Pratite nas

Priče

„Kvartet istine“: Odrasli potomci homo roditelja svjedoče protiv istospolnog „braka“

Objavljeno

na

Četvero odrasle djece homoseksualnih roditelja svjedočilo je pred Žalbenim sudom u SAD-u i iznijelo potresna svjedočanstva o svom odrastanju unutar istospolne zajednice. Svojim svjedočenjem žele spasiti živote tisuća djece kojima bi ozakonjenje istospolnih zajednica ili „braka“ donijelo iste ili slične sudbine.

Ovo se događa dok u Hrvatskoj ministar zdravlja Siniša Varga priprema novi zakon o umjetnoj oplodnji kojim bi se takva mogućnost začeća putem donora sperme dopustila i lezbijskim parovima.

No, ustavna i međunarodnim konvencijama priznata prava djece na oca i majku i poznavanje bioloških roditelja država Hrvatska krši prvenstveno Zakonom o životnom partnerstvu koji je donijelo Ministarstvo uprave pod ravnanjem ministra Bauka. Trebalo bi zapitati i jednog i drugog ministra da li bi svojoj djeci poželjeli ono o čemu pričaju Katy Faust, Dawn Stefanowicz, B.N. Klein i Robert Oscar Lopez pred sudom u SAD-u. Napravili su zakone za djecu koju nikada neće upoznati niti će ih biti briga kako ta djeca žive i što osjećaju, osim ako jednog dana ta ista djeca ne budu tužila i RH i ministre Bauka i Vargu i tražila odštetu za bol, destrukciju i konfuziju koju su morala proživljavati.

„Kvartet istine“: Odrasla djeca homo roditelja svjedoče protiv istospolnog „braka“ na Žalbenom sudu 5th Circuit
Autorica: Kirsten Andersen

Dok Žalbeni sud Petog sudbenog kotara u New Orleansu (Louisiana) razmatra odluku o ukidanju zakona u trima saveznim državama koje zabranjuju istospolni „brak“, četvero odrasle djece homoseksualnih roditelja podnijelo je iskaze na sudu svjedočeći kako ozakonjenje homoseksualnih zajednica od strane države može dovesti do pravih katastrofa u životima tisuća djece.

Katy Faust, Dawn Stefanowicz, B.N. Klein i Robert Oscar Lopez, svi djeca homoseksualnih roditelja, dali su iskaze pred Petim sudbenim kotarom protiv ozakonjenja istospolnog „braka“. Prepričavajući sjećanja iz djetinjstva kada su odrastali u obiteljima koje su seksualni apetiti njihovih roditelja i radikalna supkultura koja je pratila „gay“ identitete tih roditelja učinili krajnje disfunkcionalnima, svi četvero složili su se kako će redefiniranje braka na način da se status bračne zajednice dodijeli i homoseksualnim zajednicama vjerojatno dovesti do iskorištavanja, zlouporabe i zlostavljanja neizmjernog broja djece u svrhu promicanja političkih i privatnih ciljeva.

„Odrasla sam s majkom i njezinim partnericama u okruženju u kojem je gay ideologija korištena kao sredstvo represije, osvete i zlostavljanja,” napisala je B.N. Klein o svojoj majci lezbijki i seriji njezinih ljubavnica koje su s njima živjele u kućanstvu. „Vidjela sam da djeca u homoseksualnim zajednicama najčešće postaju scenski rekviziti za pokazivanje u javnosti kako bi homoseksualci dokazali svijetu da su njihove „obitelji“ jednake heteroseksualnim obiteljima.”

„Iako ne mislim da bi svi homoseksualci bili de facto loši roditelji, znam da gay zajednica nije nikada, koliko se ja u svom životu sjećam, stavljala djecu na prvo mjesto osim kao komad vlasništva, grešku iz prošlosti ili političko sredstvo koje treba oblačiti i izvesti vani poput psića ili ponija kako bi se time impresioniralo zaluđene idealiste,” napisala je Klein. Dodala je da je kao dijete majke lezbijke bila prisiljavana stalno „poklanjati dužnu pažnju i poštovanje“ gay identitetu svoje majke, misliti da su „neki Židovi i većina kršćana glupani koji mrze homoseksualce i nasilni su,” te su ju uvjeravali da su homoseksualci „daleko više kreativniji i talentiraniji za umjetnost jer nisu inhibirani i prirodno su više „osjećajni“ tipovi.’”

Dok je Klein svoj odgoj u djetinjstvu definirala kao oblik zlostavljanja, Robert Oscar Lopez ispričao je pred sudom da je njegov odgoj, koji su mu pružile majka i njezina dugogodišnja partnerica, predstavljao „najbolje moguće uvjete za odgoj djeteta unutar istospolne veze.” Pa čak i uz takav odgoj, Lopez je svjedočio da ga je nedostatak očinske figure u njegovu životu, u kombinaciji s utjecajem radikalne gay kulture u čijem ozračju je odgojen, doveo do destruktivne konfuzije u svezi s vlastitom seksualnosti te na kraju doveo do toga da je postao homoseksualna prostitutka još u tinejdžerskoj dobi kako bi zadovoljio svoju čežnju za ljubavlju i prihvaćanjem od starijih muškaraca.

„Da su me tada 1985. godine ispitivali znanstvenici, „stručnjaci“ za znanstvena ispitivanja o istospolnom roditeljstvu, ispunio bih njihova najružičastija očekivanja o obiteljskom životu LGBT osoba,” napisao je Lopez. „[Međutim,] iza te ružičaste fasade koja je prikazivala sretan „kraj“ skrivali su se mnogobrojni problemi.”

„Prolazio sam kroz faze strašne seksualne konfuzije,” napisao je Lopez. „Imao sam neobjašnjivu prinudu za seksom sa starijim muškarcima… i želio sam seks sa starijim muškarcima koji su bili iste dobi kao moj otac iako sam tada jedva mogao razumjeti to što sam radio.”

„Novac koji sam dobivao u zamjenu za seks s muškarcima definitivno mi je pomogao u financijskom smislu jer mi je omogućio izdašan džeparac koji ne bih nikada mogao zaraditi radeći poslove za tinejdžere po pizzerijama i u psihijatrijskoj klinici moje majke. Međutim, sam novac nije bio toliko bitan koliko činjenica da sam imao potrebu osjećati se voljeno i željeno od starije muške očinske figure, pa čak i samo pola sata koliko bi trajao seks.”

Lopez je rekao kako je pričao s desecima druge odrasle djece homoseksualaca i od mnogih je čuo slične priče prepune boli i destrukcije prouzročenih nedostatkom biološkog roditelja i odrastanjem unutar neželjene vrste odnosa radi kojeg su im ljubavnici njihovih homoseksualnih roditelja bili nametnuti kao drugi otac ili druga majka. Lopez je u svom svjedočenju naveo također i svjedočanstva svojih devetoro prijatelja uz napomenu da ih ima puno više, ali se boje govoriti u javnosti jer se boje da će ih homoseksualni lobi maltretirati kao što su maltretirali i napadali Lopeza.

„Djeca koju su odgojili istospolni parovi suočena su s opasnim izazovom ukoliko prekinu šutnju i razbiju konsenzus odnosno mit o tome da nema štetnih posljedica odrastanja u istospolnoj zajednici“, napisao je Lopez nakon što je ispričao kako su homoseksualni aktivisti maltretirali njegove poslodavce i širili laži o njemu po internetu nakon njegovog prvog istupa u javnosti o odrastanju s majkom lezbijkom. „U takvoj klimi, moram zaključiti da je smještanje djece u domove istospolnih parova opasno jer ta djeca neće imati prostor za izražavanje svojih negativnih osjećaja zbog gubitka majke ili oca i zapravo će se s pravom bojati izraziti te osjećaje.”

Katy Faust je također svjedočila o tome da su djeca homoseksualaca prisiljena na šutnju zbog straha od gay aktivista koji im prijete da će ih javno osramotiti, raditi probleme na radnom mjestu te još štošta gore od toga ukoliko se u javnosti usude govoriti protiv istospolnog „braka“.

„Neka djeca koja su odrasla s gay roditeljima srame se izraziti svoje stavove o braku u javnosti jer ne žele ugroziti odnose s onima s kojima su emotivno vezani,” napisala je Katy Faust. „Nažalost, mnogi lobisti za legalizaciju gay „braka“ učinili su gay „brak“ jedinim znakom lojalnosti prema našim LGBT „obiteljima“ i prijateljima.”

„Etiketa vjerskog fanatika ili mrzitelja postala je vrlo moćno i djelotvorno oružje za ušutkavanje onih među nama koji odluče ne podržati ideju istospolnog „braka“ za koju lobiraju mnogi gay aktivisti,” nastavlja Katy Faust. „Velik dio svog odraslog života radije sam svoje mišljenje na temu braka držala za sebe. Bilo mi je (i još uvijek mi je) zlo od optužbi da sam zadrta i da sam protiv homoseksualaca zato što vjerujem u prirodan brak.”

„Mnogo godina su me takva njihova oružja držala u šutnji,” priznala je Katy Faust. „Nisam tražila prostor za izražavanje svojih stavova. Ali shvatila sam da je moja šutnja, i šutnja drugih, dozvolila da raspravom o toj temi dominiraju oni koji tvrde da jedino mržnja, neznanje ili indoktrinacija mogu navesti ljude da se suprotstavljaju „bračnoj jednakosti“.

Katy Faust govori kako njezino otvoreno nastupanje protiv istospolnog „braka“ proizlazi iz njezina uvjerenja da svako dijete ima pravo na odnos sa svojom majkom i svojim ocem.

„Kada naše institucije zakonski omoguće istospolni „brak“ … odmičemo se od toga da dopuštamo ljudima slobodu da žive kako žele te zakonima promičemo istospolne zajednice,” napisala je Katy Faust. „Time normaliziramo obiteljsku strukturu u kojem će djetetu uvijek biti uskraćeno, na dnevnoj bazi, uloga roditelja jednog spola i odnos s jednim od dvaju bioloških roditelja. Naš kulturološki diskurs postaje takav da u suštini djeci govorimo da nemaju pravo na prirodnu obiteljsku strukturu ili na svoje biološke roditelje, već da postoje samo zbog udovoljavanja željama odraslih.”

U svom iskrenom i živopisnom svjedočanstvu o odrastanju s promiskuitetnim ocem homoseksualcem koji je kasnije umro od AIDS-a Dawn Stefanowicz je ponovila stavove i osjećaje ostalih troje svjedoka.

„Vrlo je teško raspravljati o implikacijama odrastanja u homoseksualnoj zajednici dok ne dođete u kasniju odraslu fazu kada imate već razvijen dobar dio osobnosti i neovisnosti o svom LGBT roditelju, partnerima i čitavoj toj supkulturi,” napisala je Dawn Stefanowicz. „Često smo prisiljeni odobravati i tolerirati sve oblike izražavanja seksualnosti, uključujući i izbor različitih seksualnih i rodnih identiteta.”

„Kao djeci nije nam bilo dopušteno izraziti neslaganje, bol i zbunjenost,” napisala je Stefanowicz. „Većina osoba koje su odrasle unutar homoseksualne zajednice ne osjeća se sigurno ili slobodno ispričati svoje priče u javnosti i prikazati životne izazove s kojima se susreću. Strah ih je gubitka stručnih licenci, boje se da neće moći pronaći posao u odabranom području, da će članovi obitelji prekinuti s njima odnose i da će izgubiti vezu sa svojim gay roditeljem(ima). Neki gay roditelji su zaprijetili uskraćivanjem nasljedstva djeci ukoliko ne žele prihvatiti njihovog najnovijeg partnera ili partnericu.”

„Specijalizirane LGBT udruge i tzv. grupe potpore za djecu ponekad djeluju kao fronte s daleko mračnijom ulogom jer njihova je uloga ušutkati, zastrašivati i prijetiti djeci koja žele s drugima podijeliti svoju istinu te dopuštaju da samo politički korektna verzija našeg djetinjstva izađe u javnost,” nastavlja Dawn Stefanowicz. „Te specijalizirane LGBT udruge promiču političke i zakonske ciljeve prema ozakonjenju istospolnog „braka“, ignorirajući pri tom zastrašujuću nejednakost, trajne gubitke i predrasude koje proživljavaju djeca u homoseksualnim zajednicama u ime seksualnih prava odraslih. Djeca zauvijek gube svoja prava da znaju tko su njihovi roditelji i da ih odgajaju njihovi vjenčani biološki otac i majka.”

Sudsko vijeće Petog sudbenog kotara koje broji tri člana čulo je prošlog petka usmenu raspravu (audio dostupan ovdje) u svezi sa zakonitošću ustavnih zabrana homoseksualnog „braka“. Međutim, dok ne objave svoju odluku može proći i nekoliko mjeseci.

U međuvremenu je američki Vrhovni sud u ponedjeljak odbio razmotriti odluku nižestupanjskog suda koja podržava zakonitost zabrane istospolnog „braka“ savezne države Louisiane. Vrhovni sud još uvijek razmatra da li će održati raspravu u svezi sa zabranama istospolnog „braka“ u američkim državama Ohio, Michiganu, Kentuckyju i Tennesseeju.

Autorica: Kirsten Andersen

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tihomir Hojzan: O KRUNICI NA HRVATSKOM VOJNIKU

Objavljeno

na

Objavio

“Od 1991. uporno sam tražio odgovor na jedno pitanje: Kako to da smo svi mi ZNG-e tada nosili krunice i otkud nam uopće ta ideja?

Ne pamtim ni jednog jedinog ZNG-u iz 1991. koji nije nosio krunicu, bilo na ramenu, bilo oko vrata ili čak omotanu na kundak puške!!??

Nekako sam još shvaćao da je nosimo mi koji smo bili vjernici oduvijek i oduvijek išli u Crkvu, ali sekretar najveće „partijske ćelije“ u mom gradu s krunicom na „epoleti“ skupa sa mnom na prvoj liniji obrane u Zapadnoj Slavoniji… I stotine drugih koji nisu nikada bili vjernici (čak dojučerašnji zadrti ateisti) niti su uopće znali moliti ni jednu od krunica? Svi nose krunicu, mole se, nisu više ateisti…

To je već bilo čudno, čak čudo.

Znam da na prvom postrojavanju ZNG-a u Kranjčevićevoj u Zagrebu nitko nije dijelio krunice. Ne pamtim da je ikada i jedan svećenik, biskup ili kardinal potaknuo ZNG-e na nošenje krunice u najkrvavijem i odlučujućem djelu rata: rujan 1991. – prosinac 1991.

Odjednom su svećenici bili zatrpani zahtjevima da podjele 55.000 krunica koliko nas je tada branilo (i obranilo!!!) Hrvatsku.

Meni je to, eto, 25 godina bila enigma i pitanje bez odgovora: Čija je to bila ideja?

Nisam našao odgovora a znam da se samo po sebi ništa ne dešava baš kao što iz mrtve stanice nikako nije moguće da nastane živa, :):):) – nije moguće da su te krunice slučajno nastale naš najveći i najvažniji znak, obilježje koje nikada ni jedna vojska u povijesti nije imala. Ni nosila!

Provjeravao sam u zadnjih 25 godina sve bliske i daljnje rođake svećenike, sve časne sestre u obitelji… Nitko nije znao odgovor.

Razgovarao sam sa nekoliko biskupa, visokih crkvenih dostojanstvenika… Ništa! Ništa nisam saznao!
I eto ga sad, nakon toliko godina, upozori me jedan od onih koji znaju za ovu moju opsesiju krunicom i ZNG-eom, da pročitam u tisku objavljeno slijedeće:

Zdravo presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.
Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskog Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivo.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog život da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen!

Ovu molitvu je za svoju ljubljenu Domovinu Hrvatsku ispisala ruka blaženog Alojzija Stepinca!
Blaženi Alojzije Stepinac je bio uvjeren i svim svojim životom svjedočio da Hrvati to mogu i moraju izmoliti samo molitvom svete Krunice!

Samo Krunica!!!???

Krunica je naša snaga i naša utjeha rekao je 1. Listopada 1944. Blaženi Alojzije Stepinac.
Dakle tako! To je to!

Otud ZNG-ama Krunica!
Stepinac je pobijedio!
I uvijek će pobijediti!
Hrvati su vjernici! I jedino to su Hrvati.
– Ostalo su manjine!
– Beznačajni bukači!

Tihomir Hojzan

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari