Pratite nas

Kolumne

Kuka i motika

Objavljeno

na

Ima hrvatskih državljana koji se nikako ne mire s postojanjem hrvatske države. To društvo čine vrlo različiti ljudi, od učene i uglađene gospode do posve neukih prostaka.

[ad id=”93788″]

No svi su oni podjednako marljivi kada im se učini da mogu napraviti kakvu javnu psinu. Tako su ovih dana bučno nasrnuli na osobnu čast i znanstveni ugled akademika Željka Reinera.

Zašto? Čime im se akademik zamjerio? Konkretno ničim. Ali apstraktno ih je duboko uvrijedio. Kada je izabran za predsjednika Sabora, najavio je da će predložiti da se u naziv najvišega hrvatskog predstavničkog i zakonodavnog tijela vrati pridjevak – državni!

Ta apstraktna uvrjeda izbacila je Zorana Milanovića iz domoljubng takta Alexa Brauna, pa smo opet ugledali tehničkoga predsjednika Vlade u njegovu starom sjaju. Nakon Reinerove najave očajni je „državnik“ bolno kriknuo: Božo Petrov me je iznevjerio i „otišao u većinu s kriminalnom, špijunskom i proustaškom koalicijom“! Krik je jednako bolno, ako ne i bolnije, odjeknuo u dušama štovatelja Milanovićeva političkoga genija.

Među prvima se iz Rima oglasio dr. Inoslav Bešker. On je u zagrebačkom Morgenblattu odmah dignuo ćudorednu i znanstvenu kuku i motiku na akademika Reinera. Reiner, veli dr. Bešker, ljudski griješi i vraški ustrajava, jer tvrdi da se Hrvatski sabor god. 1848. zvao Hrvatskim državnim saborom. To je, veli dr. Bešker, neistina. Neistinu dokazuje navodeći naslov knjige zapisnika toga Sabora. U naslovu je jasno vidljiv službeni naziv ustanove: Sabor Trojedne Kraljevine Dalmatinske, Hrvatske i Slavonske. Akademik Reiner, zaključuje dr. Bešker, nije dakle vjerodostojan znanstvenik.

Uvid dr. Beškera blago je vidao ljutu ranu Zorana Milanovića. Terapiji se zatim pridružio Boris Rašeta. On se u 24 sata moralno-kritički žestoko okomio na Reinerov odlazak na skijanje. Predsjednik Sabora, zamislite, ide o svom trošku u svom privatnom automobilu na skijanje?! Da, da! I to pod policijskom pratnjom! Jee, to je tako zakonski propisano! Dobro, nije mogao odbiti sigurnosnu pratnju, ali mogao je barem stati na kraju kolone na slovenskoj granici kao i ostalih 200.000 hrvatskih građana, a ne onako vlastodržački bahato projuriti u Sloveniju!

Tako je predsjednika Sabora zapljusnula neviđena bujica klevetničkih diskvalifikacija koja je prokuljala iz zavisti, zlobe i mržnje internetskih aktivista. Tu nečist svjesno je ili nesvjesno blagoslovio Mostov glasnogovornik Nikola Grmoja ustvrdivši da je Reinerov postupak neprimjeren stanju u zemlji. Sve u svemu, „narod“ je dakle spremno podijelio Milanovićevu bol, a da terapija bude potpuna, veleučeni je Morgenblattov Jurica Pavičić intelektualno utješio bolesnika. Promaknuo ga je u znanstvenika stručno ocijenivši da je Milanovićevo baljezganje o Hrvatskoj kao „slučajnoj državi“ najbolji prinos politološkoj misli.

Ne čudim se ni Rašeti, ni Pavičiću, ni „narodu“, ni Grmoji. Malko me je ipak iznenadio „Evropejac“ dr. Bešker. Koliko je zle strasti potrebno da hermeneutičar njegova formata stane uz istinu slova protiv istine duha? Dr. Bešker naime zasigurno zna da je kraljevina – država. A Trojedna Kraljevina Dalmatinska, Hrvatska i Slavonska dugo je bila samo središnji hrvatski politički san. On se nakratko bio ostvario tek pod banom Josipom Jelačićem god. 1848./1849., no taj je ostvaraj razbijen čim je ugušena revolucija, jer je Dalmacija opet vraćena pod austrijsku upravu, gdje je ostala do raspada Austro-Ugarske.

To zasigurno zna dr. Bešker. Pa zašto se, ako to zna, tako ostrvio na povijesnu činjenicu da su Hrvati svaki put kada su pokušavali uspostaviti svoju samostalnu i suverenu državu – dakle: i pod banom Jelačićem, i pod poglavnikom Pavelićem, i pod predsjednikom Tuđmanom – svoj Sabor nazivali državnim?

Vrag zna zašto! Zašto je Ivica Račan nakon trećosiječanjskoga prevrata 2000. izbacio pridjevak „državni“ iz naziva Hrvatskoga državnog sabora? Zašto su trećosiječanjski prevratnici pomrsili nadnevke državnih blagdana? Zašto su izvrgavali ruglu Oltar domovine? Zašto su Milanovićevi ministri Rajko Ostojić i Željko Jovanović lektorirali nazive svojih ministarstava tako da su u njima, po uzoru na Srbiju, „zdravstvo“ zamijenili „zdravljem“, a „šport“ „sportom“?

Ta prevratnička „rabota“ obično se obrazlaže mržnjom prema hrvatskoj državi. No prije će biti da je ona plod nesretne ljubavi prema filozofiji povijesti Karla Marxa i Friedricha Engelsa, koju je prije četvrt stoljeća temeljito opovrgnula zbilja. Kako je ta filozofija povijesti propovijedala da je povijesno poslanje Hrvata – nestati u vrtlozima svjetske revolucije, nije nimalo čudno što se Hrvatska iz te perspektive ukazivala kao „slučajna država“, tj. provizorij između „nužnog“ raspada Jugoslavije i „nužne“ uspostave Zapadnoga Balkana. A ta bi se vizija, bude li sreće, mogla rasplinuti.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Europski strah od ‘umjerenog’ islamskog terorizma

Objavljeno

na

Objavio

Interesni Zapad koji će i štrik prodati s kojim će ga kupci objesiti, pokaže strah od islamista samo onda kada im u vlastitoj kući gori, i tek tada izlaze malo vani da vide  tko to potpaljuje, vatru raspaljuje i pokušava graničare i čuvare, svog nezasluženog mira, kao i kolonijalizmom stečenog bogatstva, malo ohrabriti i gurnuti ih da i dalje ginu za njih.

Na tom tragu je i Süddeutsche Zeitung objavio 28.12.2018. članak o džamijama u Bosni i Hercegovini i utjecaju ekstremnog islama iz zemalja Arapskog poluotoka, na beha muslimane. Bio je to pokušaj da se pisanjem o nekoj, nepostoječoj, umjerenosti bosanskog islama, utječe na Njemce kako bi slobodnije, i bezbrižnije, bez straha od islamskog terorizma proslavili Novu godinu. Pisali su to poslije Božića jer islamisti su već zabranili Njemcima da slave Božić.

I ne samo da ga slave, već su im zabranili svaki njegov spomen. Više se ne smije čestitati Božić, već zimski praznici, jer eto domaćini kršćani ne smiju vrijeđati vjerske osjećaje islamskih migranata i radnika. Ne smiju Njemci čestitati Božić ni između se jedni drugima, jer u njihovoj  blizini može biti neki „umjereni” musliman koji bi tom čestitkom, kad je čuje, bio uvrijeđen.

Ali za to te „umjerene“ muslimane u Njemačkoj ne vrijeđa uzimanje socijalne pomoći iz ruku kršćana koji krvavo rade, i porez plaćaju da bi  kao migrant  invazionist živio udobno, i u  zemlji iz koje je umarširao uzdržavao još dvije tri žene s  dvadesetero i više djece.

Njemačko istraživanje beha islama dolazi vrlo kasno, dolazi u vrijeme kad se može tvrditi da između muslimana iz radikalnih zemalja i onih u Bosni i Hercegovini  nema nikakve razlike kad je u pitanju prakticiranje vjere.. Da su Njemci, ali i ostatak Europe, beha islam poznavali prije građansko vjerskog sukoba, do rata ne bi došlo, no i ako bi i došlo današnje uređenje zemlje bi bilo zasigurno sasvim drugačije, pravednije i za sva tri naroda prihvatljivo. Bosna i Hercegovina ne bi bila utočište radikalnih islamista, i fundamentalisticka vjerska baza najradikalnijij muslimaskih zemalja.

Puno prije Njemaca i Europe u Bosnu i Hercegovinu  su ušle radikalne islamske zemlje, i uspjele u svojoj vrlo opasnoj namjeri, radikalizacija radikaliziranih beha muslimana. Piše Süddeutsche Zeitung, „Još i prije nego što su se u toj opustošenoj zemlji obnovile kuće, na mnogim mjestima su iz tla nicale džamije financirane petro-dolarima.

Rat je uopće doveo povrat u vjeri i iz džamije Kraja Fahda i iz stotina drugih poklonjenih džamija se trebalo  širiti strogo učenje vehabitskog islama, objašnjava članak u minhenskim novinama”. Ne trebalo se širiti,  već se u gotovo svim izgrađenim, koje su nicale kao gljive poslije kiše, i koje i dalje se grade, gotovo jedan vjernik jedna džamija, ali i starim džamijama se uči i širi strogi islam. Ne može se nikako govoriti  o umjerenom beha islamu, koji je u građansko vjerskom sukobu očistio sve prostore od  kršćana, kroz koje je prošla njihova armija, koju su u mnogim slučajevima vodile hodže. Daje bilo umjerenog islama ne bi Muslimani ubijali fratre, Fojnica, ne bi bilo osnivanja  konclogora, Gluha Bukovica, za svećenike i časne sestre, ne bi se rušile crkve, Dolac, Putićevo, ne bi se granatirale crkve u Vitezu, Novoj Biloj, Brajkovićima,,,.

Ne bi se gučogorski samostan opljačkao i obesčastio i u njemu, nakon što su izrešetali kip Svetog Frane, Bibliju, i počeli je spaljivati smjestili komandu svoje isilovske abih. Nadalje njemački novinar piše: „Doduše ima nekoliko selefističkih sela u brdima Bosne i u nekim džamijama sve do danas se čuje vehabitsko gledište”. Ili dotični svemoćni Nijemac ne smije pisati pravu istinu ili je ne poznaje.

A ona glasi da u svim novoizgrađenim, i onim od vehabija okupiranim, džamijama se propovijeda radikalni islam, i da u njih ne smije zaći nitko osim učitelja i učenika, sponzora i graditelja, te  bivšeg poglavara Islamske Zajednice BiH Mustafe Cerića, kao glavnog uvoznika radikalnog islama.  Tih i takvih bogomolja je toliko u Bosni i Hercegovini, u  federacijskom entitetu, da su ograđene nekim svojim, trećim, entitetom u kojem ne vladaju ni beha, ni euro zakoni.

To je slika suvremene Bosne i Hercegovine, federalnog dijela o kojoj ne smiju pisati ni njemački novinari, kako se ne bi vrijeđali muslimani u Njemačkoj, i zbog straha od „umjerenog“ islamskog terorizma koji ruši tu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i Europu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Dah i zadah beogradskog proljeća

Objavljeno

na

Objavio

U Parizu se već mjesecima, uz velike nerede i sukobe na ulicama, “žuti prsluci” bune protiv liberalne Macronove politike, u Bruxellesu svako malo demonstriraju antiglobalisti, a u Njemačkoj protivnici nekontroliranih imigracija.

Svugdje u Europi jačaju desni pokreti, seizmografi bilježe krupne tektonske promjene, pripadnici establišmenta galame protiv populizma u strahu da bi ti populistički vjetrovi mogli i njih pomesti.

I u našem susjedstvu se odvijaju zanimljivi događaji. U Srbiji se traži odlazak Aleksandra Vučića, u Crnoj Gori Mila Đukanovića, što može biti i povezano, u Tirani promjena aktualne vlasti. Različiti su motivi i sudionici prosvjeda, zajednička im je samo izvanjska slika.

Praško proljeće 1968. nagovijestilo je slom sovjetskog bloka, a hrvatsko proljeće 71. slom Jugoslavije, a i jedan i drugi lom dogodit će se dva desetljeća kasnije.

Danas je definitivno najzanimljivije beogradsko proljeće, gdje već tri mjeseca traju prosvjedi upereni protiv aktualnog predsjednika, koji glumi stabilnost i hrabrost, ispod čega vire nervoza i strah. U jednom je trenutku bio zatočen u zgradi Predsjedništva, podsjetivši na nesretnu sudbinu rumunjskog diktatora Ceausescua.

I nitko ne zna što se iza brda valja i na što će sve to izići. Uvijek to počne zahtjevima za većim slobodama te protiv nasilja i korupcije. Zapreteno opće nezadovoljstvo zapali jedna mala iskra, u ovom slučaju napad na oporbenog političara Borka Stefanovića.

Najprije progovore pjesnici revolucije, koji polako nestaju sa scene, a onda na koncu vrhnje poberu oni politički ambiciozni.

Nema više glumaca, braće Trifunović, sada je uzde u svoje ruke preuzeo Boško Obradović. On još ne govori o svom političkom programu, ali se zna kako je sklon Rusiji i nesklon NATO-u i EU-u, protivi se odvajanju Kosova, Vučića naziva izdajnikom i čak ustašom.

U svemu tome ne treba isključiti ni utjecaj izvana. Tako je nekako bilo i s “arapskim proljećem”, nesumnjivo iniciranom od stranih obavještajnih službi, koje su kao htjele više demokracije i ljudskih prava. Legalne su vlasti svrgnute, a pojavilo se muslimansko bratstvo pa onda još građanski ratovi, islamski kalifati te emigrantski val prema Europi.

Hrvatska je mirna. Ni izigrani inicijatori referenduma nisu pozivali na demonstracije. Tek prosvjed protiv nasilja u obitelji, koji je u potrazi za slavom i opterećena vlastitim bračnim nevoljama povela glumica Jelena Veljača, vrativši se iz Beograda i donijevši sa sobom dah beogradskog proljeća. To je gruda koja bi se mogla zakotrljati.

Samo nije jasno je li to bio prosvjed protiv nasilja, protiv obitelji ili protiv države. Lukavi Andrej i sam se pridružio prosvjedu protiv samoga sebe, otupivši tako ionako slabašni glumičin glasić.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari