Pratite nas

Povijesnice

KRVAVI SIJEČANJ 1993.; Dusina – Masakr kojim je Armija BiH započela rat protiv Hrvata

Objavljeno

na

Dusina je ogledni primjer etničkog čišćenja što su ga provodili muslimani diljem hrvatskih područja u vrijeme dok su ih opkoljavali, razarali, palili kuće, pljačkali, ubijali i progonili.

Na današnji dan 26. siječnja 1993. Armija BiH počinila je veliki zločin i pokolj civila u Dusini pored Zenice kojim je počeo otvoreni sukob Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

Pritisnuti značajnim vojnim porazima protiv Srba na velikom dijelu teritorija Bosne i Hercegovine, Armija BiH se okrenula osvajanju teritorija „od Hrvata“ želeći na taj način kompenzirati gubitke na drugoj strani.

Zbog toga je izvršila pokolj nevinih ljudi u selu Dusina pored Zenice u kojem je 80% stanovništva bilo bošnjačko, a maleni ostatak činili su Hrvati.

Tog dana su pripadnici 7. muslimanske brdske brigade koja je bila sastavljena od prognanika iz okolice Banja Luke i Prijedora ubilo 10 muškaraca, 9 Hrvata i 1 Srbina iz Zenice koji se sa ženom sklonio kod Hrvata u Dusinu.

Taj monstruozni zločin stvorio je veliku napetost u odnosima Hrvata i Bošnjaka koji su uskoro eskalirali u otvoreni rat.

Cilj tog rata bio je potisnuti i etnički očistiti Hrvate iz središnje Bosne gdje su živjeli od pamtivijeka i bili najstariji narod, te naseliti prognanike iz banjalučke, prijedorske i zapadnobosanske regije pod vlašću Srba.

To je sasvim u suprotnosti sa percepcijom nametanom od domaćih antihrvatskih medija i dijela političara okupljenih u širem krugu oko bivšeg predsjednika Mesića o Bošnjacima kao jedinim i nevinim žrtvama u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, te navodnoj agresiji Hrvatske na BiH.

KRVAVI SIJEČANJ 1993. – Muslimanski masakri nad Hrvatima: Uskoplje, Lužani, Gusti Grab, Dusina

Cilj Bošnjaka bio je ispresijecati hrvatska područja srednje Bosne i onda ih jednostavno osvojiti jedno po jedno, raseliti Hrvate i u njihove domove naseliti Bošnjake.

Rezultat ove politike bio je bošnjačko-muslimanski rat u srednoj Bosni i sjevernoj Hercegovini, te velike migracije i preseljenja stanovništva, uglavnom Hrvata, iz Kaknja, Vareša, Zenice, Travnika, Bugojna, Konijca, Jablanice i dr.

Od prijeratnih 231 Hrvata Dusine danas u mjestu ne živi nijedan Hrvat.

 

DOSSIER DUSINA: Nekažnjeni muslimanski zločin nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini 26. Siječnja 1993.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

5. lipnja 1848. – Prva upotreba hrvatske trobojnice

Objavljeno

na

Objavio

Malo više od mjesec dana nakon što je odluka o izgledu hrvatske nacionalne trobojnice objavljena u Gajevim Narodnim novinama, ona je 5. lipnja 1848. prvi put i službeno upotrijebljena.

Iako ju je kao zajednički simbol nacije odmah upotrijebila Zagrebačka narodna garda, novi hrvatski barjak službenim je to postao pri svečanom ustoličenju Josipa Jelačića za hrvatskoga bana.

Budući ban ušao je u Zagreb u sjajnoj povorci na čijem se čelu vijorila trobojnica sa združenim grbovima Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije te Velike Ilirije s jedne te s Jelačićevim obiteljskim grbom s druge strane.

Tijekom povijesti hrvatske su zemlje u bojama svojih zastava i grbova najčešće imale crvenu, bijelu i plavu boju. Kada se u dramatičnim revolucionarnim događajima 1848. iščekivao rat s Mađarima, prepoznala se potreba stvaranja jedinstvene nacionalne zastave.

Nastojeći da zastava bude državotvorna i prihvatljiva za sve povijesne pokrajine, ban Josip Jelačić i suradnici odlučili su njezine boje uzeti iz temeljnih boja sva tri grba hrvatskoga kraljevstva. U jedinstvenu zastavu unesene su crvena i bijela boja iz povijesnog grba Kraljevine Hrvatske, a plava boja iz povijesnih grbova Kraljevina Slavonije i Dalmacije. Kao ukras u središte su zastave postavljeni združeni grbovi Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, a njima je pridodan i grb Velike Ilirije, piše HRT

Iako je poslije gušenja revolucije hrvatska trobojnica bila zabranjena, od hrvatsko-ugarske nagodbe 1867. ponovno je u službenoj upotrebi. Kada je 1918. hrvatski narod ušao u Kraljevina SHS i zatim u Jugoslaviju, hrvatska zastava kao jedina heraldički ispravna, ali s obrnutim rasporedom boja izabrana je za zastavu nove države.

Isto se ponovilo i 1943. kada su odlukom AVNOJ-a trobojnice, ali s crvenom petokrakom zvijezdom potvrđene kao zastave nove komunističke Jugoslavije i Hrvatske. Od 1990. i proglašenja samostalnosti i neovisnosti Republika Hrvatska vratila je u upotrebu staru trobojnicu s povijesnim grbom i krunom, oblikovanom sa starim grbovima hrvatskih zemalja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1995. započela borbena operacija Hrvatske vojske pod imenom Skok 2 (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Dana 4. lipnja 1995. počela je borbena operacija Hrvatske vojske pod imenom Skok 2, a trajala je do 11. lipnja. Njome je oslobođeno 450 km2 i pod nadzor je stavljeno cijelo Livanjsko polje.

To je otvorilo vrata prema Bosanskom Grahovu, čije je osvajanje značilo i početak pada Knina, glavnog četničkog uporišta u Hrvatskoj.

Prije analize borbenih djelovanja hrvatskih snaga u smjeru napada ka Glamoču, iznova valja podsjetiti na borbe koje su na tom području započele još u studenom i prosincu 1994. (operacije »Cincar« i »Zima 94«) i posebno naglasiti uspjeh operacije kodnog naziva »Skok 2«, što je itekako utjecalo na kvalitetnu izvedbu hrvatskih snaga u operaciji »Ljeto 95«.

Operacijom »Skok 2«, koja je počela 4. lipnja, a službeno je okončana 12. lipnja 1995, združene hrvatske snage oslobodile su Livanjsko polje.

Hrvatske postrojbe:

  • 4. Gardijska brigada HV-a
  • 126. domobranska pukovnija HV-a
  • 1. Hrvatski gardijski zdrug
  • 3. Gardijska brigada HVO-a
  • Specijalne postrojbe MUP-a HRHB
  • 7.Gardijska brigada HV “PUMA”

Iskorištene su prednosti stečene zauzimanjem dijelova Dinare u travanjskoj operaciji »Skok 1« i nastavljen je niz hrvatskih pobjeda. Cilj je bio potisnuti Srbe zapadnom i istočnom stranom Livanjskog polja te se spojiti na sjevernoj strani kod Crnog Luga, potom nastaviti napad prema Bosanskom Grahovu, a drugim smjerom prema planini Šator, sjeverno od Glamoča.

Operacija je izvedena vrlo uspješno, a Srbe je povremeno u povlačenju hvatala panika. Svi su postavljeni ciljevi ostvareni, a na smjeru Veliki Šator i bitno premašeni. Združene hrvatske snage nastavile su mukotrpno napredovati osvajajući, iz dana u dan, planinske položaje, štoviše, osvajajući položaje i nakon što je operacija službeno okončana.

Zadaća da se osvoje vrhovi: Orlovac, Babin grad, Crni vrh i Mali Šator izvršena je u koracima s 10. lipnjem, osvajanjem Malog Šatora (1 768 m), nakon čega je odbijen i srpski protunapad. Štoviše, Srbi su potisnuti djelovanjem združenih hrvatskih snaga k Velikom Šatoru (1 872 m).

Potom su 11. lipnja postrojbe Zdruga, specijalne policije MUP-a HR HB i 1. bojne 1. GBR-a »Tigrovi« dobile zadaću da ovladaju Velikim Šatorom i okolnim uzvisinama, što su isti dan i odradili, osvojivši najveći dio planine.

Time je i službeno okončana operacija »Skok 2«, ali su borbena djelovanja hrvatskih snaga nastavljena.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari