Pratite nas

Pregled

Krim vrijedi Milijarde dolara

Objavljeno

na

Napetosti oko ukrajinskog poluotoka Krima ne prestaju. Postoji čak opasnost da Krim postane novo ratno poprište u bivšom Sovjetskom savezu. No, o čemu je uistinu riječ kad je riječ o Krimu?

[dropcap]U[/dropcap]krajinski poluotok Krim, smješten u Crnom moru, ima površinu kao pola Švicarske, klimu sličnu kao na Azurnoj obali, i vrlo burnu povijest. Nomadski narodi Skita, Grka, Tatara i Turaka su stoljećima vladali na Krimu – sve dok nisu došli Rusi.

”Krim je uvijek bio šlag na torti ruskog imperija”, kaže u razgovoru za Deutsche Welle Wilfried Jilge, stručnjak za Istočnu Europu na Sveučilištu u Leipzigu. Dodaje da je san ruskih careva oduvijek bio imati izlaz na Crno more. Taj san je ostvarila Katarina Velika. Krim je 1783. postao dio Ruskog Carstva.

Tek 1954. je taj, tada ruski poluotok, administrativno integriran u sovjetsku republiku Ukrajinu. Tu inicijativu je pokrenuo tadašnji šef Komunističke partije SSSR-a, Nikita Hruščov.

Nakon pada Sovjetskog saveza 1991. godine je Krim postao dio neovisne Ukrajine. To je dovelo do napetosti, jer su dvije trećine stanovništva toga poluotoka Rusi. Ruski parlament je 1992. Hruščovovu odluku proglasio nevažećom. 

Krim je proglasio neovisnost od Ukrajine, ali je vladi u Kijevu pošlo za rukom smiriti situaciju. 1994. se sukob ponovno zaoštrio. Na Krimu je za predsjednika izabran Juri Meškov, koji je pogurao priključenje Rusiji. Ali i taj put je Kijev uspio zadržati Krim u državnim okvirima Ukrajine. Funkcija predsjednika Krima je ukinuta, a Meškov je pobjegao u Rusiju.

Janukovič produljio rok za povlačenje ruskih vojnika

Spor s Rusijom oko raspoređivanja ruske Crnomorske flote na Krimu je trajao sve dok nije potpisan partnerski sporazum 1997. godine. Tada je dogovoreno da Rusija svoje vojnike 2017. povuče s Krima – ali donedavni ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič je rok za povlačenje produljio do 2042. godine.

Samo 31 posto stanovnika Krima podržava Ukrajinu kao neovisnu državu. 36 posto su protiv – uglavnom su to Rusi. To su rezultati jedne ankete, koju je u lipnju 2013. proveo kijevski Rasumkov centar.

Nije riječ samo o politici

No, na Krimu nije riječ samo o politici. Ukoliko se ta regija doista odcijepi od Ukrajine, bio bi to težak udarac za gospodarstvo te zemlje. Poluotok je dosad živio uglavnom od turizma. No, to bi se moglo ubrzo promijeniti.

Jer na samom poluotoku, kao i u Crnom moru se navodno kriju velika nalazišta plina. Ukrajinska vlada je planirala 2013. godine potpisati sporazum s jednim međunarodnim konzorcijem, predvođenim američkim energetskim divom ExxonMobil-om, o eksploataciji plina i nafte u Crnom moru. Potpisivanje je, međutim, odgođeno.
ruska crnomorska flota na Krimu

Planovi Kijeva su da se na Krimu i u Crnom moru od 2017. godine godišnje eksploatira i do deset milijardi kubičnih metara plina, kako to procjenjuje ukrajinsko ministarstvo za energiju. To bi u svakom slučaju smanjilo veliku ovisnost trenutačno zadužene Ukrajine od ruskog plina.

O pravu na zaštitu Rusa 

Jednoglasna odluka članova Vijeća Federacije da podrže prijedlog Vladimira Putina o mogućnosti primjene oružanih snaga RF na teritoriju Ukrajine dok se u toj zemlji ne normalizira društvenopolitička situacija s velikim odobrenjem je dočekana i u Rusiji, i u istočnom dijelu Ukrajine. Ta odluka, međutim, ne podrazumijeva obvezno, neopozivo i hitno slanje naših trupa u Ukrajinu.

Čuđenje je jedini osećanje koje izaziva najnovija izjava državnog tajnika SAD-a Kerryja, u kojoj on prijeti uvođenjem ekonomskih sankcija Rusiji. Odsutnost ruskog plina i ruske nafte istog trenutka izazvalo bi kolaps u gospodarstvima europskih država.

Čuđenje je jedini osjećaj koji izaziva najnovija izjava državnog tajnika SAD-a Kerryja, u kojoj on prijeti uvođenjem ekonomskih sankcija. Odsutnost ruskog plina i ruske nafte istog trenutka izazvala kolaps u gospodarstvima europskih država.

Ako hoćete, to je zasada tek upozorenje, a upućeno je i onima koji na Zapadu vuku konce kijevskih događaja, i još više samozvanih lidera koji su u Kijevu došli na vlast državnim udarom.

Primjena sile je za Rusiju najnepoželjniji scenarij, jednako kao i donošenje takvih odluka. No, u situaciji kada postoji realna opasnost po život stanovništva koje govori ruski, Rusi ne mogu dozvoliti sebi da sjede sklopljenih ruku i promatraju kako netko ubija i nanosi povrede ruskim državljanima i našim bivšim sunarodnjacima.

Treba reći da Rusija u ovom slučaju djeluje u pravnim okvirima, za razliku od naših europskih i prekooceanskih partnera koji svim silama podržavaju nelegitimnu i protuustavnu vlast u Kijevu. Upravo zbog toga se reakcija Zapada i pored svog njihovog nezadovoljstva zbog ruskih poteza svodi na usmenu kritiku i ucjenjivanje nesudjelovanjem pojedinih država na predstojećem summitu G-8.

Podizanje ukrajinske vojske (i to samo jednog njezinog dijela, sudeći po svemu) u stanje pune borbene spremnosti, kao i „redove dobrovoljaca“ ispred vojnih odsjeka ne treba doživljavati kao nekakav Armagedon, pa čak ni kao očigledno zaoštravanje situacije. I jedno i drugo je u velikoj mjeri obično hvalisanje, tj. propaganda za unutarnju i vanjsku uporabu.

Očito je da će se među ljudima koji su posljednjih mjeseci s oružjem u rukama uvodili demokraciju na ulicama Kijeva naći podosta onih koji žele ratovati za svoje ideale, ali je isto tako očito da ogromna većina Ukrajinaca nema namjeru upuštati se u bilo kakav rat.

Zapadni establišment i „revolucionari“ u Kijevu i sami odlično shvaćaju da u ovom trenutku nisu u situaciji da započnu aktivna ratna djelovanja. Pozicija Rusije, naprotiv, djeluje daleko superiornije.

Rusiji nije u planu osvajanje bilo čijeg teritorija, niti bilo kome oduzimati suverenitet i tome slično. Sva naša eventualna djelovanja svode se isključivo na zaštitu, a to je pravo koje imaju i koje često koriste sve moćne države u svijetu.

Različite su bile reakcije u zemljama Europe i SAD-a na politiku Rusije prema Ukrajini. Naravno, prisutna je oštra retorika pojedinih političara, pa i šefova država. Međutim, mnoge političke elite Starog i Novog Svijeta ne dijele takvo mišljenje.

I unatoč tome što će informacijska i diplomatska konfrontacija vjerojatno još potrajati, o nekakvoj izolaciji Rusije ne može biti ni govora (naravno, ako se ne dogodi nešto potpuno nesvakidašnje), i to ne samo iz ekonomskih, nego i iz političkih razloga. Rusija nije neka mala banana država čiji se stav može ignorirati. Na našoj strani su istina, narodna podrška i saveznici, a također (usput) i armija i mornarica prenosi ruskivjesnik.

neovisni portal

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

HND brani Aleksandra Stankovića i napada HRT

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) osuđuje reakciju vodstva HRT-a koje se ogradilo od svojeg novinara i urednika emisije “Nedjeljom u dva” Aleksandra Stankovića, priopćio je u srijedu HND.

Vodstvo HRT-a je u povodu nedavne emisije “Nedjeljom u dva” izdalo priopćenje u kojem se ističe kako se HRT, “poštujući Ustav Republike Hrvatske i Deklaraciju o Domovinskome ratu Hrvatskoga sabora, ograđuje od stajališta iznesena u emisiji ‘Nedjeljom u dva’, u kojoj je Stanković u više navrata Domovinski rat doveo u vezu s ‘građanskim ratom’”.

“Takvu reakciju HND smatra licemjernim napadom vodstva HRT-ova na vlastitog novinara, kojim vrh HRT-a još jednom potvrđuje kako se, kada je program u pitanju, ne rukovodi poštivanjem profesionalnih standarda na kojima se treba temeljiti javni medijski servis, već se služi opasnom politikantskom retorikom priklanjajući se populističkim nasrtajima i prilagođavajući se na način da ne uznemirava političke moćnike”, ističe se u priopćenju Izvršnog odbora HND-a koje potpisuje predsjednik udruge Saša Leković.

Iz transkripta dijela razgovora sa Stankovićevim gostom Predragom Mišićem vidljivo je što je točno kolega Stanković izgovorio, navodi se u dopisu HND-a.

“Svakom tko poznaje činjenice jasno je da je Hrvatska napadnuta nakon što je proglasila odcjepljenje od SFRJ i to nije dovodio u pitanje niti kolega Stanković. Ali u emisiji sa gostom je raspravljao (i) o tome ima li Domovinski rat, zbog raznih specifičnosti, i elemente građanskog rata a povod je bio osobna sudbina gosta”, ističe HND.

Vodstvo HRT-a očito misli kako je takva vrsta propitivanja nedopustiva na javnim medijskom servisu, unatoč činjenici da je čak i Ustavni sud u obrazloženju odbijanja ustavne tužbe u vezi ratnog zločina 12. siječnja 2015. nedvosmisleno naglasio: “Oružani sukob na području Republike Hrvatske imao je nemeđunarodni karakter do 8. listopada 1991.

Nakon toga, taj je sukob imao međunarodni karakter…. na događaje prije 8. listopada 1991. primjenjuje se Dopunski protokol II. uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba”, kaže se u priopćenju.

“Vodstvu HRT-a istovremeno ne smeta ugošćavanje onih koji su osobe optužene za ratne zločine prije 8. listopada 1991. branili upravo pozivajući se na citirane činjenice iz odluke Ustavnog suda. Oni mogu i u programu HRT-a tvrditi kako je do 8. listopada 1991. u Hrvatskoj bio ‘građanski rat’, a novinar HRT-a ne smije o tome niti pisnuti, a da ga se vodstvo HRT-a javno ne odrekne”, navodi HND.

Pritom se HRT-ovi šefovi sakrivaju iza Ustava, koji Stanković niti na koji način nije doveo u pitanje, a nemaju nikakve primjedbe na one istupe u programima HRT-a kojima tuđa ustavna prava redovito krše. Pozivaju se i na Deklaraciju o Domovinskom ratu kao da je taj politički dokument dogma.

Takvim postupkom vodstvo HRT-a je potvrdilo da instituciju kojom rukovode ne smatraju javnim medijskim servisom nego državnom agencijom pod političkom kontrolom i tako HRT simbolično vraćaju u državu iz koje je Hrvatska izašla – u SFRJ, i to iz najrigidnijeg razdoblja, poručuje HND. (Hina)

>>> Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi traži suspendiranje Aleksandra Stankovića

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Od 2018. se ukida tunelarina za tunel Sveti Ilija

Objavljeno

na

Objavio

S prvim danom sljedeće godine ukida se tunelarina kroz Tunel sv. Ilije, što će posebno razveseliti brojne stanovnike šireg područja Makarske, Imotskog i Vrgorca, ali i svih ostalih putnika koji su koristili taj pravac i za njega u prosjeku plaćali 20 kuna, izvijestio je u srijedu splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban.

“Obradovala me poruka ministra Olega Butkovića da se od 1. siječnja iduće godine ukida tunelarina u Tunelu sv. Ilije. To je jedna od mjera za Imotski i cijelu krajinu, Zagvozd i područje Vrgorca, ali isto tako i za Makarsku i njeno primorje, čiji stanovnici vrlo često koriste autocestu”, rekao je Boban.

Istaknuo je kako na to gleda kao na demografsku mjeru. “U Imotskom sam se susretao s mladim ljudima koji rade sezonske poslove, i to vrlo često dvokratno. Zamislite kako je onima iz Imotskog ili Zagvozda koji rade u Makarskoj, te koliko puta trebaju na dan koristiti i plaćati tunel. To je veliki izdatak, posebice poduzetnicima i vlasnicima OPG-ova”, kazao je Boban.

Otkrio je kako je zbog ukidanja tunelarine u Zagreb odlazio više od deset puta, a u pregovorima s Ministarstvom najjači mu je argument bio da se izdvoji jedan primjer u Hrvatskoj gdje se prilaz autocesti naplaćuje. To je trajna mjera i odnosit će se na sve putnike, kaže Boban.

Tunel sv. Ilija dug je 4248 metara, otvoren je početkom srpnja 2013. godine i nalazi se na dionici državne ceste D532. Duže od pet godina gradili su ga Hidroelektra niskogradnja i Konstruktor Split.

Cijena tunelarine za prvu kategoriju iznosi 20 kuna, za drugu 30 kuna, za treću 45 kuna, a za četvrtu skupinu vozila 66 kuna. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari