Pratite nas

Analiza

Kratka inventura poslovanja RH

Objavljeno

na

FAH

Svaki poslovni čimbenik, pa i obitelji, nakon određenog vremena provodi inventuru, popis robe, dugovanja – potraživanja, obveza, …, tako je red napraviti i kratku inventuru poslovanja RH.

Prvo polugodište „poslovne“ 2019. godine je završeno i tu treba podvući crtu i zaključiti ukupno stanje.

RH je završila 1./2019. rastom BDP-a na razini +3,9 % ( revidirani podatci će pokazati puno bolju sliku nego li su to prikazali prvi podatci ), a 2./2019. također rastom BDP-a, tj. +2,4 %, po prvoj procjeni DZS-a, a koji će također obuhvatiti revizija i pokazati da je ipak nešto veći od prve procjene rasta BDP-a.

Zaključno i zbrojeno ukupno je u prvom polugodištu 2019. ostvaren rast BDP-a u iznosu od +3,1 % što uopće nije mala stvar, naprotiv.

Na 178. sjednici Vlade RH, Točka 1., donesen je i  izglasan Dokument: „Nacrt prijedloga polugodišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za prvo polugodište 2019. godine“, te se isti nalazi na internetskim stranicama Ministarstva financija.

Ovaj Dokument nam otkriva zanimljivu činjenicu, tj. da bi državni proračun Republike Hrvatske za 2019. godinu po prvi put u povijesti zaključio prvo polugodište u plusu da nije bilo dodatnih troškova po Instituciji Jamstva u iznosu od 2.091.606.902,18 HRK.


Kako je na našu veliku žalost to bilo isplaćeno, Državni proračun RH ipak je završio u minusu 1.878 milijardi kuna( Tablica 6.).
Kako su izvanproračunski korisnici i jedinice lokalne države završile poslovanje u prvom polugodištu u značajnom plusu ( Tablica 7.) to nam je ipak utjeha da je ukupni VIŠAK proračuna opće države 1,074 milijarde kuna.
Na žalost, ostaje gorka istina da bi umjesto da završimo prvi dio 2019. u ukupnom plusu u iznosu od cca 3 milijarde kuna, moramo biti radosni i zbog „samo“ 1,074 milijarde kuna kao i da bi cijelu 2019. završili u plusu nekih cca 5 – 6 milijardi kuna moramo biti zadovoljni i s ukupnim viškom u iznosu od cca 3 – 4 milijarde kuna, ( ukoliko se ne dogodi još poneka afera ).

Opet je Uljanik Grupa „popapala“ višak kao i 31.12.2018. kad je iz Državnog proračuna isplaćeno cca 2,5 milijardi kuna na temelju Jamstava.

Nakon uspješnog poslovanja u prvom polugodištu 2019., a već se nalazimo u trećem tromjesečju 2019., pogledajmo kakva je situacija i pokazatelji na najplodonosnije mjesece cijele godine, tj. kakvi su početni pokazatelji u 3./2019.

Podsjetimo se da Obujam industrijske proizvodnje u srpnju ove godine zabilježio rast u iznosu od +5,0 % kao i Trgovina na malo u iznosu od +4,4 %. Istovremeno je zabilježen i rast Obujma građevinskog sektora u iznosu od +10,5 %. Uglavnom, svi pokazatelji su pozitivni osim stavke Uvoz –izvor roba, ali kad tomu pridodamo stvarne pokazatelje tj. Uvoz – izvoz roba i usluga i taj dio je u plusu.

Samo po navedenim i objavljenim podatcima već danas je jasno da je 3./2019. u „debelom“ plusu rasta BDP-a između  +3,0 % / +4,0%.

To ipak moramo malo i potkrijepiti slikama jer one govore više od tisuću riječi:


Usporedba ove dvije slike poviše, najbolje nam prikazuje stanje stvari u RH. Naime kad se vidi da je ukupna vrijednost građevinskih radova u srpnju 2019. veća od istih iz srpnja 2018. za  5.887.448.000,00 kuna ili 40,71 %, onda sa sigurnošću možemo biti optimisti za iduća vremena, tim više što je 2018. bila odlična godina za građevinarstvo.

5.887.448.000,00 kuna trenutnog viška i boljih rezultata građevinskog sektora je zalog za budućnost i dodatni osigurač da će gospodarstvo RH i dalje napredovati. Za ovo treba ipak zahvaliti najviše EU fondovima i to je nesporno. Naravno da je sporno samo i isključivo tzv. „eurposkepticima“ jer oni ionako to ne razumiju kao i da ne mogu prihvatiti činjenicu da je RH „prodisala“ ulaskom u EU.
Kad su već spomenuti „euroskeptici“, potrebno je naglasiti da je u prvom polugodištu 2019. isplaćeno u  proračun EU 2,3 milijarde kuna te da će do kraja godine taj iznos biti na razini cca 3,7 milijardi kuna što je „odlična vijest“ za euroskeptike jer je prošle godine taj iznos bio na razini cca 3,3 milijarde kuna. Naravno, prije je bilo „bolje“ dok je na vlasti bila 12. Vlada RH na čelu s g. Z.M. jer je upornim padom BDP-a taj iznos i bio puno manji. Naravno, za ovaj porast uplate u Proračun EU je nedvojbeno kriva 14. Vlada RH i stalan rast BDP-a. Euroskeptici će sigurno „propustiti“ i ovaj put naglasiti koliko je RH uprihodila iz EU fondova jer im taj podatak sigurno „ne ide pod ruku“, a nije ni lako pročitati Dokument od 493 stranice.

Izuzetna šteta je što se to događa tek sad jer za vrijeme 12. Vlade RH kojoj je na čelu bio g. Z.M., inače svjetski rekorder po uzastopnom padu BDP-a u RH, a koji nas je strašno unazadio,  danas bi situacija bila još bolja i pozitivnija.

No, što je tu je, idemo dalje.

Mnogi će se zapitati: Kako? Koji je razlog da RH posluje pozitivno, a većina tzv. „mainstream“ medija i „stručnjaka“ nam kaže suprotno kao i da ništa ne valja i u svakom jajetu nađu „dlaku“?!

Zanimljiv je taj naopaki mentalni sklop, ali ga ipak moramo podijeliti na nekoliko stavki, tj. manipulatori i izmanipulirani. Oni malo inteligentniji su čisti manipulatori jer znaju da ne mogu protiv brojeva i činjenica, ali zato mogu „otrovati“ i prosječno inteligentni „mozak“ u Hrvata i na tom grade svoj „image“, neuspješno pokušavajući stvoriti kaos u glavama ljudi, ali ne zbog njih već zbog sebe jer se oni najbolje i snalaze u „kaosu“.
Otkad je „ustoličena“ 14. Vlada Republike Hrvatske (19.10.2016. ), svi planovi su im poremećeni i sasvim je razumljiv njihov jal, bijes i žal, te da će često spominjati i da je za vrijeme bivše sfrjot bilo bolje. Možda i jeste, ali njima!

Odgovori na pitanja: Kako i na koji način RH „posluje“ pozitivno, nalaze se velikim dijelom i u slikama ispod.


Samo lagano uzmimo kalkulator i izračunajmo razliku između 2019. i 2015. godine i svakom će postati jasnije što znači broj zaposlenika na mjesečnoj kao i na godišnjoj razini. Sama ova Tablica je već potvrđena u dokumentu: Polugodišnji izvještaj o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za prvo polugodište 2019. godine iz kojeg je vidljivo da je i sam HZZO poslovao u prvom polugodištu 2019. pozitivno te ostvario višak u iznosu od 247,2 milijuna kuna.
Sad je zanimljiva situacija na slici iz drugog polugodišta 2019. tj. srpanj i kolovoz gdje je i najvidljivija razlika te koji su pozitivni učinci i na svim razinama, a ne samo za HZZO. Ovom prilikom moram naglasiti da još nije postignut rekord iz 2007 i 2008. godine, ali kad uzmemo u obzir koliko je tad RH imala stanovnika, a koliko danas onda je ta brojka sigurno premašena. Sjetimo se i koliko je u proteklih nekoliko godina Hrvata otišlo u inozemstvo „trbuhom za kruhom“ i to nam je dodatna potvrda navoda.

Slika ispod nam potvrđuje istu stvar:


Slika nam jasno kaže i potvrđuje navode iz Tablice poviše i samo „mentalni slijepac“, i kako je to znao reći g. Čačić, „elementarni glupan“, to ne vidi. Kad uzmemo u obzir da je od 2015. do 2019. broj umirovljenika narastao onda su to još bolji i radosniji pokazatelji.

Tko ne može, ( mentalno ), prihvatiti ove činjenice to je ipak stvar osobne (ne)inteligencije.

Na samom kraju ove male Inventure poslovanja RH, poželjno je naglasiti da je i prije isteka 3. godine mandata 14. Vlade RH, „prekršeno“ i poneko obećanje iz predizborne kampanje 2016. godine.
Podsjetimo se da je u toj predizbornoj kampanji 2016., često g. Andrej Plenković naglašavao i obećavao (ne brda i doline) da će mirovine u 4 godine mandata narasti za 5,0 % i „prekršio“ je dano obećanje, tj. lagao je.
Mirovine su narasle i prije isteka 3. godine obnašanja vlasti i služenju RH za prosječno više od 12,0 %! Starosne, invalidske, prijevremene i ostale mirovine narasle su 10,384 % bez uračunatih +3,13 % povećanja najmanje mirovine.
Mirovine „po posebnim propisima“ tj. onim umirovljenicima kojima je g. Z.M. smanjio mirovinu za 10,0 %, mirovine su narasle za cca 21,422 %. ( među ovim umirovljenicima je cca 35 000 hrvatskih branitelja).

Točno je da su prosječne mirovine i dalje male, ali je isto tako činjenica da rastu i to je nesporno jer nitko nema „čarobni štapić“, pa ni 14. Vlada RH da bi sve to odjednom „popravila“, i da ima puno nezadovoljnih koji s prijezirom (barem po društvenim mrežama) gledaju na to kao da to „nije ništa“. Pa komu to „nije ništa“, bilo bi pošteno da razliku koju su dobili u posljednje 3 godine uplate nazad u Državni proračun i tim činom bi stekli „pravo“ prigovaranja i „grintanja“ po cijele dane. Ovi koji se odluče na potez vraćanja razlike mirovine u Državni proračun, samo informacija da trebaju uplatiti cca 2 mirovine, a umirovljenici „po posebnim propisima“ „samo“ cca 3 i pol mirovine.

No, zanemarimo dežurne „kukače“, „babe narikače“ i ostale „crne vrane“ kojima ništa ne znači ni rejting RH, koji je iz „smeća“ došao na investicijsku razinu i prvi put zabilježena negativna kamata, smanjenje Javnog duga RH, povećanje zaposlenosti, pad nezaposlenosti, trajan i stalan rast BDP-a,…, jer bitno i najbitnije je da –

Hrvatska ide dalje, unatoč i usprkos!

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Kratki vodič za čitanje predizbornih anketa

Objavljeno

na

Objavio

Iako se katkad ne doimlje tako, malo što na ovome svijetu nema neku, manje ili više vidljivu svrhu. Ta, doduše, ne odgovara uvijek onoj javno deklariranoj, štoviše, zna biti i dijametralno joj suprotna. Tako ni svrha predizbornih anketa za ispitivanje političkih sklonosti nije tek puko ispipavanje pulsa javnosti korištenjem alata i metoda statističke znanosti. Prema onoj – prilika čini lopova – znanstvena neutralnost tu često ustukne pred napasti da se izbor birača oblikuje i usmjerava ga ka željenom ishodu. Ispravno to zamjećuje i predsjednički kandidat Miroslav Škoro.

Istina, rezultati anketa se razlikuju ovisno o izvođaču (Promocija Plus, Ipsos, Cro Electo), metodi ispitivanja (telefonski i terenski), uzorku (struktura i broj ispitanika), napokon i o naručitelju (televizijske i ine medijske kuće), što stvara dojam raznolikosti, a istodobno i mogućnost kontrole međusobnom usporedbom. No, sav taj čušpajz predstavlja i plodno tlo za stvaranje meteža umjetnim kreiranjem posve nevjerojatnih dinamika i obrata, to izraženijih što se bliži čas izbora, a kojih u stvarnosti ne može biti, ponajprije stoga jer je velika većina birača već opredijeljena. Dočim opredjeljenje manjine neodlučnih i pokolebljivih ne može u kratkome vremenu toliko varirati kako oblikovatelji anketa sugeriraju.

Školski primjer beskrupulozne manipulacije predstavlja anketa agencije IPSOS koju je u petak, na sv. Nikolu, u Dnevniku Nove TV predstavio Bago kao svojevrsni danajski dar tzv. desnici. Kako reče, predsjednička utrka je, suprotno dosad objavljivanim anketama, odjednom postala jako napeta. Razmak između tri vodeća kandidata je zgusnut kao promet u Zagrebu usred špice (Grabar Kitarović 27,4%, Milanović 24%, Škoro 23%). No, redoslijed je ipak zadržan kako bi se IPSOS zaštitio od možebitnih naknadnih prozivki da čak ni to nisu pogodili, a za ostalo ih poslije izbora ionako nitko ništa ne će pitati. Prije svega upada u oči nagli rast Miroslava Škore, mada je posve nejasno kojim bi to potezom tako drastično odskočio u odnosu na dosadašnje ankete. Tim više što je prije koji tjedan anketa agencije Promocija Plus, provedena, kao i IPSOS-ova, telefonski na podjednakom broju ispitanika, pokazala kako Mislav Kolakušić sustiže Škoru, dok od IPSOS-a sad dobiva gotovo trostruko manje. Jest, prethodna je anketa nagnala Škoru da promijeni redoslijed provođenja svojih referenduma i na čelo stavi onaj o ovrhama, ali malo je vjerojatno da bi to imalo tako dramatičan učinak.

Pomniji uvid u rezultate na brzaka provedene, bombastične IPSOS-ove ankete pokazuje kako je ona, riječima informatičkih stručnjaka rečeno, prepuna „bugova“ (programskih grešaka) zato što joj je očito svrha pripraviti put ka izbornoj pobjedi kandidata s nepopravljivim „bugom“ u karakteru, Zorana Milanovića.

Kako bi se to ostvarilo, Milanovića treba u prvome krugu što više približiti Grabar Kitarović, idealno bi bilo kad bi se našao u vodstvu, te do krajnjih granica pojačati razočaranje Škorinih birača, kako bi, osjetivši se prevarenima, u što većoj mjeri apstinirali u drugome krugu. Uzevši tu nakanu u obzir, navodna mrtva utrka između Zorana Milanovića i Miroslava Škore upućuje na to da se Milanovića namjerno podcjenjuje, a Škoru debelo precjenjuje.

Naime, sugerirano pripetavanje između njih dvojice nesumnjivo djeluje poticajno na mobilizaciju potencijalnih birača kako jednog, tako i drugog. Kako se njihova biračka tijela minimalno preklapaju, tj. zanemariv je broj onih koji se nećkaju između njih dvojice, očito je to usmjereno poboljšanju rezultata obojice isključivo nauštrb drugih. Fiktivno kreirajući osjećaj da je izbacivanje Milanovića u prvom krugu nadohvat ruke, IPSOS-ova anketa neodlučne između Škore i Grabar Kitarović usmjerava prema Škori, što neminovno vodi k pogoršanju rezultata Grabar Kitarović. S druge strane, stvaranje slike da Mislav Kolakušić nema nikakve šanse ima dvojaku svrhu – neodlučne između njega i Škore utjerati k Škori, a one koji dvoje između njega i Milanovića privesti potonjem.

No, Milanovića se ne podcjenjuje samo kako bi se mobiliziralo njegove i Škorine birače, nego i kako bi se nakon prvoga kruga stvorio dojam da je on, dobivši više nego što su ankete predviđale, u nezadrživom naletu. Generalna proba za to upriličena je uoči proljetnih europskih izbora kad je IPSOS-ova anketa SDP-u davala mizernih 13%, da bi na samim izborima Partija osvojila ne odveć senzacionalnih, ali zamjetno većih skoro 19%. Na krilima namjerno sniženih očekivanja, mediji su to predstavili fantastičnim uspjehom, davši početni vjetar u leđa Milanovićevoj kandidaturi. Sad se na isti kalup stvaraju preduvjeti da Milanović, praćen tutnjavom medijskih doboša, na juriš pobijedi u drugome krugu.

Drugi ključni element u priči je igra na ogorčenost Škorinih birača. To što ga sad IPSOS diže iznad plafona lako će poslije, nakon hladnog izbornog tuša za Škoru, objasniti (evo, u zadnji čas je naglo posustao, nije izdržao, ispuhao se, ostao bez energije, nešto je krivo rekao ili jednostavno ustao na krivu nogu, ili vjerojatnije od svega – Kolakušić mu je u zadnji čas preoteo tzv. antisistemske birače). Međutim, kudikamo bitnije, to će navesti ogorčene Škorine birače da za raskorak između anketom visoko postavljenih očekivanja i postignutog rezultata okrive APIS „koji broji glasove“. Njima, naime, nema nikakve vajde objašnjavati kako APIS ne broji glasove, nego to čine birački odbori na tisućama biračkih mjesta, kontrolirani mnoštvom promatrača, dok ih APIS tek prikuplja, elektronički obrađuje i zbraja. To zapravo znači da ozbiljni kandidati znaju rezultate s velikom preciznošću i prije nego što ih APIS unese u informacijski sustav, a izborno povjerenstvo službeno objavi.

Iako se u prošlosti našlo i onih koji su se žalili da su pokradeni na izborima, nitko za to nikad nije predočio neki uvjerljivi dokaz (pritom su sporadične sitne nepravilnosti, preuveličavane u medijima i urbanim legendama, posve irelevantne jer ne utječu presudno na rezultat). Ali ne samo to, nitko nije izložio čak niti ideju kako uopće izvesti učinkovitu izbornu krađu. Budući da to nije moguće učiniti većom prijevarom na manjem broju biračkih mjesta – jer bi se pojavila razložna sumnja usporedbom s rezultatima na prethodnim izborima i s onima na biračkom strukturom sličnim izbornim mjestima – takav zločinački pothvat bi zahtijevao manju prijevaru na mnogo mjesta što zahtijeva savršenu koordinaciju i zakon šutnje više tisuća ljudi, savršeno utreniranih da prevare brojne promatrače.

No, nedostatak bilo kakvih indicija, dokaze da ne spominjemo, ne će spriječiti ogorčenjem zaslijepljene Škorine pobornike da krivnju za poraz svale na APIS. Njihov bijes će dodatno pojačati IPSOS-ovo podmetanje kako Škoro sigurno pobjeđuje u drugome krugu tkogod mu bio protivnik, dok je ishod sraza Kolinde i Milanovića neizvjestan. Svrha toga je naoružati Škorine pristaše streljivom za moralno puškaranje po Kolindinima – eto, da ste glasovali za Škoru, imali bismo sigurnog pobjednika, ovako pružate Milanoviću priliku! Ovdje je ključno primijetiti kako su rezultati potencijalnog sučeljavanja u drugome izbornom krugu u cijelosti podložni anketarskoj mašti i željama budući su posve neprovjerljivi, u konkretnom slučaju jednostavno zato što Škoro drugog kruga ne će vidjeti.

Bezočnu predizbornu pristranost agenciji IPSOS olakšava brkanje predizbornih anketa s izlaznim anketama, objavljivanima neposredno po zatvaranju biračkih mjesta. Osim znatnih razlika u metodi provedbe, u izlaznim anketama si ipak mogu dopustiti biti vjerodostojnima, jer one nemaju više nikakvog utjecaja ni na koga i ni na što (naime, objavljuju se po zatvaranju biračkih mjesta). Štoviše, u zadnje su vrijeme čak blago naklonjeni HDZ-u, poučeni blamažom s parlamentarnih izbora 2007. kad su ljevicu proglasili pobjednikom, a što je lakovjerne novinare nagnalo preuranjeno proglasiti Ljubu Jurčića novim premijerom, da bi im entuzijazam ubrzo splasnuo.

Međutim, ništa tako uvjerljivo ne svjedoči o (ne)vjerodostojnosti vodećih anketnih kuća kao prethodni predsjednički izbori. Prema predizbornim anketama Kolinda se nikako nije uspijevala spustiti ispod 12% zaostatka za tadašnjim predsjednikom Josipovićem. Viđeniji analitičari, ne više neovisni od anketnih agencija, i još manje neovisna udarna novinska pera su to lakonski tumačili – jasno je da mu ne može ni blizu kad si svako malo puca u nogu. Sličnost s današnjim događajima, čini se, nije slučajna.

Unatoč tome, nakon prvoga kruga Josipović je vodio s mršavih 1% razlike, da bi se u drugome ta prednost posve istopila i Kolinda naposljetku pobijedila. Zabezeknute rezultatima prvoga kruga, vodeće anketne kuće tada po prvi put nisu objavljivale ankete između dva izborna kruga, a prethodno se nisu sjetile ni ispitivati što bi bilo kad bi bilo u drugome krugu. A možda i jesu, moguće su ta istraživanja doista provodili, samo im, izgleda, neovisnima kakvi jesu, rezultati nisu bili po volji. Ili možda nisu bili po volji onima koji ih objavljuju? Kao, napokon, i rezultati samih izbora. Kako god bilo, kad im je to prošlo, a da ih se unatoč tome još drži relevantnima, i nakon što su se nemušto opravdavali time da su glasovi za sistemskog Josipovića preko noći otišli anti-sistemskom Sinčiću, što im stoji na putu da nastave spletkariti? Pametnima dosta! Ostalima nikad dosta!

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Ivanjek: Državna sigurnost uvijek košta, i da nismo u NATO-u, mi bi morali daleko više izdvajati za obranu

Objavljeno

na

Objavio

Je li Hrvatski proračun rupa bez dna? Na kraju godine Vlada je pristala izdvojiti dodatni novac za povećanje plaća prosvjetarima a morali smo očito odgovoriti i na ultimatum SAD-a i povećati izdvajanje za HV. Ulaganje za vojsku povećat ćemo za 40 posto. Točnije 2 posto BDP-a a to je dio akcijskog plana kojeg moramo predstaviti NATO-u. Koliko je to novca i za što će se utrošiti objasnio je u Studiju 4 vojni analitičar Jan Ivanjek.

Hrvatska tijekom pet godina poveća izdvajanje za obranu u iznosu od dva posto BDP-a, što je gotovo 9 i pol milijardi kuna godišnje, odnosno povećanje od 40 posto. Za to je već pripremljen i akcijski plan.

– Povećanje će omogućiti Hrvatskoj da pojača modernizaciju HV-a. Nabavit će se borbeni avioni, imamo potrebu za zamjenu borbenih vozila pješaštva, dolaze helikopteri Black Hawk, s vremenom će se zamijeniti cjelokupna flota starijih Mi8 varijanti, imamo projekte gradnje obalnih brodova – izjavio je Ivanjek.

Objasnio je da trenutno trošimo enormno za vojne mirovine i plaće, a zapravo najmanje novca ide u modernizaciju.

– Većina novaca je išlo na personalne troškove, zbog toga je cijeli ovaj postotak sredstava za modernizaciju koji je jako bitna stavka, sveden na vrlo mali postotak – ispod 7 posto. Kada 2024. dosegne tih 2 posto planiranih državnog proračuna, onda bi rezultat trebao biti da udio modernizacije bude nekih 20 posto. S tim se može, naravno daleko više – smatra.

Situacija nakon rata je takva, kaže, da otkad vojska više nije bila neophodna za sam opstanak države, promatrala se je kao neželjeno dijete državnog proračuna i kad god se nešto moglo odgoditi tipa investicije ili povećavanje državnog proračuna, to se je odgađalo. Rezultat sada je taj da moramo sve popravljati jer nas se je pritisnulo izvana.

– Državna sigurnost uvijek košta, i da nismo u NATO-u, mi bi morali daleko više izdvajati za obranu. Imati programe i ideje izaći iz NATO-a, rezati vojni proračun je suludo – poručio je.

 

Odbor za obranu dao pozitivno mišljenje opremanju HV-a helikopterima Black Hawk

 

 

Prva Patria s izraelskim topom

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari