Pratite nas

Razgovor

Krešimir Budiša: Status na Fejsu izbrisao sam zbog prijetnji, možda ću se obratiti i policiji

Objavljeno

na

Status na Fejsu izbrisao sam zbog prijetnji, možda ću se obratiti i policiji. Svima koji su me napali poručujem: promašili ste metu

Slobodna Dalmacija razgovarala je s Krešimirom Budišom, HDZ-ovom uzdanicom i savjetnikom splitskoga gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, u povodu njegova Facebook statusa o “Splićaninu” koji je, “nezadovoljan klerikalizacijom” Hrvatske, na istoj društvenoj mreži najavio odlazak u inozemstvo.

U autorizaciji razgovora zamolio je da uvrstimo ispriku koja je “dobrodošla ako je netko krivo shvatio”.

– Mene više ne zanima ta tema, iskreno, tako da vam nemam što posebno reći. Ispričavam se bilo kome tko se osjetio uvrijeđen mojim komentarom na osvrt jednog pojedinca.

Zašto ste izbrisali zadnji status napisan preksinoć? Jeste li to učinili sami ili na nečiji poticaj?

– Razlog su prijetnje. Ako vam nije jasno što je razlog, to su prijetnje, uvrede na svim mogućim razinama, pa evo, ja vas pozivam na nekakav razum.

Mislite li da ste pogriješili sa statusom? Ili griješe oni koji reagiraju?

– Vraćam se na apsolutno krivo shvaćenu poentu teksta. Ako netko vrijeđa građane Splita, a vrijeđa ih, onaj gospodin ih je uvrijedio, ja sam to smatrao bezobraznim vrijeđanjem i to je to. Ništa drugo.

Komentar je bio komentar na njegov komentar, a ne na sve druge građane. Na koncu, svi moji projekti koje sam dosad imao upravo su se bavili tom tematikom.

Znači, od poduzetničkih projekata, od inkubatora, kulturne baštine, svi su imali notu zapošljavanja i svi su se bavili ostankom mladih u Hrvatskoj. Tako da ne trebam nikome dokazivati, gospodine dragi, što ja radim i čime se ja bavim. A moj se post odnosio na gospodina koji je uvrijedio građane Splita.

Kako komentirate reakciju mladog izumitelja Ivana Mrvoša? Ili tekst na Facebook stranici “Dnevnik jedne Dalmatinke”?

– Opet se vraćamo na istu stvar. Jesu li oni pročitali moj post?

Očito jesu.

– Pa evo, ja isto to pitam. Tko uopće vrijeđa mlade poduzetnike koji žele ostati ili ljude koji su zbog egzistencijalnog problema morali otići?

Ja se referiram na gospodina koji je rekao da je razlog što je otišao iz Hrvatske to što je klerofašistička i, što ono, država u kojoj svi hodaju za živim mrtvacem.

A vi, sad vam lijepo kažem, ako niste shvatili, kao što su i svi drugi samo pročitali naslov i vrijeđali, vi možete isto tako staviti takav naslov. Ja razumijem da je to vaš neki posao.

Ja vam lijepo govorim: onaj tko je pročitao moj post, ja nemam što dalje elaborirati. Ja sam se orijentirao isključivo na jednu osobu koja je vrijeđala druge osobe.

Izrazio je svoj stav. Čak ne spominje Split. Spominje državu.

– Tako je, državu i odlazak zato što svi vjerski fanatici hodaju za mrtvacem u povorci. Znači, to je referenca na građane Splita koji su bili u povorci za Leopoldom Mandićem.

Nisu bili samo u Splitu.

– Nisu bili samo u Splitu, ali bili su u Splitu. Jesam li ja građanin Splita i savjetnik gradonačelnika Splita ili Velike Gorice?

Ne znam čega ste građanin, samo vam govorim da ne spominje Split.

– Sad… Opet se vraćamo. Kako bih vam rekao: ako ste vi odlučili tako negativno nastupiti prema meni, meni se ne da dalje razgovarati. Što vam dalje imam reći osim onoga što sam napisao u mom statusu, koji i dalje stoji unatoč tome što ima tisuću gnusnih uvreda i prijetnji. I koje još dolaze. Došlo je do obiteljske i svake druge razine.

Jeste li se obratili policiji?

– Pa screenshotao sam jako puno komentara pa ću vidjeti.

A vaš odnos prema Kerumu? Ranije ste ga ismijavali, sad je dio vlasti u kojoj ste i vi.

– Nemam tu što komentirati, svim drugim strankama bilo je ponuđeno, ako se dobro sjećate, sudjelovanje u gradskoj vlasti. Nitko drugi nije prihvatio. Ja sam savjetnik gradonačelnika Opare kao što sam bio i u kampanji.

Kako ste postali savjetnik? Je li u tome ključnu ulogu imala vaša pripadnost HDZ-u?

– Pa, evo, sad vi meni recite jeste li uopće pročitali moju biografiju.

Pitam vas.

– Reference su bili projekti na kojima sam radio. Stranačka pripadnost je dodatni faktor, ali prvi su projekti.

Kolika vam je plaća?

– To nije plaća, nego ugovor o djelu. Nama je predragi bivši gradonačelnik ostavio savjetnike na ugovoru na neodređeno. Mjesečni je iznos oko 10 tisuća kuna. Neto.

A prije ste radili u obiteljskoj tvrtki?

– Jesam. Ja se bavim privatnim poduzetništvom otkad znam za sebe. Sve moje plaće u zadnje četiri godine, uključujući i ovu godinu, financirane su kroz europske fondove. Tako da su svi skupa ljudi promašili metu, ali ja se uopće nemam potrebe opravdavati.

Ljudi koji me znaju oko mene su ogorčeni i užasnuti svim komentarima, jer apsolutno znaju da sam bio u obiteljskoj firmi koja 25 godina radi u Splitu, nije imala nikad kune minusa. Svi moji projekti i plaće financirani su kroz realni sektor, a donio sam u ovaj grad gotovo 350 milijuna kuna projekata koji će se tek vidjeti.

Svi koji su vas napadali su pogriješili?

– Možemo to i tako reći.

“Ne okreći se sine, nećemo te ni zvati”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Jakov Sedlar: Zašto je zabranjen Četverored koji je imao najveću gledanost u povijesti HTV-a – čak 69 posto!

Objavljeno

na

Objavio

Kada sam s Ivanom Aralicom osmislio projekt “Četveroreda”, snimanja prvoga igranog filma na temu Bleiburga i tragedije Križnih putova Hrvata 1945., pretpostavio sam što me čeka ako budem uporan u namjeri da snimim film prema romanu i scenariju najboljega hrvatskog pisca.

Od vjerojatnoga odbijanja na natječaju u Ministarstvu kulture do napada većine medija za koje je ta tema završena i bilo kakva drukčija istina njima je revizionizam. Zbog toga sam godinu dana prije snimanja otišao predsjedniku Tuđmanu, koji je na sastanak pozvao i ministra obrane Šuška.

Objasnio sam im što kanim i odgovor obojice bio je: “Svakako to moraš snimiti. Ako se sada to ne napravi, ne će nikada!”, piše Jakov Sedlar za Hrvatski tjednik.

Bilo je to 1998. To je bio jedini film za koji sam dobio uobičajenu potporu Ministaratva kulture, kao što se daje svim autorima. Dobio sam potporu i Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova.

Iako je obećala Predsjedniku, tadašnja zagrebačka gradonačelnica nije dala ni kune, tako da smo bili u minusu koji su tada (kao i mnogo puta i prije i kasnije) pokrili Anton Kikaš, Ilija Letica i Ante Kusturić, ugledni hrvatski poslovni ljudi iz Kanade i SAD-a.

Realizacija je krenula uz sudjelovanje više od stotinu ponajboljih hrvatskih glumaca i nekoliko tisuća statista. Vrlo komplicirano snimanje koje je od početka pratila medijska hajka protiv mene, Aralice, same teme, čak i protiv glumaca koji su pristali igrati u filmu. Jedino što sam tih dana želio, bilo je dovesti snimanje do kraja.

Naime, takav spektakl u normalnim okolnostima snimao bi se barem pola godine uz dvadeset puta veći proračun, a mi smo sve napravili u dva mjeseca i uz proračun koji nije bio veći od onoga koji dobiva bilo koji drugi hrvatski film u kojemu igra desetak glumaca, bez ijednoga statista.

Bilo je u tome poslu mnoštvo ljubavi svih nas koji smo u njega bili uključeni, ali i strasti da se ispriča istina o netaknutoj hrvatskoj temi. Svi smo bili svjesni da ovu temu (kao što je Tuđman rekao) nitko više , na žalost, ne će taknuti.

Haranga protiv filma nastavljena je na poseban način neposredno prije HTV-ove TV-premijere (ukupno je objavljeno 614 negativnih komentara o filmu!). Novine su tvrdile da prikazivanje filma treba ili zabraniti ili odgoditi nakon izbora jer može biti prevaga na izborima!

Na moju žalost u kampanju protiv filma uključio se i kardinal Bozanić koji je izjavio da je film propaganda i neka se prikaže nakon izbora! Na sreću , ravnatelj HTV-a Ivica Vrkić i urednik Obrad Kosovac ipak su film prikazali, kako je bilo i najavljeno. Gledanost je bila najveća u povijesti HTV-a: 69 posto!

Odmah nakon prikazivanja, dežurna ekipa pljuvača svega što bi istinito ili pozitivno govorilo o hrvatskim temama, napravila je sve da me se oblati, optuži i proglasi revizionistom i fašistom, netalentom i falsifikatorom. Jedan tobožnji kolega prijavio me policiji (bio sam i na ispitivanju) za širenje vjerske i nacionalne netrpeljivosti!

Toj ekipi pljuvača smetalo je sve, ali ponajviše iznošenje činjenica da je masa nevinih civila ubijena od strane jugoslavenskih komunista. Ubijali su s petokrakom na glavi, to je žalosna činjenica, ali je činjenica. Vlado Gotovac za koga je teško reći da je bio fašist, nakon premijere rekao mi je: “Ovo što si pokazao tek je 30 posto istine. Ona je bila mnogo gora!”

TV-serija i film nikada više nisu prikazani na HTV-u bez obzira na to što je masa gledatelja tražila reprizu. Zašto, ne znam, ali pretpostavljam. Sve, ali baš sve ekipe koje su vodile HTV od 2000. do danas, napravili su ako ne sve, onda vrlo mnogo da se ni o Bleiburgu ni o drugim traumatičnim temama iz hrvatske povijesti ne kaže ništa mimo “istine” koju je tijekom pola stoljeća servirala jugo-komunistička historiografija.

Žalosno je ovo, ali istinito. Po ocjeni većine gledatelja, radi se o dobrome filmu, sasvim sigurno boljemu od mase srpskoga, bosanskoga, slovenskoga i ostalog regionalnoga smeća koje HTV skupo plaća i njime provodi nečiju kurikulnu reformu.

Nemam iluzija da će film biti repriziran jer nakon prikazivanja “Četveroreda” 1999., na HTV-u više nikada nije bio prikazan neki moj film.

Davao sam im da se bez bilo kakve financijske nadoknade prikažu neki filmovi koji su nagrađivani po svijetu, u kojima su bili svjetski poznati umjetnici (Martin Sheen, Macaulay Culkin, Charlotte Rampling, Armand Assante, James Earl Jones, Peter Bogdanovich, Steven Spielberg, Derek Jacobi…), ali odgovor nisam dobio.

Komunisti ne opraštaju, oni se drže one Đilasove doktrine o “plemenitoj mržnji”, oni se, na žalost ,osvećuju. To sam na ovoj priči o Bleiburgu najbolje osjetio.

Jedino mi je žao da se onaj Tuđmanov stav obistinio. Žalosno je da nikoga od onih koji u rukama imaju novac dobiven od hrvatskoga naroda i koji odlučuju (ponajprije na HTV-u i HAVC-u) o temama koje će biti financirane tim narodnim novcem, nemaju nikakvu namjeru poduprijeti bilo koji film koji bi rušio sliku o Hrvatima kao žrtvama svih totalitarizama: fašizma , nacizma i komunizma.

Hvala Bogu, još ima ljudi (ponajprije iz hrvatske dijaspore) koji svojom pomoći ne daju da suludi antihrvatski kurikul potpuno zavlada Lijepom Našom.

Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Zekanović: Brak zajednica muškarca i žene je najbolja sredina za odgoj djece

Objavljeno

na

Objavio

Gosti Dvoboja emisije Točka na tjedan na N1 televiziji, Hrvoje Zekanović (HRAST) i Sabina Glasovac (SDP) raspravljali su oko teme Obiteljskog zakona.

Obiteljski zakon smo trebali već dobiti, zašto ga nema?

Zekanović: Nacrt zakona je izašao, ali je nenadano povućen zbog definicije braka koja je bila sporna. Sada čekamo taj konačni Nacrt zakona kojeg nema.

Žalosno je da je HDZ i ovaj put udovoljio koalicijskom partneru HNS-u i da je nešto što je logično, poput definicije braka, u Obiteljskom zakonu izbacio. Nakon Istanbulske konvencije i svega što se dogodilo to i ne čudi.

Nakon što je HDZ pod pritiskom HNS-a ratificirao Konvenciju, zašto ne bi Obiteljski zakon prilagodio svom junior partneru, kao što je i prepustio resor obrazovanja. Mislim da će izaći prijedlog Zakona s kojim će se složiti gospođa Glasovac, ali ja neću.

Glasovac: Neću se složiti s prijedlogom Zakona jer mislim da ga ne treba mijenjati jer je dobar, uredio je mnoge segmente zaštite djece i obitelji. To kažu i neke europske i svjetske recenzije.

Nije trebalo ići u njegove izmjene. Ako postoje intencije Vlade da ona ne odustaje, da se postojeći zakon mijenja iako je dobar, po meni je onda bolje da ga nema nego da imamo skandaloznu definiciju obitelji, ne znam kako je nekome palo na pamet nešto tako predložiti.

To je valjda prvi zakon u povijesti koji je povučen s javnog savjetovanja nakon jednog dana. Nama je država propisivala što je to obitelj, koliko djece trebate imati da bi bili obitelj, nepriznavajući da postoje jednoroditeljske obitelji… Ukoliko se pokušava ponovno igrati s ljudskim osjećajima i s obiteljima koje žive u Hrvatskoj, a ne idu u tu sliku koju Vlada želi propisati – onda je bolje da se to ne radi.

Zekanović: Radilo se o definiciji unutar Obiteljskog zakona. To što Vi vašu strinu smatrate svojom obitelji ne znači da bi to trebalo stajati u Obiteljskom zakonu.

Glasovac: Vi stvarno mislite da muškarac i žena koji ne mogu imati dijete nisu obitelj jer nemaju dijete ili da jednoroditeljska obitelj nije obitelj?

Zekanović: To je bila definicija obitelji unutar Obiteljskog zakona, a ne ono što vi smatrate obitelji. Pozivate se na zapadnu Europu. Zašto npr. u Njemačkoj u Ustavu piše da je obitelj zajednica roditelja i djece, u Švicarskoj je obitelj svaki životni oblik koji se temelji na odnosima roditelja i djece, hoćete čuti dalje? Francuzi govore o skupini osoba koje su međusobno povezane zajedničkim životom ili roditeljstvom.

Glasovac: Što piše u hrvatskom Ustavu? Što se pijenite? Što je trebalo u zakonu to masakrirati? Vi baš imate fetiš na izmjene Ustava.

Treba li uopće definirati obitelj?

Zekanović: Kolegica će se složiti, u svim zakonima definiramo ključne pojmove. Zakoni se mijenjaju da se neke stvari uvrste, zašto ne staviti nešto što je logično? Ne bih išao konkretno, ali obitelj u okviru ovog Zakona definira odnose supružnika i potomaka.

Što ako obitelj nema potomaka?

Zekanović: Ovaj zakon se bavi tim odnosima roditelja i potomaka, ne odnosima supružnika, tako da u tom smislu obitelj treba biti definirana na taj način. Definitivno onako kako je bila definirana u prvoj verziji.

Glasovac: I dalje stojim pri tome da je postojeći Obiteljski zakon dobar i da ne treba eksperimentirati s novim prijedlozima samo zato što kolega kaže da se zakoni mijenjaju. Oni se mijenjaju da bi unaprijedili sustav, a ne iz hira jer se nekome smislilo da propiše kako klasična hrvatska obitelj treba izgledati i jedino to priznavati kao obitelj, a ne uvažavati
činjenicu da postoje razni načini života, spletovi životnih okolnosti koji ljudi dovode u neke situacije i ne treba ih zbog toga kažnjavati i oduzimati im prava jer ne odgovaraju suludoj slici.

Zekanović: Ova definicija nikome ništa ne oduzima nego se odnosi na obitelj prema Obiteljskom zakonu. Nikome ne oduzima prava nego se odnosi na ovaj zakon. Nije to ono što vi osjećate. Netko će reći za hrčka da mu je obitelj, on tako osjeća, ali u smislu zakona strina nije dio obitelji, a roditelji i djeca jesu.

Glasovac: Dat ću vam ja jedan prijedlog, vama i vladajućoj većini kojoj ste držali skale u prijedlogu ovog zakona. Jučer smo raspravljali o izvješću pravobraniteljice za djecu, tamo su brojne stvari koje treba implementirati iz postojećeg zakona koje se ne radi, djeca koja se nalaze u žarištu brakorazvodnih parnica, kojima treba odrediti skrbnika. Voljela bih kad bi ova Vlada više energije usmjeravala na primjenu postojećeg zakona nego da se bave mijenjanjem zakona koji je dobar, a da bi se zadovoljile grupacije u društvu, ne znamo što se njime želi postići.

Izvanbračne zajednice su dosad bile izjednačene s bračnim, sada se to mijenja.

Glasovac: Ide se u izmjene samo kako bi se ‘isfurla’ i progurale ideološke stvari kojima svjedočimo, kako bi se obračunalo s manjinskim skupinama u društvu i kako bi se kršila njihova ljudska prava. Ne govorim sad samo o registriranom partnerstvu istospolnih parova, nego o izvanbračnim zajednicama muškaraca i žena koje su dosad konzumirale prava kao što ga definiraju bračni parovi. Što su vam oni skrivili?

Zekanović: Ja se nadam da će biti, iako neće biti jer će HDZ popustiti. HNS dobro koristi svoju poziciju, premijeru nije bitno da bude dobro za društvo nego da sačuva vlast. Stručnjaci za obiteljsko pravo, od njih 10 koji rade na katedrama za obiteljsko pravo- njih 8 je radilo na prijedlogu Obiteljskog zakona. Složili su se da je brak daleko stablnija okolina za dijete.

Glasovac: Odgovorite mi ovo. U toj grupi koja je radila na spornom i suspektnom Zakonu, koliko je članova radne skupine povezano s udrugom U ime obitelji, Vigilare i Grozd?

Zekanović: Ja to ne znam, mislim da nije nitko, ako je netko… Rekli ste laž, insinuirate.

Glasovac: Nisam, ja sam o tome govorila u Saboru i navodila ljude i kako su povezani.

Odgovorite mi zbog čega izvabračne zajednice ne mogu biti izjednačene s bračnim?

Zekanović: Ako je nekome toliko stalo da usvoji dijete, zašto se ne bi registrirali kao bračna zajednica. Sustav je dokazao da je bračna zajednica znatno stabilnija, druge su podložne stihiji. Smatram da ima pojedinaca koji nisu u braku i možda su potencijalno bolji roditelji, ali dokazano je da je brak bolja okolina za odrastanje djece. Stručnjaci za obiteljsko pravo, koji rade i koji su bili angažirani oko zakona su se složili. Meritum je, što Glasovac zna, ovime se otvara Pandorina kutija i otvaraju se vrata da istospolne zajednice sutra ili u dogledno vrijeme posvajaju djecu. Protiv sam jer smatram da je brak zajednica muškarca i žene najbolja sredina za odgoj djece.

Postoji cijeli niz znanstvenih istraživanja koja govore u prilog tome da se djeca odgojena u istospolnim zajednicama po ničemu ne razlikuju od djece odgajane u heteroseksualnim zajednicama.

Zekanović: Kada kažete ni po čemu, jel’ to znači da su jednako visoka i jednako debela? Ako znanstvena međunarodna istraživanja tvrde, i ako se po hrvatskim zakonima uvijek spominje obitelj i brak kao mjesto gdje se odgaja dijete…

Ali brak može postojati i kao istospolni brak.

Zekanović: Ne može po hrvatskom Ustavu, Bogu hvala. Može se mijenjati samo referedumom, tu je narod jasno rekao da je brak zajednica muškarca i žene. Smatram da tako treba i ostati.

Glasovac: Posvajanje djece istospolnih parova nije tema. Osobno nemam ništa protiv toga, ali mislim da hrvatsko društvo nije spremno za takav iskorak. Mislim da se trebamo baviti ubrzanjem postupka posvajanja po postojećim zakonima. Nemojte plašiti javnost da se to želi progurati.

Mene brine što bi oni htjeli uskratiti pravo istospolnim parovima da budu u registriranom partnerstvu. Ne samo to, sad treba uskratiti pravo i muškarcama i ženama koji žive u izvanbračnim zajednicama, treba im pokazati da su oni građani drugog reda. To je jedna politika koja mene zastrašuje, ozbiljno guši i krši ljudska prava.

Zekanović: Vama je diskriminacija jer neki muškarac ili žena imaju poreznu olakšicu, država nekim mjerama stimulira ljude na ponašanje koje joj odgovara, državi odgovara da ima više djece.

Glasovac: Zdrava okolina za dijete nije brak koji je mrak. Papir trpi svašta.

Kome biste dali prednost pri posvajanju?

Zekanović: Procedura je kompleksna, imamo puno ljudi koji su u braku i ne mogu imati djece.

Utjecaj roditelja na obrazovanje prema vjerskom uvjerenju?

Zekanović: U Ustavu RH piše da roditelji samostalno imaju pravo odlučivati o obrazovanju djece. Mi moramo zakone prilagođavati Ustavu. Svakom djetetu treba pružiti adekvatno obrazovanje i to nije u kontradikciji s Ustavom, ali roditelji imaju primarnu ulogu u odgoju djece. Radi se o par spornih tema.

Dajete li prednost svjetonazoru ili znanstvenim činjenicama?

Zekanović: Te stvari nisu u kontradikciji, ja nijednu znanstvenu činjenicu nisam pokušao opovrgnuti. Upravo je znanost na mojoj strani, kada kažem da život počinje začećem kolegica Glasovac će to ignorirati. Svi koji se pozivaju na znanost se pozivaju na neznanstvene zaključke. Nikada nisam osporio evoluciju i ona je znanstveno dokazana. To je toliko smiješno, pošto ste vi gospođo Glasovac sljedbenik komunističke partije saveza komunista Hrvatske…

Glasovac: Mijenjate zakon, ok. Zakon se mijenja da bi se unaprijedio sustav. Tko u Hrvatskoj krši pravo roditelja na odgoj svog djeteta?

Zekanović: Odgoj za vrijednosti može jamčiti prosperitet, kada budemo vrijednosno odgajali svoju djecu, sukladno svjetonazoru, da svaki roditelj ima pravo usaditi prave vrijednosti. Ne radi se o znanstvenim činjenicama, ni kada život počinje, ni je li Zemlja okrugla… Imamo vrijednosni dio oko kojeg se Glasovac i ja ne bi složili. Spomenuo bih primjer zdravstevnog odgoja u kojem bi ja htio da moja djeca imaju odgoj sukladan mom svjetonazoru, a dijete od Glasovac sukladno njezinom. Trudit ćemo se da zakoni budu što bolji prema onome što mislimo da je najbolje za hrvatsko društvo.

Glasovac: Ja mislim da roditelji imaju pravo odgajati svoje djece, ali da ih škola treba pripremati za život, ne samo znanja i vještine koje će ih pripremiti za svijet rada već da dobiju informacije o kojima mogu promisliti, donositi zaključke i kreirati svoje vrijednosne stavove. U zdravstvenom odgoju ne vidim ništa sporno.

Zekanović: Glasovac je lijepo rekla, škola je obrazovno odgojna institucija. Ne radi se o svim sadržajima, znanstvene činjenice ne smiju biti nikome sporne, mi želimo pluralnost.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati