Pratite nas

Kronika

Kusić: Radić je prvi političar koji je okupio najveći dio hrvatskog naroda

Objavljeno

na

Stjepan Radić jedna je od najvažnijih osoba cjelokupne hrvatske povijesti, prvi političar koji je svojim idejama i programom okupio najveći dio hrvatskog naroda postavši njegovom voljom predvodnik borbe za hrvatsku slobodu, državnost i samobitnost, stoji u izjavi predsjednika HAZU akademika Zvonka Kusića u povodu 90. obljetnice smrti hrvatskoga političara Stjepana Radića.

Kao narodni vođa i prosvjetitelj, tvrdi, Radić je hrvatsku državotvornu ideju prenio u sve slojeve hrvatskog naroda i nadogradio je pozitivnim vrednotama na kojima Hrvatska treba počivati.

To su vrednote, naglašava Kusić, sloboda, demokracija, republikanizam, mirotvorstvo, čovječnost, poštenje, socijalna pravda, solidarnost, ljudska prava, prava žena i prava manjina.

Ocijenio je kako je Radić time postao vizionar istinski slobodne i napredne Hrvatske za koju je prije 90 godina položio život.
Smatra kako je ideal Stjepana Radića bila slobodna, dobro uređena, pravedna i socijalna država koja će odgovarati stoljetnim težnjama hrvatskog naroda.

Radićeva Hrvatska, istaknuo je predsjednik HAZU, zemlja slobodnih, sretnih i prosvijećenih građana, integrirana u Europu, otvorena prema drugima i okrenuta budućnosti.

Po Kusićevu mišljenju Radićevo poimanje politike i javnog djelovanja podrazumijevalo je praktičan rad i konkretne poteze da se Hrvatska izbori za svoja prava i pokrene naprijed na svim društvenim razinama, posebno u gospodarstvu i prosvjeti.

“Svojom žrtvom, životnim primjerom i baštinom koju je ostavio budućim hrvatskim naraštajima Stjepan Radić i danas služi kao uzor, nadahnuće i putokaz u izgradnji bolje Hrvatske i boljeg svijeta”, poručio je Kusić, prenosi Hina.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

22. listopada 1992. – Pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari

Objavljeno

na

Objavio

Dana 22. listopada 1992. godine Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. 

Grobnica Ovačara pored Vukovara mjesto je najvećeg zločina nakon II. svjetskog rata u Europi, ako tu ne računamo masovne partizanske postratne likvidacije Hrvata u Jugoslaviji nakon 1945. godine. Ovaj pokolj počinila je JNA, Titova vojska komunističke Jugoslavije i samodeklarativna sljedbenica “antifašizma”, a glavni operativni krvnik s Ovčare i ubojica zarobljenika iz bolnice bio je tadašnji major JNA Veselin Šljivančanin koji je u zatvoru odležao za ovaj monstruozni zločin samo 2450 dana ili nešto više od 6 godina.

Nakon Ovčare, Srbi su počinili još jedan gnjusni i patološki zločin i u Srebrenici 1995. godine ubivši preko 8.000 Bošnjaka, isključivo muškaraca, na način kako su radili u krajevima uz Drinu i u vrijeme NDH.

Dana 22. listopada 1992. godine Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava pokolja tada nije bila moguća zbog srpske okupacije tog područja, pa su snage UNPROFOR-a godinama do reintegracije čuvale mjesto masovne grobnice, kako bi spriječile uklanjanje dokaza do tada najvećeh pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Ekshumirano je 200 tijela, a do srpnja 2006. godine identificirane su 194 osobe, ubijene u dobi od 16 do 77 godina. Još 60-ak osoba se smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna da su ubijeni.

„I danas mi je jedino žao što nisam dobro izvršio zadatak u Vukovaru,razoružao paravojne formacije (hrvatske vojnike op.) i nisam pod svaku cijenu pronašao svoje zarobljene starješine i vojnike“, rekao je nakon izlaska iz zatvora ratni zločinac i patološki ubojica s Ovčare Veselin Šljivančanin srpskim medijima, a prenio 24.sata.hr

Šljivančanin je prvo osuđen na 5 godina zatvora, te 2007. privremeno pušten na slobodu. Međutim, žalbeno vijeće mu ju 2009. utrostručilo kaznu na 17 godina jer nije “adekvatno odražavala težinu zločina” te mu pripisala i krivnju “za pomaganje i podržavanje ubojstva 194 osobe”.

Završnom, pravomoćnom presudom, 2010. osuđen je na 10 godina zatvora jer sudstvo zaključuje da “nije znao” da će zatvorenici biti predani srpskoj paravojsci koja je imala namjeru likvidirati ih.

Tako je major Šljivančanin, ali i cijeli vojni vrh JNA, kao i političko vodstvo Republike Srbije, praktički amnestirano od zločina na Ovčari, kao i od brojnih drugih zločina u Hrvatskoj i genocida nad hrvatskim narodom na 1/3 okupiranog teritorija naše domovine.

Taj krvnik s petokrakom na glavi je organizirao mučenje i odvođenje 400 ranjenika iz vukovarske bolnice, ubijanje 264 ljudi na Ovčari te sprječavao evakuaciju 4000 civila, nakon pada Vukovara izdvajao ih iz kolone i slao u smrt.

U zatvoru je ovaj masovni ubojica proveo samo 2450 dana, što je Šljivančanin opisao u knjizi “Branio sam istinu – 2450 dana u Haagu”.

Krvnik Šljivančanin – U haškom zatvoru sam pjevao Titu i veličao antifašizam!

U intervjuu Televiziji Srbije Šljivančanin je ispričao događanja iz haškog zatvora, koje i nisu pretjerano zanimljive, osim u nekoliko dijelova, gdje priča o svojoj “borbi mišljenja” sa zatvorenicima iz Hrvatske. Naravno, Šljivančanin sebe kao uvjereni sljedbenik Tita, sebe smatra istinskim antifašistom, premda je u stvarnosti patološki ubojica i zločinac rijetkog kalibra. Sam se hvali u knjizi da je u zatvru veličao antifašizam, branio Tita i pjevao mu pjesme provocirajući druge zatvorenike.

“Oni kažu (drugi zatvorenici) da sam ja čovjek koji brani Jugoslaviju, brani Tita. Ja sam radio kod Tita, ja nisam dao da oni pljuju Tita. I sad ovi koji ga pljuju, ja njima još više kontriram.”  I dalje: “Povjest će pokazati ko je Tito, i on je pokazao”, rekao je intervjua krvnik s Ovčare.

Uostalom, po čemu se Šljivančanin razlikuje od partizanskih ubojica iz 1945. godine? Ista odora, isti “antifašizam”, isti zapovjednik Tito, ista metoda ubijanja ljudi i bacanja u jamu. Nekada zarobljeni vojnici i civili, a onda opet – isto.

Novinarka ga je pitala o tome kako je “stekao autoritet u zatvoru”, a on odgovario kako je u druženju i šetnji pjevao pjesme o drugu Titu, “a oni svi bježe”, govori Šljivančanin. “Taj jedan Hrvat, ne mogu spominjati imena, on je jednom bio tri dana bolesetan”, tvrdi Šljivančanin, i priča kako su ga kasnije molili da ne pjeva “boračke”. Ovaj je intervju ubojica je dao povodom knjige koju je napisao o haškom zatvoru,  “Branio sam istinu – 2450 dana u Haagu”, koja je izazvala velik interes u Srbije prije nekoliko godina.

Ono što je istaknuo u svojoj knjizi Šljivančanin je to da je uvijek, pa i Vukovaru, bio “branitelj antifašizma”, na čijem je putu i ostao dosljedan.

I bez Šljivančaninovog priznanja, povezanost Titove vojske 1945. i JNA 1991. godine više je nego – očita. Radi se o istoj ideji, istim ljudima i istim metodama.

Radi se i o istoj mržnji prema svemu hrvatskom – Hrvatima.

Od Srba, preko Drvara, Bleiburga, Kočevskog roga i Hude Jame do Ovčare – isti krvnik i ista žrtva.

I isto opravdanje i jeftino pokriće za zločine – antifašizam.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Dan sjećanja na progone i stradanja Hrvata kotorvaroške doline

Objavljeno

na

Objavio

Prije mise pred zidom spomen-obilježja i pločama s ispisanim imenima 721 stradalnika i skulpturom Gospa žalosna – Kotorvaroška žena, rad akademskog kipara iz Zagreba Ante Jurkića, koji je podignut i blagoslovljen 2012. godine u dvorištu župne crkve izmoljena je molitva – Opijelo, položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen svim žrtvama ratova i poraća na ovom području.

Povodom obilježavanja 26. obljetnice najvećeg progona i stradanja Hrvata i vjernika iz kotorvaroških župa: Kotor Varoš, Sokoline i Vrbanjci u župnoj crkvi Rođenja B.D. Marije u Kotor Varošu, u subotu 20. listopada 2018. održana je komemoracija svim žrtvama II. svjetskog rata i poraća, njih 547, te poginulim braniteljima i civilima iz Domovinskog rata, njih 174. Ovaj spomen-dan sjećanja i molitve uveden je na inicijativu kotorvaroških svećenika franjevaca i Udruga kotorvaroških Hrvata 2012. godine, a ovogodišnji skup organizirale su Župe kotorvaroške doline, prenosi KTA.

Svetu misu predslavio je i pod njom propovijedao fra Stipo Karajica, samostansko-župni vikar u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba, a koncelebrirali su domaći župnik fra Zoran Mandić i župnik i upravitelj župa Sokoline i Vrbanjci fra Juro Tokalić.

Ovogodišnjoj komemoraciji i misnom slavlju nazočili su i brojni uglednici i gosti među kojima Zoran Piličić, pomoćnik ministra obrane RH i predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata i zapovjednik kotorvaroške bojne, Ivan Zeba, izaslanik Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Miljenko Vučković, načelnik Općine Klinča Sela, Anto Mandić, prijeratni gradonačelnik Kotor Varoša, Marko Bilobrk, predsjednik Udruge Kotorvaroških Hrvata Zagreb, Ilija Marić, predsjednik Udruge sv. Rok Kotor Varoš, Mijo Crnoja, predstavnik Udruge kraljevskoga grada Jajca, Dragan Juričević, predsjednik regionalnog odbora HDZ-a sjeverozapadna Bosna, te mnogi raseljeni Kotorvarošani pristigli iz Njemačke, Austrije i Hrvatske.

Komemoraciji su nazočili članovi obitelji žrtava rata i poraća iz kotorvaroške doline, a misno slavlje i ovogodišnju komemoraciju uveličali su svojim skladnim pjevanjem članovi Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva „Dr. Antun Radić“ iz Okića, pod ravnanjem prof. Maria Kambića i članovi Kuburuške udruge „Okić-Klinča Sela“ obučeni u njihove prepoznatljive svečane odore.

Prije mise pred zidom spomen-obilježja i pločama s ispisanim imenima 721 stradalnika i skulpturom Gospa žalosna – Kotorvaroška žena, rad akademskog kipara iz Zagreba Ante Jurkića, koji je podignut i blagoslovljen 2012. godine u dvorištu župne crkve izmoljena je molitva – Opijelo, položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen svim žrtvama ratova i poraća na ovom području.

Osim prigodnih riječi i zahvala na organizaciji i dobrodošlici mjesnog župnika fra Zorana Mandića, nazočnima se obratio i Zoran Piličić, predsjednik Društva za obilježavanje godišnjice žrtava rata i poraća iz Kotor Varoša. Od sadašnjih obnašatelja zakonodavne, izvršne i zastupničke vlasti u Općini Kotor Varoš nitko nije nazočio obilježavanju ove tužne obljetnice kada je tijekom srpske agresije na Kotor Varoš i njegovu okolicu, u razdoblju samo od četiri mjeseca godine 1992. prognano više od 10.000 Hrvata katolika, a ubijeno više 170 osoba te spaljeni i porušeni skoro svi sakralni, obiteljski i gospodarski objekti. Za sve to još nitko nije odgovarao, iako se o tome dosta pisalo, a i zna o kojim osobama se to radi u ovoj ne tako velikoj sredini.

Fra Stipo je u svojoj propovijedi podsjetio nazočne na sve to, a posebno na stradale žrtve komunističko-totalitarnih i ratnih progona i pozvao sve nazočne, kao i one koji su u mogućnosti da se zauzmu i učine nešto da stanje bude drugačije. Od prije ratnih 10.700 Hrvata koliko ih je živjelo na području Općine Kotor Varoš, danas živi oko 213 osoba, uglavnom starijih i nemoćnih.

U ovogodišnjem pozivu na ovu tužnu obljetnicu i skup organizatori su podsjetili: „ Molitveno sjećanje nije niti smije biti pozivanje na mržnju ili na osvetu, nego molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt. Kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje. Ujedno želimo i molimo da se ovako nešto na ovim a niti bilo kojim drugim mjestima više ne dogodi.“

Dnevnik.ba/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari