Pratite nas

Magazin

KSENIJA ABRAMOVIĆ Kako sam pokrenula prvu televiziju za vjernike u RH

Objavljeno

na

Na Laudato TV neće biti nasilja, nedoličnih seksualnih scena, podržavat ćemo sve obiteljske vrijednosti i nećemo zastupati gender ideologiju.Bio je potreban samo jedan posjet lokalnoj televiziji da se uvjeri gdje leži budućnost. Stajala je na ulazu u maleni studio i u čudu promatrala voditelja i kamere.

[ad id=”93788″]

“Dragi moj Bože, ja jednostavno moram imati ovako nešto”, razmišljala je naglas. I znala je o čemu priča. U proteklih 20-ak godina prodala je i podijelila više od 15 milijuna knjiga po cijelom svijetu i to joj se činilo kao fantastično dostignuće evangelizacije. No ako bi imala televizijsku emisiju, do tog broja ljudi mogla bi doći u samo jednoj večeri, pomislila je. A to bi onda bio posao.

Majka Angelica, časna sestra klarisa, nije dugo čekala. U Irondaleu, u Alabami, oronulu garažu iza samostana u kojem je živjela pretvorila je u televizijski studio, a nakon godinu i pol dana priprema, na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 1981. godine, njena Eternal Word Television Network počela je s emitiranjem. I imala je sve preduvjete da vrlo brzo propadne. Sestra Angelica nije imala nikakvog medijskog iskustva, bila je klarisa, što znači da nije samo tako mogla iz samostana, a u gradu u kojem su počeli živjelo je samo osam posto katolika.

EWTN danas izgleda ovako: njihov program svakodnevno prati 230 milijuna kućanstava u više od 140 zemalja svijeta, osim televizije imaju radio postaju, internetski portal, novine te ostale tiskana izdanja, zapošljavaju gotovo 500 ljudi i trenutno su najveća katolička medijska kuća na svijetu.

“Dakle, po svim zdravorazumskim kriterijima, taj projekt nije trebao opstati. Ali jest. I to je Božje čudo. I svaki put kad naiđem na zid, na probleme koji mi se čine nerješivima, sjetim se Majke Angelice. Njen put svakako može biti i naš put. Ući u domove svih Hrvata, vjernika i nevjernika i nuditi im sadržaje pod motom lijepo, istinito i dobro”, kaže mi Ksenija Abramović, vlasnica informatičke tvrtke Etna, sakralne galerije Laudato, vjerskog portala Laudato, osnivačica udruge Ime dobrote i glavna pokretačica Laudato obiteljske televizije s kršćanskim vrijednostima koja će se na malim ekranima pojaviti na Božić u 18 sati.

Za razliku od EWTN-a, njihovi počeci neće biti tako skromni. Početkom godine iznajmili su 300- tinjak kvadrata u poslovnoj zoni u Hondlovoj ulici na zagrebačkim Ravnicama, dosad su već okupili oko 60 suradnika, a u pokretanje cijelog projekta uloženo je više milijuna kuna. Koliko točno, Ksenija Abramović ne otkriva. “Više milijuna kuna – sve je što će reći na tu temu.”

Ksenija Abramović kaže kako je iznimno religiozna osoba. Time se ne hvali, već kaže kako je to njezin način života. Svakog dana odlazi na svetu misu, vodi sastav duhovne glazbe Apostoli mira, organizira koncerte duhovne glazbe, aktivna je oko promicanja obiteljskih vrijednosti koje zagovara Katolička crkva, bila je jedna od organizatora referenduma o braku iza kojeg je stajala udruga “U ime obitelji” Željke Markić. Kaže mi kako je ideju za televiziju dobila prije devet godina nakon svete mise. I ta je ideja nije napuštala. Kako su se u to vrijeme počele razvijati društvene mreže, smatrala je kako prva stepenica do realizacije tog projekta mora biti portal.

“Portal Laudato počeo je s radom 2011. Željeli smo okupiti ljude sličnog razmišljanja i osjetiti bilo ljudi. Broj suradnika rastao je iz dana u dan. Možda da sam znala što nas sve čeka, možda ne bih krenula u ovu avanturu. No, kad Bog pozove, onda nema uzmaka. Koliko teško bilo, i koliko god bila pred zidom, svaki put sam od Njega dobila novi vjetar u leđa”, kaže mi.

Ksenija Abramović rodom je iz Slavonskog Broda odakle je kao 19-godišnjakinja stigla na studij u Zagreb. Na zadnjoj godini studija Ekonomskog fakulteta 1987. godine, kao odličan student preko Aiseca, internacionalne studentske razmjene, odlazi u Bruxelles. Nakon povratka u Zagreb posao je tražila preko Student servisa. “Nisam bila iz imućne obitelji. Nisam imala bogatog strica niti sam bila član partije, da bi netko stajao iza mene. Morala sam sve sama”, kaže. Ksenija Abramović u zadnje vrijeme nekoliko je puta pohodila hrvatsku dijasporu, a samo u ovoj godini dvaput je bila u Chicagu, New Yorku i Norvalu. Tamo su joj pomogli hercegovački franjevci koji su je upoznali s poduzetnicima hrvatskog porijekla, koji na početku susreta nisu imali veliko povjerenje u projekt iz Hrvatske. “Naši ljudi su puno pomagali razne projekte koji su neslavno završili. Izgubili su povjerenje. No, uvjerila sam ih u potrebu pomoći ovakvom projektu iako u početku Laudato TV u SAD-u neće biti gledljiv, osim na internetu,”kaže Ksenija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Mentalno stanje nacije – 250.000 ovisnika o alkoholu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Isječak/YouTube

Najčešća ovisnost u Hrvatskoj je alkoholizam, kod nas ima oko 250.000 uglavnom muških ovisnika o alkoholu, pokazuje najnovija publikacija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o mentalnom zdravlju nacije u hrvatskom tranzicijskom društvu, gdje stariji, slabiji i osjetljiviji nisu dovoljno zaštićeni, pa često olakšanje traže u raznim oblicima ovisnosti.

Od tih 250.000 alkoholičara samo osam posto ih se liječi, rekao je u razgovoru za Hinu psihijatar Ante Bagarić, komentirajući publikaciju u kojoj je objavljeno da je ovisnost o alkoholu 2017. godine bila jedan od vodećih uzroka hospitalizacije muškaraca na psihijatrijskim odjelima.

piše: Vedrana Larva

Muških alkoholičara četiri puta više od ženskih

Ovisnika o alkoholu četiri je puta više među muškom populacijom u odnosu na žene, koje pak na psihijatrijskom liječenju završavaju najčešće zbog depresije.

Teško je jednostavno utvrditi koji su razlozi za takvu podjelu, kaže Bagarić, jer na mentalne poremećaje utječu biologijski, psihološki i socijalni faktori.

Jedan od uzroka vidi u tome što muškarci-alkoholičari pokušavaju igrati ulogu “velikih muškarčina”, konzumirajući svakodnevno velike količine alkoholnih pića. Depresivne žene, s druge strane, pokušavaju igrati ulogu “smjernih ženica” koje su mirne, pasivne, potčinjene.

Spolne razlike prisutne su i u broju samoubojstava i načinima izvršenja. Udio muškog spola u stopi izvršenih samoubojstava iznosio je više od 70 posto 2017. godine.

Muškarci se ubijaju oružjem, žene otrovom

Gotovo sva samoubojstva počinjena vatrenim oružjem i eksplozivom registrirana su kod muškog spola, dok su žene sklonije samotrovanju. Bagarić smatra da je i tu na djelu jak utjecaj socijalnih faktora i grupne psihodinamike.

“I kada žive i kada umiru, osobe igraju stvarne ili češće samo fantazijske uloge. Muškarci s jakim unutarnjim autoagresivnim silama biraju ‘muški način’ – vatreno oružje, eksplozivna sredstva, vješanje, hladno oružje… Žene pritisnute jakim unutarnjim autodestruktivnim silama biraju ‘tihi način’. U tom smislu treba usmjeravati preventivne i terapijske programe”.

Publikacija o mentalnom stanju nacije pokazuje da su mentalni poremećaji na četvrtom mjestu među vodećim skupinama bolesti u Hrvatskoj.

U tom segmentu, napominje Bagarić, pratimo europske trendove, najčešći su anksiozni poremećaji, poremećaji raspoloženja, te oni povezani s uzimanjem psihoaktivnih tvari.

Četvrtina građana Hrvatske ima mentalne smetnje s dijagnozom nekog psihičkog poremećaja, druga četvrtina ima “manje izražene psihičke smetnje”, no ogroman broj osoba uopće nije svjestan problema.

“Znaju da im nešto smeta, da se osjećaju loše, da ne mogu funkcionirati, ali ne znaju uzrok, naziv i tijek tih bolesti”, kaže Bagarić.

Pogrešni savjeti depresivnim osobama

Mnoge mentalne bolesti ne prepoznaju ni članovi obitelji. Tako će npr. depresivnoj osobi davati savjete – “to nije ništa, i ja sam nekad potišten, samo se trgni, negdje otputuj, zabavi se malo…”.

Bagarić upozorava da je depresija ozbiljna bolest, a takvi savjeti ne samo da nisu korisni nego mogu štetiti jer se depresivna osoba samo još više povlači u sebe.

Mnoge mentalne poremećaje ne prepoznaju niti stručnjaci pa osobe s anksioznim smetnjama godinama dolaze liječniku i žale se na različite somatske smetnje. Godinama takvi pacijenti obilaze kardiologe, gastroenterologe, fizijatre… Jasno, bez ikakvih rezultata.

Lijek za neprepoznavanje mentalnih poremećaja na svim razinama je imperativna trajna edukacija svih zdravstvenih radnika, ali i edukacija cijele populacije kroz školske programe, medije i zdravstvene akcije, napominje Bagarić.

Posebno osjetljiv dio društva su starije osobe koje se teško prilagođavaju brzim promjenama u društvu, nesigurne su, često frustrirane i rezignirane. S vremenom to zaostajanje postaje sve veće i takve osobe bivaju isključene iz svih važnih društvenih procesa.

Hrvatsku je dodatno opteretio proces tranzicije u kojoj je ionako jaki dio društva iskoristio priliku da još više jača, slabiji dio društva je oslabio, a najslabiji dio propada.

Zadnjih godina otišlo više od 30 mladih psihijatara

Osobe s mentalnim smetnjama su posebno osjetljivi dio populacije u tranziciji s vrlo pesimističnim prognozama. Zato bi svako humano društvo trebalo imati programe za zaštitu ranjivih skupina u tranziciji.

Kako bi nam svima bilo bolje, u društvu trebamo razvijati svijest koliko nam je važno mentalno zdravlje i koliko su nam važni stručnjaci, poručuje Bagarić.

Nedostaje nam psihijatara, pa i one osobe koje se odluče na liječenje nemaju mogućnosti biti dovoljno dugo u terapijskom programu.

Poseban je problem odlazak psihijatara u druge europske zemlje. Zadnjih godina otišlo je više od 30 mladih psihijatara i taj se gubitak ne može nadoknaditi. Država bi trebala nešto poduzeti kako bi se zaštitilo i unaprijedilo mentalno stanje nacije, smatra Bagarić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Pogledajte film ‘Križni put – zločin bez kazne’, za ”osloboditeljima” je ostalo gotovo 2000 masovnih grobnica

Objavljeno

na

Objavio

U jeku rasprave o Bleiburgu donosimo svjedočanstva preživjelih svjedoka. Dokumentarni film ”Križni put – zločin bez kazne” cjelovita je priča o najvećoj tragediji hrvatskoga naroda u njegovoj novijoj povijesti.

Pred kraj 2. svjetskog rata i nakon njegova završetka komunistički režim proveo je surovu osvetu. Prema trenutnim podacima pobijeno je oko 190 tisuća pripadnika ‘neprijateljskih vojski, ideoloških neprijatelja i civila’. U filmu govore tri preživjela svjedoka, pripadnici partizanske vojske, OZNA-e, povjesničari, pravnici i drugi stručnjaci.

Komunisti su se dugo pripremali za preuzimanje vlasti, prolazili tečajeve, uz pomoć doušnika sastavljali popise. KNOJ, Korpus narodne obrane Jugoslavije, brojio je 120.000 boraca. Samo u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH za osloboditeljima je ostalo gotovo 2000 masovnih grobnica.

Govorili su im da premalo ubijaju….

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari