Pratite nas

Kroatofobija!?

Objavljeno

na

Ne, nikako nisam za isticanje parola i znakova koji bilo koga mogu uvrijediti i povrijediti, čak i asocirati na nešto ružno i neugodno. Pa tako nisam ni “za dom spreman” ni za ćirilicu u Vukovaru ni za petokrake ni za Titovo ime na zagrebačkom trgu.

Ali, zaista treba biti krajnje tendenciozan taj stari hrvatski, pa i ustaški, pozdrav automatski tumačiti kao poistovjećivanja s ustaškom ideologijom i zločinima, ili kao diskriminaciju i rasizam (prema kome?), kao što je to učinila Fifina disciplinska komisija kažnjavajući Josipa Šimunića, kao što treba biti jednako tako tendenciozan pa definiciju braka kao zajednice raznospolnih ljudi tumačiti kao homofobiju, ili pak protivljenje ćiriličnim natpisima u gradu velikog stradanja kao netoleranciju prema svim Srbima i, još gore, kao netoleranciju prema svim manjima.

No, upravo su taj jedan incident u Maksimiru i dva referenduma, jedan već prošli i drugi koji će se raspisati, bili pravi detonator negativnih emocija usmjerenih prema svim navijačima, prema svim potpisnicima referendumskih zahtjeva, prema svim glasačima i u konačnici prema narodu u cjelini. Daleko bi nas odvelo navođenja svih zlovoljnih izjava i reakcija, ali evo samo nekih karakterističnih, koje dolaze od onih koji predstavljaju tobožnju intelektualnu elitu i koji imaju nadprosječan upliv u javnosti.

Dr. Ognjen Kraus je odmah usporedio referendum o braku s nacizmom i holokaustom, Velimir Visković je istim povodom Hrvatsku nazvao “natražnjačkom rupom od države”, Srećku Horvatu je “za dom spreman isto što i ‘Heil Hitler’’, a eventualna suspenziju ćirilice u Vukovaru sa zabranom židovskog jezika u Njemačkoj, Vedrana Rudan cijelu je zemlju nazvala fašističkom i založila se za odvajanje Istre od Hrvatske i izbacivanje iz nje svih koji ne misle kao ona, uz ono “ponosna sam što nisam Hrvatica” dok je Matija Babić na svom portalu izvjesio nacionalnu zastavu s kukastim križem obojenim bojama hrvatskog grba, Miljenko Jergović je još prije opisao jednog monstruoznog ubojicu kao tipičnog Splićanina i Hrvata.

U ime stranih gospodara

I bez ovih recentnih povoda i izazova tu, slobodno možemo kazati protuhrvatsku, histeriju možemo gledati i pratiti od samog, ne stvaranja kako se to krivo kaže, nego od osamostaljenja ove države. U početku se Hercegovci služili kao neka vrsta metafore i zgodne mete, a kasnije se po novinama, ekranima, sudnicama i političkim forumima krenulo u frontalni obračun s nacionalnom idejom.

Pa tako cijelo vrijeme slušamo o državi stvorenoj na zločinu i udruženim zločinačkim pothvatom, o velikoj pljački koju su skrivili “veliki Hrvati”, o neuspjeloj državi, o prvom predsjedniku kao krivoustom diktatoru i satrapu, o nemoralnoj Crkvi, o lažnoj povijesti ispisanoj sve samim mitovima i obmanama, o jeziku koji zapravo i ne postoji i o naciji koja je umjetna, o ustaškoj zmiji koja se neprestano plete oko nogu, o Bleiburgu na kojemu je tih dvjesto tisuća Hrvata dobilo ono što su zaslužili…

Tijekom dugačke povijesti pod vlašću stranih gospodara, ali i s neprekinutom linijom samobitnosti, među samim Hrvatima formirala se je posebna politička klasa s posebnim mentalitetom, koja je u ime tih gospodara, dolazili oni iz Beča, Venecije, Pešte, Istambula, Beograda ili Bruxellesa, nadzirala, denuncirala i progonila vlastiti narod i za to, dakako, bivala nagrađivana položajima i novcem. Osjećajući se prirodno s takvom ulogom nelagodno, neželjeno i nesigurno, pripadnici te klase i tog zanata, koji su se regrutirali uglavnom s koljena na koljeno, počeli su se bojati tog naroda, a iz straha s vremenom se razvila mržnja.

I u ovom narodu kao i drugima ima povijesno uvjetovanog i prolaznog obrambenog nacionalizam, pa i šovinizma usmjerenog na razne strane, ali nekako nam se čini da je najokorjeliji i najjači onaj šovinizam kojI bismo blago mogli nazvati kroatofobijom. Hrvatska je trebala postati nezavisnom da bi ta fobija, nakon početne zbunjenosti, jednostavno eruptirala, jer je ta nova činjenica za onih dvadesetak posto postala nepodnošljivom.

Inkriminirane pjesme

Pogledajmo kako je Šimunić kažnjen daleko strože nego neki nogometaši u drugim zemljama koji su izričito propagirali fašizam. Odmah je promptno reagirao ministar Željko Jovanović podnijevši prijavu Hrvatskom olimpijskom odboru i tražeći kažnjavanje, iako se, primjerice, nije oglasio na paljenje hrvatske zastave na beogradskoj utakmici kojoj je bio nazočan, kao što ni državni vrh nije reagirao na negaciju hrvatskog naroda u Srbiji.

I Vesna Pusić je zatražila procesuiranje nečega što ju je podsjetilo na državu u kojoj je njezin otac bio važan službenik. Stjepan Mesić je, zaokupljen putovanjima u egzotične zemlje, propustio sjajnu priliku da se još jednom iskaže. A tehnički dio posla, ispisujući karakteristični lik hrvatskog denuncijanta, obavio je stanoviti Zoran Stevanović, partner Uefina projekta borbe protiv rasizma, kojemu je Jovanović dodijelio počasnu plaketu i čija je udruga “Korak ispred” financirana državnim novcem.

On je napisao prijavu kojoj se vjeruje, kao što je ranije prijavio igrače Rijeke zbog križa, tražio skidanje transparenta “zapamtite Vukovar”, te prijavljivao publiku zbog pjevanja pjesama “Lijepa li si” i “Oj hrvatska mati”. Sljedeća inkriminacija zvat će se “Lijepa naša”.

 Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Reagiranja

Dr. Josip Stjepandić prijavio NK Crvenu Zvezdu i Nogometni savez Srbije UEFA-i zbog poticanja na mržnju

Objavljeno

na

Objavio

“Do novog oslobođenja! Slava svim žrtvama za srpski Vukovar!”, pisalo je na transparentu navijača Crvene zvezde – Delija u danima kad se Hrvatska s tugom ali i s ponosom sjeća žrtava Vukovara i Škabrnje.

Uz ovaj natpis uslijedilo je skandiranje srpskom heroju Ratku Mladiću kome se presuda za najteže ratne zločine očekuje 22. studenog.

Na ovo je reagirao dr. Josip Stjepandić prijavom UEFI, koju možete pročitati u nastavku:

Štovani dame i gospodo,
tijekom nogometne utakmice 1. Srpske lige između klubova „Crvena Zvezda“ i „Rad“ dne 18.11.2017 „Delije“, navijači „Crvene Zvezde“, razvili su transparent „18.11.1991. ДO HOBOГ OCЛOБOЂEЊA – СЛAВA СВИM ЖPTBAMA ЗA CPПCKИ BУKOBAP (18.11.1991 Do novog oslobođenja – Slava svim žrtvama za srpski Vukovar)“ na stadionu.

Time se obljetnica 18.11.1991 obilježavala kao oslobođenje, kad su srpske vojne snage okupirale hrvatski grad Vukovar te pritom pobile više tisuća ljudi, među njima civili i zarobljenici, mnoge od njih zvjerski mučeći.

O zločinima srpskih snaga u međuvremenu su sudili međunarodni sudovi u Den Haag-u. Tako su Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin u postupku „Mrkšić et al. (IT-95-13/1) Vukovar Hospital” (http://www.icty.org/case/mrksic/4) osuđeni na visoke zatvorske kazne zbog zločina protiv čovječnosti. Stalni međunarodni sud utvrdio je u postupku protiv Srbije (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Croatia v. Serbia), Judgment, I.C.J. Reports 2015, p. 3), da je Srbija počinila genocidne radnje (v. stavak 295: „…The Court thus finds that it has been proved by conclusive evidence that killings of members of the protected group, as defined above (see paragraph 205), were committed, and that the actus reus of genocide specified in Article II (a) of the Convention has therefore been established…”).

Mišljenja sam da su NK Crvena Zvezda i Nogometni savez Srbije prekršili pravila UEFA-e, jer su u najmanju ruku dopustili poticanje na mržnju, te Vas stoga pozivam da pokrenete stegovni postupak protiv NK Crvena Zvezda i Nogometnog saveza Srbije.

Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Nepristrani novinar zove se – imbecil!

Objavljeno

na

Objavio

Ovu rečenicu u naslovu, koja može biti nekome uvredljiva, nisam izrekao ja. To su riječi koju je izgovorio jedan od, jamačno, najvećih novinarskih pera, ne samo u Italiji, već i u Europi, pokojni Indro Montanelli.

Gorostas Indro nije volio riječi poput “neutralnost”, “nepristranost” jer, kako je obrazlagao, nepristran novinar ili ne poznaje dovoljno ono o čemu piše ili izvještava, ili je indiferentan.

Onaj tko zna, onaj tko je proučio ono o čemu piše i izvještava, nakon što je pomno sve proučio, mora biti pristran, mora biti na strani istine ili onog njenog dijela do kojeg je došao. Iza nepristranosti često se krije i (auto)cenzura, nedostatak građanske i profesionalne hrabrosti, a nerijetko se radi i o podvali, manipulaciji. Tako u Dodikovoj Banja Luci čak mogu postojati novine koje se zovu – Nezavisne. Dobar vic.

Mućnite svojom glavom

Kada ovo govorim ne mislim samo na komentare ili kolumne, već i na vijest. Kod mnogih vijesti, ne samo u našem medijskom prostoru, sama oprema teksta i naglasak zapravo je komentar podmetnut pod vijest. I sama selekcija vijesti za TV dnevnik ili novine ne može se raditi “nepristrano”. Postoji nešto što se zove uređivačka politika, koja ima, što je legitimno, sasvim jasnu svjetonazorsku boju, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Zato postoji pluralizam, šarolikost uređivačkih politika i autora, pa neka čitatelj – gledatelj na temelju argumentacije i selekcije vijesti te naglasaka koju donosi pojedini mediji ili autori mućne svojom glavom, a ne da mi u medijima mislimo i zaključujemo za njih.

Na nama je da budemo pristrani, ali argumentirano i razložno, nakon što smo fenomen proučili, kako je radio pristrani Montanelli – da donesemo široku lepezu informacija i mišljenja i onda pustimo čitatelju/gledatelju da sam zauzme stav.

Kada se pak neki čitatelj/gledatelj žali na pristranost nekog medija ili novinara, onda uglavnom to čini zato što nije pristran u njegovu stranu a ne zbog “objektivnosti”.

Zato ću uvijek braniti jednako pristup novinarstvu i Velimira Bujanca i Ace Stankovića, osim kada lažu ili puštaju laži. S tim da mi je Bujanec puno draži, prihvatljiviji, zanimljiviji i kvalitetniji. To je zato što sam pristran – jer Bujanac zarađuje i djeluje na tržištu, Stanković u sigurnosti socijalističkog mastodonta zvanog HRT, zaštićen k’o lički međed.

Problem je, inače, kod mnoštva ljudi, “konzumenata” medija, što svoje ideje ili ideologije žele nadrediti činjenicama i istini, pa sve što se ne uklapa u njihove unaprijed formirane stavove nazivaju “pristranošću” samo zato jer nisi pristran u njihovu stranu.

Govoreći, na tragu Montanellija, da se nepristrani novinar naziva imbecil, ne zagovaram relativizam, u smislu Nietzscheove maksime kako ne postoje činjenice, veće samo interpretacije. To je postmoderna papazjanija. Kao ni nukati na laž, neprofesionalnost ili manipulaciju, već sasvim suprotno. To činim u ime istine, zbilje, jer me strah medija i autora koji su u posjedu apsolutne istine.

Takvi su mediji i novinari u Sjevernoj Koreji, a ne u pluralnim, demokratskim društvima gdje se istina traži, a ne posjeduje. Umjesto Nietzscheova relativizma, baš zato što nitko od nas nije Bog, niti posjeduje cijelu istinu, zagovaram Pareysonov “hermeneutski krug” koji kaže: “Nema istine koja ne bi bila interpretacija, niti ima interpretacije koja ne bi radila o istini.”

Nije problem u novinarstvu “pristranost”, jer tko traži istinu (u pluralnom društvu, naglašavam, a ne u Sjevernoj Koreji, ili Titovoj Jugoslaviji u kojoj je istina bila propisana) mora biti, baš zbog istine pristran, i otvoren za dijalog i polemiku, svejedno.

Nije problem, dakle, pristranost već – sektaštvo! To je ona epizoda sa bivšim šefom Hrvatskog novinarskog društva koji je, vezano uz dodjelu novca medijima, onima “s druge strane” rekao: “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce.”

Treba li bolji komentar o stanju jednog znatnog dijela novinarstva u Hrvatskoj? Ali, ne brinite se, zato će Etički kodeks Hrvatskog novinarskog društva spominjati nužnost “nepristranosti”, “objektivnosti”, da bi se sam “nepristrani” Duka tom izjavom popiškio na vlastiti etički kodeks, i implicitno rekao da je na čelu sekte.

Vrijeme je sudac

Prošli je tjedan Europska komisija u Tirani okupila novinare tzv. zapadnog Balkana s nakanom, koju već ostvaruje, da ulože novac u “neovisno i objektivno novinarstvo”. Mo’š si mislit, ta samodostatna sekta u Bruxellesu daleko od života građana daje ti novac, plaća te da budeš – “neovisan”!!?? I “nepristran”!!??

Taj film smo u RH već vidjeli sa Sorošem koji je plaćao medije i novinare koji su potom obilato “neovisno i objektivno” pisali o njegovim financijskim zločinima i malverzacijama. Kada pak ovim novinarima sjedne lova od Europske komisije, budite sigurni da će vas “nepristrano” i “neovisno” izvješćivati o radu Komisije.

Tko još vjeruje da je nepristranost put ka istini, od znanosti do novinarstva? Samo imbecili koji čekaju da “njihovi” dođu na vlast. Nama pristranima ostaje radost nesigurnosti i strah od suca koji se zove – Vrijeme.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari