Pratite nas

Kukavičko ponašanje vlasti u Zagrebu u slučaju ‘šestorke’

Objavljeno

na

Prvostupanjska presuda Haaškoga suda, kojom se određuje zatvorska kazna bivšem premijeru Herceg-Bosne Jadranku Prliću (25 godina), zapovjednicima Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću (po 20 godina), bivšem ministru obrane Herceg Bosne Brunu Stojiću (20 godina), zapovjedniku Vojne policije HVO Valentinu Ćoriću (16 godina) te Berislavu Pušiću, predstojniku ureda HVO za razmjenu zarobljenika (10 godina), sramotna je i nepravedna.

Razumljiva je razočaranost i nevjerica velikog broja Hrvatica i Hrvata u svijetu, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj kojima je neshvatljivo osuđivanje istaknutih pojedinaca obrane hrvatskog dijela Bosne i Hercegovine po zapovjednoj odgovornosti. Ovakva presuda nas vraća na početak te proziva sve hrvatske branitelje kao sudionike zločinačkog pothvata.

Hrvatski svjetski kongres odlučno odbija prvostupanjsku presudu „šestorci“ za višekratne zajedničke zločinačke poduhvate, udruživanje s tadašnjim vodstvom Republike Hrvatske radi navodne agresije na Bosnu i Hercegovinu, te etničko čišćenje područja Herceg-Bosne u cilju pripajanja Hrvatskoj, a sve radi navodnog stvaranja “Velike Hrvatske”.

Svi Bošnjaci zajedno za 14.000 logoraša, koliko ih je bilo u logorima Armije BiH, te za više od 1000 ubijenih civila dobili su šest godina zatvora. Sada se Prlić i ostali osuđuju na 111 godina? Teško je u tome naći logiku… Podsjećamo da je upravo Republika Hrvatska među prvima priznala Republiku Bosnu i Hercegovinu, državni vrh Republike Hrvatske pozvao je Hrvate u BiH da glasuju za njenu samostalnost, a iz Bosne i Hercegovine je u Hrvatskoj smješteno čak 700 tisuća izbjeglica. I onda ICTY tvrdi da je po srijedi „zločinački pothvat“ i agresija odnosno etničko čišćenje?

Sve dok istina ne pobijedi, ne samo Hrvatski svjetski kongres nego i cijeli hrvatski narod treba se nastaviti boriti za dignitet Domovinskog rata i rata za obranu Hrvata u Bosni i Hercegovini. Žrtvu onih osoba koje su branile i oslobodile našu domovinu ne smijemo i ne ćemo zaboraviti. Budućim generacijama trebamo ostaviti jasnu sliku o tome tko je bio agresor, a tko je branio svoj dom. U tom smislu najavljujemo i naše buduće aktivnosti za ostvarivanje pravde za BiH-šestorku i vraćanje pravde u ravnotežu, najkasnije drugostupanjskim zasjedanjem suda.

Žalosno je što je prvostupanjsku presudu u Den Haagu dočekalo pedesetak Bošnjaka, ali je istodobno veća potpora hrvatskog „šestorci“ izostala. Očekujemo da će drugostupanjsko vijeće pred sudnicom u Den Haagu dočekati najmanje 500 Hrvata kako bi molitvom i suosjećanjem iskazali kršćansku blizinu s hrvatskim uznicima.


Što nas očekuje idućih mjeseci? Jedan od odvjetnika generala Mladena Markača, pratio je suđenje u Den Haagu, pa stoga ne treba isključiti mogućnost da će obrambeni timovi konsolidirati redove za drugostupanjsko ročište s ciljem rušenja tvrdnje o „zajedničkom zločinačkom pothvatu“.

 

Ono što je sigurno jest da je hrvatska politika suđenjem Prliću, Praljku i ostalima još jednom pokazala da je, blago rečeno, do krajnje mjere inertna. Hrvatsko vodstvo u BiH godinama šuti i ne čini ništa osim što se pred međunarodnom i inom zajednicom stalno pravda da nije crnokošuljaška i da ne mrzi sve one koji nisu na „ti“ sa šahovnicom i križem. Nevjerojatno, ali Republika Hrvatska je još i gora. Odvjetnici „šestorke“ više su puta izjavljivali, a potvrdili su to ovih dana i u Den Haagu, da im se čak dokumenti iz hrvatskih državnih arhiva nisu davali besplatno, nego je službeni Zagreb čak i kopiranje naplaćivao. Premijer Milanović i predsjednik Josipović vješto promatraju situaciju, u kojoj se faktički država, kojoj su oni (trenutačno) na čelu, proglašava agresorskom. Ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, Vesna Pusić, zasigurno je malo i ponosna, jer je ICTY samo potvrdio njezinu ne tako davnu izjavu u Hrvatskome saboru o hrvatskoj agresiji na BiH. Sada gospođa Pusić i službeno može putovati u Bruxelles kao šefica diplomacije jedne države koju je Međunarodni kazneni sud proglasio agresorom, odnosno kao ministrica vanjskih poslova jednog naroda koji je stavljen na optuženičku klupu i tamo osuđen kao agresor.

Budimo realni, što bi ti haaški suci, od kojih je samo predsjedavajući Jean Claude Antonetti stalni sudac na ICTY-ju u ovom predmetu, pred takvom pozadinom mogli i trebali odlučiti? Treba li nas čuditi što neki od sudaca tijekom prvostupanjske presude izjavljuju da se Hrvati u BiH još uvijek aktivno bore za treći entitet? Republika Hrvatska, koja itekako profitira od trgovinske razmjene s Bosnom i Hercegovinom, u slučaju „šestorka“ ponašala se nezainteresirano, izdajnički i kukavički. Nema druge, hrvatski narod u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i iseljeništvu stvari mora uzeti u svoje ruke, treba se suprotstaviti nepravdi i odlučno izboriti za istinu, baš kao što je to uspjelo u slučajevima Gotovina i Markač. Za istinu, za buduće generacije, za sve nas.

 

Edi Zelić / Hrvatski fokus

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Medijsko žalovanje za “posljednjim mohikancem Partije” koji je napustio Most

Objavljeno

na

Objavio

Odlazak Vlahe Orepića iz kluba Mosta u dijelu medija prikazan je kao nacionalna katastrofa. U tom duhu Večernji list odmah je na naslovnici ocijenio da je Most “teško uzdrman” i da će se vjerojatno “utopiti na desnici”.[1]

Ovo mišljenje u većoj mjeri odražava svjetonazorske preferencije ovog glasila, nego mogućnost točnog predviđanja budućih događaja, jer su Most prije Orepića napustili Miroslav Šimić i Ivan Kovačić, te glavni savjetnik i po mnogima stvarni kreator ove stranke Ivica Relković. Međutim, Most nije nestao, piše Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

Zbog toga, iskazana žalost za Orepićevim odlaskom iz Mosta nije dobronamjerna briga za sudbinom ove stranke ili profiliranjem trećeg puta u hrvatskom političkom životu, nego izraz počasti upućen Orepiću za ono što je napravio dok je bio ministar unutarnjih poslova iz kvote Mosta.

U oba slučaja kada je bio ministar, Orepić je djelovao u Vladama koje su ocijenjene kao desne ili radikalno desne, te je zato smatran jedinim ljevičarom u vrhu vlasti nakon poraza SDP-a na parlamentarnim izborima.

Upravo ova okolnost, odnosno spoznaja da je Orepić SDP-ovac nakon SDP-a, odnosno “Posljednji Mohikanac Partije”, omogućili su mu značajnu medijsku podršku. Najočitiji primjer za to bio je članak radikalno lijevog portala Telegram, u kojem je navedeno da je upravo Orepić bio razlog što je HDZ prekinuo suradnju s Mostom i okrenuo se HNS-u:

“Kamen smutnje bio je, na razini principa, što je Most imperativno zahtijevao i dobio resor ministarstva unutarnjih poslova, a na planu funkcioniranja Vlade što je na čelu tog prevažnog (za HDZ, u njegovu samorazumijevanju, odlučujućeg) ministarstvu bio, kao i u prethodnoj Vladi, stameni mostovac Vlaho Orepić. U svom resoru nije dozvoljavao hadezeovske kadrovske kombinatorike i osobna mešetarenja, unatoč nezamislivim pritiscima. Striktno se držao propisa i zakonskih normi, kao “pijan plota”. I, što je najgore, povremeno je davao intervjue, u kojima je istupao veoma odrješito i samosvjesno.”[2]

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura MUP-a iz vremena Ranka Ostojića. Zbog toga je u lijevim medijima Orepić i pohvaljen te ocijenjen “stručnim”.

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura iz vremena SDP-ovog Ranka Ostojića.[3]  Orepićevim odlaskom otišli su Ostojićevi kadrovi, odnosno otišao je i Ranko Ostojić koji je do tada faktički vodio ovo ministarstvo.[4] Zato, nisu točni napisi prema kojima je aktualni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović smijenio Ostojićeve i Orepićeve ljude,[5]jer Orepićevih ljudi nije bilo. Postojali su samo Ostojićevi ljudi koje je sačuvao Orepić.[6]

Dosljedno ovoj Orepićevoj ulozi SDP-ovog spavača u Mostu jasno je ne samo zašto Večernji list i Telegram iskazuju zahvalnost za ono što je učinio Orepić dok je bio u Mostu, nego i stvarni razlog Orepićevog odlaska iz Mosta.

Orepić nije otišao iz Mosta jer se posvađao s Nikolom Grmojom ili zato što je odjednom shvatio kako je Božo Petrov prethodno bio u Hrastu. Orepić je napustio Most, jer svoj posao zadržavanja SDP-ove kadrovske strukture u MUP-u odradio onoliko koliko je mogao, te je od svojih nalogodavaca dobio častan otpust i kratkotrajni odmor prije upućivanja na novu dužnost.

Pitanje je samo hoće li Grmoja i Petrov sada, kad se pokazalo pravo Orepićevo lice, to napokon shvatiti. Za učenje nikad nije kasno. Potrebna je samo dobra volja.

Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca!?

Objavljeno

na

Objavio

Strateško partnerstvo (II)

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca? Moguće je, moguće, samo je pitanje kako se dogovara i tko dogovara strateško partnerstvo. Osnovno je pitanje, želi li netko strateško partnerstvo uopće, a ako želi, s kim ga želi.

Prije dva tjedna Hrvatska danas objavila je o tome što je zapravo strateško partnerstvo kod odabira borbenih zrakoplova i tko je u stvarnosti hrvatski strateški partner i u čemu se može očitovati to strateško partnerstvo. Taj Dan D se bliži, Hrvatska ima tri relevantne ponude, američku – s novim, skupim i najboljim zrakoplovima koji daju stratešku vojnu prednost za sljedećih 20 godina i izraelsku, te švedsku, malo jeftiniju, a u medijima spominjanu kao zadovoljavajuću.

Pišu: Ante Rašić i Neven Pavelić

No, najskuplja ponuda može biti ujedno i najjeftinija, točnije s njome se može vrlo lijepo zaraditi.

Priča prva

Negdje sredinom rujna u uvalu Martinšćica uplovio je ratni brod USNS Trenton iz sastava Američke ratne flote, točnije logistički brod Šeste flote na remont. Remont tog broda zove se strateško partnerstvo i zasigurno nije jeftin ali vjerojatno ni jedini koji će doći u Viktor Lenac na remont, ne samo Viktor Lenac već u skoro svako operativno osposobljeno brodogradilište u Hrvatskoj. Činjenica da je Američka ratna flota najbrojnija ratna flota na svijetu, a da je hrvatska brodogradnja jedna od najcjenjenijih u svijetu uz činjenicu da su obadvije zemlje prijateljske i članice NATO saveza otvara put ka ostvarivanju gospodarske suradnje, povećanju broja uposlenih i doprinosi punjenju državne blagajne. Otvaranje, točnije ugovaranja ovakvih poslova upravo je ono što je jedan od osnovnih parametara prilikom nabavke novih zrakoplova. Naplatom PDV-a, na obavljene radove velikim dijelom bi se otplatila godišnja rata za te zrakoplove, a da se ne računaju ostali benefiti ostvareni tom suradnjom.

Priča druga

Zrakoplovna baza Udbina, nastala za vrijeme SFRJ, svojevremeno je trebala biti okosnica razvoja Udbine i okolice. Danas je ta baza zapuštena, prepuštena korovu, a Udbina postaje grad duhova i staraca. Jedna, samo jedna pametna glava u Hrvatskoj trebala je već taj potencijal ponuditi SAD ili NATO na upravljanje i Udbina bi procvjetala. Zrakoplovna baza u Udbini treba biti strateški vojni objekt ne samo Hrvatske, već svih njenih saveznika.

Jedan borbeni zrakoplov opslužuje stotinjak ljudi, a eskadrila broji 24 ratna i desetak servisnih zrakoplova. Ta masa od nekoliko tisuća ljudi, treba negdje živjeti i to većina s obiteljima, negdje se hraniti i negdje provoditi slobodno vrijeme. Sve to su investicije, sve je to dohodak koji ide u blagajnu države, hrvatske države. Smještena uz najmoderniju prometnicu, blizu Jadranskog mora i Zagreba Udbina bi bila projekt višestruko veći od cijene koštanja borbenih zrakoplova.

Priča treća

Remontni zavod u Velikoj Gorici nije namijenjen niti predviđen za 12 zrakoplova ali mogao bi biti i centralni zavod za remont i održavanje na ovom dijelu Europe za NATO i njene saveznike.

Priča četvrta – energetika

Svi su vidjeli, bilo je na televiziji, Donaldu Trumpu stalo je do LNG terminala na Krku. Stalo je i EU. Hrvatskoj treba termoelektrana, baulja se s neinteligentnim rješenjima – Plomin 2 i 3, TE Peruća. Pametno rješene je velika TE na plin, tamo gdje ga ima, a to je LNG terminal.

Time se ubijaju još dvije muhe – jednim udarcem, jednostavno se ugase za zdravlje štetne TE Plomin na ugljen i TE na mazut koja zagađuje Rijeku.

Hrvatska želi otkupiti MOL-ove dionice, zašto to ne bi učinio strateški partner? Pa zato i postoje strateški partneri.

Priča peta – industrija

Hoćete radna mjesta – sisačka željezara čeka, autoindustrija? Zašto ne, i to rješava strateški partner.

Ante Rašić i Neven Pavelić

Strateško Partnerstvo I dio

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari