Connect with us

Kolumne

‘Kultura mržnje?’

Objavljeno

-

Seine Saint-Denis

Planska islamska migrantska invazija na kršćanski svijet, napose na Sveto Rimsko Carstvo, Europu kako se prije zvala, silom mijenja europsku nacionalnu i vjersku sliku. Šarenilo u kojem po kulturi ponašanja i mentalitetu življenja pomalo dominira boja umarširanih islamskih invazionista, ekonomski i socijalno sve jače potresa okupirane države i narode.

Tako vrlo zapaljiva situacija plodno je tlo za rast mržnje, kao okidača za strašne nemire sa nepredvidivim posljedicama. Mržnja se globalizirala podjednako i  na strani migrantski invazionista koji očekuju ugodan i raskošan život bez rada, od socijale i djećjih  dohodaka, i na strani domaćina koji ih plaćaju kroz sve veće porezne namete, po cijeloj Europi.

Kršćanofobija stoga postaje sve veća prijetnja i demokratskom procesu, i daljnjem europskom ujedinjenju, miru i svim drugim stećevinama Europe. Europa silom ubrzano pretrpana tolikim razlikama, koje došljaci ne prihvaćaju, i u kojoj nameču svoj stil života, u prvom redu svoju muslimansku vjeru, biva pretijesna za sve to, što potvrđuje i svakodnevni islamski terorizam diljem mirom okupiranih prostora.

Europa poprima političko sigurnosni izgled bosanskohercegovačkog „bureta baruta”, i „krčme pogašenih  svijetla”. Kršćanofobija kao povijesna ideologija, po do sad viđenom kako se širi i šta ostavlja iza sebe, je novi svjetski fenomen, u mnogim sredstvima širenja, i u cilju kojeg je zacrtala i kojem ide, nadmašuje sve ideologije do sad kroz koje je svijet prošao. Europa je naprosto naivno upala u opasnu budućnost njemačkom prisilom na sve članice da otvore vrata migrantskoj invazionističkoj islamskoj bujici, što će trajno ostati zabilježeno kao njemačko muslimanska okupacija Svetog Rimskog Carstva.

O brutalnosti kršćanofobije najbolje govori činjenica koja svaki vid kršćanskog otpora milijunskoj islamskoj vojsci koja maršira, i koja je umarširala u Europu, naziva islamofobijom. Kršćanska obrana ognjišta, obrana djeteta, obrana slobode, obrana domovine, za islamske invazioniste je islamofobija, dok u isto vrijeme islamska otvorena invazija nije kršćanofobija. Tu islamsku suvremenu parolu „napad je najbolja obrana” prihvatile su i neke europske zemlje, čije društvo uređuju novinari prodani za šakicu Judinih srebrenjaka. Ni hrvatsko društvo nijese uspjelo obraniti od takvih novinara koji su, zapravo, suagresori na hrvatski identitet.

Koliko su mediji važni u svakom ratu, pa tako i u ovom muslimansko migrantskom, uvidjeli su i Bošnjaci koji su uzurpirali sve izdavačke novinske kuće, pisane i elektroničke, i stali čvrsto protiv hrvatskog prava na TV postaju na hrvatskom jeziku.

Vrijeme je, zapravo minuta do dvanaest, da se uključi alarm u Bosni i Hercegovini  zbog rastuče kršćanofobije kojom se i djeca truju, bilo ona kojima je zabranjeno slavljenje Djeda Mraza jer je to kršćanski spomen,  ili ona muslimanska djeca koja se kao Askeri obučavaju za rat protiv „nevjernika”, kao što i isilovci provode genocid i konfesiocid nad kršćanima u islamskom svijetu.

Bošnjačkomuslimanska  kršćanofobija sve je više inspiracija isilovskim masovnim ubojicama, kao i onim bošnjačkim teroristima koji nekažnjeno ubijaju hrvatske povratnike.  Podjednako je zahvatila sve bošnjačke institucije, kako političke tako i vjerske. Iz vjerskih centara šire se one najopasnije i najbrutalnije, i one idu čak i u otvorenu agresiju na Hrvate katolike i njihove svetinje. Upad poglavara IZBiH u crkvu Svete Marije u Jajcu i obavljanje muslimanskog vjerskog obreda u istoj, pokazatelj je brutalne agresivnosti kršćanofobista, pred očima Svjetske zajednice u osobi Visokog predstavnika. Šutnja te svjetske institucije istu svrstava u suagresora i sukršćanofobista na toj europskoj periferiji.

Muslimanska ratna mržnja prema kršćanima,  koja se nebranjeno počela širiti u islamskim zemljama, napose onog dijela na Bliskom istoku, a koja se poput muslimanske mržnje prema Židovima upija djeci s majčinim mlijekom, kako je kazao jedan povjesničar svjetskog glasa, pretvara se u globalnu muslimansku „kulturu mržnje” prema svemu, i svugdje što nije muslimansko. S vremenom takav muslimanski odnos prema „nevjernicima” postaje i pravilo ponašanja muslimana i u kršćanskom svijetu, napose tamo gdje su katolici malobrojni, u Bosni i Hercegovini.

Gotovo se prisiljava kršćanski svijet da se počne ponašati kao i muslimani, i počne uzvraćati istim načinima i sredstvima. Ukoliko bi se taj odnos uspostavio  na toj vagi, mržnja na mržnju, teror na teror, oko za oko, svijet bi utonuo, i potonuo u ratnim strahotama vjerskog sukoba. A povijest nas uči da su vjerski ratovi uvijek bili najbrutalniji s najviše žrtava i razaranja.

Islamski dio svijeta, koji svoju budućnost gleda bez drugi vjera i konfesija kao narod kojipolaže pravo na apsolutnu istinu u svojim vjerski čistim entitetima, poput već sada mnogi islamskih država, tu povijesnu istinu, iako je bio njen kreator, još uvijek ne prihvaćaju kao apokalipsu, već vrijeme svoje pobjede i vjerske vladavine cijelim svijetom. A to i jest razlog ogromnog demografskog buma u islamskom svijetu, u kojem su, kako je kazao bivši poglavar IZBiH Mustafa Cerić, muslimanke dužne rađati djecu ne samo za svoju majčinsku ljubav, već i za osvajačke ratove. Mustafa Cerić beha muslimankama je dao zadatak, a kad to vjerski muslimanski lider kaže onda je to nedodirljiva i obvezna svetinja, da svaka mora  roditi više djece za osvajački rat negoli za sebe, u odnosu troje za islamsku BiH i dvoje za svoje majčinstvo.

To je, gledajući po tako velikom broju rađanja pravilo, sveti zadatak u cijelom islamskom svijetu. Potvrđuju to i stravične slike djece ubojica koje roditelji opasuju u eksploziv i uz blagoslov šalju u ubijanje  „nevjernika” po gradskim ulicama, trgovima pa čak i po crkvama. Taj novi vid djećjeg strašnog ratovanja u ime Velikog Alaha u nekim oblicima prenesen  je i među beha muslimane, koji svoju djecu, onu rođenu po zadatku Mustafe Cerića, šalju u vojne centre za obuku, kao Askere. Ta djeca su budući islamske ubojice „nevjernika“ diljem kršćanskog svijeta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari