Kultura
Kupina, bršljan i drača obrasli kuću su sa svake strane
Polako dolazim pred kuću staru,
osjeća se tuga i praznina neka,
dvorište je zaraslo u draču,
a majke nema na pragu da čeka.
Sjedam na kameni prag
gdje otac je odmarao nakon teškog rada,
vjetar zatvori stara vrata
dok suza niz lice pada.
Murva velika, stara
ponosno u dvorištu stoji
kao da kućicu skromnu čuva
i godine samoće broji.
Kupina, bršljan i drača
obrasli kuću su sa svake strane,
a nekad sam tamo brala
na svijetu najljepše jorgovane.
Dok tako tužna sjedim
s obližnje crkve začuh zvona
na trenutak kao da vidjeh majku
dok krunicu u ruke uzima ona.
Iz sjećanja lijepog se prenuh
jer noć se polako spušta
dok odlazim kućicu opet obavija
samoća, praznina i tama gusta.
Stihovi: Ljiljana Tolj
Što vi mislite o ovoj temi?
