na aktualnu kalkulantsku politiku HDZ-a BiH, koja će danas-sutra sudjelovati u vlasti na državnoj razini i čiji će ministri odgovarati i novoizabranom mandataru kojeg i Komšić mora potvrditi, Komšića ne samo da smatraju bošnjačkim članom Predsjedništva BiH, nego tu hodajuću  štetočinu po BiH zdušno ismijavaju.

 

 

Hodajuća štetočina i dokaz nefunkcionalne BiH  

A, kako se drugačije ponašati prema onom tko je tri puta bošnjačkim glasovima nametnut za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, onom koji se kao zastupnik DF-a u državnom Parlamentu nije javio ni na jednu ozbiljnu raspravu, ponudio inicijativu, prijedlog, bilo što, onom koji nikome, ni Hrvatima kojima je simbol zakonskog političkog nasilja ne nudi ništa, a još manje, onima koji su ga, iz samo njima znanih pobuda i motiva, i treći put nametnuli?

Živući primjer nefunkcionalnosti BiH kao države, njenih institucija i dubokih podjela među njenim građanima, ma kojem oni konstitutivnom narodu pripadali.
Oličenje svega onog zbog čega Bosna i Hercegovina i njene institucije propadaju, a bilo kakav dijalog među Hrvatima i Bošnjacima, ne samo da je nemoguć, nego je pitanje: hoće li ga,  ikada, uopće i biti.

PIŠE: GLORIA LUJANOVIĆ

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari