Connect with us

Komentar

Krešimir Miletić: Misli na druge – pusti ih da se rode i žive!

Objavljeno

on

Nije li zanimljivo promatrati logiku zagovornika ‘obaveznog cijepljenja’, kada opravdavaju oduzimanje ili suspenziju nekih ljudskih prava u situacijama kada je potrebno djelovati da se spasi jedan ili više ljudskih života. Tada kažu, 𝒅𝒓𝒛̌𝒂𝒗𝒂 𝒊𝒎𝒂 𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐 𝒊 𝒕𝒓𝒆𝒃𝒂 𝒏𝒂𝒍𝒐𝒛̌𝒊𝒕𝒊 𝒐𝒃𝒂𝒗𝒆𝒛𝒏𝒐 𝒄𝒊𝒋𝒆𝒑𝒍𝒋𝒆𝒏𝒋𝒆! Jer se tako spašavaju ljudski životi.

Primjer takve intervencije države imamo u prometu. Jednostavno ne možeš odlučivati ‘o svome tijelu’ ili ‘o svome automobilu’ nauštrb drugih sudionika u prometu. Pa će država imati potpuni legitimitet i pravo ograničiti brzinu, zabraniti prolazak kroz crveno, zabraniti desetke i stotine radnji koje mogu dovesti do ozljeđivanja ili smrti drugih osoba. Čak se kažnjava i to što se nisi vezao pojasom, iako nevezanje pojasa i posljedica nevezanja pojasom se tiče isključivo tvog zdravlja i / ili ozljede koju možeš pretrpjeti u slučaju nesreće. I opet će tu država reći kako se ne radi o isključivo osobnim posljedicama, već su tu i posljedice za osiguravajuće društvo koje mora isplatiti odštetu, troškovi iz proračuna za invalidnine, liječenje, rehabilitaciju i slično. I tu nitko ne radi problem.

Zanimljivo je, s druge strane, kako ista logika ne vrijedi za zabranu radnji koje dovode do smrti nerođenih. E, tu se ‘hoda po jajima’ i ispaljuju se uvijek iste floskule kako ‘𝒛̌𝒆𝒏𝒂 𝒊𝒎𝒂 𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐 𝒐𝒅𝒍𝒖𝒄̌𝒊𝒗𝒂𝒕𝒊 𝒐 𝒔𝒗𝒐𝒎𝒆 𝒕𝒊𝒋𝒆𝒍𝒖’. Tu ćemo slušati o tome kako ‘𝒏𝒊𝒌𝒂𝒅𝒂 𝒊 𝒏𝒊𝒈𝒅𝒋𝒆 𝒛𝒂𝒃𝒓𝒂𝒏𝒆 𝒏𝒊𝒔𝒖 𝒅𝒐𝒏𝒊𝒋𝒆𝒍𝒆 𝒏𝒊𝒔̌𝒕𝒂 𝒅𝒐𝒃𝒓𝒐’. Pa ćemo slušati kako će žene koje žele pobaciti morati to raditi u nehigijenskim uvjetima, u ilegali i slično. Čak je i politbiro kojim upravlja Plenkovićev prijatelj Šeparović donio odluku kojom, da parafraziram, vozač ipak ima pravo proći kroz crveno jer je njegovo pravo da odlučuje o svome tijelu (automobilu) ispred prava drugoga kojeg taj isti kani pregaziti i usmrtiti.

Kad bi istu logiku primijenili na promet, kako bi vam zvučale ove tvrdnje: ‘𝑵𝒊𝒋𝒆 𝒅𝒐𝒃𝒓𝒐 𝒛𝒂𝒃𝒓𝒂𝒏𝒊𝒕𝒊 𝒑𝒓𝒐𝒍𝒂𝒛𝒂𝒌 𝒌𝒓𝒐𝒛 𝒄𝒓𝒗𝒆𝒏𝒐, 𝒋𝒆𝒓 𝒄́𝒆 𝒗𝒐𝒛𝒂𝒄̌𝒊 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒛̌𝒆𝒍𝒆 𝒑𝒓𝒐𝒄́𝒊 𝒌𝒓𝒐𝒛 𝒄𝒓𝒗𝒆𝒏𝒐 𝒎𝒐𝒓𝒂𝒕𝒊 𝒐𝒅𝒍𝒂𝒛𝒊𝒕𝒊 𝒖 𝒅𝒓𝒛̌𝒂𝒗𝒆 𝒖 𝒌𝒐𝒋𝒊𝒎𝒂 𝒋𝒆 𝒕𝒐 𝒅𝒐𝒛𝒗𝒐𝒍𝒋𝒆𝒏𝒐! 𝑵𝒊𝒋𝒆 𝒅𝒐𝒃𝒓𝒐 𝒛𝒂𝒃𝒓𝒂𝒏𝒊𝒕𝒊 𝒑𝒓𝒐𝒍𝒂𝒛𝒂𝒌 𝒌𝒓𝒐𝒛 𝒄𝒓𝒗𝒆𝒏𝒐, 𝒋𝒆𝒓 𝒄́𝒆 𝒊𝒏𝒂𝒄̌𝒆 𝒗𝒐𝒛𝒂𝒄̌𝒊 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒕𝒐 𝒛̌𝒆𝒍𝒆 𝒓𝒂𝒅𝒊𝒕𝒊 𝒎𝒐𝒓𝒂𝒕𝒊 𝒕𝒐 𝒓𝒂𝒅𝒊𝒕𝒊 𝒔𝒌𝒓𝒊𝒗𝒆𝒄̌𝒌𝒊, 𝒏𝒆𝒈𝒅𝒋𝒆 𝒖 𝒎𝒓𝒂𝒌𝒖, 𝒑𝒂 𝒃𝒊 𝒔𝒆 𝒎𝒐𝒈𝒍𝒊 𝒐𝒛𝒍𝒊𝒋𝒆𝒅𝒊𝒕𝒊!’ Naravno, ovo bi zvučalo glupo.

Svakome tko je elementarno dobronamjeran, inteligentan, logičan i ima barem mikroskopski veliku empatiju i savjest – jasno je da 𝒔𝒗𝒂𝒌𝒊 𝒑𝒐𝒃𝒂𝒄̌𝒂𝒋 𝒛𝒂𝒖𝒔𝒕𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂 𝒍𝒋𝒖𝒅𝒔𝒌𝒊 𝒛̌𝒊𝒗𝒐𝒕 nerođenog djeteta. Jasno je zašto žena pristupa pobačaju. Da zaustavi razvoj ljudskog života koji je započeo začećem. Jasno ja da ne želi da se rodi to konkretno dijete čiji je ljudski život očito započeo. 𝑶𝒔𝒕𝒂𝒗𝒊𝒔̌ 𝒍𝒊 𝒈𝒂 𝒏𝒂 𝒎𝒊𝒓𝒖 𝒊 𝒏𝒆 𝒑𝒓𝒊𝒔𝒕𝒖𝒑𝒊𝒔̌ 𝒍𝒊 𝒑𝒐𝒃𝒂𝒄̌𝒂𝒋𝒖 – 𝒓𝒐𝒅𝒊𝒕 𝒄́𝒆 𝒔𝒆.

Kako bi se moralno opravdalo ili olakšalo ovaj čin, primjenjuje se metoda vrlo slična metodi koju su koristili nacisti da bi opravdali ubijanje milijuna židova – Dehumanizacija. Ako proglasiš za nekoga da nije čovjek, možeš s njime raditi što god hoćeš. ‘𝑵𝒆𝒓𝒐đ𝒆𝒏𝒐 𝒅𝒊𝒋𝒆𝒕𝒆 𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒄̌𝒐𝒗𝒋𝒆𝒌! 𝑻𝒖 𝒔𝒆 𝒏𝒆 𝒓𝒂𝒅𝒊 𝒐 𝒅𝒋𝒆𝒕𝒆𝒕𝒖!’, reći će. ‘Ljudska prava se stječu rođenjem!’. Tim prolaskom kroz ‘magični porođajni kanal’ netko odjednom postaje ljudsko biće, a milimetar ranije, sekundu ranije, taj isti ‘odjednom ljudsko biće’ po njima nije bio ljudsko biće. A što je to onda bio, ako nije bio ljudsko biće? Leptir, traktor, vanzemaljac?

Kroz povijest je ljudska bešćutnost imala mnoga lica i naličja. Dehumanizacija je uvijek imala isti cilj: ukloniti prigovor savjesti i moralne dvojbe oko nehumanog postupanja prema nekome. Holokaust, robovlasništvo… Crnci jednostavno nisu bili ‘dovoljno ljudi’, pa si mogao s njima raditi što si htio. Nije li ovdje ista logika? Nerođeno dijete zapravo nije dijete, pa mogu raditi s njime što hoću? Neki će pak govoriti o tome kako ‘Fetus ionako ništa ne osjeća’, pa bi to valjda trebalo opravdati ili umanjiti moralnu odgovornost osobe koja usmrćuje nerođeno dijete.

No, istina je ipak samo jedna. Ljudski život, svaki ljudski život, započinje začećem. Pusti ga na miru – rodit će se. Nečiji brat, sestra, prijatelj, liječnik, znanstvenik, branitelj, umjetnik, … Svaki je ljudski život neprocjenjivo vrijedan, neponovljiv, jedinstven i svet.

Što ti vrijede sva ljudska prava, ako ti prethodno netko oduzme ono temeljno – pravo na život? Zato, puno više od krilatice ‘Misli na druge – cijepi se!’, treba u svim medijima odjekivati: ‘𝑴𝒊𝒔𝒍𝒊 𝒏𝒂 𝒅𝒓𝒖𝒈𝒆 – 𝒑𝒖𝒔𝒕𝒊 𝒊𝒉 𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒓𝒐𝒅𝒆 𝒊 𝒛̌𝒊𝒗𝒆!’, komentirao je Krešimir Miletić na facebooku.

Pusti me da živim

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR