Connect with us

Komentar

Kristijan Krkač: PRIVID LAKOĆE

Objavljeno

on

Možemo li s bilo čime osim sa žalom popratiti prosvjed potpore „Hrvatska može bolje“? 300 organizacija uspjelo je okupiti 25.000 ljudi (no ne mjerimo penise u toaletu osnovne škole!) i rasprostrijeti se preko nekoliko kontinenata (niti mjerimo rasprostranjenost stidnih ušiju stidnim i dlakavim područjima adolescenta nakon neobaveznog seksa!).

[ad id=”93788″]

U Hrvatskoj je 500.000 učenika i svaki ima barem jednog ako ne i dva roditelja, a to je 1.500.000 državljana koji bi trebali biti zainteresirani. Dakle, s obzirom na brojke, prosvjed je potvrdio ili nezainteresiranost većine ili protivljenje prosvjedu. Ako je prvo slučaj, to je žalosno, ali i očekivano. No, organizacija i taktika neuravnotežena između „cmoljave“ i „radikalne“ otvara pitanje koje nitko ne postavlja. Kako to da je taj toliko grozan sustav obrazovanja tijekom 26 godina uspio iznjedriti tako izvrsne ljude koji su ga uspjeli barem načelno tako predivno popraviti? I uvidjeti njegovu snagu? I podržati ga?

Izv . prof . dr . sc . Kristijan Krkač

Izv . prof . dr . sc . Kristijan Krkač

Ako idemo ad rem, razlikujemo brzi kozmetički tretman koji stvara lijep privid (npr. Hrvatska) od spore i dugotrajne promjene koja rezultira izmučenom stvarnošću koja će uz puno sreće dati neke rezultate (npr. Finska). Razlikujemo traljavo sklepane dokumente od studioznih radnih inačica (primjeri su dani u medijima). Postoje stručnjaci, ako ne u RH, onda u EU, koji su sposobni procijeniti opći smjer promjene i iz čije procjene slijede dokumenti. Ukratko, ako će promjenom rukovoditi ili barem na nju relevantno utjecati ljudi koji misle „da će lektira mlade navući na pornografiju“ s jedne strane, ljudi koji misle da treba biti „oprezan“ s osudom svakog totalitarnog režima u povijesti RH, ili da cijelu srednju školu treba čitati hrvatske klasike od korica do korica s druge strane, onda tu promjenu treba nazvati pravim imenom koje glasi „drek na šibici“.

No, 2015.godine je u srednje škole upisano 3.000 učenika manje. To je 100 razreda manje, ako je u razredu 30 učenika. Hrvatska zasigurno može bolje, samo što je pitanje „Koja to Hrvatska?“, jer demografski govoreći točno je baš suprotno, tj. to da „Hrvatska može gore“ i baš to čini. Državljanima je u glavama Hrvatska koje nema i nije to prvi put. Vele prosvjednici potpore da je sustav loš već 26 godina. Jesu li prosvjedovali prije 26 godina, prije 20 godina, prije 15, 10, 5, 3? Ako jesu, gdje su rezultati, a ako nisu, zašto nisu? Vele, da su za učenje kritičkog mišljenja. Pa gdje je za govornicom bio ijedan protivnik prosvjeda potpore?

Na djelu je privid demokracije. S jedne strane imamo redovito nisku izlaznost na izbore i nekritičko-zaboravno izborno tijelo, a s druge strane, navodno snažno sudjelovanje u prosvjedima, blentavim referendumima i sl. Ako baš hoćemo brojke, onda je 25.000 statistički irelevantno, dok bi 250.000 bilo relevantno. Ali ne treba se zavaravati, jer ako je samo jednom učeniku loše ne njegovom/njezinom krivnjom, onda su svi dužni popraviti to stanje onoliko koliko im je to zadaća s obzirom na njihov posao. U tom svjetlu, gdje je na prosvjedu bio najgori učenik u Hrvatskoj? Učenik koji je padao razrede u osnovnoj školi i koji jedva završio srednju školu? I sad je nezaposlen, radi povremeno na crno, zadužen je i blokiran? Zašto taj učenik nije govorio? Zašto njegovi/njezini učitelji i nastavnici nisu govorili? Ili se uspješnost obrazovanja više ne mjeri prema tome kako u njemu prolaze najlošiji?

Na koncu, gdje je bilo radikalno krilo prosvjednika? Gdje je bila najava korjenitog poteza? Primjerice zaustavljanja rada osnovnih i srednjih škola s početkom sljedeće nastavne godine. U ovoj situaciji to bi bilo itekako djelotvorno bez štete učenicima (koji bi mogli učiti samostalno kod kuće i na više dostupnih načina izvijestiti svoje nastavnike o vlastitom napredovanju, jer koliko mi je poznato, za državnu maturu dijete se može pripremiti i samostalno i ne treba zbog toga ići na četverogodišnji tečaj u srednju školu). Eto, toliko me rastužilo i ražalostilo u tom prosvjedu. Nadam se samo da su ga s pravom ljuti do rezignirani i učenici i nastavnici iskoristili za neki oblik osobne katarze, jer ne znam čemu drugome bi uopće mogao poslužiti. U nesretnom izboru bolji je čak i trenutni privid lakoće nasuprot cjeloživotnoj mučnini.

Izv . prof . dr . sc . Kristijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari