Pratite nas

Naši u svijetu

Kratkovidne parapolitičke nagazne mine za hrvatsku Predsjednicu

Objavljeno

na

Dobri ljudi, zamislite: dogodilo se upravo ono što je potpisnik ovoga teksta sa svojom poluparanodinom hrvatskom žalošću predviđao u svojemu nedavnom komentaru, uoči samoga dolaska hrvatske predsjednice u Australiju, pa je je 13. kolovoza zapisao da se “blago i prikriveno unaprijed zaziva, možda čak i navješćuje, nešto drugo, nešto klandestino, nešto podmuklo, nešto ružno i zlo“, jer se “parapolitička antifa ofucani strašilom grozi hrvatskoj javnosti i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović u Australiji“.
http://projektvelebit.com/glas-projekta-velebit-protiv-par…/ 

U jednoj od objavljenih verzija – jer taj je tekst publiciran na nekoliko web-portala – naslov je bio još precizniiji, pa je to još jasnije rečeno: “Podvale u Australiji mogu na Kolindin račun doći jedino iz Hrvatske – Kako se parapolitička antifa ofucanim strašilom grozi predsjednici Kolindi Grabar Kitrović u Australiji?“, a i u drugim verzijama, bilo je slično:

1. http://direktno.hr/…/podvale-australiji-mogu-kolindin-racu…/

2. https://www.maxportal.hr/…/zasto-vecernji-list-unaprijed-n…/

3. http://hrvatskonebo.com/…/glas-projekta-velebit-protiv-par…/

4. https://kamenjar.com/primitivna-parapoliticka-podmetanja-ve…/

Povodom posjete predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Australiji, tekstovi i komentari po hrvatskim medijima i društvenim mrežama pljušte besmislicama, nagađanjima i raspredanjima oko fotografija i simbola iz vremena od kojega je prošlo preko 70 godina, da to ni pas s maslom ne bi pojeo. Čak bi se i ona jugoslavenska kontrolirana antihrvatska propaganda mogla sakriti pred ovom hrvatskom demokracijom koja je svakome s polovicom mozga dopustila blebetati do beskraja i besmisla, kao da je riječ o socijalnom eksperimentu u pronalaženju krajnjih granica ljudske gluposti. Ne bih se začudio kad bi netko neupućen sa strane iz svega zaključio da se Australija piše s velikim U” – kaže Dinko Dedić, čelnik domovinsko-iseljeničke udruge Projekt Velebit, dugogodišnji glavni urednik negdašnjega iseljeničkog “Hrvatskoga tjednika” i emigrant sa 45-godišnjim stažom u Melbourneu.

Jer, već već drugoga dana predsjedničina boravka u “Čudnovatoj zemlji Oz“, točnije u Sydneyu, objavljen je vatrometni tekst s čudnovatim, teško pojmljivim naslovom: “Lustracija u Australiji” (?!), a sam je taj sastavak – blago rečeno! – polemičan.

https://kamenjar.com/ina-vukic-lustracija-pocinje-u-austral…/

Zašto, dobri ljudi, velim da je to “teško pojmljivo“, s mišlju da nije riječ o pukoj gramatici, sintaktici i semantici?

Pa, dobro, krenimo redom.

♦♦♦

Primjerice u hrvatskom Ustavu jasno piše:

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Repub­liku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu (….)

Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti (….)

Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti (Nap. samo) Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika.

Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Pred­sjednika Republike za povredu Ustava. Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava. (…)

Predsjednik Republike Hrvatske ima imunitet nepovredivosti (…)

Predsjednik Republike Hrvatske ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda (…)

Predsjednik Republike Hrvatske može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike Hrvatske pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda (…)

♦♦♦

Pod još teže pojmljivim naslovom od onoga prije navedenoga “Predsjednica je zaobišla one koji su u Australiji najviše dali za Hrvatsku” 16. kolovoza 2017., stanoviti je negdašnji australski emigrant, negdašnji generalni konzul RH u Melboruneu, umirovljenik koji piše svoja “pisma” značajnim ljudima kad god ne može spavati, na doista ograničeni broj minornih hrvatskih web-portala sa svojega Facebooka odaslao autističnu poruku:

Predsjednice, Vi zapravo niste ni svjesna da ste Vašom nepromišljenom odlukom zavadili i podijelili hrvatsku zajednicu u Australiji. Da stvar bude gora Vi ste prema velikom postotku Hrvata u Australiji postupili na isti način na koji je hrvatske iseljenike tretirao hrvatski komunistički diktator Tito kad je Hrvate u svijetu nazvao ološom i na njih pustio sezonu lova Udbinih ubojica.
http://www.tjedno.hr/predsjednica-je-zaobisla-one-koji-su-…/

♦♦♦

Pametnije od “njih” (jer on i jest pametniji!), davnašnji dopisnik TANJUG-a iz australskog Sydneya i s ovoga “malenog otočića“, sve je to sublimirao pod naslovom: “Posjećuje li predsjednica u Australiji Hrvate ili australske Hrvate” (ubacivši pritom još jedan “nesporazum“), evo što je napisao (donekle skraćeno, ali ne manje “duhovito” i ne manje “subverzivno“):

Nakon 22 godine u službeni državnički posjet Australiji otputovala je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, pa je trebalo očekivati da će taj posjet biti dobro i profesionalno pripremljen. (…)

… Tko je branio Kolindi Grabar Kitarović da u savjetnički tim uključi i savjetnika za iseljeništvo.(…)

Predsjednica Republike je međutim otišla u Australiju nedovoljno pripremljena, upravo zbog toga što u svojem sastavu savjetnika nema kompetentnu osobu koja bi se bavila tom problemikom. Što je još gore ni diplomatsko-konzularno predstavništvo hrvatske države po ustaljenoj praksi koja je ustanovljena uhljebničkom personalnom politikom u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova nije ni ovom prilikom pokazalo da je na razini svoje odgovornosti. Eklatantan primjer za to je način na koji se Kolinda Grabar Kitarović obraćala hrvatskim iseljenicima u Australiji. (…)

Kao što Srbi u Hrvatskoj nisu Srbi nego hrvatski Srbi, unatoč tome što Milorad Pupovac ustrajava na njihovom ekskluzivnom srpstvu, tako ni Hrvati u iseljeništvu, u ovom primjeru u Australiji, nisu „Hrvati“ nego „australski Hrvati“. (…)

Ona u svojem savjetničkom timu nema osobu upućenu i iseljeničku problematiku. Tako se dogodilo da su joj pored hrvatskih predstavništava u Australiji susret s iseljenicima logistički pripremali potpuno nekompetentni ljudi, poput brata potpredsjednika Sabora Milijane Brkića. Jozo Brkić iseljenik iz Australije bez ikakvog javnog ugleda, osim ako mu funkcija njegovog upitnog brata s krivotvorenom diplomom nije to omogućila, ubacio se u organizaciju susreta predsjednice s tamošnjim iseljenicima. Čak je išao tako daleko da je, kako svjedoči poznata aktivistica u australskoj hrvatskoj zajednici Ina Vukić, poznata po tome da je raskrinkala Mesićevu prijevaru s čekom australskih Hrvata namijenjenim obrani Hrvatske, minirao jednu inicijativu hrvatskog veleposlanstva. Jozo Brkić je blokirao uručenje predsjednici Kolindi Grabar Kitarović dvaju njezinih portreta koju je po preporuci hrvatskog veleposlanstva izradio svjetski poznati australski slikar hrvatskih korijena Charles Billich. I ne samo to, isključio je Billichevo ime s liste uzvanika koji su se u Sydneyu trebali sresti s hrvatskom predsjednicom. Ina Vukić ističe kako je program susreta Kolinde Grabar Kitarović bio potpuno progrešno koncipiran jer se taj posjet komercijalizirao, čime je unesena nova doza podjele u australskoj hrvatskoj zajednici, jer se skupni susret s njom uz novčane priloge selektivno naplaćivao. Uoči njezinog posjeta počeo se prikupljati novac, na što je predsjednica, kako tvrdi Ina Vukić, bila upozorena da se netransparentno prikupljaju novčani prilozi, ali nije dobila nikakav odgovor.

Novi razdor u australskoj hrvatskoj zajednici unesen je ovom prilikom ignoriranjem nekih hrvatskih klubova koji su u doba komunističke Jugoslavije bili etiketirani kao neprijateljski zbog zagovaranja NDH. (…)

Bivši hrvatski generalni konzul u Melbourneu Antun Babić tvrdi da je taj naputak za vrijeme ministrice Vesne Pusić poništen, pa je i on sam bio čest gost Hrvatskog doma u Footscrayu. Štoviše i sadašnji hrvatski veleposlanik Damir Kušen zalazio je u taj klub, da bi se sada za posjeta hrvatske predsjednice Hrvatski dom u Melbourneu opet našao na crnoj listi. Očito je da se u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i dalje drže jugokomunističke politike prema australskim Hrvatima, smatrajući ih i dalje neprijateljskom emigracijom. Kad se sve to ima u vidu, očito je da posjet hrvatske predsjednice Australiji ne će uroditi proklamiranim zajedništvom iseljene i domovinske Hrvatske, nego će štoviše u samoj Australiji podstaći, ciljano ili slučajno, daljni razdor u australskoj hrvatskoj zajednici.” (Facebook grupa: Glas Hrvatske Dijaspore – Voice of the Croatian Diaspora 18.08. 2017.)

♦♦♦

Jasno je da ambiciozni anonimni pojedinci ne bi trebali, nije pristojno da oni propituju ustavne i državničke ovlasti, a i mogućnosti hrvatske predsjednice bilo untar, bilo izvan tzv. domovine, koja je međutim i prava pravcata država, no – tko bi normalan sa svime time polemizirao, premda bi polemizirati svakako trebalo?

Međutim, ako imate malo vremena, pogledajte pozornije: lažu vas, svi oni, pa imate i vi vlastite oči i uši, a i ostala Božja ćutila! Gotovo ništa od ranije citiranoga nije istina, dobri ljudi, a ono što nalikuje na istinu, to je tako zločesto i vražji izrečeno da se staloženom čovjeku mozak okrene!

♦♦♦

Naime, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u Australiju je došla na službeni poziv australske ministrice vanjskih poslova Julie Bishop.

To je prvi službeni državnički posjet šefa hrvatske države Australiji, uključujući i onaj posjet predsjednika Tuđmana 1995. (naime, jer je po pozivu).

Predsjednicu Hrvatske u svim pojedinim državama Australskoga Commonwealtha dočekuju i primaju generalni guverneri, predsjednici Vlada, šefovi oporbe i šefovi parlamentarnih domova u tim državama, a u Canberri to vrijedi i za predsjednika vlade, predsjednika Parlamenta, predsjednike obaju domova Parlamenta, te oporbe. Ne postoji viša razina državničkih službenih posjeta, da se razumijemo.

S druge strane, susreti s Hrvatima tj. s hrvatskom zajednicom jesu važni, ali su – braćo i sestre Hrvati, ne ljutite se! – usputni, što znači da joj treba odati čast i priznanje što je “tako dobra” prema “svojemu narodu” (usporedimo, primjerice, Milanovićev posjet 2014., da ne spominjemo onaj svojedobni posjet Vesne Pusić za kojega nitko nije znao, a moglo bi se navesti još štošta i koješta, iz prve ruke).

Drugim riječima, trenutna Predsjednica Hrvatske, sa svom svojom biografijom, sa svojom pratnjom, sa svojim “hodogramom” i sa svojm protokolom, održala je sastanke s najvišim vrhom australske države, a koja država nije baš bezvezna, ni povijesno, ni demokratski, ni socijalno, ni politički, ni geostrateški, a ni u odnosu s Europom, ni sa NATO-om, ni sa USA, a osobito ne s Jugoistočnom Azijom i u njoj s Indijom, Kinom, Japanom, Indonezijom (da spomenemo samo ove najznačajnije), pa tako ni s “malenom” RH.

Dakle, državnica Kolinda ipak se “s državnih visina“, molit ću lijepo, potrudila susresti i s iseljenim i/ili emigrantskim Hrvatima, iako oni tvrde drukčije, zar ne?

♦♦♦

Zli ljudi, oni koji ništa ne razumiju, pa čak ni Ustav RH, a nekmoli tzv. bilateralu, oni koji podmeću, koji izazivaju svađu, smutnju i podjele (u konkretnom slučaju, dakle, riječ je o onomu što piše u gornjim linkovima), upravo su i podmetnuli svoje kukavičje jaje, ne bi li doveli do konfliktna izjašnjavanja, u ovom trenutku, tobože za ili protiv Predsjednice RH, tj. u nekom drugom trenutku, protiv bilo koga ili čega što predstavlja samostalnu, suverenu i nezavisnu Hrvatsku.

Svjetski, pa i australski mediji, primjerice, Sky News ili Australian Associated Press (AAP) objektivniji su pritom, pa bilježe čak i da Aboridžini “pozdravljaju hrvatsku predsjednicu“.

1. http://www.skynews.com.au/…/pm–croatian-president-meet-for…

2. http://www.abc.net.au/…/croatia-president-kolinda-g…/8821582

♦♦♦

Istodobno, recimo, na tlu Australije ima, čini mi se, pet kipova nekoga “đenerala Draže“, unutar pa čak i izvan klupskih prostora, a na australski Dan ratnih veterana (ANZAC Day) ulicama australskih gradova marširaju nekakvi “četnici” s mnoštvom svojega znakovlja i “neprimjerene ikonografije”.

Isto tako, u Židovskom domu stoji kip stanovitog Moše Pijade, a da pritom nitko od njegovih postavljača ne zna, ili ne želi znati da je riječ o jednomu od inicijatora najvećih zločina koji su se dogodili u WWII i poslije njega, koji se uostalom, smatrao Srbinom, i za Židove kao takve, nikada nije mrdnuo malim prstom, štoviše, moglo bi se reći baš suprotno, a još je manje od toga itko pitao hrvatsku zajednicu što ona misli o tome, naime, o tom kipu.

Što, elem, ranije spomenuta podmetanja znače, ili što mogu značiti?

Pa, dobri ljudi, ta i sva takva podmetanja služe jedino u problematičnu svrhu da se još jednom pokaže ili dokaže da su Hrvati u Australiji dinosauruski ustašoidi, a svaki hrvatski političar koji stupi u dodir s njima (u ovom slučaju, predsjednica), jest im tobože sličan, ili ih makar podržava.

♦♦♦

Glupo je objašnjavati, ali recimo još jednom po tko zna koji put: nema razloga da se hrvatski političari, osobito predsjednica države, Republike Hrvatske, idu pokloniti Pavelićevu kipu kad god se pojave u Melbourneu, ali još manje razloga ima da im se unaprijed spočitava jesu li ili nisu kročili nogom u prostor gdje se taj kip nalazi, ne bi li potom ocjenjivali njihovo “proustaštvo” ili “proudbaštvo“…

Predsjednici, uprave i osoblje obaju AHD-ovih domova (Australsko-hrvatsko društvo) u prigodi ovoga predsjedničina boravka – usput budi rečeno, kao i svaki drugi put – podnijeli su najveći mogući teret, a njezin je boravak protekao na zavidnoj organizacijskoj razini: ni u jednomu trenutku nije se dogodio – barem koliko sam ja vidio, a kao i uvijek, dobro sam gledao! – nijedan eksces, ni nešto blizu njega, a najmanje se inzistiralo na “neprimjerenoj ikonografiji“, pa je nije niti bilo, što god tko mislio kakva bi ona mogla biti.

O svemu tome jest jedino relevantno govoriti, i jedini relevantan zaključak, koji se može izvući jest: – inicijatori rasprava o “obilaženju” i/ili “zaobilaženju” slika, kipova, a i ostalih privatnih kontemplacija, jesu štetočine, lovci u mutnome, komandosi zla.

Na njihove tempirane bombaške podvale, na njihove parapolitičke nagazne mine, ne smije se nasjedati. Bezpozdravno. Načelno.

♦♦♦

Koliko je pak službeni i državnički posjet u Commonwealth of Australia pridonio ugledu, trgovini, školstvu, gospodarstvu, uopće međunarodnoj i bilaterlanoj ulozi Republike Hrvatske, e dobri ljudi, to je prava tema.

Možda bismo nešto o tome mogli priupitati i Australce, odnosne, vođe australske državnopolitičke i izvršne vlasti.

Osobno, dobri ljudi, mislim i siguran sam – više nego ijedan do sada.

Ali to je ipak neka druga tema.

Mate Bašić/ProjektVelebit

Foto: Predsjednica RH na ulasku u najljepšu crkvu u Južnoj hemisferi Sv. Leopolda Bodana Mandića u Melbourneu, u pratnji predsjednika Australsko-hrvatskoga društva Ante Juriča Bugzyja, za kojega se, kao i za njegov Dom u pojedinim komentarima navodi da ih je “zaobišla”.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Projekt Korijeni – u povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017. u 17,00 sati, povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godineu Osnovnoj školi Dragutin Tadijanović u Vukovaru održati će se videokonferencija u okviru pilot projekta suradnje osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago (Projekt  Korijeni).

Videokonferencija će trajati ukupno 45 minuta te je osim javljanja učenika, učitelja i ravnatelja škole predviđeno i obraćanje državnog tajnika Zvonka Milasa.

Održavanje videokonferencije upravo tog dana naglašava zajedništvo hrvatskog naroda, posebice Hrvata iz BiH i iseljeništva, u Domovinskom ratu, ali i u budućnosti, kroz najmlađe generacije.

Cilj projekta Korijeni, pokrenutog u rujnu 2017., kojeg organizira Središnji državni ured za Hrvate izvan RH, jačanje je povezanosti i suradnje škola koje pohađaju Hrvati izvan RH sa školama u RH kroz:

  • međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz RH, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u RH i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama,
  • podršku jačanju hrvatskog identiteta u BiH i iseljeništvu osnaživanjem veza s Hrvatskom kroz njegovanje hrvatskog identiteta, povijesti, tradicije, kulture na razini primjerenoj dječjoj dobi (s napomenom da se u BiH posljednjih godina intenzivno provodi bratimljenje s turskim školama),
  • pružanje kontinuirane podrške iz RH hrvatskim školama u inozemstvu u kojima volonteri (u pravilu bez potrebnih pedagoških kompetencija) podučavaju djecu hrvatski jezik i kojima će konačno biti pružena institucionalna podrška (Ministarstvo znanosti i obrazovanje sljedeće školske godine planira slanje učitelja u SAD, Kanadu i Australiju),
  • stvaranje platforme za kasnija formalna (na razini udruga/institucija) i neformalna (pojedinci) obrazovna, znanstvena, gospodarska umrežavanja.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari