Pratite nas

‘Krim je ukrajinski!’

Objavljeno

na

Posljednje ispitivanje javnog mnijenja, koje je relevantni kijevski Međunarodni institut za sociologiju proveo od 29. travnja do 11. svibnja, pokazuje da Porošenko ima golemu prednost nad protukandidatima – za njega misli glasovati 54 posto birača.

 pjotr-porosenko-ukrajina

Predsjednički izbori u Ukrajini održat će se u nedjelju, ne promijeni li se nešto dramatično u posljednji čas, i mogli bi toj zemlji donijeti nadu u bolje sutra, ali, s druge strane, i pogoršati sadašnju krizu ako se ostvare prijetnje proruskih pobunjenika na istoku zemlje o sprečavanju izbornog procesa i mogućeg odgovora ukrajinskih snaga na to.

Na izborima će se za naklonost većine od 36 milijuna birača natjecati 18 kandidata, od kojih je na Zapadu najzvučnije ime Julija Timošenko, bivša ukrajinska premijerka i oporbena čelnica koja je za vladavine donedavnog predsjednika Viktora Janukoviča zbog navodnih malverzacija završila u dugogodišnjem zatvoru, iz kojeg je izašla tek njegovim svrgavanjem nakon masovnih javnih prosvjeda.

No Timošenko, kako pokazuju predizborne ankete, izgubila je svoju magičnu privlačnost iz Narančaste revolucije i neće biti nova ukrajinska predsjednica; najvišu političku dužnost u zemlji, i to već u prvom krugu, kako navode brojni analitičari i mediji, uključujući i one ruske, trebao bi preuzeti jedan od najbogatijih Ukrajinaca, tamošnji “kralj čokolade” Petro Porošenko (48).

Kralj čokolade

Posljednje ispitivanje javnog mnijenja, koje je relevantni kijevski Međunarodni institut za sociologiju proveo od 29. travnja do 11. svibnja, pokazuje da Porošenko ima golemu prednost nad protukandidatima – za njega misli glasovati 54 posto birača. Na drugom je mjestu Timošenko koja uživa potporu 9,6 posto, dok je na trećem mjestu Sergij Tihipko, bivši vicepremijer i čelnik središnje banke, sa 6,7 posto.

Privremenoj vladi u Kijevu izbori su od presudne važnosti, jer bi joj predsjednik kojega izabere narod dao dodatni legitimitet i možda olakšao pregovore s pobunjenim istokom zemlje. Problem, i to golem, velika je vjerojatnost da se u istočnim područjima Donjecka i Luhanska, na kojima su proruske snage proglasile “neovisne republike” nakon nedavnih referenduma, birališta neće ni otvoriti, a pravičnost i demokratičnost izbora u kojima ne može sudjelovati pet milijuna birača postaje krajnje upitna. Izbora sigurno neće biti na Krimu gdje bi pravo glasa imalo još 1,8 milijuna birača.

Porošenko je iskusna i poznata politička osoba u Ukrajini, koji je bio dijelom i prozapadne vlade Viktora Juščenka kao ministar vanjskih poslova i proruske vlade Viktora Janukoviča kao ministar gospodarstva i uspio se izvući neokaljan od bilo kakvih značajnijih političkih skandala. Popularnost u narodu mu je izrazito porasla nakon što je svoje golemo bogatstvo stavio na raspolaganje prozapadnim prosvjednicima.

Uz to, njegovo milijarde dolara vrijedno poslovno carstvo slatkiša Rošen funkcionira, po ukrajinskim standardima, razmjerno pošteno pa je njegovo ime, misle analitičari, “najčišće” od svih predsjedničkih kandidata.

Porošenko kaže da ne podupire lustraciju, političku čistku političara iz bivše vlasti koji su i dalje na položajima, ali je obećao da će, ako dođe na vlast, do kraja ove godine raspisati parlamentarne izbore kako bi udovoljio onima koje frustriraju kadrovi iz Janukovičevog doba koji još sudjeluju u vlasti.

No, njegov su forte u predizbornoj kampanji slogani poput “snažna vojska”, “povećanje proračuna za vojsku”, “tisuću grivnja (465 kuna) dnevno vojnicima koji riskiraju svoje živote”. Glasače uvjerava kako je “za prestanak kaosa i rata nužna legitimna politička vlast” i da će brzo vratiti red u istočna područja koja su u velikoj mjeri pod kontrolom dobro naoružanih proruskih separatista, koji, kako tvrdi, “ubijaju seljake, siluju žene i uzimaju inspektore OESS-a za taoce”.

“Jamčim vam da će stanje na istoku biti riješeno za manje od tri mjeseca”, poručuje Porošenko s predizbornih skupova. Tumači kako je za to potrebno izabrati predsjednika, pri čemu – jasno – misli na sebe, u prvom krugu, kako bi imao odriješene ruke za pregovore s Rusijom.

“Dobro poznajem Putina, imam puno iskustva u pregovorima s njim, to je snažan i težak pregovarač”, kaže Porošenko, ocjenjujući kako je kompromis ipak moguć.

Najizgledniji pretendent na položaj ukrajinskog predsjednika u konačnici ističe da se pregovarati može o svemu, osim o dvjema stvarima – statusu Krima, “koji je bio, jest i bit će ukrajinski” i “proeuropskom usmjerenju Ukrajine”.

I čini se da uspijeva prodrijeti do Ukrajinaca. Podršku mu je dao i jedan od vođa Euromajdana, bivši svjetski boksački prvak Vitalij Kličko.

“U ovom je trenutku on najpragmatičniji izbor. Uspješan je poslovni čovjek s velikim iskustvom i vrlo razborit”, ocijenila je profesorica ekonomije Janna Lozinska, ističući sukus razmišljanja Porošenkovih pristalica.

No dok Zapad svesredno podupire održavanje izbora u Ukrajini i smatra ih ključnom etapom u procesu rješavanja krize u toj zemlji, tome se, više ili manje otvoreno, protivi Rusija.

Ruski doministar vanjskih poslova Grigorij Karasin početkom tjedna kao posljednji u nizu ruskih dužnosnika ustvrdio je da će izbori produbiti političke podjele u Ukrajini ako se prije toga ne postigne prekid neprijateljstava i ne počnu provoditi OESS-ove “smjernice” za budućnost te zemlje, pojačavši bojazan da bi Moskva mogla ocijeniti izbore nelegitimnim i ne priznati rezultate.

Zapadne zemlje u nekoliko su navrata upozoravale Rusiju da ne čini ništa kako bi omela održavanje izbora ili će se u suprotnom suočiti s novim krugom sankcija.

Šimonović: Ne očekujte čudo

U strahu od mogućih provokacija, osobito u svjetlu najave separatista iz Donjecka i Luhanska da će spriječiti održavanje izbora na istoku zemlje, ukrajinske vlasti odlučile su angažirati više od 55 tisuća policajaca i 20 tisuća volontera koji će se brinuti za sigurnost građana i članova izbornih povjerenstava.

Visoki dužnosnik ukrajinskog ministarstva unutarnjih poslova Andrij Čalij ocijenio je da održavanje izbora ugrožavaju “prijetnja ruske agresije i djelovanje separatista na istoku”.

Pomoćnik Glavnog tajnika UN za ljudska prava Ivan Šimonović, koji se nedavno vratio iz Donjecka, izjavio je kako UN raspolaže podacima o otmicama, maltretiranju i zastrašivanju pripadnika izbornih povjerenstava na istoku Ukrajine, a upozorio je i na mogući masovni egzodus stanovništva s istoka zemlje koje se sprema za odlazak ne samo zbog političkih napetosti nego i zbog sve učestalijeg kriminala.

“Izbori će biti početak nove faze”, rekao je. “Ali očekivati čudo od ovih izbora, mislim da je nerealno”.

Izbore će pratiti gotovo 2800 promatrača iz 19 zemalja (SAD, Kanada, 14 europskih zemalja, Turska, Kazahstan i Japan) i 19 međunarodnih organizacija. Nadzirat će ih i 100 stalnih i 900 privremenih promatrača ODIHR-a, agencije OESS-a za nadzor izbora, što će biti najveća misija ODIHR-a u njegovoj povijesti. Deset posto promatrača bit će državljani SAD, koje su za provedbu ukrajinskih izbora izdvojile 11,4 milijuna dolara.

Od ukupno 213 izbornih jedinica u cijeloj Ukrajini, 11 ih vjerojatno neće raditi u Donjecku i Lugansku, ali će ih 23 na tom području ipak biti otvoreno. Ukrajinske vlasti omogućile su stanovnicima Krima koji to žele da glasuju izvan poluotoka, a građanima Slovjanska da to učine neposredno izvan samog grada.

Novi ukrajinski izborni zakoni jamče valjanost izbora čak i ako milijuni birača ne uspiju ostvariti svoje pravo.

“Čak i ako mnogi u Donjecku i Lugansku ne uspiju glasovati, izbori će ipak biti valjani”, napominje Gabrielle Baumann iz ukrajinske podružnice njemačke zaklade Konrad Adenauer.

Ako nitko od kandidata ne osvoji 50 posto plus jedan glas u prvom, drugi krug će biti 8. lipnja. hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Pupovac u NU2: ‘Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima’

Objavljeno

na

Objavio

Gost emisije “Nedjeljom u dva” je predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac.

Upitan da kaže što je za njega patriotizam – rekao je da “ima različitih definicija. I različitih situacija. Ovisno o povijesnim procesima u kojima se nalazi nacionalna zajednica, državna”, smatra.

“Mislim da je nama u Hrvatskoj jako dugo nakon prestanka rata primarno jačanje ustavnog partiotizma, poštivanje vlastitog Ustava, njegovih vrijednosti, pravila, zakona koji iz njega proizlaze, uzusa koje ljudi trebaju slijediti i kad ne znaju sasvim što piše u Ustavu i zakonu ali smo naslijedili od starijih i od predaka bez obzira kroz koji sistem prolazili – neki sistem koji možemo u cjelini nazvati Ustavnim patriotizmom koji se u ratnim, kriznim vremenima može poremetiti, može nestati, može ga se zamijeniti nekom drugom vrstom patriotizma, koja baš i ne mora biti, u najboljem smislu te riječi, pravi, istinski patriotizam koji uključuje sve, koji mogu svi slijediti, i koji sve obavezuje i nema jednih koji mogu reći da su više, a drugi da su manje”, rekao je.

Na pitanje smeta li ga što svako malo, jednom dijelu javnosti, teba dokazivati svoju lojalnost zajednici u kojoj živi, odnosno državi u kojoj živi – odgovorio je da nema tu potrebu. “Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima. Za ljude koji žive u nekoj zajednici, sredini, koja vremena ih stavljaju na kušnju, kojima mogu ostati bez dobrog dijela svojih sunarodnjaka, kao što sam ja ostao. Ostati bez svojim zavičaja, kao što su mnogi ljudi ostali i Hrvati i Srbi – s tim da Srbi s manje šanse da ih obnove. Mogu se neprestano suočavati s optužbama da zato što tražiš da svi ljudi budu jednaki pred zakonom i Ustavom, da ne budu diskriminirani. Da ih se ne gleda kao razbojnike i izdajnike zato što su drugačije vjere i nacije iako ničim nisu napravili ništa što bi narušilo osnovna pravila patriotskog ponašanja. Ili obrnuto bilo u ratu ili miru. Dakle, za mene je lojalnost – lojalnost prema prijatelju, susjedu, kolegi na poslu. Za mene je lojalnost prema vrijednostima za koje znam da ih slijede ljudi koje možda nikad neću sresti, ali o kojima ovisi kako će se ti ljudi sresti sa drugim ljudima. Za mene je lojalnost osjećaj sigurnosti kod svih onih koji žive u ovom slučaju u našoj zemlji Hrvatskoj. Da će se susretati s ljudima koji prema njima neće imati loše raspoloženje niti namjere ili na bilo koji način izdati pravila prema kojima živimo ili trebamo živjeti”, istaknuo je.

“Ispod časti mi je da pomislim da bih ja sad trebao nabrajati što sam sve smatrao da trebam učiniti za zemlju u kojoj živim i za narod kojem pripadam. Jer je to bio moj motiv življenja. Moj osjećaj lojalnosti prema ljudima s kojima sam radio, koji su me odgajali. Prema mojoj rodbini i jedne i druge nacionalnosti. Prema mojem razumijevanju dobra i budućnosti zemlje u kojoj živim. A to što postoje ljudi koji olako ili iz zlopromišljenosti ili osmišljene strategije druge ljude i druge grupe prozivaju nelojalnim, neprijateljima – samo zato što su Srbi, Židovi, socijaldemokrati ili socijalisti, ili liberali. To je pokazatelj građanske nelojalnosti i ustavne nelojalnosti onih koji to rade. A ne mene. Ne onih koji su liberali”, rekao je…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO – Prva epizoda dokumentarnog serijala ‘Rat prije rata’

Objavljeno

na

Objavio

Dokumentarni serijal “Rat prije rata” autora Miljenka Manjkasa obrađuje raspad Jugoslavije, najdramatičniji događaj nakon Drugog svjetskog rata, a koji je okončan posljednjim ratom u Europi.

Brojni politički procesi i događaji iz tog razdoblja ostali su nerasvijetljeni, zbog ratova koji su kasnije uslijedili. Serija “Rat prije rata” rasvjetljava te događaje.

Serija govori o tajnome obavještajno-političkom ratu jugoslavenskih obavještajnih služba tijekom 1980-ih te početkom 1990-ih godine. Seriju snima produkcijska tvrtka Intermedia grupa za Hrvatsku radioteleviziju (HRT). Obuhvaća razdoblje od smrti Josipa Broza Tita do proglašenja hrvatske neovisnosti. Epizode se bave temama poput atentata na Brunu Bušića i Nikolu Štedula, Memoranduma SANU, osnivanja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na zagrebačkome Jarunu, planova nekadašnje jugoslavenske vojske o općemu napadu na Republiku Hrvatsku, tajnoga uvoza oružja za obranu domovine uoči srpske agresije, uhićenja generala Milana Aksentijevića, proboja za Vukovar u listopadu 1991. godine, tajnoga sastanka Ivice Račana s generalima Jugoslavenske narodne armije (JNA), osnivanja Miloševićevih vlastitih oružanih postrojba, eksplozije u zagrebačkoj židovskoj općini te pitanja tko je i kako naoružavao pobunjene Srbe u Republici Hrvatskoj te ostale dramatične događaje iz tog razdoblja.

Cilj je uz pomoć sudionika zbivanja i povjesničara te igranih prizora s glumcima vjerno dočarati zbivanja u posljednjemu desetljeću SFRJ netom prije njezina sloma i raspada. Agresija Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu je poznata. Film nastoji ispraviti ono što se danas često zaboravlja što je prethodilo agresiji, a nakon smrti Josipa Broza Tita. Bilo je to razdoblje preslagivanja u jugoslavenskim tajnim službama. KOS, ondašnja vojna obavještajna služba počinje se miješati u rad civilnih tajnih služba, pod upravom SKJ. Iz toga se rađa sukob…

Prva epizoda: POGAŽENA ZAKLETVA TITU

Tito bi uskoro trebao proslaviti svoj 88. rođendan. Dok se konzilij liječnika grčevito bori za njegov život, režim skriva od javnosti da je Tito već gotovo tri mjeseca na aparatima. Otkriva to dosje Operativne akcije ‘Centar’, zavedene netom nakon što Tito dolazi u ljubljanski Klinički centar. Dio partijskog i obavještajnog vrha, koji jedini zna da je predsjednik na aparatima i da se više neće probuditi, prigrabljuje sve veću vlast. Netom prije smrti na adresu ljubljanskog nadbiskupa, Alojza Šostara, stiže brzojav da Tito traži sveti sakrament bolesničkog pomazanja. Istodobno, jaka intelektualna opozicijska jezgra, uz izravnu pomoć neprijatelja iz inozemstva, pokušat će doći do vlasti. Jezgru čine – dr. Franjo Tuđman i još petorica hrvatskih nacionalista: Marko Veselica, Petar Šegedin, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić i Ivan Zvonimir Čičak. Otkriva to OA “Most”. Nakon pada komunizma otkriti će se da su najmanje dvojica iz te grupe, godinama surađivala s tajnim službama.

Samo nekoliko mjeseci poslije Titove smrti, Udba otvara istrage protiv Franje Tuđmana i Marka Veselice. ‘Pakiranje’ je međutim počelo godinu dana ranije. Tuđmana i Veselicu skupo je stajao i jedan razgovor u restoranu “Fontana” u Gračanima. Prokazao ih je jedan od sudionika sastanka i optužio za osnivanje “užeg rukovodstva hrvatskih opozicionih snaga”. Tek kada je postao predsjednik, Tuđman je saznao njegov identitet. Dok je Udbom upravljala partija, KOS-om je upravljao izravno Tito. KOS sada ostaje bez nadzora i počinje nadzirati civilne strukture. Istodobno obavještajni rat poprima do tada nepoznatu dimenziju.

Novac koji su tajne službe osamdesetih ilegalnim putem isisale iz zemlje, dosegnuo je zastrašujuće razmjere. Crni fondovi tajnih službi, pohranjeni u offshore kompanijama neokrznuti su preživjeli promjenu vlasti i spremno dočekali privatizaciju. Većina današnje slovenske i hrvatske industrije, tvrdi jedan od sugovornika, privatizirana je crnim fondovima tajnih službi. Krakovi crnog novca Udbe i KOS-a završavaju u velikim i moćnim gospodarskim sustavima koji su potom otvarali stotine tvrtki kćeri.

Scenarist i redatelj: Miljenko Manjkas  – Produkcija: Intermedia grupa

Komentar

Jedino što ovdje nije dobro je ovaj licemjerni Žarko Domljan koji se ovdje postavlja kao ultimativni anti-titoist i tobožnji veliki desničar, ali kad je riječ o najvećem krimenu Josipa Broza i njegove partije, a to je prekrajanje hrvatskih granica tzv. AVNOJ-em, tu se Žarko Domljan pokazao kao dosljedan titoist, kao uostalom i Mesić, Manolić, pravaška desnica i drugi s glupostima o “nepromjenivosti granica”, dok je Tuđman već u komunizmu proganjan najviše zbog dva krimena od kojih je jedan naveden ovdje, a to je razvala velikosrpskog mita o Jasenovcu, a drugi je priotivljene odlukama AVNOJ-a što vam je haški sud u presudi Blaškiću naveo kao Tuđmanov krimen, jer je Tuđman tvrdio da kad je već Vojvodina koja nikad nije bila u sastavu Srbije postala autonomna pokrajina u sastavu Srbije, da onda nije pravedno a BiH, koja je veći dio povijesti bila pod Hrvatima ne bude bar AP u sastavu Hrvatske, nego da se praktički granicama te republike priznaju srednjovjekovna turska osvajanja.

Dakle, nije isto izbacivati bistu iz ureda nakon pada komunizma, i stavljati glavu na panj raskrinkavajući jasenovački mit i kritizirajući odluke tzv. AVNOJ.a usred komunističke boljševičke vladavine, tako da je taj Domljan običan licemjer koji se pridružio komunistima i udbašima u optužbama Tuđmana da je “djelio Bosnu”.  Zvuči poznato?

Zadnja čevrtina ove epizode je posebno spektakularna, i dobro to pogledajte pa ćete znati tko je i kako opljačkao Hrvatsku dok su naši dečki ginuli na prvoj crti i zašto su danas najveći tajkuni Tedeschi, Končar, Roglić, Buljubašić, Vrhovnik, Štrok, Vanja Špiljak i slični.

Pritom mislim da je Rado Pezdir napravio jedan lapsus calami kad je spomenuo PBZ, a mislim da je tu ipak riječ o Zagrebačkoj banci…  Uglavnom, vrlo zanimljivo, dosta korisnih podataka, i količina istine koja je posve netipična za hrvatski informacijski prostor..

Predrag Nebihi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari