Pratite nas

Pregled

Krstičević u Udbini otvara specijalni kamp za commando obuku časnika i dočasnika

Objavljeno

na

Foto: MORH / T. Brandt

Središte će biti ustrojeno po modelu Obučnog središta gardijskog desantnog pješaštva “Damir Tomljanović Gavran” koje je djelovalo u Šepurinama od 1994. do 2000. godine

Vojarna “Josip Jović” u Udbini bit će “nove Šepurine” Hrvatske vojske, odlučili su Ministarstvo obrane i Glavni stožer Hrvatske vojske, što je Jutarnjem listu potvrđeno u Ministarstvu obrane.

U toj vojarni od jeseni počinje raditi Središte za razvoj vođa “Marko Babić”. Riječ je o sasvim novom i potrebnom centru za obuku dočasnika i časnika Hrvatske vojske.

Naime, cilj je unaprijediti vođenje i zapovijedanje na nižim taktičkim razinama (vod/satnija) te tako stvoriti visoko motivirane, obučene i kompetentne vođe te instruktore na početnim dočasničkim i časničkim dužnostima, tvrde u Ministarstvu obrane.

Prema njihovim tvrdnjama, obuka je namijenjena dočasnicima koji obnašaju dužnosti od razine vođe skupine, preko zapovjednika desetine do prvog dočasnika voda te časnicima razine zapovjednika voda.

Udbina kao lokacija centra za obuku odabrana je zbog odlične geografske lokacije, dobre prometne povezanosti, blizine ostalih lokacija za obuku, kao što su poligoni Slunj, Crvena zemlja kod Knina, Zemunik. Udbina je prevagnula i zbog idealnog zemljišta za provedbu zahtjevne obuke.

Uostalom, sada taj poligon za obuku koriste pripadnici Zapovjedništva za specijalne snage, stoga vojarna ima svu infrastrukturu za obuku i smještaj pripadnika središta i polaznika tečaja. Vojarna ima i dva kilometara dugu pistu na koju može slijetati većina vojnih letjelica.

U MORH-u kažu da je novo središte već “ucrtano” u novi ustroj Kopnene vojske. Središte će biti ustrojeno po modelu Obučnog središta gardijskog desantnog pješaštva “Damir Tomljanović Gavran” koje je djelovalo u Šepurinama od 1994. do 2000. godine.

U tom centru na višetjednim ili višemjesečnim treninzima obučeno je oko 1000 dočasnika i časnika na taktičkoj i operativnoj razini. Obučeni dočasnici i časnici u Šepurinama bili su nositelji provedbe vojnih operacija Bljesak i Oluja.

Devetnaest godina nakon zatvaranja Šepurina, u Udbini će krenuti obuka dočasnika i časnika koje se želi osposobiti u tehnikama i vještinama kao što su kritično razmišljanje, rješavanje problema, prilagodljivost, kreativnost, otpornost, snalažljivost, fleksibilnost kako bi u svojim postrojbama bili nositelji taktičke i operativne zapovjedne razine.

Početak rada Središta bit će obilježen održavanjem prvog zajedničkog postroja polaznika i podizanjem stijega na svečanoj ceremoniji najesen u Kninu.

Prema usvojenom planu, obuka za razvoj vođa provodila bi se u tri rotacije godišnje, a svaka bi trajala 5 tjedana, 24 sata dnevno u svim vremenskim i terenskim uvjetima.

U MORH-u planiraju da u sklopu jedne rotacije sudjeluje oko 60 pripadnika s intencijom povećanja tog broja. U sjećanje na Šepurine obuka će se provoditi pod “njenim” sloganom “Znoj štedi krv”. Slogan se nalazi na znački koja će krasiti beretku koju će nositi djelatnici Središta i instruktori, piše Jutarnji list

 

Pelješki most i cijeli jug Hrvatske iz Ploča će čuvati hrvatski marinci

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Nezavisni odvjetnik Suda EU-a: Sud nije nadležan

Objavljeno

na

Objavio

Nezavisni odvjetnik Suda EU-a, Estonac Priit Pikamae, smatra da taj sud nije nadležan u sporu koji je Slovenija pokrenula protiv Hrvatske zbog navodne povrede europskog prava uzrokovane neprovedbom arbitražne odluke o granici, objavljeno je u srijedu u Luxembourgu.

Mišljenje nezavisnog odvjetnika, kao ni odluka Suda EU-a koja se očekuje negdje u proljeće sljedeće godine ne odnosi se na sadržaj slovenskih prigovora nego samo na pitanje je li Sud EU-a nadležan ili nije za to pitanje.

Nezavisni odvjetnici su posebnost Suda EU-a. Mišljenje nezavisnog odvjetnika ne obvezuje Sud. Nezavisni odvjetnik ne zastupa ničije interese, ni stranaka, ni javnosti, nego samo daje stručno mišljenje o relevantnim pravnim pitanjima.

Na temelju mišljenja nezavisnog odvjetnika teško da će se moći nazrijeti odluka Suda. Dosadašnja praksa pokazuje da u predmetima koji se vode pred Velikim vijećem Suda EU-a, a to je slučaj i s ovom slovenskom tužbom, Sud slijedi mišljenje nezavisnog odvjetnika u oko polovici slučajeva. U predmetima koji se vode pred Malim vijećem, odluke Suda su u oko 80 posto slučajeva u skladu s mišljenjem nezavisnog odvjetnika.

Slovenija je pokrenula postupak protiv Hrvatske na temelju članka 259 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i predložila Sudu EU-a da utvrdi da Hrvatska krši 2. i 4. članak Ugovora, koji govori o poštivanju vladavine prava i lojalnoj suradnji među državama članicama EU-a. Slovenija također tvrdi da Hrvatska krši uredbu o zajedničkoj ribarskoj politici, schengenskim propisima o kretanju osoba te direktive pomorskom prostornom planiranju.

Stajalište Hrvatske je da Sud EU-a nije nadležan odlučivati o zahtjevima Slovenije u navedenom postupku s obzirom na to da između dviju država nije doista riječ o sporu o primjeni i tumačenju prava EU, što bi bilo u nadležnosti Suda Europske unije. Hrvatska drži da u ovom predmetu postoji spor koji se odnosi na tumačenje i primjenu međunarodnog prava, koji treba rješavati primjenom pravila međunarodnog prava i za to predviđenim sredstvima mirnog rješavanja sporova, uključujući pregovorima.

Na Sudu EU-a o sadržaju slovenskih prigovora nije se ni raspravljalo. Do sada je jedino 8. srpnja ove godine održana usmena rasprava o nadležnosti. Odluči li Sud da nije nadležan, postupak se automatski okončava. U slučaju da se proglasi nadležnim ili djelomično nadležnim uslijedit će rasprava o sadržaju, a nakon toga slijedi odluka Suda.

Na raspravi u srpnju, Hrvatska je istaknula da Sud EU-a nije nadležan u ovom slučaju jer su granice između dviju zemalja pitanje međunarodnog, a ne europskog prava, da je bit spora to kuda se proteže granica, a ne tumačenje prava EU-a. Hrvatska smatra da bi jedina pravna podloga za ovaj spor pred Sudom EU-a mogao biti članak 273 Ugovora o EU-u.

Članak 273 nudi mogućnost članicama EU-a da pred Sudom EU-a iznesu međusobne sporove o predmetu koji se u strogom smislu ne tiče europskog prava, ali je za članice i za EU važan u širem kontekstu. Ukratko, ako se neki spor među članicama ne tiče konkretno prava Europske unije, onda se sud EU-a o njemu ne može očitovati, osim ako se same članice u tom sporu ne dogovore da mu problem zajedno iznesu u okviru postupka iz 273. članka Ugovora o funkcioniranju EU-a.

Slovenija, s druge strane, drži da je arbitražna presuda činjenica, da je granica tom presudom utvrđena i da se može pregovarati samo o njezinoj provedbi. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Nazor: Nema mirne reintegracije bez vojnih pobjeda Hrvatske vojske i hrvatske policije ’95.

Objavljeno

na

Objavio

Na jučerašnji dan prije 20 godina umro je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Prisjetili su ga se njegovi suradnici i političari. I dok u HDZ-u ističu njegove neupitne zasluge u stvaranju države, oporba upozorava i na propuste – osobito u pretvorbi i privatizaciji. Kakva je bila Tuđmanova politika, kakva je Hrvatska 20 godina poslije?

Gosti emisije HRT-a Otvoreno urednika i voditelja Damira Smrtića bili su: dr. sc. Vesna Škare-Ožbolt, dugogodišnja bliska suradnica predsjednika Tuđmana, povjesničar dr.sc. Ante Nazor, politički tajnik SDP-a Davorko Vidović i Vladimir Šeks, pročelnik savjetodavnog vijeća HDZ-a i suradnik predsjednika Tuđmana.

Prvo se Šeks prisjetio svojih početaka s Tuđmanom. Bilo je to, rekao je, krajem 1986. godine kada je on kao aktivist međunarodne Helsinške federacije za prava čovjeka pokušao osnovati jedan takav komitet u Hrvatskoj. Tuđman mu je tada potpisao pristupnicu za ulazak u Hrvatsku sekciju Helsinškog komiteta. To je, kaže, bio njihov prvi kontakt i prvi susret.

Tuđman je, kaže Šeks, svoju projekciju samostalne demokratske Hrvatske države izložio već 28.2.1989. prilikom inicijativnog skupa u Društvu Hrvatskih književnika, a njegova glavna zadaća zatim je bila da taj projekt, tu Tuđmanovu zamisao, predstavi u veljači 1990. godine. Taj je projekt gotovo u cijelosti ugrađen u Božićni ustav 22.12.1990. godine. Bila je to jedna specifična situacija jer se velikosrpski imperijalni pokret koji je težio prema preustroju Jugoslavije, a zapravo u prekrivenu Veliku Srbiju, otvoreno protivio samostalnosti i neovisnosti i odbacivao bilo kakav savez.

Težio je dominaciji. I to je bila pogibeljna opasnost. Pokušali su silom ugušiti bilo kakav nagovještaj demokracije. Kaže, za dlaku je izbjegnut državni udar u siječnju 1991. Zaključuje, kako je to bilo uistinu opasno vrijeme te da su se samo hrabri ljudi, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, odlučili preuzeti taj rizik i krenuti u pohod kroz Hrvatsku demokratsku zajednicu da se ide u stvaranje samostalne, suvremene Hrvatske države.

Škare-Ožbolt, koja je uz Tuđmana bila od 1991., rekla je su tek sada, 20 godina kasnije, jasne neke stvari koje je tada radio Tuđman. Bio je, kaže, izuzetno odlučan u onome što je radio i sve odluke koje je donosio, donosio je promišljeno, u suglasnosti sa svojim suradnicima. Ništa nije odlučio bez da nije saslušao sve svoje suradnike.

Vidović je kazao kako on za razliku od Šeksa i Škare-Ožbolt nema osobnu relaciju s Tuđmanom, no budući da je bio najbliži suradnik Ivice Račana, znao je za Tuđmanovu i Račanovu komunikaciju u kojoj je, kaže, postojalo obostrano uvažavanje. Znalo je biti razilaženja u mišljenjima, ali uvijek je to bio korektan odnos, kakav, kaže Vidović “ja danas priželjkujem u hrvatskoj politici”. Danas, s odmakom kaže da može reći da je Tuđman u jednom ‘grubom’ vremenu ipak zagovarao jednu inkluzivnu politiku i pomirba na kojoj je on inzistirao je možda bila, uz njegovo najveće postignuće – mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, to je bio najveći uspjeh Tuđmanove politike – da se bez žrtava integrirao taj prostor.

S Vidovićem se složio i Ante Nazor koji je rekao da ako stvari ne stavimo u kontekst onoga vremena, ne možemo ih razumjeti. Tuđman je uspio ‘kupiti’ što više vremena da se provede u miru, bez rata. I to će, rekao je, svi koji proučavaju umijeće ratovanja pozitivno ocijeniti. To što smo izbjegli totalni rat, što smo dio po dio Hrvatske vraćali dok i svijetu nije bilo jasno da vojna opcija nema alternativu pa su odrađeni Bljesak i Oluja. Nadodaje na Vidovićevu misao o mirnoj reintegraciji da “nema mirne reintegracije bez vojnih pobjeda Hrvatske vojske i hrvatske policije ’95. godine tek kada su poraženi, onda su pristali na mirnu reintegraciju.”

Škare-Ožbolt zaključuje da je Tuđman svoj program, na kojem je dobio izbore, na kojem je sagrađena Hrvatska – temeljio upravo na pomirbi. Na pomirbi svih Hrvata, na ujedinjenju domovinske, iseljene Hrvatske. Znao nam je u razgovoru reći ‘narod koji se sukobljava s temama iz prošlosti, nema energiju za gledati naprijed i ostvarivati ciljeve koji su ispred’. Bio je, kaže Škare-Ožbolt, potpuno u pravu. A u ovih 20 godina pomirba se nekako pogubila. Došli su neki drugi ljudi kojima to nije prioritet. To je loše, jer Hrvatska kada je bila ujedinjena, kada smo svi bili zajedno, bez obzira bili lijevi ili desni, je ostvarivala gotovo nemoguće stvari.

Ideja pomirbe je, složio se i Šeks, bila ključni korak u stvaranju Hrvatske države. A s procesom ‘detuđmanizacije’ koji je počeo s predsjednikom Mesićem trebala se obezvrijediti sva Tuđmanova pozitivna politička ostavština. A te podjele, u svima, i lijevim i desnim političkim opcijama se trebaju zatvoriti. Svi će morati shvatiti da to potkopava stabilnost i sigurnost Hrvatske, zaključio je Šeks.

 

Ante Nazor: Tuđman je među najzaslužnijim osobama hrvatske povijesti

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari