Pratite nas

Komentar

KULJIŠEV komentar NEOBJAVLJENOG JURČEVIĆEVOG interview-a u Večernjem

Objavljeno

na

Juri Jurčeviću nisu objavili intervju u ”Večernjem”, iako su ga prvo od njega tražili, a onda i najavili… Ne slažem se sa svim što tu piše, mislim da on prilično pojednostavljuje, društveni su procesi uvijek složeniji. Ali na ispravan način postavlja cijelu problematiku, te ako i nema točan odgovor, barem je postavio pitanje, dok ga ostali izbjegavaju, ili se bave ideologemima…

S odgovorom na pitanje br. 1 i s prvim dijelom odgovora na br. 2 slažem se 100%, i to na temelju mojih uvida koji su, pretpostavljam, neposredniji od onih koje ima Jurčević. Pod 3. bih samo zamijenio naziv Udba nazivom tehnosktruktura – to je puno kompleksnija formacija koju treba precizno razložiti. Autsajderi (a Jura je kao opozicionar u komunizmu bio nesumnjivo jedan od njih) ne znaju kako je moć bila raspoređena. Partija je bila u velikoj mjeri marginalizirana, a Udba (SDB) je djelovala samo na nižim, operativnim razinama… piše na svom fb profilu D. Kuljiš

jurcevicNo on pod Udba vjerojatno misli da obavještajni kompleks koji se sastojao od 14 nezavisnih agencija. One su pak bile pod utjecajem državnih struktura koje su sačuvale moć, a to je također jedan složeni politički kompleks koji nije bio hijerarhiziran…

U svakoj diktaturi vrijedi fuerer-princip i ima jako dobar članak u Kallisovu ”Fascism Readeru” koji uvijek držim kod uzglavlja gdje je objavljen i esej Franza Neumanna koji objašnjava da se nacizam ne može opisati kao država (režim naziva Behemoth po Leviathanu) jer je to niz personalnih državnih ”lena” koja su u permanenentnom sukobu institucionalnih interesa. Ditto! Plus magla i kaos ”delegatskog sistema”. Ali, da sad puno ne filozofiramo, mislim da je Jura dobro otvorio pitanje, s tim da smo podjednako daleko od odgovora… Trebalo bi napisati knjižicu, da.

Cenzurirani odgovori dr. Josipa Jurčevića: ‘Moć Udbe je najčvršća u pljački hrvatske imovine!’

1. 2. Kako je Udba dočekala stvaranje Hrvatske države?

Sve bitne stvari su danas potpuno razvidne, a nejasni su neki detalji. Savez komunista Hrvatske (SKH) i Udba u Hrvatskoj bili su i ostali najvjerniji čuvari Jugoslavije i njenog komunističkog režima, te najžešći protivnici samostalne hrvatske države i demokracije. Ritam otvaranja Saveza komunista Hrvatske (SKH) i Udbe u Hrvatskoj prema povijesnim procesima 1990-ih iznuđivan je (tek) ritmom velikosrbijanskih prijetnji. Bilo im je potpuno jasno da će se Miloševićev agresorski stroj – ako i kad krene – najprije i najžešće obračunati s njima, jer su oni u Hrvatskoj bili jedina organizirana i realna snaga. No, SKH i njegova Udba predugo su vjerovali u opstanak jugorežima, što je kasnije skupo plaćala obrana Hrvatske. Omekšavanje totalitarizma u Hrvatskoj je godinama kasnilo za Solidarnosti u Poljskoj te perestrojkom i glasnosti u Sovjetskom Savezu. Komunistička kliješta nisu se otvorila u Hrvatskoj čak ni padom Berlinskog zida i pogubljenjem rumunjskog diktatora i njegove supruge. Tek pod izravnom prijetnjom prelijevanja velikosrbijanske „jogurt revolucije“ u Hrvatsku i slomom zadnjeg (14.) kongresa jugopartije, u drugoj polovici siječnja 1990., SKH i njegova Udba prinuđeni su upustiiti se u igru demokracije.

2. Je li Tuđman preuzeo bivše udbaše kako bi ih iskoristio za stvaranje hrvatske države ili su se oni oteli kontroli pa su zagospodarili zemljom’?

Potpuno obrnuto. U Hrvatskoj se početkom 1990-ih, kao i desetljećima prije toga, nije moglo ništa imalo važnijeg pripremiti i dogoditi bez znanja, sudjelovanja i kontrole Udbe. Isto tako, nitko razuman nije mogao krajem 1980-ih očekivati da će išta značajnije moći napraviti bez Udbe. Tako je Udba za glavnu ulogu u svojoj igri ili predstavi demokracije odabrala Franju Tuđmana, te ga dobro opkolila sa svojim pouzdanim likovima poput, Manolića, Mesića, Boljkovca itd.. Tuđman je na tu igru pristao, ali je imao druge namjere.

Međutim, prema nizu događaja, a naročito prema današnjem katastrofalnom sveopćem stanju u Hrvatskoj potpuno je razvidno, da je udbaška struktura zadržala kontrolu i u hrvatskoj državi, a sve bitno što je do Oluje izmicalo kontroli, potom je postupno vraćeno u udbaško korito. Uostalom, udbaška struktura u institucijama hrvatske države već je 1994. lansirala i nadalje razvijala optužnicu da je F. Tuđman čelnik udruženog zločinačkog pothvata.

3. Kakva je uloga bivših udbaških struktura u privatizaciji?

Moć udbaške strukture je najočiglednija, najtvrđa i najveća u promjeni vlasničkih odnosa, tj. u sustavnoj pljački bivšeg društvenog vlasništva koja se pogrešno naziva privatizacijom. Taj pljačkaški model uspostavljen je još zadnjih 1980-ih godina i do sada nije bitnije izmijenjen, te je glavni ključ očuvanja moći udbaške strukture.

4. Što s dogodilo s bivšim udbašima nakon Tuđmanove smrti?

Udbaška, tj. (neo)komunistička moć je veoma stručno i preduboko institucijski strukturirana, što znači da se na sve načine sustavno prilagođavala novim okolnostima. To se može jasno prepoznavati i u višegeneracijskom kadroviranju u kojem komunističke moćnike i udbaše na institucijskim položajima moći nasljeđuju uglavnom njihovi biološki potomci, a tek potom ideološki klonovi. Po tome je komunizam veoma sličan feudalizmu.

5. Kako se moglo dogoditi da je Josip Perković bio najbliži suradnik Franje Tuđmana, a njegov sin Saša glavni savjetnik Stipi Mesiću i Ivi Josipoviću?

To je samo jedan od zornih primjera feudalizma u kojem živimo.

6. Zašto je Zoran Milanović toliko inzistirao na Lex Perković?

Na više položaje moći u RH ne pripuštaju se osobe koje nisu ucijenjene, bilo osobnim ili obiteljskim imovinskim kriminalom bilo drugim kompromitirajućim podacima. To je jedna od glavnih poluga kojom tajne službe općenito, a naročito Udba, upravljaju ljudima. U tom se području nalaze i razlozi zbog kojih su Milanović i dugi niz drugih moćnika grčevito i uporno tražili spas za Perkovića i Mustača, te ponajviše za sebe. O svemu tome sam prije tri godine napisao konkretnu i dokumentiranu knjigu na koju nitko od prozvanih nije prigovorio.

7. Perković je za vrijeme komunizma prodao dušu vragu i izgubio sve moralne kriterije. Zanima me što je on bio u stanju napraviti da bi se dodvorio Tuđmanu i novim vlastima?

Udba je bila glavni čuvar i ubilački stroj zločinačkog komunističkog režima. Taj stroj se 1990. bez ikakve zadrške i izmjene preselio u potpuno nove povijesne okolnosti, u kojima je postao ključni moderator svih važnijih događanja. Perković je od 1986. bio na čelu Udbe u Hrvatskoj, a Mustač na čelu cijele jugoslavenske Udbe. Od tada do danas svi u piramidi moći se njima dodvoravaju ili od njih strepe. Nažalost, izvjesno je da bi se tako moglo i nastaviti kad se vrate u Hrvatsku na izdržavanje kazne, jer se za njihove dosadašnje 22-mjesečne izolacije u Njemačkoj nije znatnije dekonstruirala dubinska moć udbaške strukture.

M.S./croative.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željko Huljev o presudi Ercegu: Na tuđoj bi krvi ubirao poene

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva

Općinski sud u Splitu nepravomoćno je odbio kao neosnovanu tužbu Zorana Ercega, u javnosti poznatog aktivista iz Splita koji je tužio Željka Huljeva, nekadašnjeg novinara, tražeći 60 tisuća kuna zbog povrede časti.

Općinski sud u Splitu je odlučio: Zoran Erceg bio je u službi Ratka Mladića, nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom.

SlobodnaDalmacija je uspjeli doći i do Huljeva koji je rekao kako ga raduje da pravna država funkcionira. – Naravno, zadovoljan sam presudom ne toliko zbog sebe koliko zbog očuvanja diginiteta Domovinskog rata. Hvala časnom sudu što je pravilno i profesionalno procijenio činjenične elemente u postupku koji bi trebao biti poučan za bilo koga tko se drzne ubirati bilo kakve osobne i ine poene na tuđoj krvarini – komentirao je Huljev, piše SlobodnaDalmacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Čestitke riječkom SDP-u

Objavljeno

na

Objavio

Danas kada čitate ovaj tekst riječki SDP će u dužini vladanja gradom na Rječini uspjeti nadmašiti Komunističku partiju Sovjetskog Saveza na čemu mu neupitno moramo čestitati. Možemo misliti što god želimo o SDP-u, ali ostati na vlasti na nekom području duže od 74 godine predstavlja neupitan politički uspjeh na kojemu se mora čestitati. Red je da danas u skladu s tom obljetnicom pogledamo rezultate te dugotrajne vladavine SDP-a u Rijeci s osvrtom na vremenski posljednjih 30 godina.

Grad to su ljudi. Grad to su njegovi stanovnici. Niti država, niti grad niti selo ne mogu postojati bez ljudi pa je red pogledati demografske rezultate vladavine SDP-a. Kako smo predaleko od vremenski posljednjeg popisa stanovništva onda smo prisiljeni koristi druge službene podatke od demografskom stanju Rijeke. Na lokalnim izborima za gradsko vijeće grada Rijeke 2001 godine pravo glasa je imalo 132.574 stanovnika dok je na identičnim izborima 2017 godine pravo glasa imalo njih 110.071. To nam govori da se broj stanovnika Rijeke, pardon osoba s pravom glasa smanjio za praktički 17 % u ovih 16 godina. Kako se danas u Hrvatskoj kao specijalni problem navodi bijeg stanovnika iz Osijeka red je usporediti riječke podatke s osječkim. U tom istom razdoblju broj glasača u Osijeku se smanjio s 101.887 na 91.348 ili 10 % što nam neupitno ukazuje da je Rijeka grad slučaj, a nikako ne Osijek.

Grad to su ljudi. Grad to su njegovi stanovnici. Drugi podatak koji ukazuje na uspjeh ili neuspjeh nekog grada predstavlja broj rođenih i broj umrlih. Tokom posljednjih 5 godina u Rijeci se rodilo 4.527 djece, a istovremeno je umrlo 8.414 osoba što znači da smo prilično blizu toga da na 1 rođenje dolaze 2 sprovoda kao što se dogodilo 2017 i 2018 godine. S druge strane u ponovno moramo ovdje naglasiti navodno problematičnom Osijeku se rodilo 4.500 djece,a umrlo su 6.823 osobe. Tko zna možda je istina da se Osijek iseljeva u Njemačku, ali Rijeka se ne iseljava. Ona izumire, ubrzano izumire.

Mnogi će se upitati kakve veze to izumiranje Rijeke ima s gradskom vladom, kakve to veze ima s riječkim SDP-om ? Oni koji se to pitaju su isti oni koji su stalno iznenađeni neugodnim događajima, oni koji nikada nisu ništa krivi ili odgovorni. Ranije Linić, a danas Obersnel ponavljaju da je Rijeka sužena na 44 kilometra prostora i da je to bio zločin odgovoran za sve njene današnje probleme. Ako ih ikada išta pitate oni će uvijek odgovoriti da nisu krivi za izumiranje Rijeke. To po njima nema nikakve veze s odlukom da se razvoj grada temelji na tercijarnim, uslužnim djelatnostima koje po mišljenju riječkih SDP-ovaca nose veće plaće. Obersnel voli navoditi da se Riječani sele u Viškovo i slična okolna mjesta tako da smanjivanje broja stanovnika grada na Rječini ne predstavlja nikakav demografski, socijalni ili politički problem. Tko zna možda on sam u to i vjeruje ignorirajući razlog za na primjer uspjeh Viškova. Za razliku od Rijeke koja izumire u Viškovu na 2 sprovoda dolaze 3 bebe što nam govori da je riječ o živoj, uspješnoj općini. Osnovna gospodarska razlika između Rijeke i Viškova je da se ekonomija manjeg mjesta temelji na industriji,a ne na uslužnim djelatnostima. To govori više nego dovoljno o neuspjehu vladavine riječkog SDP-a u samostalnoj Hrvatskoj.

Za dobiti potpunu sliku propadajućeg grada dovoljno je spomenuti da se Rijeka godišnje zadužuje za 70 milijuna kuna godišnje. To nas automatski dovodi do pitanja gdje odlazi ovaj novac,a najjednostavniji odgovor na njega bi bio da Rijeka ima jednak broj zaposlenih kao i Split s 40 % više birača na posljednjim lokalnim izborima. Nema nikakvog smisla išta drugo reći.

Na kraju red je da se svi upitamo što rade druge političke opcije u gradu na Rječini da nisu u stanju pobjediti na lokalnim izborima ? Ispravan odgovor na to pitanje je praktički nemoguće naći. Danas kada riječki SDP zasluženo slavi  dužu vladavinu nego što je vladala KP SSSR-a red je obratiti pogled na budućnost. Na budućnost kada će Rijeka zbog svoje pogrešne gospodarske i demografske politike imati još manje stanovnika. Na 2021 godinu kada će SDP pokušati predati gradonačelničku poziciju iz ruka Vojka Obersnela u ruke Mirka Filipovića. To je ujedno i budućnost kada se možemo nadati promjenama na bolje jer gore više stvarno ne može biti.

Rijeka nije grad koji se iseljava. Rijeka je grad koji izumire.

Robert Jurčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari