Pratite nas

‘Krim je ukrajinski!’

Objavljeno

na

Posljednje ispitivanje javnog mnijenja, koje je relevantni kijevski Međunarodni institut za sociologiju proveo od 29. travnja do 11. svibnja, pokazuje da Porošenko ima golemu prednost nad protukandidatima – za njega misli glasovati 54 posto birača.

 pjotr-porosenko-ukrajina

Predsjednički izbori u Ukrajini održat će se u nedjelju, ne promijeni li se nešto dramatično u posljednji čas, i mogli bi toj zemlji donijeti nadu u bolje sutra, ali, s druge strane, i pogoršati sadašnju krizu ako se ostvare prijetnje proruskih pobunjenika na istoku zemlje o sprečavanju izbornog procesa i mogućeg odgovora ukrajinskih snaga na to.

Na izborima će se za naklonost većine od 36 milijuna birača natjecati 18 kandidata, od kojih je na Zapadu najzvučnije ime Julija Timošenko, bivša ukrajinska premijerka i oporbena čelnica koja je za vladavine donedavnog predsjednika Viktora Janukoviča zbog navodnih malverzacija završila u dugogodišnjem zatvoru, iz kojeg je izašla tek njegovim svrgavanjem nakon masovnih javnih prosvjeda.

No Timošenko, kako pokazuju predizborne ankete, izgubila je svoju magičnu privlačnost iz Narančaste revolucije i neće biti nova ukrajinska predsjednica; najvišu političku dužnost u zemlji, i to već u prvom krugu, kako navode brojni analitičari i mediji, uključujući i one ruske, trebao bi preuzeti jedan od najbogatijih Ukrajinaca, tamošnji “kralj čokolade” Petro Porošenko (48).

Kralj čokolade

Posljednje ispitivanje javnog mnijenja, koje je relevantni kijevski Međunarodni institut za sociologiju proveo od 29. travnja do 11. svibnja, pokazuje da Porošenko ima golemu prednost nad protukandidatima – za njega misli glasovati 54 posto birača. Na drugom je mjestu Timošenko koja uživa potporu 9,6 posto, dok je na trećem mjestu Sergij Tihipko, bivši vicepremijer i čelnik središnje banke, sa 6,7 posto.

Privremenoj vladi u Kijevu izbori su od presudne važnosti, jer bi joj predsjednik kojega izabere narod dao dodatni legitimitet i možda olakšao pregovore s pobunjenim istokom zemlje. Problem, i to golem, velika je vjerojatnost da se u istočnim područjima Donjecka i Luhanska, na kojima su proruske snage proglasile “neovisne republike” nakon nedavnih referenduma, birališta neće ni otvoriti, a pravičnost i demokratičnost izbora u kojima ne može sudjelovati pet milijuna birača postaje krajnje upitna. Izbora sigurno neće biti na Krimu gdje bi pravo glasa imalo još 1,8 milijuna birača.

Porošenko je iskusna i poznata politička osoba u Ukrajini, koji je bio dijelom i prozapadne vlade Viktora Juščenka kao ministar vanjskih poslova i proruske vlade Viktora Janukoviča kao ministar gospodarstva i uspio se izvući neokaljan od bilo kakvih značajnijih političkih skandala. Popularnost u narodu mu je izrazito porasla nakon što je svoje golemo bogatstvo stavio na raspolaganje prozapadnim prosvjednicima.

Uz to, njegovo milijarde dolara vrijedno poslovno carstvo slatkiša Rošen funkcionira, po ukrajinskim standardima, razmjerno pošteno pa je njegovo ime, misle analitičari, “najčišće” od svih predsjedničkih kandidata.

Porošenko kaže da ne podupire lustraciju, političku čistku političara iz bivše vlasti koji su i dalje na položajima, ali je obećao da će, ako dođe na vlast, do kraja ove godine raspisati parlamentarne izbore kako bi udovoljio onima koje frustriraju kadrovi iz Janukovičevog doba koji još sudjeluju u vlasti.

No, njegov su forte u predizbornoj kampanji slogani poput “snažna vojska”, “povećanje proračuna za vojsku”, “tisuću grivnja (465 kuna) dnevno vojnicima koji riskiraju svoje živote”. Glasače uvjerava kako je “za prestanak kaosa i rata nužna legitimna politička vlast” i da će brzo vratiti red u istočna područja koja su u velikoj mjeri pod kontrolom dobro naoružanih proruskih separatista, koji, kako tvrdi, “ubijaju seljake, siluju žene i uzimaju inspektore OESS-a za taoce”.

“Jamčim vam da će stanje na istoku biti riješeno za manje od tri mjeseca”, poručuje Porošenko s predizbornih skupova. Tumači kako je za to potrebno izabrati predsjednika, pri čemu – jasno – misli na sebe, u prvom krugu, kako bi imao odriješene ruke za pregovore s Rusijom.

“Dobro poznajem Putina, imam puno iskustva u pregovorima s njim, to je snažan i težak pregovarač”, kaže Porošenko, ocjenjujući kako je kompromis ipak moguć.

Najizgledniji pretendent na položaj ukrajinskog predsjednika u konačnici ističe da se pregovarati može o svemu, osim o dvjema stvarima – statusu Krima, “koji je bio, jest i bit će ukrajinski” i “proeuropskom usmjerenju Ukrajine”.

I čini se da uspijeva prodrijeti do Ukrajinaca. Podršku mu je dao i jedan od vođa Euromajdana, bivši svjetski boksački prvak Vitalij Kličko.

“U ovom je trenutku on najpragmatičniji izbor. Uspješan je poslovni čovjek s velikim iskustvom i vrlo razborit”, ocijenila je profesorica ekonomije Janna Lozinska, ističući sukus razmišljanja Porošenkovih pristalica.

No dok Zapad svesredno podupire održavanje izbora u Ukrajini i smatra ih ključnom etapom u procesu rješavanja krize u toj zemlji, tome se, više ili manje otvoreno, protivi Rusija.

Ruski doministar vanjskih poslova Grigorij Karasin početkom tjedna kao posljednji u nizu ruskih dužnosnika ustvrdio je da će izbori produbiti političke podjele u Ukrajini ako se prije toga ne postigne prekid neprijateljstava i ne počnu provoditi OESS-ove “smjernice” za budućnost te zemlje, pojačavši bojazan da bi Moskva mogla ocijeniti izbore nelegitimnim i ne priznati rezultate.

Zapadne zemlje u nekoliko su navrata upozoravale Rusiju da ne čini ništa kako bi omela održavanje izbora ili će se u suprotnom suočiti s novim krugom sankcija.

Šimonović: Ne očekujte čudo

U strahu od mogućih provokacija, osobito u svjetlu najave separatista iz Donjecka i Luhanska da će spriječiti održavanje izbora na istoku zemlje, ukrajinske vlasti odlučile su angažirati više od 55 tisuća policajaca i 20 tisuća volontera koji će se brinuti za sigurnost građana i članova izbornih povjerenstava.

Visoki dužnosnik ukrajinskog ministarstva unutarnjih poslova Andrij Čalij ocijenio je da održavanje izbora ugrožavaju “prijetnja ruske agresije i djelovanje separatista na istoku”.

Pomoćnik Glavnog tajnika UN za ljudska prava Ivan Šimonović, koji se nedavno vratio iz Donjecka, izjavio je kako UN raspolaže podacima o otmicama, maltretiranju i zastrašivanju pripadnika izbornih povjerenstava na istoku Ukrajine, a upozorio je i na mogući masovni egzodus stanovništva s istoka zemlje koje se sprema za odlazak ne samo zbog političkih napetosti nego i zbog sve učestalijeg kriminala.

“Izbori će biti početak nove faze”, rekao je. “Ali očekivati čudo od ovih izbora, mislim da je nerealno”.

Izbore će pratiti gotovo 2800 promatrača iz 19 zemalja (SAD, Kanada, 14 europskih zemalja, Turska, Kazahstan i Japan) i 19 međunarodnih organizacija. Nadzirat će ih i 100 stalnih i 900 privremenih promatrača ODIHR-a, agencije OESS-a za nadzor izbora, što će biti najveća misija ODIHR-a u njegovoj povijesti. Deset posto promatrača bit će državljani SAD, koje su za provedbu ukrajinskih izbora izdvojile 11,4 milijuna dolara.

Od ukupno 213 izbornih jedinica u cijeloj Ukrajini, 11 ih vjerojatno neće raditi u Donjecku i Lugansku, ali će ih 23 na tom području ipak biti otvoreno. Ukrajinske vlasti omogućile su stanovnicima Krima koji to žele da glasuju izvan poluotoka, a građanima Slovjanska da to učine neposredno izvan samog grada.

Novi ukrajinski izborni zakoni jamče valjanost izbora čak i ako milijuni birača ne uspiju ostvariti svoje pravo.

“Čak i ako mnogi u Donjecku i Lugansku ne uspiju glasovati, izbori će ipak biti valjani”, napominje Gabrielle Baumann iz ukrajinske podružnice njemačke zaklade Konrad Adenauer.

Ako nitko od kandidata ne osvoji 50 posto plus jedan glas u prvom, drugi krug će biti 8. lipnja. hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Iz Svijeta

Francuski generali optužuju Macrona za veleizdaju u Marakešu

Objavljeno

na

Objavio

Grupa generala francuske vojske napisala je pismo Emanuelu Macronu optužujući francuskog predsjednika za izdaju koju je učinio potpisivanjem migracijskog ugovora UN-a.

Ovaj ugovor koji su potpisale u ponedjeljak 164 države, uključujući i Francusku nije zakonski obvezujući ali je okidač neograničenoj migraciji koju smatra ljudskim pravom, a kritiku masovne migracije tretira kao govor mržnje.

Pismo je napisao general Antoine Martinez a potpisali su ga više generala, jedan admiral i jedan pukovnik kao i bivši misnistar obrane Millon koji opominje Macrona da je to još jedan napad na suverenitet koji daje dodatni razlog više za pobunu potlačenog naroda.

Pismo optužuje Macrona da je potpisivanjem ugovora bez da je sadržaj ugovora predočio narodu kriv „ za ukidanje /poricanje/ demokracije i izdaju naroda“.

„Francuska država kasni u ostvarenju nemoguće zadaće integracije ogromnog broja ljudi koji dolaze iz potpuno različitih kultura i koji su se regrupirali tokom zadnjih četrdeset godina u područja /Francuske/ nad kojim više ne vladaju zakoni Republike“ kaže se u pismu, dodajući da masovna imigracija briše „civilizacijski identitet Frncuske.“

Prema britanskoj predstavnici u Europskom parlamentu, Janice Atkinson, UN Compact će preplaviti europske zemlje s 59 milijuna novih migranata u toku narednih 6 godina. Opominje da će plan slomiti europsku kulturu i identitet. Atkinson također ističe da će Ugovor dovesti do zakona protiv govora mržnje po kojem će biti protuzakonito korištenje pojma „ilegalni migranti“koji će biti zamijenjen pojmom „neregularni migranti.“

„Bit će proglašeno nezakonitim korištenje nepropisanog jezika“ opomenula je Atkinson dodajući da će se europski građani oprostiti s demokracijom koja više neće biti njihov životni stil.

Podrška predsjedniku Macronu je spala na 18% nakon vala protesta zbog brojnih razloga koji uključuju poreze i masovne migracije. /Francuska je država s najvećim poreznim opterećenjem od 50% pa je novi porez prelio Francuzima čašu. Op. K.P./

Pismo generala

Gospodine Predsjedniče,

Vi ste upravo potpisali „Global Compact on Safe, Orderly and Regular Migration“ 10 i 11 prosinca kojim ste ozakonili pravo na migracije. To bi moglo nametnuti našoj nacionalnoj legislativi preko već postojećih ugovora  ili principa opće odgovornosti preuzimanje ovog ugovora. Nama se čini da nam je preostalo još samo toliko suvereniteta u Francuskoj da slobodno osiguramo način na koji će se ciljevi Ugovora provesti. Takav dio nacionalnog suvereniteta Vi ne možete predati bez javne rasprave koja uključuje 80% francuskog stanovništva koje smatra da je nužno zaustaviti ili drastično ograničiti migraciju. Vašom odlukom da sami potpišete Ugovor dodat ćete razlog više za revolt i bijes već i tako potlačenog naroda. Biti ćete krivi zbog uskraćivanja demokracije i izdaje naroda.

Uz to su financije naše države tako presahle a naš dug toliko narastao da Vi ne možete preuzeti rizik  za migracijske troškove bez da posegnete za novim porezima da biste izvršili ciljeve Ugovora. Osim toga Vi morate u okviru  sigurnosnih mjera prihvatiti posljedice vezane uz dolazak vaneuropskih naroda. Konačno, Vi ne možete ignorirati da je suština politike osiguranje vanjske sigurnosti i unutarnje harmonije. Međutim, ovakav ugovor može biti postignut jedino uz unutarnju koherentnost društva kojemu je dopušteno izraziti zajedničku volju što  u današnje vrijeme postaje vrlo  problematično, gotovo nemoguće.

Ustvari država Francuska kasni u shvaćanju svoje nemogućnosti da integrira toliko ljudi, k tome toliko različitih kultura koji su se u zadnjih četrdeset godina grupirali  u prostorima koji više nisu podvrgnuti zakonu Republike /Francuske/.

Vi ne možete sami odlučiti da nam izbrišete naš civilizacijski identitet i lišite nas naše domovine s kojom smo najuže povezani.

Mi stoga od Vas tražimo da odložite potpisivanje ovog Ugovora i Francuze pozovete na referendum da glasuju za ovaj dokument. Vi ste Francuzima odgovorni za svoje akcije. Vaš izbor nije prazan /neobavezan/ list.

Mi podržavamo inicijativu generala Martineza i protiv smo potpisivanja Ugovora koji trebaju usvojiti države članice UN-a na međudržavnoj konferenciji u Marakešu.

K.P.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvatska ima ‘stručnjaka’ za zrakoplovstvo na izvoz, samo što ih nitko neće

Objavljeno

na

Objavio

Od nasrtljivih reporterskih perjanica RTL-a i N1, preko vozača tramvaja do piskarala iz žutih medija, polupismenih saborskih zastupnika, dokonih umirovljenika i bakica s placa, svi žestoko raspravljaju o aktualnoj nabavi izraelskih zrakoplova…važu, procjenjuju, gataju, nagađaju, žeste se, savjetuju što i kako bi se moralo (i što i kako se nikako ne bi smjelo), a ima bogme i takvih koji traže ostavku ministra obrane Krstičevića – ne znaju, doduše, još uvijek zašto, ali traže ostavku.

Njihovo je demokratsko pravo, uostalom, da traže što god hoće, pa i ostavke svih i svakoga. Nitko im to ne spori. Njihovo je pravo i da budu bedasti i da tu svoju bedastoću javno podastiru kad god i koliko žele (što mnogi od njih i čine) jer to im jamči demokracija.

Pitam se, međutim, imamo li mi koji nismo uključeni u tu ujdurmu (i živimo u uvjerenju kako smo za razliku od njih normalni), pravo na mir i pravodobnu informaciju (bez žuči, strasti, agresivnosti i senzacionalističke histerije) ili moramo u nedogled svjedočiti medijskom ludilu, halabuci koja se svako malo diže oko svega i svačega i već je odavno prešla sve moguće granice podnošljivog i probavljivog.

Ludnica je ostala otključana – i to ne jedna, nego više njih. I to (što je još gore), čini se, nikoga ne brine! Uzima se pod normalno. Sudeći prema onomu što nam prezentira većina medija, mi smo već zagazili u kolektivnu shizofreniju.

Mislite li da je to prejak izraz? Ne, ni slučajno! Osvrnite se oko sebe, uključite televizore, idite na Internet i pročitajte ponešto, posjetite ponekad društvene mreže, otvorite stranice dnevnika ili tjednika, poslušajte radio…

Ova atmosfera shizofrenije ogleda se u brojnim aspektima i segmentima našeg društvenog i političkog života, pa i u pojavi da očito potpuno nekompetentne individue sebi daju za pravo raspravljati i donositi svoj sud i o najsloženijim pojavama, problemima i pitanjima o kojima ništa, ama baš ništa ne znaju. I to se u javnosti prihvaća kao sasvim normalna pojava (ili se tako barem čini)!?

Tko sve zadnjih dva-tri mjeseca ne “ispire” usta temom nabave zrakoplova?!

I to čine po pravilu “vrla gospoda” koja teško da bi mogla zamijeniti rezervnu gumu na svom automobilu – toliko su tehnički “potkovani”, a u financije i međunarodne ugovore razumiju se jednako koliko i u nanotehnologiju ili 3D printanje – dakle, nikako.

I svi oni (od Kreše Beljaka, Gordana Marasa, Davora Bernardića, Ivana Pernara, Branimira Bunjca, Ivana Vilibora Sinčića, preko Hrvoja Krešića, Petra Štefanića, Damire Gregoret, Klauškog, Pilsela, Jelinića i plejade sličnih tragikomičnih likova), mada blage veze nemaju o vojnim sustavima i strategiji obrane države (a o zrakoplovstvu i zrakoplovima još manje), uzimaju sebi za pravo docirati ljudima iz struke i mudrovati o tomu trebaju li nam ili ne borbeni lovci, koji model i od koga ih kupiti (ako već moramo)!

I što god Vlada i MORH poduzeli po tom pitanju kod njih je tretirano kao promašaj!

Slično priči o “tamnom vilajetu” (“Uđeš li, kajat’ ćeš se, ne uđeš li jednako ćeš se kajati”). Ne postoji ni jedna jedina solucija, ni najmanja mogućnost u kojoj bi ta klika pozdravila kao dobro i korisno što god bilo tko iz vlasti – pa i ministar Krstičević poduzme. Taman na glavu da se postave svi redom – valjalo ne bi!

Jer, njima, toj bulumenti neuračunljivih likova i smutljivaca koji uporno šire histeriju javnim prostorom ne treba ni ova država i oni se s njezinim postojanjem nikad nisu pomirili. Pa kad im ne treba država, što će im vojska? Nije li to sasvim logično i razumljivo?

No, isto je tako logično i razumljivo da velika većina naroda i građana Republike Hrvatske znade kako su oružane snage temelj neovisnosti, samostalnosti i sigurnosti i da bez toga nema mira, stabilnosti ni bilo kakvoga razvoja. Uzalud ekonomija, gospodarstvo, standard, tehnologija, BDP, informatizacija, kurikulumi, demografska obnova, ako nisi svoj i nemaš slobodu odlučivanja o vlastitoj sudbini.

Informacija koja je dodatno uzdrmala hrvatsku javnu i medijsku scenu posljednjih dana, a tiče se navodne zabrane realizacije potpisanog izraelsko-hrvatskog ugovora o prodaji zrakoplova od strane SAD-a, još je više uzburkala duhove, pogotovu u lijevo-liberalno-anarhističkom miljeu. Mada su tek načuli o čemu je riječ i nitko od njih pojma nema kako stoji stvar, vijest su dočekali kao zapete puške i naprečac i bez ikakvih dvojbi zaključili kako je za sve kriv ministar obrane Krstičević.

Uzalud se ministar obrane pravda nasrtljivim novinarima (koji su već odavno prešli sve granice pristojnog ponašanja) i dokazuje “svoju” istinu. Niti ga tko čuje, niti je koga iz tog društva briga za argumente i činjenice.

Ministar Krstičević već je nekoliko puta jasno i glasno ustvrdio kako MORH raspolaže dokumentom koji potvrđuje kako su SAD dopustile Izraelu ponudu zrakoplova F16 Barak Hrvatskoj, u onoj verziji kako je to dogovoreno ugovorom. U međuvremenu su iskrsnule neke nesuglasice na relaciji SAD-Izrael, ali što Republika Hrvatska i MORH imaju s time – ako je sve onako kako su ministar obrane , načelnih Glavnog stožera OS RH i drugi najodgovorniji ljudi iz vrha države i obrambenog sustava javno iznijeli?

Može li Hrvatska i kako utjecati na spor u kojemu lome koplja SAD i Izrael oko nekih svojih interesa, ili propusta što su ih napravile njihove administracije u procesu koji je prethodio izraelskoj ponudi borbenih lovaca F-16 Barak? Naravno da ne može. I samo budale, oni koji su zlonamjerni ili totalno neobaviješteni mogu tražiti bilo čiju krivnju u našem državnom vrhu ili MORH-u, uključujući samoga ministra Krstičevića.

Našim “stručnjacima opće prakse” koji se služe metodologijom “što gore to bolje”, kako već rekoh, odgovara samo situacija u kojoj sve ide naopako. Zato svaki povod – o bilo čemu da je riječ – koriste kako bi stvorili izopačenu sliku stvarnosti, prilagodili je svome bolesnom svijetu i uvjerili što više građana u tu svoju “istinu”.

Već neko vrijeme u Hrvatskoj nema “ustaša” – jeste li primijetili? Gotovo ih nitko ne spominje (osim Milorada Pupovca i njegove ekipe iz SDSS-a, čak su i oni nešto prorijedili), “afera Borg” se ofucala i izlizala (samoj još nesretni i smušeni Bernardić ponekad “zajaši” na nju), “afera SMS” je na izdisaju, nova optužnica protiv Milana Bandića nikoga više niti iznenađuje niti zanima, Luku Modrića su oslobodili optužbi, Zdravko Mamić je stara priča na koju ne trzaju ni oni koji redovito gledaju RTL, N1 i čitaju srpske ‘Novosti’, sliježe se i prašina oko ministra financija Zdravka Marića kojega se očito ne može izbaciti iz sedla – što je već izvor ozbiljnih frustracija i za oporbu ali i za njezinu logistiku u medijima, udrugama “civilnog društva” i lijevo-liberalno-anarhističkom dijelu javnosti…

I sad se, u nedostatku aktualnih afera koje bi digle temperaturu i histeriju u javnosti “uzjahalo” na F-16.

Bojim se da će u ovom slučaju (kad je u pitanju aktualna rasprava o nabavi zrakoplova F-16 Barak) biti uzaludne sve riječi što su ih izrekli najodgovorniji ljudi u ovoj zemlji – počevši od premijera, do ministra obrane, načelnika Glavnog stožera OS i pilota i stručnjaka za zrakoplovstvo u OS RH (pa i prije par dana u emisiji “Otvoreno” – kad su konačno dobili prostor i pravo na riječ o stvarima koje spadaju u njihovu domenu).

Sve se to uglavnom odbija o neki nevidljivi zid i gubi u kakofoniji što ju planski, smišljeno i sustavno stvaraju samozvani “stručnjaci” za sve i svašta, pa i za zrakoplovstvo, kojih imamo toliko da bi ih mogli izvoziti – samo kad bi ih tko htio.

Važno je praviti histeriju i ludnicu u ovoj zemlji, producirati stanje kaosa, pa i onda kad nema nikakvoga povoda i razloga za takvo što.

The show mast go on (kako se ono kaže), ili (parafrazirano) po domaći: CIRKUS IDE DALJE.

Do kada, vidjet ćemo…

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari