Pratite nas

Vijesti

Krnjeuša – 77. obljetnica stradanja župnika Krešimira Barišića i preko 240 Hrvata katolika

Objavljeno

na

Po izbijanju četničko-partizanskog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

U Krnjeuši kod Bos. Petrovca u subotu 11. kolovoza 2018. bit će održana komemoracija za ubijenog krnjeuškog župnika don Krešimira Barišića i preko 240 stradalih vjernika katolika iz te nekadašnje župe.

Sv. misu u povodu 77. obljetnice njihova stradanja predvodit će banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u 10 sati na starom katoličkom groblju „Kod križa“, uz regionalni put Vrtoče-Krnjeuša. Nakon mise bit će polaganje vijenaca i svijeća za sve žrtve u župi Krnjeuša.

Od 2015. na groblju u Krnjeuši održavaju se komemoracije u spomen na stradalog župnika Barišića i njegove vjernike, a prošle godine – u povodu 125. obljetnice  osnutka župe Krnjeuša – na groblju je blagoslovljen spomen-prostor s oltarom i križem na kojem se nalazi spomen-ploča s imenima rodova stradalih u toj župi u kolovozu 1941.

Po izbijanju četničko-partizanskog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužniih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima.

Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane. Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su ubijeni i bačeni u goruću župnu ckrvu.

Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti je uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja “Križ” koje je prošle godine uređeno I ograđeno.

Sličnu sudbinu posvemašnjeg uništenja tada su doživjele i katoličke župe u Bosanskom Petrovcu, Drvaru i Grahovu, te Borićevac, Srb, Donji Lapac i Udbina u susjednoj Lici. Po svršetku II. svjetskog rata većini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike. (HrvatskoNebo)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Višnja Starešina u Bujici: Danas se ruši zid globalizma u Bruxellesu, a mi nemamo Tuđmana!

Objavljeno

na

Objavio

Višnja Starešina u Bujici: “Godine 1989. Rušio se zid komunizma u Berlinu, danas se ruši zid globalizma u Bruxellesu, a mi nemamo Tuđmana!”

Naša politička scena izgleda kao da stari Politbiro rotira svoje kadrove iz različitih stranaka – izjavila je u Bujici na Z1 Višnja Starešina, politička analitičarka i kolumnistica Slobodne Dalmacije.

Kritički je govorila o vanjskoj politici Plenkovićeve Vlade, naročito o odnosu prema Hrvatima u BiH i Haaškome sudu. Pohvalila je Orbana i Trumpa te objasnila zašto Marakeški sporazum nije dobar za Hrvatsku.

Starešina je članica vanjskopolitičkog odbora Hrvatskog sabora, a mišljenja je da se naša politika već dugi niz godina sustavno srozava i daleko je ispod razine one koju je vodio dr. Franjo Tuđman. “Nije dobro da Budo Lončar još uvijek dijeli svoje savjete na Pantovčaku i Zrinjevcu,” smatra Starešina.

Na početku emisije Višnja Starešina prokomentirala je spoemnik dr. Franji Tuđmanu u Zagrebu: ”Mislim da je spomenik sjajan i snažan i da će svim budućim generacijama donositi jednu poruku snage i vizije. Meni se sviđa i mislim da mu je tamo mjesto.”

POLITIČKA KLASA K’O SOCIJALISTIČKI SAVEZ!

Starešina je u Bujici govorilo o trilogiji – Vježbe u laboratoriju Balkan, Haaška formula i Hrvati pod KOS-ovim krilom – koju je predstavila prvo na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, a potom i u prepunoj dvorani Vijenac na zagrebačkom Kaptolu, gdje su predstavljači bili Ivana Petrović s Nove TV i dr. Ivica Šola. U uvodnom dijelu emisije objavljen je osvrt Davora Ive Stiera, bivšeg ministra vanjskih poslova, na Starešinine knjige, a zanimljivo je da se Stiera dugo nije moglo vidjeti na nekoj od televizija…

“Zanimljivo bi bilo usporediti kraj 80-ih i današnje vrijeme. Krajem 80-ih pada komunistički sustav koji je došao do svog ekonomskog kraha i rušenjem Berlinskog zida otvorena su vrata rušenju prosovjetskog komunističkog imperija. Danas se raspada jedan drugi poredak, koji je tada nastajao. Raspada se globalistički poredak s liberalnom agendom i ponovo se na europskom tlu odvija sličan scenarij. Samo što se tada srušio zid u Berlinu, a danas se ruši jedan nevidljivi zid u Bruxellesu. Oba poretka ruše se jer su se iscrpili ekonomski, a zapad i Amerika od koje je krenuo globalizam, prvi su shvatili da ovakav poredak ugrožava same temelje naše civilizacije,” analizirala je u Bujici Višnja Starešina.

Povukla je i usporedbu s Hrvatskom: – Gledamo nekadašnju partiju, Socijalistički savez u jednom drugom vremenu. Oktroirali su svu vlast i raznoraznim rotiranjima spremni su tu vlast održavati…

Na pitanje misli li na Plenkovića, Starešina odgovara: – Ne samo Andreja Plenkovića, nego na tu cijelu političku klasu. Nema tu razlike, oni mogu bez problema cirkulirati iz jedne stranke u drugu i treću… Sklapaju koalicije bez ikakvih moralnih principa. To je ta ista politička kasta koja je raspoređena po svim strankama. To poništava samu bit višestranačja, samu bit demokratskog poretka.

Starešina smatra da nakon Tuđmana Hrvatska više nije imala snašnog političara, suverenista: – Ono je bilo vrijeme snažnih promjena i imali smo snažne pojedince. Dr. Tuđman je bio u poziciji da dnevno donosi 20-ak odluka o kojima je ovisio opstanak naroda. To je bila politika iznimno visoke razine, a danas na čelu države imamo ljude koji ne donose tako snažne odluke… Danas nas vode ljudi koji su odrasli u administraciji, gdje malo stavite diplomatske tablice pa idete na domjenke itd… Međutim, kada dođe vrijeme za donošenje pravih odluka, onda imamo problem, jer nismo razvili niti jedan institut, nikakvu analitiku. Sve se svodi na savjete starih kadrova, poput Lončara…

ZAŠTO JE BUDO LONČAR DOBRODOŠAO?!

“Ne znam kako to da je Budo Lončar tako dobrodošao na Pantovčaku i na Zrinjevcu… Vjerojatno naši vrhovi vlasti cijene njegove usluge,“ ironična je bila Starešina i napomenula: “U svojoj sam knjizi dokumentirala ne samo da se Lončar kao tadašnji ministar vanjskih poslova SFRJ zalagao za uvođenje embarga protiv Hrvatske – pa bez njegove suglasnosti rezolucija kojom je uveden embargo ne bi mogla biti donesena! On i tadašnji ambasador Jugoslavije odradili su posao u Vijeću sigurnosti za donošenje embarga, a postoje informacije da bi Kina sasvim sigurno uložila veto…“

Danas Hrvatska strateški radi s Kinom, bez obzira što su 90-ih bili protiv naše mlade države: – Kina je izrasla u velesilu upravo zahvaljujući globaliziranoj ekonomiji i meni je savršeno jasno zbog čega želi biti globalni partner Hrvatskoj i zbog čega jača svoju prisutnost na tzv putu svile. No, meni nije jasno kakav interes u tako naglom okretanju Kini ima Hrvatska?! Sve je počelo s Pelješkim mostom, pa projekti za izgradnju vjetroelektrana… Posebno me iznenadila željeznica… Imamo iskustva kako je Kina dovela u ovisnost neke zemlje jer nisu mogle podmirivati svoje dugove. Osobito me je iznenadilo kada sam vidjela da je predsjednik Vlade najavio suradnju sa Huaweiem na digitalizaciji državne uprave. Mi uopće ne znamo u kojem smjeru ide Hrvatska! Sada, kada Amerika preko Inicijative triju mora okuplja staru EU, mi idemo surađivati s Kinom, a dobro znamo kakav je međusobni odnos Kine i Amerike.

PLENKOVIĆ GAJI SIMPATIJE PREMA MACRONU…

Starešina smatra da se Hrvatska treba držati uz Trumpa i Orbana, a ne Macrona i Merkel: – Plenković očito gaji simpatije prema politici predsjednika Macrona i prema politici kancelarke Merkel, koja već dvije godine pada prema dolje. Njihova globalistička politika ide prema svoje kraju i to je svakome jasno. Ne vidim niti jedan utemeljen razlog zbog kojeg bi Hrvatska podržavala njihovu agendu koja nam ne pomaže ni u čemu, a ignorirala američku agendu koja jača državu.

Potpuna je neistina da su protiv Marakeškog sporazuma bile samo članice Europske unije iz bivšeg komunističkog sustava, a što je u Maroku izjavio ministar Davor Božinović, koji je svjesno prešutio Italiju, Švicarsku ili Austriju – rečeno je u emisiji: “Najbolji pokazatelj je to šo je Sebastian Kurz prije pregovarao oko Marakešskog sporazuma, kada je bio ministar vanjskih poslova, ali je sada kao premijer Austrije izašao iz njega. Hrvatski interes nije upuštati se u rasprave je li sporazum obvezujući ili nije – jer on jest obvezujući u trenutku kada kao država uđete u njegove odredbe. Niti jedan dokument UN-a ne može riješiti probleme migracija, ali kada se nađe prilika da vi budete hotspot, vi ćete to i postati. Hrvatska je imala jedan jednostavan način da od sebe otkloni sporazum iz kojeg je izašao SAD, a bez Amerikanaca ne može ozbiljno zaživjeti niti jedan međunarodni sporazum.“

Starešina još napominje: – Mi smo na migrantskoj ruti između Europe i novog žarišta, koje je Bosna i Hercegovina. Apsolutno je pogubno za hrvatsku nacionalnu sigurnost i za neki kratkoročni politički interes usvajati prema migrantima politiku koja je suprotna od politike naših europskih susjeda i tu priča završava.

BOŽIĆNI SASJMOVI U NJEMAČKOJ – OGRAĐENI BETONSKIM BLOKOVIMA!

U Bujici su objavljene fotografije božićnih sajmova u Njemačkoj, ograđenih betonskim blokovima i žicom, a o čemu se šuti u većini medija: – Europa se dovela u situaciju da ne može integrirati određene skupine i da su one sigurnosna prijetnja, što se vidi i sa njihovih sajmova… Mislim da svaka država koja se ozbiljno ne suočavam s tim problemom ima pravo odlučiti da ona takav problem ne želi razvijati u sebi. Mi zaboravljamo što se u BiH događalo za vrijeme rata. Također su dolazili razni “humanitarci” koje se moralo propustiti, a koji su zapravo bili bivši borci Al-Qaede i sličnih organizacija… Tako se deset godina poslije, u svim globalnim dokumentima rat u Bosni i Hercegovini tretira kao početak džihadizma u Europi. Taj model se odvijao u Središnjoj Bosni, a meta su bili Hrvati, katolici… Hrvatska ima jasna iskustva što se može dogoditi, ako ne razumijemo motive s kojim dio tih ljudi dolazi i ako se ne napravi razlika. Što to znači za Hrvatsku, ako imate u Bihaću ciljano preplavljen broj ljudi koji su ohrabreni da odlaze u Europu?! S druge strane, imate izgradnju naselja za migrante u slabo naseljenom području oko Petrinje, pa se zapitajte što ćete za desetak godina tamo dobiti?!

NAKON TUĐMANA, HRVATSKA NIJE IMALA JASNU POLITIKU PREMA BiH!

Iznimno kritički, Starešina je progovorila o odnosu aktualne politike prema Hrvatima iz BiH: – Nakon odlaska predsjednika Tuđmana, Hrvatska nije imala politiku prema Bosni i Hercegovini sukladno pravilima koja joj nalaže Dayton. Mi možemo predsjedniku Tuđmanu danas, s ove distance, prigovarati ovo ili ono, ali je on imao jasnu i snažnu politiku prema Bosni i Hercegovini i imao je političke prioritete, a jedan od njih je bio i sklapanje partnerstva sa SAD-om. Cijelo vrijeme se radi na tome da se prepušta da u BiH jača srpsko-ruska os i bošnjačka koja je ojačala uz pomoć Turske. Kada dođu tzv. desne vlade u Zagrebu, onda se daju neke kamilice i daje se potpora HDZ-u BiH za kojeg također ne vidite da ima neku ispravnu politiku, već tu zapravo postoje interesi Milorada Dodika…

S posebnim ogorčenjem Višnja Starešina osvrnula se na privođenja srpskih ratnih zločinaca u Vukovaru. Podsjetimo, zaposlenik gradskog poglavarstva Vladimir Vezmar i tzv. Srpskog vijeća općina Milan Ivanović privedeni su bez lisica na rukama, iako Zakon o kaznenom postupku drukčije nalaže. S druge strane, Đuro Brodarac svojedobno je priveden, kao i ostali hrvatski branitelji, s lisicama na rukama. Upravo te dvije fotografije objavila je Bujica, a Starešina je rekla: – Očita je razlika u privođenju. Što se tiče Vukovara, ja sam pratila te procese uživo u Haagu, ali i putem obilne dokumentacije. Vukovar je najveća travestija i tu je veliki značaj KOS-ovih struktura koje su se branile svim sredstvima, ali i hrvatskih struktura koje su s njima povezane i dopustile su da se s Vukovara otkloni odgovornost Jugoslavije, Beograda i JNA.

Bruxelles: Tisuće prosvjednika protiv UN-ova sporazuma o migrantima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Biskup Košić: Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede

Objavljeno

na

Objavio

Spomendan bl. Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u subotu 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečanom misom zornicom koju je predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom.

Uz brojne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je progovorio o mučeništvu s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan koje su prije 77 godina ubijene od četnika.

“Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili ‘Marijin dom’, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi.

Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio na riječi kardinala Amata koje je izgovorio na proglašenju mučenica blaženim, a koji je istaknuo kako povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer poniznih ljudi, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi, ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na spomendanu Drinskih mučenica

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi, koje su došle u Sarajevo na poziv nadbiskupa Stadlera, otvorile su 1911. godine na Palama samostan „Marijin dom”. Tu su održavale nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost te se ta kuća, prvotno namijenjena za odmor bolesnih i starijih sestara, prozvala „gostinjcem siromaha“.

Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su: predstojnica č. s. Jula Ivanišević, Hrvatica, č. s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, č. s. Krizina Bojanc, Slovenka, č. s. Antonija Fabjan, Slovenka, i č. s. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog porijekla.

Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim.

Dana 24. rujna 2011. bila je u Sarajevu beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca kardinal Angelo Amato.

U prigodnoj je propovijedi kardinal Amato istaknuo, da je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi “tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine… Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja.

Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine”, rekao je kardinal te podsjetio kako su ubojice, oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom, počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena.

“Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja”, kazao je kardinal i dodao da povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage“, istaknuo je kardinal Amato.

Mi smo čuli Riječ Božju:

Poslanicu sv. Pavla ap. Rimljanima (Rim 8,31b-39) u kojoj Apostol snažno ističe kako nas od Krista ne može ništa na ovom svijetu rastaviti, pa bila to i „nevolja… pogibao, mač“. I nastavlja: „Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.“ I zaključuje: „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“

Doista, kad je Krist za nas umro, što nam mogu njegovi mrzitelji i oni koji nas zbog njega progone i ubijaju? Koji nam podmeću i „sve zlo slažu protiv nas“ (Mt 5,11)? Gospodin u svojim blaženstvima na gori za progonjene radi kraljevstva nebeskoga kaže: „Radujte se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,12)

Tako se upravo dogodilo Drinskim mučenicama. One su bile progonjene, nad njima se vršilo nasilje i one su ubijene „iz mržnje na vjeru“. Zato su one svojim hrabrim otporom nasilnicima primjer svima nama da se ne bojimo oduprijeti se svakome tko nas zbog naše vjere progoni i pokazuje svoju mržnju. Mi ne uzvraćamo nikome mržnjom, ali branimo svoju vjeru i ljubav prema Kristu, pa i pod cijenu smrti. To je prava vjernost, za koju Gospodin u Otkrivenju sv. Ivana kaže: „Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!“ (Otk 2,10)

U Evanđelju (Lk 9,23-26) Isus nam poručuje da trebamo uzeti križ svoj i ići za njim jer: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“

Ovaj paradoks, koji se čini nelogičnim, zapravo nam kaže kako je pravi život samo – život s Kristom i za Krista. I on nagrađuje onoga tko se je spreman za njega žrtvovati. Isus postavlja alternativu pitanjem što je vrednije: zadobiti sav svijet ili sačuvati samoga sebe? Naime, čuvajući svoj zemaljski život pod svaku cijenu često znači odreći se sebe, svojih stavova i uvjerenja. Ako je cijena vjernosti sebi, Isusu i vjeri u njega vlastiti život, što je veće: ovaj prolazni život u kojem nikada i nikako ne možemo zadobiti čitav svijet ili vječni život koji Gospodin obećava onima koji ga ljube?

Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice, znale su dobro izabrati i zato su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede.

Molimo ih da za nas zagovaraju i nama isprose hrabrost da se ne bojimo za svoju vjeru žrtvovati, da se hrabro suprotstavimo svakom nasilju i da ostanemo vjerni Kristu Gospodinu. Amen.

 

15. prosinca – Spomendan bl. Drinskih mučenica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari