Pratite nas

Razgovor

Krešimir Budiša: Status na Fejsu izbrisao sam zbog prijetnji, možda ću se obratiti i policiji

Objavljeno

na

Status na Fejsu izbrisao sam zbog prijetnji, možda ću se obratiti i policiji. Svima koji su me napali poručujem: promašili ste metu

Slobodna Dalmacija razgovarala je s Krešimirom Budišom, HDZ-ovom uzdanicom i savjetnikom splitskoga gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, u povodu njegova Facebook statusa o “Splićaninu” koji je, “nezadovoljan klerikalizacijom” Hrvatske, na istoj društvenoj mreži najavio odlazak u inozemstvo.

U autorizaciji razgovora zamolio je da uvrstimo ispriku koja je “dobrodošla ako je netko krivo shvatio”.

– Mene više ne zanima ta tema, iskreno, tako da vam nemam što posebno reći. Ispričavam se bilo kome tko se osjetio uvrijeđen mojim komentarom na osvrt jednog pojedinca.

Zašto ste izbrisali zadnji status napisan preksinoć? Jeste li to učinili sami ili na nečiji poticaj?

– Razlog su prijetnje. Ako vam nije jasno što je razlog, to su prijetnje, uvrede na svim mogućim razinama, pa evo, ja vas pozivam na nekakav razum.

Mislite li da ste pogriješili sa statusom? Ili griješe oni koji reagiraju?

– Vraćam se na apsolutno krivo shvaćenu poentu teksta. Ako netko vrijeđa građane Splita, a vrijeđa ih, onaj gospodin ih je uvrijedio, ja sam to smatrao bezobraznim vrijeđanjem i to je to. Ništa drugo.

Komentar je bio komentar na njegov komentar, a ne na sve druge građane. Na koncu, svi moji projekti koje sam dosad imao upravo su se bavili tom tematikom.

Znači, od poduzetničkih projekata, od inkubatora, kulturne baštine, svi su imali notu zapošljavanja i svi su se bavili ostankom mladih u Hrvatskoj. Tako da ne trebam nikome dokazivati, gospodine dragi, što ja radim i čime se ja bavim. A moj se post odnosio na gospodina koji je uvrijedio građane Splita.

Kako komentirate reakciju mladog izumitelja Ivana Mrvoša? Ili tekst na Facebook stranici “Dnevnik jedne Dalmatinke”?

– Opet se vraćamo na istu stvar. Jesu li oni pročitali moj post?

Očito jesu.

– Pa evo, ja isto to pitam. Tko uopće vrijeđa mlade poduzetnike koji žele ostati ili ljude koji su zbog egzistencijalnog problema morali otići?

Ja se referiram na gospodina koji je rekao da je razlog što je otišao iz Hrvatske to što je klerofašistička i, što ono, država u kojoj svi hodaju za živim mrtvacem.

A vi, sad vam lijepo kažem, ako niste shvatili, kao što su i svi drugi samo pročitali naslov i vrijeđali, vi možete isto tako staviti takav naslov. Ja razumijem da je to vaš neki posao.

Ja vam lijepo govorim: onaj tko je pročitao moj post, ja nemam što dalje elaborirati. Ja sam se orijentirao isključivo na jednu osobu koja je vrijeđala druge osobe.

Izrazio je svoj stav. Čak ne spominje Split. Spominje državu.

– Tako je, državu i odlazak zato što svi vjerski fanatici hodaju za mrtvacem u povorci. Znači, to je referenca na građane Splita koji su bili u povorci za Leopoldom Mandićem.

Nisu bili samo u Splitu.

– Nisu bili samo u Splitu, ali bili su u Splitu. Jesam li ja građanin Splita i savjetnik gradonačelnika Splita ili Velike Gorice?

Ne znam čega ste građanin, samo vam govorim da ne spominje Split.

– Sad… Opet se vraćamo. Kako bih vam rekao: ako ste vi odlučili tako negativno nastupiti prema meni, meni se ne da dalje razgovarati. Što vam dalje imam reći osim onoga što sam napisao u mom statusu, koji i dalje stoji unatoč tome što ima tisuću gnusnih uvreda i prijetnji. I koje još dolaze. Došlo je do obiteljske i svake druge razine.

Jeste li se obratili policiji?

– Pa screenshotao sam jako puno komentara pa ću vidjeti.

A vaš odnos prema Kerumu? Ranije ste ga ismijavali, sad je dio vlasti u kojoj ste i vi.

– Nemam tu što komentirati, svim drugim strankama bilo je ponuđeno, ako se dobro sjećate, sudjelovanje u gradskoj vlasti. Nitko drugi nije prihvatio. Ja sam savjetnik gradonačelnika Opare kao što sam bio i u kampanji.

Kako ste postali savjetnik? Je li u tome ključnu ulogu imala vaša pripadnost HDZ-u?

– Pa, evo, sad vi meni recite jeste li uopće pročitali moju biografiju.

Pitam vas.

– Reference su bili projekti na kojima sam radio. Stranačka pripadnost je dodatni faktor, ali prvi su projekti.

Kolika vam je plaća?

– To nije plaća, nego ugovor o djelu. Nama je predragi bivši gradonačelnik ostavio savjetnike na ugovoru na neodređeno. Mjesečni je iznos oko 10 tisuća kuna. Neto.

A prije ste radili u obiteljskoj tvrtki?

– Jesam. Ja se bavim privatnim poduzetništvom otkad znam za sebe. Sve moje plaće u zadnje četiri godine, uključujući i ovu godinu, financirane su kroz europske fondove. Tako da su svi skupa ljudi promašili metu, ali ja se uopće nemam potrebe opravdavati.

Ljudi koji me znaju oko mene su ogorčeni i užasnuti svim komentarima, jer apsolutno znaju da sam bio u obiteljskoj firmi koja 25 godina radi u Splitu, nije imala nikad kune minusa. Svi moji projekti i plaće financirani su kroz realni sektor, a donio sam u ovaj grad gotovo 350 milijuna kuna projekata koji će se tek vidjeti.

Svi koji su vas napadali su pogriješili?

– Možemo to i tako reći.

“Ne okreći se sine, nećemo te ni zvati”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marko Jurič: Treba ukinuti HRT i krenuti iz početka

Objavljeno

na

Marko Jurič je novinar bez dlake na jeziku. Njegove tv emisije ili novinsko-publicističke uratke vole ili ne vole. Sredine nema. Međutim, takvi kod nas ne prolaze dobro, ali kod njega nema alternative.

Svojedobno je s Markom Markovićem pokrenuo tjednik „Panoramu“, objavio jednu knjigu, bio urednik i voditelj na televiziji Z1, producent nekih tv serija, itd. i tako redom. On ti je kao mačka – kaže mi jedan kolega. Baciš ga na glavu, a on se uvijek dočeka na noge.

Istina, već duže vrijeme na Z1 ne gledamo njegove rado gledane  emisije „Markov trg“, ali već je on u novim projektima.

Zanimala nas je njegova profesionalna prošlost, ali i budućnost.. .

Gospodine Jurič. Počeli ste novinarsku karijeru početkom devedesetih, dakle u vrijeme stvaranja hrvatske države. Kako je bilo tada, a kako je danas raditi u hrvatskom novinarstvu?

Doduše krajem osamdesetih sam počeo honorarno u Večernjem pa onda VPA pa Globus itd., ali pravi novinarski izazovi su počeli praćenjem ratnih zbivanja u Hrvatskoj. Bilo je to vrijeme kada su novine najveći dio svoje zarade ostvarivale od prodaje, odnosno od čitatelja. Danas je situacija bitno drugačija i novine žive od sponzora. Razlika je u tome da su novine prisiljene prilagođavati se onome tko ih financira. Stoga kada ste, kao ranije, egzistencijalno ovisili o ocjeni čitatelja morali ste se vrlo potruditi što se tiče sadržaja. Bilo je to vrijeme kada su dominantne novinarske forme bile reportaže, intervjui i istrage. Znači novinar je bio sakupljač informacija. Danas su dominantni komentari i analize, što znači da je novinar kreator i oblikovatelj informacije. Zato u današnjem novinarstvu dominiraju subjektivni pogledi na stvarnost, odnosno dojmovi, a u konačnici se takvo novinarstvo, namjerno ili slučajno pretvara u krivotvorinu stvarnosti.

U vrijeme komunizma često smo se susretali s cenzurom. U kojoj je mjeri ona prisutna i danas? Ne čini li vam se da je veća i opasnija tzv. autocenzura?

Ima te autocenzure koja je posljedica tog odnosa prema sponzorima, a koji su uglavnom velike kompanije, koje opet ovise o državnim ugovorima, koncesijama, zakonskim formama itd. Tu su onda važni posrednici marketinške i PR agencije koje usmjeravaju taj veliki sponzorski kolač prema onim redakcijama koje su poslušne njihovim uputama, ‘dobronamjernim’ savjetima ili ucjenama. Dakle stvari se svode na jednostavne principe ‘ili ćeš pisati što mi hoćemo ili nećeš dobiti oglase’. U komunizmu su nepoćudni bili zabranjeni, a danas ostaju bez financijske potpore. A kad svemu tome još pridodate nekompetentnost novinara, a što je posljedica enormnog povećanja broja medija, rekli bi sveopće inflacije novinarske profesije, dolazimo do ovakve krivotvorene slike naše stvarnosti u javnom prostoru.

Zbog čega je hrvatsko novinarstvo drastično potonulo? Međutim, od mnogih se može čuti da smo  u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dobili medijski rat s agresorima!

Zbog toga što to više nije hrvatsko novinarstvo. Ovo danas je neki hibrid raznih anacionalnih, intelektualno narcisoidnih i raznih nastranih ideoloških, društvenih pa u konačnici i političkih formata koji nemaju baš nikakve veze s identitetskom biti bića hrvatskog naroda. Za vrijeme Domovinskoga rata, hrvatsko je novinarstvo disalo u duhu naroda i interesa, a po završetku rata, osobito nakon 2000.-te godine hrvatski su novinari izbačeni ili gurnuti na marginu. I sam sam doživio takvu sudbinu u Večernjem listu.

Zbog čega ste „izbačeni“ iz tv kuće Z1?

Jedan od razloga je novac. Naime, moje su emisije otvarale probleme prema sponzorima Z1 televizije i to od Agencije za elektroničke medije pa nadalje.

A zbog čega iz novog novinarskog društva (HNIP) u kojem ste se također angažirali?

U HNiP su ušli razni novinarski klimavci od HRT-a pa nadalje, kojima nije odgovarala jedna čvrsta pozicija udruge koju smo zagovarali kolege Marko Ljubić, Jure Vujić i ja pa su nas po kratkom postupku izbacili. Potpuno suprotno statutu, zakonu itd., ali kad ste na strani sustava onda sve to možete bez straha od sankcija. Opet se tu umiješao novac jer da bi udruga dobivala novce od nekih sponzora uvjet je bio da ‘ne stvara problem’. U bivšoj se državi to zvalo ‘ne talasaj’. Taj posao eutanazije HNiP-a su odradili danas čelni ljudi udruge.

Sada se vaše, inače odlične emisije prikazuju na pojedinim portalima. Kako, zašto?

Internetska tv je budućnost, a evo postala je i sadašnjost u Hrvatskoj.

Nego, što je Projekt Velebit?

Projekt Velebit je ideja. Rekli bi ideja zdrave pameti, logike, istine. Jedna platforma koja polako okuplja ljude sa idejom, sa voljom i spremnošću da naprave nešto više od jalovog lamentiranja zašto je ovako, zašto je onako. Kad pogledate komentare ispod tekstova koji diraju u krucijalne političke teme lako vidite kako je prosječan hrvatski čitatelj sapet emocijama i ne snalaženjem. Pa se onda stavljaju razni bijesni komentari puni uvreda ili psovki, crtanja šubara, petokraki omraženim ljudima ili stavljanja onih ZDS pozdrava. I ljudi misle da su time nešto postigli. A zapravo reagiraju upravo onako kako kreatori ovakvog stanja žele – da se ispušu kroz taj virtualni svijet portala.

Ne bi li bilo bolje i zanimljivije da objavljujete svoje novine?

Možda bi, ali novine su veliki i skup projekt. Ako znate nekoga tko bi htio uložiti novac javite nam!

Ima li ikakve šanse da vas jednog dana kao novinara ili urednika gledamo i na HRT-u, da recimo  tamo vodite svoje emisije?

Na ovim se našim prostorima stalno izmjenjuju ideološke koncepcije. Tako da će i ovakvo stanje doći svome kraju. HRT je sve samo ne ono za što se izdaje i za što dobiva ogromni novac. Tko zna što će biti za godinu, pet ili deset. Možda je pravo pitanje bi li ja uopće htio voditi emisiju na HRT-u.

Što mislite o kontraverznoj tv emisiji kontraverznog novinara Nedjeljom u dva?

Dobro upakirana jeftina propaganda jugonostalgije, a možda i nekih konkretnijih planova. Stanković je politički aktivist, a ne novinar i ta bi se emisija trebala emitirati kao promidžbeni program, a ne kao dio informativnog, dokumentarnog ili kojeg već programa jer nema veze ni sa informiranjem, ni sa dokumentiranjem. Ali to vam je odraz stanja u državi. Stanković je televizijski reprint mentaliteta saborske većine.

Trebali ukinuti pretplatu HRT-u?

Ne, nego treba ukinuti HRT, poslati sve te ljude na ulicu pa neka svoju novinarsku, dramsku, redateljsku i koju već genijalnost isprobaju na tržištu. Nakon toga ispočetka započeti zapošljavati ljude koji su najprije hrvatski profesionalci, a onda radijskotelevizijski.

Jeste li se kao novinar susretali sa sudskim tužbama?

Jesam. To je neminovnost ove profesije, pogotovo kada ne pjevate po notama kompozicija te hrvatske duboke države.

Želite li još nešto dodati, poručiti?

Gledajte Podcast Velebit!

Razgovarao: Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Stjepan Šterc: Za pet godina Hrvatska neće imati za mirovine

Objavljeno

na

Objavio

PODCAST VELEBIT – Kolaps mirovinskog sustava

Demograf Stjepan Šterc:
Više Hrvata živi izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj, procjena je oko 4 milijuna.

Mogu li Hrvati izvan Hrvatske biti temelj revitalizacije Hrvatske?
Zašto se u Hrvatskoj ne primjenjuju izraelski ili irski modeli povezanosti iseljenog i domovinskog stanovništva?

Zašto se iseljenim Hrvatima u Hrvatskoj ne omogući ulaganje bez poreza kao što to Irska država omogućuje Ircima?
Zašto hrvatska država ‘kažnjava’ umjesto da nagradi majku u porodiljskom razdoblju?

Zašto je hrvatskoj državi važnije financirati ne vladine udruge, nego poticati rađanje djece?
Zašto je Plenkoviću bilo važnije sačuvati neke ministre, nego primjeniti ozbiljne demografske mjere?
Zašto se na otocima poput Lastova uopće naplaćuje PDV?

Odgovore na ova pitanje poslušajet u PODCAST VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari