Connect with us

Komentar

Kristijan KRKAČ: Kritika tezi Tihomira Dujmovića

Objavljeno

on

Ne tezi Tihomira Dujmovića

Tihomira Dujmovića volim slušati i čitati iz dva razloga: Prvi je taj što svojim komentarima često analizira, kritizira i razbija medijske spinove i političke mitove kojima robujemo. Drugi je taj što nas često poziva na zdrav razum i preispitivanje samih činjenica stvari u pitanju, piše Kristijan Krkač na svom blogu À Propos

[ad id=”68099″]

Ipak, ponekad se zaplete u meta-kritici, meta-zdravom razumu i meta-činjenicama (kojih nema ako činjenice o činjenicama same nisu činjenice, nego samo tumačenje činjenica koliko god ono bilo realno, objektivno i znanstveno). Čini mi se kako se u posljednjem tekstu pod naslovom „Zašto NE regijama“  objavljenom 24. 07. 2015. zapleo u takvim meta-stanjima, a ovdje ću pojasniti i zašto mi se to čini.

Prvo se osvreće na Milanovićevu izjavu o tome kako je postojeća podjela RH na županije dobra. Štoviše, kaže kako je njome „ugodno iznenađen“. Čime je točno ugodno iznenađen? Predizbornim politikantstvom sadržaja izjave? Nacionalnim osjećajem Predsjednika Vlade RH? Zatim se osvrće na napad na tu izjavu od strane „Josipovićevih medijskih tjelohranitelja“ dovodeći to u svezu s temom regoinalizacija-(de)centralizacija. Nakon toga imamo niz lamentacija o paralelnom ratu „aspiracija“ drugih na naše i sve skupa završava s umišljenim zamišljajem o „financijskoj decentralizaciji Zagreba“.

Čini mi se kako je u tom tekstu nekoliko stvari pogrešno protumačeno. Krenimo redom. Biti ZA ili PROTIV regionalizacije RH danas ima dva značenja koja treba razlikovati kako bi se mogle jasno protumačiti politikantske površnosti trenutne vlasti i oporbi i kako bi se mogle jasno protumačiti gospodarske iracionalnosti navedenih.

Prvo ZA i PROTIV regionalizacije je ono predizborno. Stvar je operativna i pragmatička do srži. Tamo gdje je vjerojatnije osvajanje više glasova ako se bude ZA regionalizaciju, tamo će se biti za regionalizaciju, a tamo gdje je vjerojatnije osvajanje više glasova ako se bude PROTIV regionalizacije, tamo će se biti protiv. Tako se to radi. Ideš na teren i lažeš biračima u lice. Prljavo, ali politički legitimno.

Drugo ZA i PROTIV reginalizacije je ono gospodarsko. Postojeći sustav županija i gradova je u velikoj većini konkretnih jedinica financijski neodrživ, ili u predbankrotnom stanju. No, taj sustav je i upravljački neodrživ. Ljudi koji upravljaju jedinicama nemaju elementarnog znanja, niti iskustva u upravljanju tako velikim i složenim sustavima, a već smo vidjeli kako završavaju oni koji vjeruju da mogu poslovanje svog malog lokalnog dućančića naivno i doslovno preslikati na velike prodajne lance. Propadaju. Najvažnije, taj je sustav politički neodrživ. Sustav koji je, istini za praf, ostvaren s politikantsko-povijesnim namjerama, ipak je u svojoj naravi zamišljen kako bi služio propagiranju nacionalnih strategija na lokalnim razinama i propagiranju lokalnih vrijednosti na nacionalnoj razini, a namjesto tome on služi doslovno za TRENIRANJE STRANAČKOG PODMLATKA I ZBRINJAVANJE STRANAČKOG OTPADA. Ako je to slučaj, onda doslovno svaku financijski, upravljački i politički NEODRŽIVU županiju treba UKINUTI i pripojiti onoj koja nije takova.

Temeljem rečenog može se izvući manje-više jasan zaključak. Onaj tko je danas PROTIV promjene postojeće administrativne neuređenosti RH, promjene koja bi uštedjela novac, zatim ušteđen novac trošila na ključne infrastrukture kao preduvjete (kanale i navodnjavanje po Slavoniji, protupožarno krčenje po Dalmaciji, mostove prema otocima, uređenje Zagreba kao energetski neovisnog, zatvaranje centra grada za promet, izmještanje kolodvora izvan grada i tramvaja pod zemlju, jer to su troškovi, ali i dugoročne uštede u milijardama itd.), a ne površna šminkanja, promjene koja bi povećavala administrativnost (u odnosu na sveprisutnu birokratizaciju i korupciju) i uvećala političku učinkovitost, dužan je braniti se od kritike koja kaže kako ŠTITI postojeći skup, spor, trom, neučinkovit, birokratiziran i korumpiran sustav lokalne samouprave i to u spomenutom gospodarskom značenju. Onaj tko je danas PROTIV u političkom značenju treba se braniti od kritike koja kaže kako ŠTITI postojeće politikantsko-predizborne interese bilo koga (vlasti ili oporbi, tako svejedno). Od toga se gospodin Dujmović treba obraniti, a ne brani se. Štoviše, nudi čudne geostrateške činjenice koje nemaju direktne sveze sa sustavom lokalne samouprave.

S druge strane, onaj tko je danas ZA preustroj, treba znati o čemu govori. Treba prvo jasno opisati stanje i utvrditi održivost jedinice, npr. županije ili grada. Zatim treba predložiti mjere preustroja. Ne znam, pa neću niti govoriti. Tko zna, neka kaže. Gospodin Dujmović ovdje na koncu svog teksta nudi „financijsku decentralizaciju Zagreba“. Što to znači samo dragi Bog zna. Proračun grada Zagreba je drugi proračun u RH, odmah iza državnog. Što bi on želio? Maksimir proglasiti republikom? Trnje? Trešnjevku? Dugave? Zapruđe? Ali, to već jesu republike. Možda bi želio prisiliti ključne financijske institucije RH da se presele u zaselke od Zagorja do Iloka i od Čabra do Prevlake? Već vidim središnju jedinicu Zagrebačke banke u Pregradi, PBZ-a u Bednji, Ministarstvo financija u Iloku, financijski USKOK na Prevlaci itd. Što će se time postići?

Na koncu veli autor kako ćemo tek u budućnosti biti spremni za regionalizaciju. Pa zar RH od početka već nije regionalizirana, doduše pogrešno, ali regionalizirana bez daljnjeg? Što je podjela na županije ako ne regionalizacija? Ne radi se dakle o tome treba li biti ZA ili PROTIV regionalizacije, jer ona je već na djelu. Pitanje je samo kako ju preoblikovati kako bi se potpunije ostvarila opća pravednost, jednakost izgleda i preduvjeta svim državljanima RH. Dakle, potrebna je žrtva jednog ili nekolicine koji će potezom pera ukinuti ono što će prije ili kasnije i samo bankrotirati, pojesti samo sebe, prije svega gospodarski, zatim upravljački, te na koncu politički. Neki gotovan treba otpiliti gotovansku granu na kojoj sjede mnogi nalik njemu pa i on sam. Pitanje je samo koji gotovan među mnogima precizno pili, ima trunčicu hrabrosti i čudnovato probuđenog nagona za žrtvom i boljom budućnošću nacije u odnosu na svoju osobnu političku propast u koju nedvojbeno srlja samim tim činom?

Kristijan Krkač/À Propos

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari