Pratite nas

Religija i Vjera

KRIŽNI PUT – POĐI ZA MNOM

Objavljeno

na

Križni put je pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt do polaganja Isusova tijela u grob. Sastoji se od 14 postaja. Za svaku postaju, u crkvama ili na javnim mjestima postavljaju se slike ili kipovi s likovnim prikazima Isusove muke.

Pobožnost je vrlo stara i potječe iz Jeruzalema. Nastala je tijekom hodočašća, kada su vjernici obilazili mjesta Isusove muke. Križni put su promicali sv. Franjo Asiški i franjevci, ali se pobožnost značajnije proširila tek u 18. stoljeću te je priznata u Katoličkoj Crkvi, Evangelističkoj Crkvi i u još nekim protestantskim Crkvama.

Uvodna molitva
kriz_stenski_z_jezusomKrižni put Gospodina našega Isusa Krista,
Križni put ljudi čija sudbina je ista.
Isus je trpio za nas, za spas i čovjeka i svijeta,
Po njegovoj muci i ljudska muka postaje sveta.

Kad je do Neba naraslo zlo stanje svijeta,
Križ postade drvo patnje što cvjeta.
Od Maslinske gore do golgotskog brijega
Slijedimo znakove pobjednog stijega.

Križu sveti, Muko slavna,
Nek Kristova patnja davna
Obasja nam put s visina
Da slijedimo Božjeg Sina.

Postani svjestan da je Isus pred tobom. Moli ga da te uvede u tajnu odricanja. Isuse, želim te sresti. Povedi me za sobom. Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu riječ hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao ti «Neka mi bude» i činim sve što mi Isus kaže. Oče, evo me. Želim ući u otajstvo tvoga Sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje ti se vraća. Amen.

I. postaja: Isusa osuđuju na smrt

img1Prvi križ: Prihvatiti osudu. Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili. Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali. Donedavno su me hvalili, divili se čudesima, čeznuli da me dotaknu i obećavali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene i od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi. No moji ga sugrađani prisiliše da me osudi. Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit će te i osuđivati. To ne znači da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suđen. To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti. Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ. Zato oslobađa od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prijeći na moju stranu. Jer i mene su sudili i osudili. Ne brani se kad te sude. Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se! Ta osuda – to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest ćeš mene. Tada te nitko više neće moći osuditi.

II. postaja: Isus prima na se križ

img2Drugi križ: Prihvatiti svagdašnjicu. Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane. Mogao sam reći: nevin sam, zašto bih trpio? No prihvatio sam križ bez mrmljanja. Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Možeš bježati od njega ili mu poći u susret. Ja sam ga prihvatio. Sad znaš gdje ćeš me naći. Tvoja snaga nije u tome da bježiš. Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom. To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju. Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje – u prihvaćanju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.

III. postaja: Isus pada prvi put pod križem

img3Treći križ: Imati hrabrosti pasti. Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti. Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan. Svi su gledali čudesa koja sam činio i divili mi se, a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog. Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati. Na zemlji ne možeš biti drukčiji! Tu si zato da umreš. Jer «tko izgubi svoj život, naći će ga«. Zašto se plašiš svojih padova? Zašto se bojiš gledati ljudima u oči kad si poražen, kad su drugi pametniji od tebe? Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu? Ti se boriš da bi ispao dobar. Pogledaj – kad padaš, dolaziš k meni. Ne boj se! Pad nije kraj. Zašto tako tragično gledaš na padove? čemu sram? Pad je zato da mi postaneš bliži; da te podignem. Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima. Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.

IV. postaja: Isus susreće svoju svetu majku

img4Četvrti križ: Ražalostiti one koje ljubiš. Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš. Mogao sam izbjeći taj susret s majkom. Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao? Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik. Moja je majka sve to znala. Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči. To je križ pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju. Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole. Ne možeš ih očuvati od toga. Nemoj odbijati taj križ. Naći ćeš me kad vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole. Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire. Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam. Kad je u njoj umrla i posljednja želja da uspijem, tad je zasjala njezina vjera u punom sjaju. Prijatelja ćeš dobiti kad sve dobro na tebi umre. Tad vide samo tebe. Prihvati neizbježne sablazni. Prihvati to da smiješ razočarati. Naći ćeš tu mene i moju majku.

V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

img5Peti križ: Dopustiti da ti se pomogne. Svi su me prezreli. Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži. Krvav i izranjen, potreseni od susreta s majkom, kad sam očekivao ljubav, jednog su čovjeka prisilili da mi pomogne. Očekivao sam pomoć iz samilosti i ljubavi, a Šimuna su prisilili da mi ponese križ. To je križ – kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio. Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam. I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu. I ja sam to dopustio iako sam svemoguć. Dopusti da su drugi jači, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoć. To je križ i od njega ne možeš pobjeći. Shvati, to su vrata k meni. I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu. »Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha.« Ne zaboravi! Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Susrest ćemo se.

VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubac

img6Šesti križ: Znati primati bez uzvrata. Sve su mi oduzeli. I svi me napustili. Ostao sam sam, bez ičega, na putu u smrt. Tada prilazi Veronika i pruža mi rubac. Znaš li kako je to? Ganut sam, osjećam zahvalnost, a nemam čime uzvratiti. Imao sam samo svoju patnju i muku. I dao sam joj to: okrvavljeno lice utisnuto na rupcu. Križ je dopustiti da ti ljudi čine dobro, a nemati čime uzvratiti. Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio. Dopusti da ti ljudi čine i dobro iako ih nemaš čime nagraditi. Dopusti da smiješ ostati dužan. Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe. Nauči primati darove bez naplaćivanja. Bez trgovačkog duha. To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti. Tad mi dolaziš. Moj Otac daje, a da ne traži plaću. On je kao zdenac koji daje bistru, svježu vodu bez naplate i nikad se ne iscrpi. Kad si takav, tad si dijete mog Oca. Evo ti tvoga šestog križa: da ne možeš Bogu uzvratiti svu njegovu ljubav, nego da budeš kao dijete koje uživa u očevoj i majčinoj dobroti.

VII. postaja: Isus pada drugi put pod križem

img7Sedmi križ: Ponovno pasti. Jednom sam već pao. Svi su očekivali da ću biti jak. A onda sam pao iznova. Znao sam da će to užasnuti majku, izazvati bujicu rugla mojih neprijatelja, zaprepastiti i razočarati prijatelje. Moja je slabost sablaznila sve ljude. Pitali su se: Je li to zaista Bog? Prihvatio sam taj križ. Otac je htio pokazati da je on u meni jači od svake sablazni. Kad prvi put padneš, još imaš izgovor. Ali kad si i drugi put poražen, onda ti svatko može reći da ništa ne vrijediš. Ti ćeš se opirati križu. Htjet ćeš se opravdati i sve ispraviti. Ali to te udaljava od mene. Jer time ne svjedočiš mene, nego sebe i svoje snage. Znaj da ćeš uvijek padati. Ali ja ću te podizati. Tada će reći: Gle, netko ga je podigao. Tvoj je sedmi križ u tome da padaš i to priznaš. Ne plaši se pada, nego se okreni k meni. Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu. To je poraz tijela, a pobjeda duha.

VIII. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

img8Osmi križ: Tješiti one koji tebe tješe. Žene su me slušale, zavoljele i povjerovale mi. Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem. I nisu mogle shvatiti da sam osuđen. Plakale su zbog toga. Osjećale su da je time osuđen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio. To je križ – pregorjeti svoju muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca. Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje, to je tragedija. Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu. Tad sva utjeha tvoja dolazi od Boga. Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu. To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život. Ne dopusti pad u samosažaljenje. Kad budeš, izranjen i u bolima, druge tješio, tad ćeš me naći. Otvori i ta vrata! Jer iza njih te čekam ja, da se na mene osloniš.

IX. postaja: Isus pada treći put pod križem

img9Deveti križ: Potpuno izgubiti. I treći put sam pao! Mislili su da je to moj potpuni poraz. I kad su svi pomislili da dalje neću moći, ustao sam, uzeo križ i iznio ga na Golgotu. Može se i onda kad svi misle da je nemoguće: Doći će trenutak kad će ti reći: »Ništa više od tebe, gotovo je.« I ti ćeš pomisliti: »Ne mogu više.« Doći će čas tvoje potpune nemoći. To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš. Hoćeš li tada očajavati? Ne boj se! To su samo vrata da me ponovno nađeš. Kad više ne možeš računati na sebe, tad ćeš me naći. Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati. To je križ: potpuno izgubiti, dokraja biti napušten, umrijeti, više nitko na tebe ne računa, kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti: Taj te križ još snažnije vodi k meni i osposobljava da te pošaljem do kraja zemlje. Hoćeš li prihvatiti taj križ? Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ja sam pobijedio svijet.

X. postaja: Isusa svlače

img10Deseti križ: Dopustiti da te razgolite. Dopustio sam da budem gol, da mi ljudi otmu i ono što je na meni najintimnije. Pustio sam da se zloća pakla na meni dokraja iskali. Dopustio sam da mi obeščaste stidljivost i intimu moga tijela. Uvijek ćeš htjeti imati samo za sebe bar mali komadić života i svijeta, gdje možeš biti sam, nešto što ne želiš da ljudi dodirnu, nešto samo tvoje, čega se čak i ti stidiš. Da imaš nešto što ne smiju vidjeti, jer bi te obeščastili. čuvat ćeš i skrivati to. Mislit ćeš da imaš pravo na to. Plašit ćeš se grijeha baš tu. Htjet ćeš pošto-poto sačuvati svoju intimu. Borit ćeš se za to. No dođe trenutak kad to više ne možeš sačuvati. I kroz taj križ moraš proći. Ima situacija u kojima sve moraš predati, da više ništa nemaš svoga. I to ti oduzimaju. Daruj Bogu sve. Jedina netaknuta intima bit ćemo ti, Otac i ja. Križ nije samo razgolićenost tijela. Još bolnije je kad ti razgolite dušu. Grijesi su te već davno razgolitili. Uzmi taj križ i nitko te više neće moći razgolititi. Dopusti Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu. Daj da je obuče u savršenu nevinost. Uzalud se trudiš sačuvati svoju nevinost. Danas priznaj da si tu slab: To je deseti križ – križ stidljivosti, srama, čežnje da ostaneš nevin, križ straha da netko ne dozna kad padneš. Uzmi taj križ i naći ćeš me brzo. Tu te čekam. Tad se nećeš bojati. Prihvati samo to da si slab, da nisi drukčiji nego što jesi: čovjek s obeščašćenom intimom. Tu ćemo se susresti. I nitko te više neće moći obeščastiti.

XI. postaja: Isusa pribijaju na križ

img11Jedanaesti križ: Biti pribijen na svoj križ. Dok križ nosiš, još imaš mogućnosti odbaciti ga. Ali kad te jednom prikuju na njega, više nema odvajanja od križa. Sad znaš: križ je tvoja sudbina do smrti. Eto to je teško. Ti bi se htio osloboditi križeva, ali si pribijen na njih. To je mjesto na kojem se umire. Ljudi će te na njih pribijati. Hoćeš li se prestrašiti ili pouzdati u mene? Ima križeva koji se nose do kraja. Uzalud se trudiš da ih se oslobodiš. Na tebi je da napustiš tu uzaludnu bitku i dođeš k meni. Tad ćeš umrijeti i početi živjeti. Ne boj se! Želim samo da se ne varaš čekajući dolazak nečega drugoga: Križevi ostaju do kraja i što prije umreš, to ćeš prije uskrsnuti. Što se prije prestaneš opirati, to ćeš me prije susresti. Zapamti taj jedanaesti križ. To je naš jedanaesti susret. Ja mu se radujem.

XII. postaja: Isus umire na križu

img12Dvanaesti križ: Umrijeti na križu. Smrt. Odlazim sa zemlje. Ali da živim, a ne da nestanem: Moja je smrt ispunjenje Očeve volje. I zato sam rekao: «Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« Dovršio sam Očev plan. Ti misliš da je smrt kraj i zato se bojiš. Opireš se, dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka. Kad smrt prihvatiš, tad ćeš je pobijediti. Tad ćeš me naći. Daleko sam dokle god se opireš smrti i moliš me da te od nje oslobodim. Shvati, u smrti ćeš me naći. Jer smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. A ja razaram smrt. Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči. Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetak. To je ono što daje Otac. Dok se opireš smrti, ne nalaziš me. Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega. Zapravo, to je početak Života.

XIII. postaja: Isusa skidaju s križa

img13Trinaesti križ: Ne uživati plodove svoga rada. Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji. Ti si sjeme za neka buduća vremena. A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku. Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti, a drugi beru plodove na njihovim grobovima. Drugi beru radost i život. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ. Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha. Tek će te poslije smrti slaviti. Tek tada će te skinuti s križa. Vječnost ćeš živjeti bez križa jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku, to je trinaesti križ. Hrabrost je to – sijati da bi drugi želi. Ali to sam ja koji ti idem ususret. To je uskrs.

XIV. postaja: Isusa polažu u grob

img14Četrnaesti križ: Ostati bez ljudske nade. Moji su prijatelji mislili da su mi ukazali najveću počast stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo. To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam rekao: To je samo za tri dana. Smrt ne vlada nada mnom. Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema. Kad iza tebe ne ostane ni najmanji trag, što ćeš tada učiniti? Kad znaš da nitko neće dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan, kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti! To je križ – izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti, ostaviti nešto iza sebe. To je zapravo ono što ti smeta da budeš svjetlo. Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan? Dok prelaziš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe, kako ćemo se naći? A upravo je to trenutak kad ću moći preobraziti tvoj život. To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće. Kako se radujem grobu tvoje oholosti! Ti se još ne daš u grob, još se opireš umiranju svoga života. Zato si mrtav. Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi, tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti. Jer smrt ti još nije oduzela i posljednji otpor! Ne boj se! Riječ je o mostu između mene i tebe. Smrt grijeha radost je i zagrljaj mene i tebe. Najveličanstvenija eksplozija ljubavi. Ja sam prošao taj put i čekam te. Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje? Prije sam bio gost na zemlji. Tek sam sada gospodar zemlje. I ti ćeš biti takav. Predaj smrti ono što joj i tako pripada. Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak. Neka umre tvoja oholost. Uskrsna zora već je na pomolu.


Oče, hvala ti za ovaj križni put. Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti i poći za tvojim Sinom. Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu! Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu. Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo. Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju. Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost. Oče, učini da se ostvari već danas i moj uskrs. Amen.

[ad id=”40551″]

vlč. Tomislav Ivančić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo je ‘vrlo pogođen’ odlukom da se Aja Sofija pretvori u džamiju

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo rekao je u nedjelju da ga je pogodila turska odluka da istanbulski muzej Aju Sofiju pretvore u džamiju, nakon nekoliko vjerskih vođa koji su već osudili taj potez.

“Moje misli su s Istanbulom. Razmišljam o Svetoj Sofiji i jako me to boli”, rekao je tijekom svoga tjednog blagoslova na Trgu svetog Petra.

Turski predsjednik Tayyip Erdogan rekao je da će se prve molitve u Aji Sofiji održati 24. srpnja, nakon što je proglašeno da je taj drevni spomenik ponovno džamija i nakon što je sud ukinuo njezin status muzeja.

“Uz Božju volju, svi ćemo se skupa naći na molitvi petkom 24. srpnja i otvoriti je (Aju Sofiju) za vjernike”, kazao je Erdogan u televizijskom obraćanju naciji, u emotivnom govoru u kojem su dominirale nacionalističke i vjerske reference.

Po njegovim riječima, trebat će šest mjeseci kako bi se finalizirale pripreme da se zdanje, u kojem se nalaze i neki obnovljeni kršćanski simboli i mozaici, pripremi za prihvat pripadnika islamske vjere.

Svjetski savez crkava pozvao je Erdogana da povuče svoju odluku, dok ju je patrijarh Bartolomej, duhovni vođa pravoslavnih kršćana smješten u Istanbulu, nazvao razočaravajućom.

Turski predsjednik dugo je vremena predlagao da se status džamije vrati toj znamenitosti pod zaštitom UNESCO-a, važnom spomeniku kako kršćanskog Bizanta tako i muslimanskog Osmanskog carstva, danas jednom od najposjećenijih mjesta u Turskoj.

Erdogan je rekao da će Aja Sofija nastaviti biti otvorena za muslimane, kršćane i strance.

Dodao je da je potez preobrazbe građevine u džamiju izraz turske neovisnosti te da će svaku kritiku protumačiti kao napad na tursku nezavisnost.

UNESCO, na čijem se popisu Aja Sofija nalazi, izrazio je žaljenje zbog turske odluke, a njegov Odbor za svjetsku baštinu razmotrit će status Aje Sofije.

“Aja Sofija dio je povijesnih zona Istanbula upisana na popis svjetske baštine UNESCO-a”, naglasila je direktorica organizacije Audrey Azoulay.

Radi se o “remek djelu arhitekture i jedinstvenom svjedočanstvu susreta Europe i Azije kroz stoljeća. Njezin status muzeja predstavlja univerzalnost njezine baštine i od nje stvara snažan simbol dijaloga”, dodala je ona. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Palić: Franjevac iz Širokog Brijega, fra Franjo Brkić, ostavio je dubok trag u mom Janjevu

Objavljeno

na

Objavio

Msgr. Petar Palić, novi Mostarsko-duvanjski biskup i Apostolski administrator Trebinjsko-mrkanske biskupije | Foto: PIXELL

Nakon što je u podne, u subotu, 11. srpnja u Rimu i Hrvatskoj objavljena vijest o imenovanju hvarskog biskupa Petra Palića mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-mrkanske biskupije, mons. Palić u Ordinarijatu u Hvaru održao je govor koji prenosimo u cijelosti.

„Gospodin nam svojom blagonaklonošću pokazuje stazu života.“ (Sv. Benedikt) „Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene“ koji sam samo čovjek, slab i grješan, potreban Božje milosti, pomoći i utjehe. (usp. 1 Tim 1,12) Zahvaljujem papi Franji i poglavarima Svete Stolice na povjerenju koje su mi iskazali povjeravajući mi službu Mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja Trebinjsko-mrkanske biskupije.

Naš Bog je Bog iznenađenja, a papa Franjo, pa i ovim imenovanjima danas, redovito demantira novinske napise, osobito „dobrih poznavatelja“ unutarcrkvenog života. Dok sam poput Blažene Djevice Marije, zbunjen i smeten nakon vijesti koju mi je priopćio apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua da mi je papa Franjo odlučio povjeriti novu službu, prebirao u svom srcu što bi to trebalo značiti, pokušavao sam dokučiti zašto baš mene i zašto baš tamo?!

U Hvarskoj biskupiji sam tek dvije godine i 2 mjeseca. U vrijeme korone, u karanteni, propitkivao sam sebe što moram učiniti bolje u svojoj službi i odrediti prioritete. Sa svojim suradnicima u Biskupskom ordinarijatu hrabro smo se uhvatili u koštac s rješavanjem administracije, ekonomskih pitanja, imovinsko-pravnih i građevinskih poslova. Trasirali smo put kojim je potrebno ići u odgovornosti, transparentnosti i suradnji.

Uz obveze u Zagrebu, radovao me je svaki pastoralni pohod župama i susret sa svećenicima i vjernicima na sva tri otoka Hvarske biskupije. Kad sam prije malo više od dvije godine imenovan hvarskim biskupom, pokušavao sam u svome životu naći poveznice i naslutiti Božje planove. Pronašao sam ih u hvarskom biskupu Fulgenciju Carevu, nekada skopskom nadbiskupu i fra Antunu Maroeviću, koji je svoj život ostavio navješćujući Evanđelje i boreći se za potlačene na Kosovu.

Ukoliko je, po Božjem promislu, bilo potrebno da radi njih dvojice, po godinu dana za svakoga od njih provedem u Hvarskoj biskupiji, onda sam očito ovdje izvršio svoje poslanje. Papa me sada šalje i povjerava mi pastirsku službu u Bosni i Hercegovini. Krajem 19. stoljeća u Janjevu je kao župnik pastoralno djelovao fra Franjo Brkić, redovnik, franjevac podrijetlom iz Rasna, kraj Širokoga Brijega, u Hercegovini. Ostavio je duboke tragove u Janjevu na području kulture, školstva i općenito na području vjerskog života. U Janjevu je i preminuo, a pokopan je u župnoj crkvi. I danas, među starijim Janjevcima i onima koji poznaju povijest Hrvata na tom području, još živi uspomena na njega. Duhovna baština iz koje sam nikao sigurno počiva na djelu i poslanju fra Franje Brkića, biskupa Careva i fra Antuna Maroevića, kao i mnogih drugih svetih i ustrajnih Božjih pastira.

Riječi zahvale upućujem mons. Slobodanu Štambuku, biskupu hvarskom u miru, svim svećenicima, redovnicima i redovnicama u Hvarskoj biskupiji, kao i svim vjernicima laicima. U ovo kratko, ali intenzivno provedeno vrijeme u ovoj biskupiji, doživio sam ljepote, ali i izazove ove biskupije, njezinih ljudi, sa svim onim što ona jest i ima. Braći svećenicima i vjernicima zahvaljujem za svaki susret i liturgijsko slavlje u župnim zajednicama.

Pozivam vas da i dalje idemo naprijed s povjerenjem u Gospodina, poslušni Njegovoj Riječi i vjerno izvršavajući poslanje koje nam Krist daje. Potičem vas, također, na ustrajnu molitvu da Gospodin providi dobroga pastira ovoj dragoj mi biskupiji. Osjećajima iskrenog i dubokog poštovanja pozdravljam i zahvaljujem biskupu Ratku Periću na svemu što je u ovih 28 godina, otkad je na čelu Hercegovačkih biskupija, učinio za širenje Kraljevstva Božjega i za očuvanje identiteta i zaštitu prava hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Nije bilo lako. Hvala mu na ustrajnosti, jasnoći u stavovima i hrabrom svjedočenju vjernosti Bogu, Papi i Crkvi!

Želim i molim da dobri Bog nagradi svako njegovo dobro djelo i želim mu dobro zdravlje i blagoslovljene umirovljeničke dane. Misao mi ovoga trenutka ide i svim svećenicima, dijecezanskim i redovničkim, redovnicama i vjernicima laicima u mojim novim biskupijama. Kao svećenik Dubrovačke biskupije, kroz razne prigodne susrete, imao sam prigodu upoznati mnoge svećenike i redovnike, kao i vjernike laike podrijetlom iz tih biskupija. Poznat mi je povijesni hod našega naroda u Hercegovini i sve njegove kušnje. Ali, poznata mi je i stamena i čvrsta vjera, upravo poput hercegovačkoga krša, koja i dalje živi, odolijevajući svim kušnjama i izazovima.

Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjernici Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije! Gospodin Isus, prije nego će podnijeti muku i smrt na križu za naše spasenje, molio je Oca nebeskoga za svoje učenike i za one koji će povjerovati na njihovu riječ, da budu jedno. (usp. Iv 17, 20-21) Biti jedno ne znači uvijek isto misliti, ali znači imati pred očima jasan cilj i ostvarivati ga, u suradnji i otvorenosti, oslonjeni jedni na druge, ali prije svega na Gospodina. Kao vaš budući pastir sve ću svoje snage i sposobnosti staviti na raspolaganje Crkvi Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj kako bi se Božja Riječ širila, izgrađivalo Kristovo kraljevstvo i učvršćivao se „put istinskog jedinstva“ (papa Franjo).

Zahvaljujem na suradnji civilnim vlastima na državnoj, kao i onima na lokalnoj razini u Republici Hrvatskoj. Nadam se da će naša suradnja biti još intenzivnija, osobito u očuvanju identiteta i zaštiti prava Hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Biskupima Hrvatske biskupske konferencije, na čelu s predsjednikom mons. Želimirom Puljićem, zahvaljujem na svekolikoj podršci i suradnji tijekom moje službe generalnoga tajnika, a radujem se suradnji s braćom u episkopatu u Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine. Čestitam na imenovanju i bratu u biskupstvu mons. Draženu Kutleši.

Žao mi je što nećemo imati prigodu surađivati, on kao budući metropolita, a ja kao sufragan, ali sam uvjeren da će se povezanost i suradnja nastaviti na drugi način. Zahvaljujem suradnicima i djelatnicima u Tajništvu, kao i u uredima i ustanovama Hrvatske biskupske konferencije. Osobito im želim zahvaliti na strpljivosti koju su pokazivali na početku moje službe generalnog tajnika, u otklanjanju nedostataka i poteškoća u funkcioniranju.

Ponosan sam na činjenicu da smo, zauzetošću i suradnjom mnogih, jedni druge susretali u duhu otvorenosti i iskrenosti i ostvarili želju biskupa da preseljenjem Hrvatskog katoličkog radija na Ksaver svi uredi i ustanove HBK budu pod istim krovom. Vjerujem i nadam se da će i moj nasljednik u Tajništvu, kome biskupi Hrvatske biskupske konferencije odluče povjeriti službu, nastaviti ono dobro i pozitivno što smo započeli.

Zahvaljujem ujedno svima na molitvi i izrazima podrške i ispričavam se što mnogima neću moći osobno odgovoriti. Sve uključujem u svoje molitve! Kristu Gospodinu, vrhovnom i vječnom svećeniku i pastiru duša, po zagovoru Bl. Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Mihovila, sv. Benedikta, sv. Stjepana i sv. Prošpera, te sv. Vlaha povjeravamo naše nove korake!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari