Pratite nas

Komentar

KULJIŠEV komentar NEOBJAVLJENOG JURČEVIĆEVOG interview-a u Večernjem

Objavljeno

na

Juri Jurčeviću nisu objavili intervju u ”Večernjem”, iako su ga prvo od njega tražili, a onda i najavili… Ne slažem se sa svim što tu piše, mislim da on prilično pojednostavljuje, društveni su procesi uvijek složeniji. Ali na ispravan način postavlja cijelu problematiku, te ako i nema točan odgovor, barem je postavio pitanje, dok ga ostali izbjegavaju, ili se bave ideologemima…

S odgovorom na pitanje br. 1 i s prvim dijelom odgovora na br. 2 slažem se 100%, i to na temelju mojih uvida koji su, pretpostavljam, neposredniji od onih koje ima Jurčević. Pod 3. bih samo zamijenio naziv Udba nazivom tehnosktruktura – to je puno kompleksnija formacija koju treba precizno razložiti. Autsajderi (a Jura je kao opozicionar u komunizmu bio nesumnjivo jedan od njih) ne znaju kako je moć bila raspoređena. Partija je bila u velikoj mjeri marginalizirana, a Udba (SDB) je djelovala samo na nižim, operativnim razinama… piše na svom fb profilu D. Kuljiš

jurcevicNo on pod Udba vjerojatno misli da obavještajni kompleks koji se sastojao od 14 nezavisnih agencija. One su pak bile pod utjecajem državnih struktura koje su sačuvale moć, a to je također jedan složeni politički kompleks koji nije bio hijerarhiziran…

U svakoj diktaturi vrijedi fuerer-princip i ima jako dobar članak u Kallisovu ”Fascism Readeru” koji uvijek držim kod uzglavlja gdje je objavljen i esej Franza Neumanna koji objašnjava da se nacizam ne može opisati kao država (režim naziva Behemoth po Leviathanu) jer je to niz personalnih državnih ”lena” koja su u permanenentnom sukobu institucionalnih interesa. Ditto! Plus magla i kaos ”delegatskog sistema”. Ali, da sad puno ne filozofiramo, mislim da je Jura dobro otvorio pitanje, s tim da smo podjednako daleko od odgovora… Trebalo bi napisati knjižicu, da.

Cenzurirani odgovori dr. Josipa Jurčevića: ‘Moć Udbe je najčvršća u pljački hrvatske imovine!’

1. 2. Kako je Udba dočekala stvaranje Hrvatske države?

Sve bitne stvari su danas potpuno razvidne, a nejasni su neki detalji. Savez komunista Hrvatske (SKH) i Udba u Hrvatskoj bili su i ostali najvjerniji čuvari Jugoslavije i njenog komunističkog režima, te najžešći protivnici samostalne hrvatske države i demokracije. Ritam otvaranja Saveza komunista Hrvatske (SKH) i Udbe u Hrvatskoj prema povijesnim procesima 1990-ih iznuđivan je (tek) ritmom velikosrbijanskih prijetnji. Bilo im je potpuno jasno da će se Miloševićev agresorski stroj – ako i kad krene – najprije i najžešće obračunati s njima, jer su oni u Hrvatskoj bili jedina organizirana i realna snaga. No, SKH i njegova Udba predugo su vjerovali u opstanak jugorežima, što je kasnije skupo plaćala obrana Hrvatske. Omekšavanje totalitarizma u Hrvatskoj je godinama kasnilo za Solidarnosti u Poljskoj te perestrojkom i glasnosti u Sovjetskom Savezu. Komunistička kliješta nisu se otvorila u Hrvatskoj čak ni padom Berlinskog zida i pogubljenjem rumunjskog diktatora i njegove supruge. Tek pod izravnom prijetnjom prelijevanja velikosrbijanske „jogurt revolucije“ u Hrvatsku i slomom zadnjeg (14.) kongresa jugopartije, u drugoj polovici siječnja 1990., SKH i njegova Udba prinuđeni su upustiiti se u igru demokracije.

2. Je li Tuđman preuzeo bivše udbaše kako bi ih iskoristio za stvaranje hrvatske države ili su se oni oteli kontroli pa su zagospodarili zemljom’?

Potpuno obrnuto. U Hrvatskoj se početkom 1990-ih, kao i desetljećima prije toga, nije moglo ništa imalo važnijeg pripremiti i dogoditi bez znanja, sudjelovanja i kontrole Udbe. Isto tako, nitko razuman nije mogao krajem 1980-ih očekivati da će išta značajnije moći napraviti bez Udbe. Tako je Udba za glavnu ulogu u svojoj igri ili predstavi demokracije odabrala Franju Tuđmana, te ga dobro opkolila sa svojim pouzdanim likovima poput, Manolića, Mesića, Boljkovca itd.. Tuđman je na tu igru pristao, ali je imao druge namjere.

Međutim, prema nizu događaja, a naročito prema današnjem katastrofalnom sveopćem stanju u Hrvatskoj potpuno je razvidno, da je udbaška struktura zadržala kontrolu i u hrvatskoj državi, a sve bitno što je do Oluje izmicalo kontroli, potom je postupno vraćeno u udbaško korito. Uostalom, udbaška struktura u institucijama hrvatske države već je 1994. lansirala i nadalje razvijala optužnicu da je F. Tuđman čelnik udruženog zločinačkog pothvata.

3. Kakva je uloga bivših udbaških struktura u privatizaciji?

Moć udbaške strukture je najočiglednija, najtvrđa i najveća u promjeni vlasničkih odnosa, tj. u sustavnoj pljački bivšeg društvenog vlasništva koja se pogrešno naziva privatizacijom. Taj pljačkaški model uspostavljen je još zadnjih 1980-ih godina i do sada nije bitnije izmijenjen, te je glavni ključ očuvanja moći udbaške strukture.

4. Što s dogodilo s bivšim udbašima nakon Tuđmanove smrti?

Udbaška, tj. (neo)komunistička moć je veoma stručno i preduboko institucijski strukturirana, što znači da se na sve načine sustavno prilagođavala novim okolnostima. To se može jasno prepoznavati i u višegeneracijskom kadroviranju u kojem komunističke moćnike i udbaše na institucijskim položajima moći nasljeđuju uglavnom njihovi biološki potomci, a tek potom ideološki klonovi. Po tome je komunizam veoma sličan feudalizmu.

5. Kako se moglo dogoditi da je Josip Perković bio najbliži suradnik Franje Tuđmana, a njegov sin Saša glavni savjetnik Stipi Mesiću i Ivi Josipoviću?

To je samo jedan od zornih primjera feudalizma u kojem živimo.

6. Zašto je Zoran Milanović toliko inzistirao na Lex Perković?

Na više položaje moći u RH ne pripuštaju se osobe koje nisu ucijenjene, bilo osobnim ili obiteljskim imovinskim kriminalom bilo drugim kompromitirajućim podacima. To je jedna od glavnih poluga kojom tajne službe općenito, a naročito Udba, upravljaju ljudima. U tom se području nalaze i razlozi zbog kojih su Milanović i dugi niz drugih moćnika grčevito i uporno tražili spas za Perkovića i Mustača, te ponajviše za sebe. O svemu tome sam prije tri godine napisao konkretnu i dokumentiranu knjigu na koju nitko od prozvanih nije prigovorio.

7. Perković je za vrijeme komunizma prodao dušu vragu i izgubio sve moralne kriterije. Zanima me što je on bio u stanju napraviti da bi se dodvorio Tuđmanu i novim vlastima?

Udba je bila glavni čuvar i ubilački stroj zločinačkog komunističkog režima. Taj stroj se 1990. bez ikakve zadrške i izmjene preselio u potpuno nove povijesne okolnosti, u kojima je postao ključni moderator svih važnijih događanja. Perković je od 1986. bio na čelu Udbe u Hrvatskoj, a Mustač na čelu cijele jugoslavenske Udbe. Od tada do danas svi u piramidi moći se njima dodvoravaju ili od njih strepe. Nažalost, izvjesno je da bi se tako moglo i nastaviti kad se vrate u Hrvatsku na izdržavanje kazne, jer se za njihove dosadašnje 22-mjesečne izolacije u Njemačkoj nije znatnije dekonstruirala dubinska moć udbaške strukture.

M.S./croative.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivan Selak: Zlatko Mejaški nema svoj trg, ulicu, ni sokaka nema, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio…

Objavljeno

na

Objavio

Vojni pilot i brigadir Hrvatske vojske Ivan Selak na svom facebook profilu prisjetio se Zlatka Mejaškog, kolege iz Domovinskoga rata, koji je poginuo 21.travnja 1995. uvježbavajući se za operaciju Bljesak.

Njegov dirljiv status u nastavku prenosimo u cijelosti.

– Na današnji dan prije 23 godine, na zadaći uvježbavanja za operaciju Bljesak, poginuo je moj kolega i prijatelj, hrvatski vitez, pilot i junak Zlatko Mejaški.

Nema njegove spomen sobe, trga, ulice, ni sokaka nema, ni spomena kad je prigoda, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio.

Pa tko je bio Meš?

Rođen u Bariloviću, nedaleko Karlovca, od prvoga dana stao je u obranu svoga kraja, pilot, s kalašnjikovom u rukama tukao se u rovovima oko Karlovca, Duge Rese i Barilovića, nije on bio u Maksimirskoj dok su padale granate po njegovu kraju…

Nije letio do 93., dok nismo nabavili avione, imao je prekid od gotovo četiri godine jer njegov zadnji let bio je u Bihaću… Sjećam se, zima 89./90., letimo noću, aerodrom Željava, više od pola metra snijega, hladno je, Meš na slijetanju dodiruje predpolje 60 metara prije praga piste, udar je strahovit, dijelovi kotača ostaju na pisti, a avion završava u dubokome snijegu 600 metara od praga i 60 metara pored piste, nema eksplozije, nema prevrtanja, snijeg u usisniku zabetoniran, pilot koji je tu noć bio na startnoj nije skužio da se čovjek rasuo, da je avion uništen, slijećemo još trojica nakon njega na istu pistu punu ostataka Mešova aviona, i nitko ništa nije zakačio, što ti je sudbina!

Parkiramo avione, a Meša nema, dovozi ga kolega koji je bio na startu i koji se vraćao pistom nazad, Meš ga je stopirao, ovaj u šoku… Koliko je volio taj avion, rekao mi je još na stajanci: “Kad sam vidio što je ostalo od aviona, da sam imao pištolj, ubio bih se”…

I sjeo je ponovno 93. i ja sam bio za to, trebali su nam takvi jer bilo nas je malo, bio je svjestan da puno više može za ovu zemlju uraditi avionom, dao je sve od sebe, ponovno je bio najbolji u poznavanju ZTUP-a, od svih nas garant najviše… Često smo letjeli skupa. Ove fotke su iz zime 94./95., snimio sam ga nekim kršem od fotoaparata.

Dva i pol mjeseca kasnije zadnji put sjeda i odlazi. Odlazi i više se nikad ne vraća, pozvali su ga Žile,Vule, Anton, Miroslav, poletio je s Batariletom (ni njega više nema) u paru kao pratilac. U nekom jebenom zaokretu na maloj visini i velikoj brzini dira krilom zemlju koju je toliko volio i nestaje, odlazi i pridružuje se plejadi hrvatskih vitezova, kažu da duše takvih idu u sazviježđe Coma Berenices, e tamo su moji heroji…

Meš, vječna ti slava, velika hvala, počivao u miru… – napisao je na Facebooku Ivan Selak

 

Foto: Ivan Selak

Foto: Ivan Selak (Zlatko Mejaški stoji u sredini)

 

15. svibnja 1992. – Herojski prelet Selaka i Ivandića

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: RETROAKTIVNA ZABRANA

Objavljeno

na

Objavio

Pišući negdje prvog listopada 2017 o posjeti sada već omraženog ministra Vulina na ustoličenju u Šibeniku, njegovom poimanju “OLUJE” najsvjetlije VRO novije hrvatske povijesti, pišući tada zatražio sam zabranu ulaska u RH svim takvim zločincima.

Naravno tada sam pisao gluposti.
Pa onda opet posjet Vučića, opet ja pišem gluposti.

Oni traže, oni zahtjevaju, oni se brinu o svakom srbinu ma gdje bio.
Ma gle čuda pozivaju Pupovca da ih izvjesti o problemima Srba.

Svojim odnosno srpskim tenkovima, bježeci ispred bojovnika HV gaze svoj, moj narod, da imate i malo stida, nema te ga, nikad više ne bi spominjali Oluju.

Milorade čujes li ti što ovi tvoji mentori pričaju, hoćeš li u novostima, objaviti da su ustaše zabranile četniku ulaz u RH.

Hoćes ali na tebi jedinstven, svojstven način, plačući da opet netko diže tenzije i napada goloruke četnike naoružane do zuba, ali briga me što ti misliš, da li će se pojaviti neka nova zabrana za Vučića ili će jos mnogo vode proteći Dunavom

Ma tko sam ja da pišem retroaktivno

A sad isljednici, DORH, ma neka…

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati